Lud wig BAUER zovKul tur ni iden ti tet Po du nav skih Ni je ma ca kao knji`evni iza

Lud wig BA U ER

Kul tur ni iden ti tet Podunavskih Ni je ma ca kao knji`evni izazov

U pro{logodi{njem sam svome izlaganju govorio o potrebi ja~anja i afirmiranju kolektivnog kulturnog identiteta. Iako u mome izlaganju nisu bile posebno nagla{ene referencije koje bi vodile prema podsje}anju na nepoliti~ko naslje|e Kulturbunda, ali marginalno spomenute jesu, ne odri~em da se i ta veza, ma kako labava, mo`e smatrati imanentnom. Ali je naglasak onda svakako na nepoliti~kom aspektu, i na tome da je to samo jedna od mogu}ih referencija te teme.

Za ovu priliku pripremio sam prilog koji se bavi individualnim kulturnim identitetom pripadnika grupacije Podunavskih Nijemaca, odnosno Nijemaca i Austrijanaca1 kao manjine u Hrvatskoj, i to prije svega s aspekta tog pitanja kao knji`evne gra|e. Individualni kulturni identitet, tj. takav identitet pojedinaca, bli`i je po prirodi stvari knji`evnosti, odnosno -- knji`evnoj obradi, jer se ~ak i onda kada je zanimanje pisca usmjereno prema grupi, prema odre|enom tipu kolektiva, knji`evna projekcije ostvaruje na razini pojedinih osoba. U okviru te teme poku{ao bih opravdati, motivirati ili odgovoriti na neka od pitanja koja se upu}uju i mome odnosu prema vlastitom knji`evnom radu, a koja bi se mogla artikulirati na sljede}i na~in: Za{to pisac koji po mi{ljenju kritike i publike mo`e opstati u "ve}inskoj" konkurenciji, ne odstupa od toga da se bavi "manjinskom" tematikom? ^im se dotakne pitanje individualnog kulturnog identiteta, odmah se otvaraju nova. [to to zapravo jest? Pojednostavljen odgovor bio bi kako je upravo stvaranje knji`evnog modela poku{aj odgovora na to pitanje. ^ak i svaki poku{aj artikulacije takve knji`evne teme mo`e predstavljati i tra`enje ili definiranje odgovora na pitanje o vlastitom kulturnom identitetu. Ali, dakako, kulturni identitet postoji i izvan okvira knji`evne gra|e i predstavlja {iri kompleks zna~enja od onih na koja se ovdje usredoto~ujemo.

Kulturni identitet pojedinaca ipak se prije svega zasniva na naslije|u, pa se time cijeli kompleks i opet vra}a u problematiku grupe. Dakle, jedan je od problema individualizirati ishodi{no naslije|e, koje je po definiciji kolektivno, a po realizaciji, po reakcijama u pojedinim `ivotnim situacijama individualno.

1 Kada govorimo o definiranju potomaka Nijemaca i Austrijanaca, ili ljudima koji se time svojim porijeklom mogu povezati, onda moramo imati na umu da je u kulturnom smislu vrlo te{ko razlikovati takve Nijemce od takvih Austrijanaca. S jedne strane, to je uvjetovano ~injenicom da se u pro{losti ti pojmovi nisu razlikovali na na~in kao {to se razlikuju danas, pa je bilo dio op}ih nazora da se i Austrijanci, ili dr`avljani Austrije, smatraju dijelom njema~kog naroda, ba{ kao npr. Prusi ili Bavarci. Direktna je posljedica toga i to da neki od potomaka Nijemaca i Austrijanaca ni danas ne mogu odvajati jedno porijeklo od drugoga, pa niti kulture. U tom smislu neizbje`no preklapanje ili pak podudaranje oba pojma, na na~in kako se ovdje tretira, li{eno je bilo kakvih politi~kih konotacija, i valja ga razumjeti izvan takvih mogu}ih tuma~enja.

Valja naglasiti i to da se kategorija kulturnog identiteta danas posebno aktualizira. Tome su, uz ostale, razlog integracioni procesi u Europi, dakle, procesi unutar europske unije, ali i oni integracioni procesi koji su se ve} ranije odigrali, pa ~ak i u unutar podru~ja koje se danas na svoj na~in politi~ki i kulturno dezintegriraju. Prili~no su u tom pogledu indikativni primjeri Gradi{}anskih Hrvata, pri ~emu se ve} niti za tu sintagmu, odrednicu ne mo`e to~no, i unaprijed, definirati u koju oblast pripada, i to ba{ zbog procesa u kojem kulturni identitet nadomje{ta nekada{nji nacionalni, ili ga upotpunjuje, ili se pojavljuje u nekom drugom odnosu prema nacionalnom identitetu.

U nekoliko sela u Slova~koj `ivi stanovni{tvo koje se smatra potomcima Hrvata, a uglavnom se i promatra kao dio gradi{~ansko hrvatskog korpusa. Dana{nja generacija tih slova~kih "Hrvata" samo u rijetkim slu~ajevima znade ne{to slo`enije re}i na hrvatskom, iako su u tim sredinama sa~uvane pojedine hrvatske rije~i. Ali ~ak kada i koriste te sa~uvane rije~i, ti ljudi govore slova~ki. Oni se nacionalno smatraju Slovacima, pa su tako klasificirani i tako se slu`beno odre|uju. Kulturno se pak smatraju zasebnim entitetom, isti~u}i pri tome porijeklo, imena i prezimena, kao i sa~uvane elemente kulture -- tj. elemente materijalne kulture i obi~aja -- svojih predaka. Naravno da osje}aju nesumnjiv afinitet prema kulturi mati~nog naroda i Hrvatskoj uop}e.

Malo je druga~iji slu~aj Gradi{}anskih Hrvata iz Burgenlanda, pri ~emu nije sasvim neva`no `ive li u Gradi{}u, u Be~u ili u nekom drugom dijelu Austrije. Nacionalne i kulturne institucije u velikoj su mjeri sa~uvane i razvijene, pa se u Burgenlandu dobro ~uvaju stari obi~aji, nerijetko se govori hrvatski, stvara se knji`evnost na tom jeziku, a u Be~u izlaze gradi{}anske Hrvatske novine, dok na Uniju, slavnom Be~kom univerzitetu, djeluje katedra gradi{}anskog hrvatskog jezika. Ipak, i Gradi{}anci su nacionalno uglavnom Austrijanci, a Gradi{}anci su svojim kulturnim identitetom.

Ovdje se, na margini ovog konkretnog razmatranja, mo`e dodati kako je vrlo vjerojatno da }e i unutar Europske unije, kako i mnogi drugi predvi|aju, pitanje kulturnog identiteta postajati sve aktualnije i zna~ajnije. Njema~ki, odnosno austrijski kulturni identitet odgovaraju}e skupine hrvatskih gra|ana na na{im je prostorima negdje izme|u oba spomenuta primjera, i mnogim je svojim odrednicama spomenutim primjerima komplementaran. Procjenjujem da se velik dio onih koji se mogu identificirati kulturno kao Nijemci, odnosno Austrijanci2 , nacionalno opredjeljuju i identificiraju druga~ije. Tako|er je karakteristi~no da je veliki broj pripadnika njema~ke, odnosno austrijske manjine u Hrvatskoj, odnosno njihovih potomaka koji se ne mogu u svim slu~ajevima identificirati s tom manjinom -- izgubio svoj materinji (o~inji) jezik, ili se njime slabo i ote`ano slu`i. Prema tome, prihva}anje kulturnog identiteta za mnoge je jedini oblik definiranja svoje posebnosti. Pri tome je, kako svjesno tako i neizri~ito, prihva}anje tog kulturnog

2 Kurziv u pisanju ovih rije~i nagla{ava da je rije~ o onima koji se ne osje}aju nu`no Nijemcima, odnosno Austrijancima, nego se time osje}aju u pogledu kulturne pripadnosti. Dakle, kao {to se i ina~e iz konteksta mo`e shvatiti, nije rije~ o Nijemcima ili

Austrijancima u uobi~ajenom zna~enju rije~i.

identiteta uglavnom individualno, velikim dijelom stoga {to je rije~ o individualnom obiteljskom kulturnom naslje|u, a ne kategorijama poput onih koje se usvajaju npr. {kolovanjem ili na razini definiranih skupina koje funkcioniraju manje ili vi{e sinkronizirano. Dijakronijski je moment ovdje i jedan od uzroka individualizacije kulturne pripadnosti.

Ipak, nasuprot svemu tome, kulturni identitet pojedinca u konkretnim okvirima nije lako razlu~iti od sudbine pojedinca koja je zadana pripadno{}u skupini, ~ak niti u knji`evnim okvirima, {to ve} po svojoj prirodi diktira individualizirani pristup. Nije slu~ajno {to se knjige o pripadnicima njema~ke narodnosti pretvaraju u arhetip, bez obzira je li rije~ o faktografskim ili beletristi~kim knjigama. Ako je rije~ o bilo kakvoj novopovijesnoj projekciji, neizbje`an je obrazac koji uklju~uje progon pojedinca zbog njema~kog porijekla. Taj obrazac ima u pravilu dva zavr{etka: tragi~an, kao u Pismima iz Krndije, ili uvjetno re~eno -- sretan, kao u Danima beskvasnog kruha, ili u potresnim zapisima Terezije Moho. Sretan zavr{etaka predstavlja "povratak" u zemlju mati~nog naroda, ili bar odlazak iz sredine koja participira u progonu. I zavr{etak moga romana Kratka kronika porodice Weber, koji nerijetko nazivaju kultnim donau{vapskim romanom, modeliran je prema tome obrascu. Ipak, tim obrascem nije definirana sudbina svakog pripadnika manjine, i taj obrazac nije konstantan. Ljudi njema~kog porijekla funkcioniraju i u druga~ijem kontekstu. Valja naglasiti da i happy end odlaska u Njema~ku i Austriju ne predstavlja zavr{etak ne~ijeg `ivota, pa je zanimljivo pitanje {to se pojedincu koji je kulturno definiran pripadno{}u i ovaj sredini -- doga|a u onoj drugoj. I to je knji`evno izazovna tema.

Dakako, uz ostalo i -- s obzirom na nedostatno iskustvo, ja se nisam bavio tom sudbinom pojedinca. Ja sam se bavio i bavim se knji`evnim modeliranjem sudbine pojedinca posebnog kulturnog identiteta prvenstveno u na{em socijalnom kontekstu. [to se doga|a s nekim tko je bar dijelom pripadnik njema~ke kulture, tko je kultiviran i {kolovan i u tom pravcu, a funkcionira u ovda{njoj kulturi i civilizaciji u manje-vi{e standardnim okolnostima; odnosno, {to se doga|a s individuom koja pripada njema~kom, odnosno austrijskom kulturnom krugu svojim porijeklom i odre|enom vezano{}u, svije{}u o tom porijeklu kao, manje ili vi{e, svojoj posebnosti? Odgovor nije jednostavan i nije jedan. [tovi{e, moje je opredjeljenje stalno preispitivanje tih odgovora.

U svakoj od fiktivnih, romanesknih situacija, fiktivni lik s kulturnim identitetom komplementarnim mojem vlastitom -- ima {ansu svojim pona{anjem, reakcijama, odlukama i razmi{ljanjem, dopuniti, odnosno dodatno definirati taj svoj identitet. Te mogu}e izvedene definicije ne smiju biti proizvoljne ma kako lik bio fiktivan. Ono {to jesu vanjske odrednice tipi~nih sudbina ne smije biti iznevjereno. Mo`e se raditi o kompleksu krivnje koji su mnogi od nas pro`ivjeli, posebno u razdoblju neposredno poslije Drugog svjetskog rata, a koji se i danas mo`e javiti kod pojedinaca u bilo kojoj situaciji koja evocira zlo~ine nacizma. Mo`e se raditi o osje}aju gor~ine prema uvijek prisutnoj germanofobiji. Mo`e se raditi o svjetonazornim vrijednostima koje unutar tipi~ne kulture smatramo manje ili vi{e dominantnim: kao {to su marljivost, disciplina, upornost i oslanjanje na samoga sebe. Mo`e se raditi o ponekad

neizbje`nom sukobu s ekstremnijim pripadnicima nacionalne ve}ine. Surovo iskustvo nacizma mnoge je pripadnike njema~kog i austrijskog korpusa, koji su i sami posredno ili neposredno bili njegove `rtve, u~inio imunim na ekstremni nacionalizam, iako ima i suprotnih slu~ajeva -- ali tada nije vi{e rije~ o kulturnoj, nego nekoj druga~ijoj identifikaciji. Taj racionalni i emotivni imunitet mo`e biti razlog nesporazuma s ekstremistima (u ~emu imam i konkretnih iskustava). Dramati~nost povijesnog iskustva ~ini pak pojedinca, ali u ovom slu~aju i cijelu skupinu, izuzetno senzibilnim prema nacionalnim mitovima, {ovinizmu i bilo kakvom obliku rasne, nacionalne i kulturne netolerancije. Mnoge od tih situacija zakonite su, op}e i tipi~ne. U svakom slu~aju, korelacije i rezonancija izme|u stvarne stvarnosti i knji`evne stvarnosti moraju biti takve da se ova druga prihvati kao istinita. Ali lik knji`evnog djela mora ipak ostati individualan!

I tu je jedan dio odgovora na pitanje za{to se s knji`evnog gledi{ta ~ini tako izazovnim istra`ivati tako specifi~an individualni kulturni identitet. Individualna intelektualna prtljaga, kao vlastiti dio kolektivnog naslje|a takvog pojedinca, ~ini ga, kako sam ve} naglasio, izuzetnim i posebnim u svome okru`enju. Pripadnost njema~koj kulturi za pojedinca na ovim prostorima zna~i duboku i intenzivnu ukorijenjenost u pro{lost i povijest; bez te ukorijenjenosti nema niti tog kulturnog identiteta. To zna~i tako|er i afirmaciju geo-povijesnih, odnosno kulturno-povijesnih okvira koji su druga~iji od onih koji dominiraju u svijesti i pogledima ve}inske sredine. Pojednostavljeno re~eno, osoba s kulturnim identitetom koji je predmet ovog razmatranja predstavlja nositelja znatno {ireg kulturnog i geo-povijesnog iskustva od drugih svojih sugra|ana. To joj daje i mogu}nost kriti~nijeg vrednovanja gotovih povijesnih istina, kakve se neprekidno iznova serviraju, prilago|ene ovim ili onim prolaznim politikama i ideologijama, od kojih svaku krasi nazor kako upravo od nje po~inje povijest. Ali, kako smo nastojali pokazati, poseban i u danoj sredini izuzetan kulturni identitet, predstavlja teret pojedincu, ponekad vrlo te`ak teret, ali i ishodi{te za stvaranje posebnog i izuzetnog knji`evnog junaka, koji je istodobno zarobljen u u`e okvire svoje manjinske pripadnosti koliko, ili ~ak vi{e, i otvoren prema {irem svijetu od svoje sredine. Iako sam daleko od idealiziranja takvog junaka, rekao bih da on u sebi nosi dovoljno karakteristi~nih suprotnosti, dovoljno kompleksnosti, da bude model junaka, ili ~ak antijunaka, knji`evnog lika koji je duboko ukorijenjen u modernom vremenu, ali okrenut prema budu}nosti u najmanju ruku onoliko koliko nosi sobom i, uvijek nanovo valoriziranu, prtljagu pro{losti. To je ishodi{te za put koji mo`da vodi od partikulariziranog tematskog kruga prema viziji simboli~nog i univerzalnog junaka na{eg doba. S pro{lo{}u i kulturom koja je univerzalnija od one neposrednog okru`enja, takav je kulturni subjekt, prema mome vi|enju, ona osoba, pojedinac koji je upravo sjajno opremljen stremiti prema isto takvoj univerzalnijoj, slobodnijoj i humanijoj kulturi i civilizaciji budu}nosti.

Unutar mojih knji`evnih projekcija, odnosno namjera i ostvarenja, umjetni~ki razlozi, kao i rezonancija sasvim konkretne zbilje koja je ne samo dio knji`evne gra|e nego i put prema do`ivljaju, recepciji umjetni~kog djela -- put pojedinca koji vodi u navedenom pravcu nije pravolinijski i mo`e se prekinuti, ne dose`u}i cilja. Ali razmi{ljanja koja sam ovdje prezentirao, i poku{ao argumentirati, svakako su jedna

od mojih temeljnih motivacija. Onima koji postavljaju spomenuto pitanje -- Za{to pisac koji po mi{ljenju kritike i publike mo`e opstati u "ve}inskoj" konkurenciji, ne odstupa od toga da se bavi "manjinskom" tematikom? -- poku{avam odgovoriti da se bavim vrstom osobnog pa i skupnog identiteta koji }e u budu}nosti postajati sve va`niji, ali i tematikom koja poku{ava prevladati okvire samo nacionalne kulture i koja je svojim polazi{tima, pogledima i ciljevima esencijalno europska.

Die kul tu rel le Iden tität der Dona uschwa ben als li te ra ri sche He ra u sfor de rung

Die kulturelle Identität der Deutschen und Österreicher in Kroatien, bzw. ihrer Nachkommen, ist eine breitere Kategorie als die nationale Identität - sie umfasst auch diejenigen Individuen, die ihre Identität geändert oder verloren haben. Die Schwierigkeiten, die man in der Definierung dieser Kategorie hat, stellen eine interessante literarische Herausforderung dar. Das ist ein Trend, den man auch in anderen europäischen Mitten und anderen Kulturentitäten, zum Beispiel bei den Burgenländischen Kroaten, bemerken kann. Diese Frage wird wahrscheinlich auch in der EU immer wichtiger und aktueller.

Die kulturelle Identität bedeutet ein offeneres, nicht-orthodoxeres und im weiteren Sinne ein besseres Verstehen der Geschichte und der historischen Erbschaft im Unterschied zu den dominanten, alltäglichen, politisch und ideologisch modellierten Hinsichten. Die Träger solcher Hinsichten befinden sich manchmal im Konflikt mit den überwiegenden Meinungen und deswegen sind sie, ihrer Natur nach, nicht immer glückliche und erfolgreiche (literarische) Helden. Gleichzeitig sind sie vorgesehen, die Gegenwart und die Zukunft zu schätzen und zu gestalten, aber mit viel weniger Last. Sie sind in grösseren Massen der Anschaffung der universellen, toleranten und gleichzeitig komplexen und homogenen, aber auch humaner (europäischen und weltlichen) Zukunft gewendet.