Mira KOLAR-DIMITRIJEVIĆ [to su prav ni ci Ernest Spies i Lju de vit (Lud wig) Zim per mann ra di li u Sri je mu i u Be o gra du ti je kom Prvog svjet skog rata i kako im je tuuz vra}eno na nji ho vu do bro

Mira KOLAR-DIMITRIJEVI]

[to su prav ni ci Ernest Spies i Lju de vit (Lud wig) Zim per mann ra di li u Sri je mu i u Be o gra du ti je kom Prvog svjet skog rata i kako im je uz vra}eno na nji ho vu do bro tu.

1.

Uvijek pi{emo samo o `rtvama Drugog svjetskog rata. Me|utim izvori pokazuju da je i Prvi svjetski rat zaustavio karijere onih koji su se na{li na strani pora`enih. No pogo|eni su ~esto bili i oni koji su pravodobno odabrali stranu, pa su ipak bili udaljeni od vlasti i to radi svog njema~kog podrijetla i prezimena. U brojnim materijalima odabrala sam dvije takove li~nosti: dr. Ernesta Spiesa i dr. Ludwiga Zimpermanna. Ono {to je zajedni~ko za te dvije li~nosti je da su u~estvovali tijekom Prvog svjetskog rata kao civilni upravnici u Srijemu i Beogradu, i iako su ~inili dobro koliko je to bilo mogu}e u ratnim uvjetima na kraju su oni ispali `rtve, proskribirani od beogradskog re`ima, sumnjivi, omalova`eni i zapostavljeni.

Njema~ka i Austro-Ugarska izgubile su Prvi svjetski rat. Velika Austro-Ugarska, koja je imala 52,000.000 stanovnika na 625.000 kvadratnih kilometara povr{ine sukobila se sa Kraljevinom Srbijom koja je imala 4,500.000 stanovnika na 96.000 kv. kilometara i kao posljedica toga rat je zahvatio gotovo ~itavu Europu. Austro-Ugarska je precijenila svoje snage, a osobito nije vodila ra~una o mnogonacionalnom sastavu svoje dr`ave i o jakom udjelu Slavena u njoj. Kraljevina Srbija je bila mala, ali je ratovala 1876. s turskom, 1885. s Bugarskom, 1912. s Turskom, 1913. s bugarskom i Albanijom, a 1914. s Austro-Ugarskom carevinom i iz svakog tog sukoba izlazila je uglavnom kao pobjednik. Poznato je da povijest pi{u pobjednici, pa u tome nije iznimka ni Srbija, koja ni prije 1918. nije dobro mislila o Nijemcima, a pogotovo se antigermansko osje}anje u~vrstilo tijekom Prvog svjetskog rata kada su Nijemci, Austrijanci i Ma|ari okupirali Beograd i cijelu Srbiju. Dakako pod okupacijom nije bilo dobro. No dobro nije bilo ni u Hercegovini, Dalmaciji, Istri i Bosni. Svugdje je harala glad, neima{tina, zima, bole{tine. Djecu iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije trebalo je 1917. slati u sjeverne dijelove Hrvatske kako ne bi umrla od gladi.

Austro-Ugarska je u{la u rat misle}i da ima posla sa neprijateljem koji se je istro{io tijekom balkanskih ratova. Ona je po uzoru kako je von Schliffen namislio zaokru`iti Pariz u{la i u Srbiju preko Drine misle}i na taj na~in zaokru`iti Beograd. No udar preko Drine, gdje nije bilo mogu}e osiguravati kvalitetnu pozadinu bio je za Austro-Ugarsku proma{aj, utoliko vi{e {to komanda nije ra~unala sa me|usobnim simpatijama ju`nih Slavena {to se je njegovalo ve} puno stolje}e. Slavenski vojnici

Austro-Ugarske vojske radije su se predavali u zarobljeni{tvo nego da se bore protiv bra}e Srba. Iako su austro-ugarske trupe u jesen 1914. zauzele dio Beograda nakon `estokog bombardiranja iz Be`anijske kose, ipak nisu do{li dalje od Ralje, te se u Beogradu pjevalo "Do{o [vaba sve do Ralje, a od Ralje ne sme dalje"., a istovremeno su do`ivljavali na Drini@el jez ni~ ki most na Savi sru{en u Prvom poraz za porazom. U no}i od 5. na 6.svjet skom ratu. Na sli ci se vide au strij ski voj ni ci koji su pre{ li na po dru~ je Srbi je rujna Prva srpska armija je pre{la Savu kod Kupinova i u{la u Srijem, zauzev{i vrlo brzo cijeli ju`ni dio. Jedna ~eta je 10. rujna u{la u Zemun koji su Austrijanci napustili u najve}oj `urbi.1 Dakako stanovnici srpske narodnosti su se odu{evljenjem pozdravljali srpsku vojsku. Me|utim ve} 13. rujna srpska komanda je povukla svoje jedinice u Valjevo kako bi se izbjeglo opkoljavanje Beograda a austro-ugarska vojska je ponovno dr`ala ~itav Srijem u svojim rukama. No zbog odnosa prema srpskoj vojsci tijekom spomenutog upada sada komanda doma}e stanovni{tvo ocjenjuje kao nepouzdano, pa su izvr{ene internacije Zemunaca Srba u Aradu, Koprivnici i Osijeku, a neki su i optu`eni radi veleizdaje. Tako je bilo do polovice prosince kada je srpska vojska uspjela istjerati austro-ugarsku vojsku iz Srbije, i u}i duboko u Srijem, ali su se borbe i dalje vodile na granicama, a zbog rata s Italijom ostale su na ovom rati{tu samo dvije divizije: 59. u isto~noj Bosni i 61. u Banatu.

Ulazak Bugarske u rat na strani Centralnih sila ugrozio je Srbiju. Centralne sile formiraju 1915. zajedni~ku komandu i 7. rujna po~ela je dugo pripremana ofenziva njema~ke i austro-ugarske vojske. No komandu je od austrijskog generala Tersztyanszkog preuzeo pruski general feldmar{al August von Mackensen (1849.-1945.) koji je odlu~io napustiti drinski front, te navaliti prema Beogradu sa sjevera, dok su Bugari trebali upasti preko Zaje~ara. Sa srijemske strane trebala je navaliti austrijska 53. pje{a~ka divizija koja je bila podre|ena 19. korpusu u Tuzli. Pod trostrukim udarom Srbija se je po~ela raspadati i Beograd je pao 8. listopada 1915. a srpska vojska se je po~ela ubrzano povla~iti, te je 7. studenog 1915. pao i Kragujevac, a Bugari su zauzeli Ni{, a 11. studenog i Kraljevo. Zadnji otpor Srba pru`en je kod Pri{tine i Kosova 24. i 25. studenog 1915., nakon ~ega je po~elo slabo kontrolirano povla~enje srpske vojske i izbjeglica sve do Jadrana, gdje su ih u Valoni trebali ~ekati talijanski brodovi, ali su ti kasnili, pa su izbjeglice strahovito stradale, kako od napada [iptara, tako i od gladi i zime.2

Na povla~enje je sa srpskom vojskom krenulo i mno{tvo naroda. No ne samo u okupiranoj Srbiji ve} i u Sarkoti}evoj Bosni prilike se nikako nisu mogle smiriti. Otvaranje banjalu~kog procesa koji je trajao od 3. studenog 1915. do 14. o`ujka

1 To{o Iskruljev, Raspe}e srpskog naroda u Sremu 1914. godine i Ma|ari, Novi Sad, 1936, 156, 159. 2 Mile Budak, Ratno roblje, Zagreb, I, 1941, II, 1942.

1916. s optu`bom za veleizdaju protiv 151 osobe utjecala je na stanje u ~itavoj Bosni. Kroz "Narodnu Odbranu" Srbi su probudili nacionalni osje}aj kod Srba u Bosni. S obrazlo`enjem da ne treba stvarati "mu~enike" od 151 optu`enih na smrt je osu|eno svega trojica, a apeli za pomilovanje do{li su i od {vedskog i od {panjolskog kraja.3 Osim banjalu~kog vo|eno je u Bosni jo{ nekoliko procesa, ali nitko nije bio smaknut radi veleizdaje. Uvrije`ilo se mi{ljenje da ti procesi imaju svrhu zastra{ivanja Srba terorom. Vrlo je nemirno bilo i podru~je Sand`aka gdje se trebalo brinuti za oko 30.000 izbjeglica muslimana koji su izbjegli pred srpskim vlasti u Bosnu, ali ih je sada trebalo prehranjivati.

Zbog svega toga prilike u Beogradu i Srbiji uop}e bile su vrlo te{ke. Beograd je imao mno{tvo problema. Trebalo je organizirati `ivot u polurazru{enom gradu, trebalo je razgovarati s narodom i smiriti ga, pa je u tome Nijemcima dobro do{ao svaki ~ovjek koji je znao srpski jezik, pa je jedno vrijeme poslan u Beograd i Kosta Hörmann, upravnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu.4 Tra`ili su se mladi, sposobni i obrazovani ljudi koji bi mogli raditi u Beogradu i Zemunu, a takovi su bili dr. Ernest Spies i dr. Ljudevit Zimpermann.

2.

Ernest Spies ro|en je u Vinkovcima 28. lipnja 1868. a umro je u Zagrebu 1929. godine. Otac Franz bio je trgovac, ali je nakon ste~aja radio kao knjigovo|a.5 U {koli mu je razrednik bio Oton Ku~era, a hrvatski mu je predavao Stjepan Senc, a povijest Josip Brun{mid. Maturirao je u vinkova~koj gimnaziji 1886. s najboljom ocjenom, a kao odli~an u~enik bio je oslobo|en pla}anja {kolarine. Pravo je studirao u Grazu, te je Reklama trgovine Franza Spiesa u Vinkovcima iz po~etka 20. stolje}a (Dr`avni arhiv u Osijeku) ondje 30. lipnja 1894. i doktorirao a svakako je zanimljivo da je kao dobrovoljac 1889/1890. slu`io kod 27 pje{adijske pukovnije u Grazu, te je polo`iv{i ispit za ~asnika dobio raspored za 70 pje{adijsku pukovniju u Petrovaradinu. Odvjetni~ki ispit polo`io je 24. lipnja 1896. dozvolu Zemaljske vlade u Zagrebu da se bavi odvjetni{tvom. No ~ini se da mu nije po{lo za rukom da otvori svoju kancelariju, jer ga je vlada 27. listopada 1896. imenovala kotarskim pristavom u Bjelovaru. Dvije godine kasnije radi u komasacionom povjerenstvu Bjelovarsko-kri`eva~ke `upanije, {to su bili najkompliciraniji poslovi koje su pravnici nerado radili. Potkraj 1900.

3 Ernest Bauer, Der letzte Paladin des Reiches, Be~, 1988., 100. 4 Kosta Hörmann nije dugo bio na ovom mjestu, jer je ve} bio u godinama, pa se brzo vratio u Sarajevu. 5 Zahvaljujem mr. Zlatku Vircu koji mi je istra`io podatke u vinkova~kom arhivskom spremi{tu Dr`avnog arhiva u Osijeku.

premje{ten je u ^azmu za kotarskog upravitelja, a ovdje je 16. svibnja 1902. postao kotarski na~elnik prvog razreda. Ocjenjuju}i njegov rad veliki `upan Bjelovarsko-kri`eva~ke `upanije dr. Milutin pl. Kukuljevi} Sakcinski je napisao 14. lipnja 1902. "^inovnik izvanrednih i velikih sposobnosti, veoma znanstveno izobra`en, savjestan i veoma marljiv. Za samostalnu upravu kotarskih oblasti izvrstno osposobljen te zaslu`uje izvanredno promaknu}e."6 Ove preporuke trebale su mu omogu}iti brzo napredovanje, ali se to nije dogodilo zbog dolaska hrvatsko-srpske koalicije na vlast u Hrvatskoj. Poni{teno je njegovo rje{enje od 1. kolovoza 1906. da bude kotarski predstojnik u Bjelovaru, te je poslan u Viroviticu za upravitelju kotara. U me|uvremenu se o`enio s Ljubicom Juzba{i}, no nije imao djece.

Ban Pavle Rauch izvr{io je brojna premje{tanja. On je Spiesa 3. srpnja 1908. premjestio u Vukovar, smatraju}i ga sposobnim da umiri tenzije koje su ovdje nastale zbog carinskog rata sa Srbijom. U suradnji s velikim `upanom Rajachichem dr. Spies je doveo kotar u red, pa Rauch `eli iskoristiti te njegove sposobnosti te ga premje{ta u Karlovac za vladinog povjerenika, jer su dr. Lukinovi} i ostali ~lanovi Hrvatsko-srpske koalicije zbog veleizdajni~kog procesa pri~injavali banu velike neprilike, paraliziraju}i provedbu banovih uredaba.

Ban Skerlecz {alje 14. listopada 1914. Dr. Spiesa za gra|anskog povjerenika u Mitrovicu

Dakako da je promjena vlasti i dolazak dr. Nikole Toma{i}a na bansku stolicu morao utjecati i na Spiesa. Bio je 4. o`ujka 1910., dakle niti mjesec dana od dolaska novog bana, premje{ten u Zemun gdje mu je bila povjerena i uprava tamo{njeg redarstvenog zapovjedni{tva. No bio je tu vrlo kratko, jer je hrvatsko-srpska koalicija tra`ila da ga se premjesti, a nije bio zadovoljan ni on, jer je trebalo na Be`anijskoj kosi kopati rovove, budu}i da se svaki ~as o~ekivao sukob sa Kraljevinom Srbijom. Slijede}e mjesto bilo mu je u Vara`dinu, gdje su udareni osnovi prijateljstva Antuna i Stjepana Radi}a, koji su 1927. dali odli~nih rezultata u Spiesovoj suradnji s Oblasnim odborom Zagreba~ke oblasne skup{tine.

Od 1. o`ujka 1914. Spies radi u Odjelu za unutarnje poslove Zemaljske vlade. Na tom ga je mjestu zatekao i prvi svjetski rat, te ga je ban Skerletz posao ve} 1914. u Br~ko da kontrolira kopanje

6 Hrvatski dr`avni arhiv, dosjei banovine Hrvatske, br. 163. osobnik Spiesa. Iz ovog dosjea navode se i ostali podaci.

bunkera kod Jarka. Ovdje je 6. rujna 1914. odr`ana glasovita bitka na Legetu na kojoj je pora`ena Prva Timo~ka divizija koja je imala 25.000 ljudi, a nedovr{en most preko Save sru{io se zajedno sa vojnicima u Savu. Ovaj doga|aj zaustavio je dalji prodor srpske vojske u Srijem, koja je doprla do Klenka i Stare Pazove, da bi se onda povukla radi Valjeva. Spies je imenovan za civilnog komesara u Mitrovici i ~ini se da je ovdje svoj posao radio dobro. Me|utim njegova dogovor s vojnim komandantom Teodorom Beki}em da pomogne da se na Legetu podigne drveni kri` u spomen bitke s natpisom "U spomen palim junacima srpske timo~ke divizije", ispisan na }irilici i srpskim jezikom na jednoj, a na latinici i na njema~kom jeziku na drugoj strani izazvalo je sumnju vojne komande u njegovu politi~ku lojalnost. Ovaj je spomenik poslije Prvog svjetskog rata zamijenjen od beogradske vlade kamenim spomenikom. Spiesu su oduzeti dotadanji poslovi, pa je do kraja 1915. organizira kolni prijevoz srijemskih seljaka za potrebe vojske kod Tre}e, Pete i Dvanaeste etapne komande te kontaktira s op}inama i trgovi{tima, a Beki} je dobio premje{taj na talijanski front.7

Od po~etka 1916. pa do 15. rujna 1916. obavlja za guvernersku upravu u Srbiji razne poslove upravne prirode. Sastavio je jedan priru~nik za upravu, a dr`ao je i te~ajeve za u~itelje i upravne ~inovnike u op}inama. Sakuplja i bakar za ratne potrebe, pa su tu stradali i mnogi kotlovi za pe~enje rakije. U njegovom dosjeu tajnik Zemaljske vlade Thallochy je 28. rujna 1916. njegov rad kod Osmog odjela komande u Beogradu ocijenio ovako: "Sehr verlässlich, gewissenhaft und fachlich. Mit den Gesetzen vetraut und in deren Anwendung erfahren", odnosno "Ein sehr bauchbarer und erstklassiger Verwaltungsbeamter". Ova ocjena donijela mu je orden kri`a cara Franje Josipa s ratnom dekoracijom i priznanje nadvojvode Friedricha 28. kolovoza 1916. za izvrsnu slu`bu. Obavljaju}i svakakve poslove u njegov je dosje bilo upisano da je dobio nalog da pregleda crkvene knjige Srpske pravoslavne crkve kako bi utvrdio velikorusku, odnosno velikosrpsku propagandu u Srijemu u korist ruskog cara i kralja Petra I., no nisam uspjela prona}i izvje{taj Spiesa na tu temu.

No ~ini se da je Spiesovo znanje zatrebalo i u Zagrebu, te je 12. sije~nja 1917. vra}en "iz slu`benih obzira" u `upanijsku upravu u Zagrebu. No ubrzo je premje{ten u novosnovani Odjel za narodno gospodarstvo Zemaljske vlade, {to su bili najte`i poslovi oko organiziranja aprovizacije i rekvizicije hrane za vojsku, pa je tu rade}i do~ekao i kraj Prvog svjetskog rata.

Poslije rata Spies je mislio da }e mirno nastaviti svoj rad, utoliko vi{e {to je bio o`enjen s Ljubicom Juzba{i}, Srpkinjom. Me|utim ban Ivan Pale~ek, vukovarski odvjetnik, ~im je do{ao na bansku stolicu odmah ga je poslao u Vara`din za `upanijskog tajnika, a 7. svibnja 1919. je umirovljen. Me|utim na{lo se i nekoliko prijatelja koji su upozorili na njegov kvalitet, pa je nakon deset dana umirovljenja opet aktiviran. Me|utim spomenuto umirovljenje izvr{eno je na zahtjev osoba koje su tra`ile da se istra`i {to je Spies radio za vrijeme Prvog svjetskog rata. Morao je detaljno izvijestiti svoje kretanje po Srijemu i u Srbiji. Nemaju}i {to skrivati Spies je detaljno izvijestio o svojem radu u Mitrovici, prikazav{i u kakvim su uvjetima stradali

7 Iskruljev, n.dj., 249-250.

Srbi Timo~ke divizije i kako su stradali stanovnici sela Jarak, koji su svi bili internirani zato {to su s odu{evljenjem do~ekali srpsku vojsku pa je oko 30 osoba u internaciji i umrlo.8 Napadi na Spiesa bili su vrlo o{tri. Ante Kova~, jedan od urednika zagreba~kog "Pokreta" objavio je 21. rujna 1922. listu svih konfidenata i sumnjivih za zlo~ine u Srijemu po~injene u rujnu 1914.(9) Ponovno su zapo~ele istrage, pa se Spiesa optu`ivalo i za neke zlo~ine u Dvoru, iako on tamo o~ito nije ni bio kao {to je utvrdio vladin tajnik Uzorinac. I ponovno ispitivanja koja kroz dvije godine vodi Gjermanovi}, pri ~emu Spies ka`e da je radio 1916. "poput mnogih drugih ~inovnika" i da nije ~inio nikakvo zlo.

Usprkos toga Spies nije bio preveden u dr`avne ~inovnike po novom Zakonu o ~inovnicima 1922., te je umirovljen. Ne mogav{i `ivjeti od mizerne mirovine on se strana~ki ve`e uz Stjepana Radi}a, te je izdavanje Radi}evog "Doma" ("Das Heim") 1925. godine njegovo djelo i najvjerojatnije njegovi prijevodi.9 Stjepan Radi} se 1925. odrekao republikanizma i priznao Monarhiju, pa je kao takav u{ao u beogradsku vladu kao ministar prosvjete. No njegova suradnja s radikalima bila je kratka vijeka i Radi} ponovno prelazi u opoziciju. No nije se vi{e mogao odre}i vlasti, pa je prihvatio ponudu nakon izbora za Oblasnu skup{tinu Zagreba~ke oblasti da bude predsjednik Oblasnog odbora. Na toj funkciji Radi} je mislio

Dr. Ernest Spies u Oblasnom odboru pozivanjem na rad `upanijskih zagreba~ke Oblasne skup{tine 1928. samouprava poraditi na gospodarskom, Sjede: Dr. Vladko Ma~ek, Stjepan Radi}, Josip Predavec Stoje: Dr. Juraj Krnjevi}, Dr. Ernest Spies i ing. August Ko{uti} zdravstvenom, prosvjetnom i ostalom nepoliti~kom povezivanju oblasti s hrvatskom ve}inom. U tom njegovom poslu dr. Ernest Spies bio mu je najpovjerljivija osoba kao predstojnik Odjela za samoupravnu administraciju u Oblasnom odboru. Kroz dvije godine rada Spies je izradio i redigirao sve pravne akte zagreba~ke samouprave i dosta uspje{no vodio bitku s velikosrpskim `upanima, odnosno ministarstvima u Beogradu snagom zakona koji su va`ili u Hrvatskoj do 1929. godine kada je provedena unifikacija zakonodavstva. Na stotinama dokumenata Oblasnog odbora nalazimo Spiesov paraf.10 Spies je uspio izboriti rje{enje Dr`avnog savjeta da sva nadzorna vlast u samoupravnim poslovima, te disciplinska vlast nad op}inskim ~inovnicima prelazi na Oblasni odbor. Oblasni

8 Iskruljev, n.dj., 56-57, 60. 9 Vidjeti rad Suzane Le~ek u ovom Zborniku, pisan s posebnim osvrtom na organiziranje Nijemaca u okviru Hrvatske republikanske selja~ke stranke Stjepana Radi}a.

Pokret, 218, 21. IX. 1922. 10 Radi}ev sabor. Zapisnici oblasne skup{tine Zagreba~ke oblasti. Priredila M. Kolar-Dimitrijevi}, Zagreb 1993; Vidjeti i Hrvatski dr`avni arhiv, fond Zagreba~ke oblasti.

odbor je mogao osnivati disciplinske sudove no bilo je dosta borbe dok Uredba o ustrojstvu i kompetenciji karnosnih povjerenstava Oblasnog odbora u postupku protiv na~elnika, te ~inovnika i slu`benika nije kona~no bila progla{ena u "Narodnim novinama", jer je time najavljena borba korupciji, mitu i nepo{tenju, te lo{em odnosu prema poslu. Spies je odmah po~eo vr{iti pregled poslovanja od 1922. do 1928., te je napisao "Stanje, koje je pronadjeno u najve}em dijelu op}ina upravo je pre`alosno". Pi{e da su op}inama godinama gospodarili kojekakvi komesari, koji su tro{ili op}inska sredstva kako se je njima svidjelo, a glavne knjige op}inskih blagajni na mnogo mjesta pokazuju prevelika optere}enja. Otkrivene su - kako Spies pi{e upravo "nevjerojatne stvari, koje terete na{e dr`avne ~inovnike", misle}i time i na predstojnike kotara i druge koji su se povodili za interesima pojedinih politi~kih i drugih grupa. U vrlo kratkom roku - koliko je Odjel za samoupravnu administraciju radio - Spies je uspio provesti izbore op}inskih odbora u svim op}inama Zagreba~ke oblasti.11 Da nije do{lo do progla{enja {estosije~anjske diktature i postavljanja komesara na ~elo `upanija sela u podru~ju zagreba~ke Oblasne skup{tine po~ela bi se oporavljati i u{la bi u veliku svjetsku krizu 1932. u znatno boljem stanju.

Spies je krajem prosinca 1928. oti{ao u Vara`din kao predsjednik mirovnog suda za op}inske ~inovnike jer je op}inski bilje`nik u Hra{}ini bio optu`en za malverzacije. Trebao je izvidjeti i prilike u vara`dinskom Gradskom kazali{tu koje je zamolilo pomo} samouprave kako ne bi moralo obustaviti rad.

No Spies nije mogao izbje}i neizbje`no. Me|u prvim dokumentima nakon uvo|enja {estosije~anjske diktature je ukinu}e oblasnih samouprava. Spies nije dugo pre`ivio ponovni slom svojih nada. Uskoro je umro, a njegova supruga je morala napustiti stan u Mihanovi}evoj ulici 36. nasuprot Botani~kog vrta, jer nije mogla pla}ati visoku stanarinu, primaju}i samo slabu mirovinu. Spiesova smrt nije bila zabilje`ena u novinama, nitko mu je itko napisao kakav "in memoriam". Ugasila se oblasna samouprava, umro je Spiess, a na politi~ko-upravnoj sceni pojavili su se novi ljudi.

3.

Ljudevit Zimpermann. O ovom istaknutom pravniku ve} sam objavila jedan rad.12 Zbog toga }u dati samo najkra}i presjek kroz `ivot i rad Zimpermanna. Ro|en je u Senju 1883. i dobio je ime Ludwig Franz Friedrich. Njegov je pradjed do{ao u Senj jo{ u osamnaestom stolje}u, jer je Senj bio luka li~ke pukovnije i mjesto koje je imalo povla{ten status komunitata u kojem su mogli raditi i `ivjeti obrtnici i trgovci. Djed Zimpermanna bio je ve} zakupnik soli za Hrvatsko primorje, a otac Konrad bio je ugledni senjski trgovac, nekoliko godina i gradski na~elnik, predsjednik senjske Trgova~ko-obrtni~ke komore, osnovane 1868. i predsjednik Senjske {tedionice, osnovane 1873. Ljudevit je odrastao u dobrim prilikama, a njegova majka Marija bila

11 Novosti, 1, 1. I. 1929., str. 17. - Zanimljivi podaci o radu Zagreba~ke Oblasne samouprave u godini 1928. 12 M.Kolar-Dimitrijevi}, Skrivene biografije nekih Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj, Osijek, 2001, str. 269.-286. Rad je nastao uz veliku pomo} pravnice Ljerke Kobelje, praunuke Zimpermanna.

je k}erka senjskog trgovca Vinka Vranyczanija i Luize Hofmann von Vellenhof, pa se u ku}i govorilo njema~ki, jer je to Ljudevitu bio i materinski jezik. Nakon {to je zavr{io glasovitu senjsku gimnaziju, koju su vodili sve}enici, studirao je u Zagrebu pravo, polo`iv{i 1909. zadnji ispit.

Uz pomo} dr. Josipa [ilovi}a, profesora krivi~nog prava na zagreba~kom Pravoslovnom fakultetu, ali rodom iz Praputnjaka kraj Bakra, Zimpermann se zaposlio kod dr`avnog odvjetni{tva, prvo u Ogulinu, pa od 1912. u Zagrebu. Bila je to blistava karijera mladog pravnika koji je mnogo obe}avao. Za Zimpermanna je bio presudan Prvi svjetski rat. Bio je naime imenovan za civilnog povjerenika u Beogradu nakon {to je u jesen 1915. njema~ka vojska u{la u glavni grad kraljevine Srbije, a od 1. listopada 1916. pa do 31. svibnja 1917. bio je zamjenik dr`avnog odvjetnika kod komande u Beogradu. O~uvano je uvjerenje koje je izdala vojna komanda odnosno Junrath Ludwigu Zimpermannu. ^itamo da je Zimpermann "...genauer und tüchtiger Arbeiter jedoch nicht expeditiv. Eignet sich besonder für die Bearbeitung von grösseren nicht dringenden juristischen Fragen. Ein theoretisch gebildeter Jurist, der auch für legislatorische Arbeiten sehr gut verwendbar ist. Mit besonderer Ambition vertieft er sich in verwickelte Fachtsfragen". Na istoj ocjeni Suhay, {ef politi~ke grupe je 13. lipnja 1917. nadopisao "Dr. Zimpermann hat einen

Ocjena rada dr. Ludwiga Zimpermanna ausgesprochenen, festen Charakter, u Beogradu za vrijeme od 1. listopada 1916. ruhigen Temperament, in seinem do 31. svibnja 1917. ganzen Auftreten und Benehmen stets korekt". I guverner za Srbiju general barun Rehmen dao je 1917. Zimpermannu vrlo povoljno karakteristiku, a potpisao je to i Wilhelm Stipetich, te je zbog svih tih ocjena Zimpermann dobio zlatni kri` za zasluge s krunom na vrpci i kolajnu za hrabrost.13

Tijekom rada u Beogradu dr. Zimpermann je napisao priru~nik "Das Polizeirecht. Vorlesungen", a to su zapravo njegova predavanja beogradskim policajcima koji su se trebali uputiti u krivi~no pravo Austro-Ugarske Monarhije.14 Taj priru~nik po~inje

13 Hrvatski dr`avni arhiv, Banovina Hrvatska, personalni dosje br. 1597. Iz ovog dosjea su uzeti mnogi podaci za ovaj rad, ali se to posebno ne citira. 14 Ovaj priru~nik nema Zagreba~ka sveu~ili{na i nacionalna biblioteka, ali ga ima praunuka iz drugog Ljudevitovog braka s

Eugenijom (Genom) Chylak, koja `ivi u Zagrebu pod imenom Ljerka Kobelja.

citatom Friedricha Julia Stahla iz knjige "Die Philosophie des Recht": "Policiji je zadatak briga za op}e dobro. Njezin je zadatak op}i `ivot u svim njegovim odnosima, materijalnim i duhovnima, uzdr`ati i prema postavljenom cilju unapre|ivati." Vrlo sistemati~no, krajnje humano i s velikim obzirom Zimpermann je obrazlo`io uredbu vojne komande od 22. srpnja 1916. godine, tra`e}i da se na okupiranom podru~ju primjenjuje op}eeuropsko pravo u najve}oj mogu}oj mjeri. Kako bi se za to izborio on ga detaljno analizira na osnovu najvrjednije i najsuvremenije tada{nje literature o policiji i upravi, tvrde}i da su glavne zada}e policije, kako je to naveo Maurice Block u "Dictionnaire de l'administration française" (Paris 1862): "Uzdr`avanje javnog reda, za{tita li~nosti i individualna sloboda, briga za zdravlje, moral i povezivanje", te time Zimpermann o~ito nastoji dovesti u sklad njema~ko i francusko shva}anje policije i prava. U svojem djelu Zimpermann ka`e da dok se vojska bori protiv vanjskog neprijatelja, policija se mora boriti protiv unutarnjeg neprijatelja, neprijatelja koji je sastavljen od provalni~kih i dru{tvu i dr`avi neprijateljskih elemenata (str. 25). Od stranice 31. do stranice 35. Zimpermann govori o kaznama, uva`avaju}i olak{avaju}e okolnosti krivnje kao {to su starost, slabo zdravstveno stanje ili zanemaren odgoj (str. 33), ali i ote`avaju}e, koje poimence nabraja. Zimpermann je svakako napisao jednu zanimljivu studiju koja na 55. stranici zavr{ava posvetom "Dem Rechte zum Schutz, dem Unrecht zum Trutz!" pozivaju}i dakle na za{titu prava i u borbu protiv nepravde. ^ini se da je upravo ovo djelo izazvalo poprili~no pa`nje te je dovelo i do njegovog ve} spomenutog nagra|ivanja.

Zimpermannova pravednost i po{tenje dobila je priznanje i mnogih Srba, koje je izvukao iz neprilika u koje su zapali. Mogao je to ~initi i kroz izvjesnu "nebri`ljivost" prema protivnicima neprijateljima Austro-Ugarske monarhije, nastoje}i da u ratnom sukobu Srbije i Austro-Ugarske izabere neutralnu stanje koliko je to najvi{e mogao. Tako se je 1915. vratio u Beograd iz Ohrida gdje je radio kao nastavnik crtanja i Mo{e Pijade, te je radio kao novinar "Pravde" sve dok se kralj Petar nije s vojskom povukao iz Beograda pred njema~kom vojskom. Mo{a, koji se deklarirao kao `idovski Srbin nije napustio grad, iako dakako nije radio kao novinar jer "Pravda" nije izlazila, ve} kao li~ilac i pismoslikar, a jedno vrijeme ~ak i kao konobar. Me|utim kada se je 19. listopada 1918. u Beograd vratila srpska vojska on je odmah izdao "Pravdu" sa svojim ~lankom "Iz mra~noga groba srpske krune novi sjaj".15 Nije mogu}e da Zimpermann nije znao tko je Mo{a Pijade, jer je Mo{a sura|ivao u listu "Pijemont" koji izlazi od 1911. do 1915. a kojemu je moto da Srbija mora postati Pijemont svih ju`noslavenskih naroda. Mo{a Pijade nije bio za vrijeme okupacije Srbije ni interniran, te se slobodno kretao Beogradom. Vjerojatno je imao za{titnika, a Zimpermann je svakako bio za{titnik nekomu jer kako ina~e shvatiti da ga je regent Aleksander odlikovao ordenom sv. Save IV. reda te zlatnom dozom s briljantnim monogramom i odlikovanjem.

No ~ini se da je nekoga ipak zasmetala Zimpermannova dobrodu{nost. On se 1917. vra}a u Zagreb, gdje mu je dr`avni odvjetnik dr. Viktor Aleksander, ~lan

15 Ljubica [tefan, Zrnca iz `ivotopisa Mo{e Pijade. Hrvatsko slovo, 22. I. 1999.

poznate `idovske obitelji Aleksander, isposlovao kod bana Antuna Mihalovi}a, simpatizera hrvatsko-srpske koalicije, mjesto njegovog zamjenika.

Vi~an konfliktnim situacijama na nacionalnoj i klasnoj osnovi Zimpermann je u vrijeme kada su gra|ani Zagreba izabrali u gradsko zastupstvo 20 komunista i za predsjednika op}ine komunistu Svetozara Deli}a, konzumnog ~inovnika, bio imenovan za tajnika Hrvatsko slavonske Zemaljske vlade u VII. ~inovni~kom razredu, te mu je povjerena uprava redarstvenog povjerenstva u Zagrebu, a razrije{en je posla zamjenika dr`avnog odvjetnika. Ovim imenovanjem Zimpermann je postao {ef zagreba~ke policije u vrijeme kada je trebalo komuniste udaljiti iz vlasti i sprije~iti izbijanje bolj{evisti~ke revolucije u Hrvatskoj. Mo`da je upravo to bilo presudno za njegovu smrt 1945 godine, ali ovo pitanje je dakako bez odgovora.16 No sre}a je po~ela napu{tati Zimpermanna i oko njega su se po~ele plesti intrige. Bio je osumnji~en da je olako izdavao inozemne putnice sefardima iz Bosne koji nisu imali stalnog boravi{ta u Zagrebu, pa prema tome nije bio nadle`an za izdavanje njihovih putnica. Veza je navodno i{la preko Alfreda Grauera i Vladislava Gostimirovi}a ali vlast nije mogla dokazati Zimpermannu da je to ~inio za novac. Zimpermannov polo`aj {efa zagreba~ke policije bio je ugro`en i on, nalaze}i se pod istragom, bio je prisiljen 16. svibnja 1921. dati otkaz na dr`avnu slu`bu dr. Milovanu Zori~i}u kao odsje~nom savjetniku, vrativ{i i orden sv. Save IV. reda zajedno sa zlatnom dozom s briljantnim monogramom koju je dobio od regenta Aleksandra Kara|or|evi}a. Ustvari Zimpermann se morao zahvaliti na tri slu`be: na mjestu redarstvenog povjerenika za gradZimpermann 16. svibnja 1921. daje ostavku na dr`avnoj slu`bi i vra}a orden sv. Save TV. reda te zlatnu dozu kralja Aleksandra Zagreb, na mjestu povjerenika za unutra{nje polove Zemaljske vlade Hrvatske i Slavonije, te na slu`bi vladinog tajnika, te je vlada odmah obustavile sve njegove prinadle`nosti a te nisu bile male. Primao je naime pla}u od 5400 kruna godi{nje, stanarinu 1440 kruna, li~no doplatak od 76 kruna po danu i jo{ posebni dodatak od 12 kruna dnevno.17

16 M. Kolar-Dimitrijevi}, Radni slojevi Zagreba od 1918.-1931., Zagreb 1973. 17 Svi podaci uzeti iz dosjea Zimpermanna.

Ova ostavka poprili~no je uzburkala ~inovni~ke krugove u Zagrebu, pa je posebni izvje{taj morao biti podnesen ~ak i ministru unutra{njih poslova Miloradu Dra{kovi}u, tvorcu Obznane. Bilo je najavljeno da }e se protiv Zimpermanna povesti i kazneni postupak ako se daljim izvidima ustanovi da je kriv po kaznenom zakonu. Me|utim Zimpermannu se nije mogla dokazati nikakva krivnja, te je 20. svibnja 1921. - svega pet dana nakon podno{enja izvje{taja ministru Dra{kovi}u - primio dekret o otpustu iz dr`avne slu`be.

Zimpermann - iako je vjerojatno u~inio dosta usluga ljudima na vlasti nisu mu iza{li u susret kada je tra`io da mu se omogu}i rad kao odvjetniku. Naime, kada je 1924. tra`io uvjerenje o svojoj slu`bi u zagreba~kom redarstvu izjavljeno mu je da je njegov personalni Ministarstvo unutra{njih djela Kr. SHS dosje izgubljen. Stoga se morao zaposliti oduzima 1921. dr Zimpermannu odlikovanje i kod zagreba~kog odvjetnika Milana zlatnu dozu kralja Aleksandra Borkovi}a u Ilici 33/III kat.

Braniteljstvo u kaznenim stvarima na podru~ju Banskog stola uspio je dobiti tek 17. lipnja 1926. kada je ve} Zagreb izgubio status metropole i postao samo sredi{te Zagreba~ke oblasti. Svakako da mu je to pomogla `enidba s Eugenijom Chylak s kojom je imao k}er Aleksandru i sina Mladena, te je radi tog drugog braka pre{ao na evangeli~ku vjeru.

Pravo odvjetnikovanja u Zagrebu dobio je tek 9. srpnja 1929. u \or|i}evoj 3. Njegova klijentela bila je vrlo razli~ita. Bio je poznat kao odva`ni odvjetnik, te je poput Ive Politea branio i mnoge komuniste. Bavio se i pisanjem pravnih studija. Njegove su obrane u stvarima privrednog kriminala postale su glasovite, jer se na na~in velikih odvjetnika slu`io citatima iz svjetske pravni~ke literature koju je o~ito dobro poznavao.

Me|utim kada je progla{ena Nezavisna dr`ava Hrvatska Zimpermann je imao samo dva izbora. Zbog branjenja mnogih komunista i Srba morao je ili oti}i u partizane, ili se je morao uklju~iti u politi~ki sistem nove dr`ave koja je bila njema~ki satelit, jer su svi odvjetnici i{li na reviziju. Zimpermann se odlu~io na ovo zadnje.

Da bi se potvrdio kao odvjetnik odan re`imu Zimpermann je 10. travnja 1941. odr`ao govor u Advokatskoj komori koji je bio tiskan u "Spremnosti". U tom ~lanku on je ustvrdio da je Nezavisna dr`ava Hrvatska rezultat razvoja hrvatske dr`avotvorne

politi~ke misli u njenom neprekinutom slijedu kroz stolje}a, a ovu misao su svakako u njega ugradili profesori senjske gimnazije. Zatim je u istom listu objavio 14. lipnja 1942. ~lanak "Misao i ostvarenje. Od Ante Star~evi}a do Ante Paveli}a". Ovaj je ~lanak napisao povodom blagdana sv. Antuna Padovanskog, borca sa surom konkvistadorskom silom. Ako se pa`ljivo pro~ita taj ~lanak vidi se da Zimpermann u njemu osu|uje Paveli}evo pona{anje i sugerira mu izmjenu stava. Tre}i je ~lanak "Pravo, rat i mir" objavljen u "Spremnosti" br. 221 od 19. srpnja 1942. U tom ~lanku Zimpermann opravdava rat kao oblik silovite samopomo}i, kao krajnje sredstvo za obranu prava.

Ova tri ~lanka donijela su dr. Zimpermannu ugled ali i smrt. Postao je poznat kao odvjetnik "na liniji", pa je 18. rujna 1942. imenovan za pro~elnika Ministarstva pravosu|a i bogo{tovlja, a mjesec dana kasnije, to jest 13. listopada 1942. zauzeo je polo`aj koji je do tada dr`ao Eugen Dido Kvaternik. Postao je naime ravnatelj Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH, misle}i da }e - kao {to je to ~inio u Beogradu - mo}i pomo}i nekim @idovima i Srbima da spasu glavu. No to su bila druga vremena. Vidjev{i da nikome ne mo`e pomo}i, on je 5. prosinca 1942. podnio neopozivu ostavku, opravdavaju}i to zdravstvenim razlozima.

Poslije toga `ivi u Zagrebu do 1945. kao pro~elnik Ureda dr`avnog vije}a, koji je bilo dosta mirno mjesto. Ured mu je bio u Berislavi}evoj 7.

Uvjeren u svoje po{tenje i misle}i da ga partizani ne}e dirati s obzirom da je branio mnoge komuniste on ostaje u Zagrebu, rekav{i prijateljima "Zimpermann ne gre nikud".

Me|utim ve} u srpnju 1945. Sud za za{titu nacionalne ~asti pozvao ga je na saslu{anje i vi{e se nikada nije vratio ku}i. Bio je zatvoren i mu~en na Vojnom sudu u Novoj Vesi, a supruga je kasnije uspjela dobiti smrtovnicu da je strijeljan 21. listopada 1945. na temelju osude komande grada Zagreba od 21. srpnja 1945. dakako bez pravog su|enja i bez mogu}nosti obrane. Osudom Zimpermannu konfiscirana je sva imovina, a oduzeta su mu i sva politi~ka i gra|anska prava. Njegov grob nije poznat, a nalazi se prema mi{ljenju ~lanova obitelji negdje na podru~ju Maksimarske {ume. Zanimljivo je, da se za Zimpermanna nije htio nitko zauzeti, pa ~ak ni Ferdo ^ulinovi}, koji je bio na ~elu komisije koja je ispitivala pona{anje intelektualaca za vrijeme rata, iako su oba bila Senjani i pravnici.

3.

Ova dva primjera pokazuju da se dobro ne vra}a uvijek dobrim i navodi na razmi{ljanje o ljudskoj prirodi. Ono {to je najgore da ~esto krivi i lo{i ulaze u povijest i u njoj ostaju, a pravi i dobri bivaju posve zaboravljeni. Ovaj rad neka bude jedan mali pomak u spa{avanju iz zaborava dva pravnika njema~kog porijekla.

Was ta ten die Ju ri sten Ernest Spies und Lud wig Zim per mann während des Ersten Weltkrie ges in Syrmium und Bel grad und wie man ih nen ge gen über ihre Güte dan kte

Die Militärskreise der Österreichisch-ungarischen Monarchie wie auch des Deutschen Kaisertums bedienten sich während des Ersten Weltkrieges auf dem kroatischen und serbischen Gebiet mit den Deutschen, die deutsche, kroatische und serbische Sprache kannten. Vertrauliche Menschen mit diesen Charakteristiken, besonders gebildete, gab es nicht viele. Darunter befanden sich zwei ausgezeichnete Juristen. Einer davon war Dr. Ernest Spiess (Vinkovci, 28.6.1868-Zagreb,1929) und der zweite war Dr. Ljudevit Zimpermann (Senj,1883.-Zagreb,1945). Spiess galt als eminenter Staatsbeamter in der Gespannschaftsverwaltung Nordkroatiens und in der Landesregierung. Er war auch in die Arbeit auf dem Gebiet von Syrmium im Jahre 1915 eingeschlossen, bzw. in die Gouvernerverwaltung der Deutschen in Serbien im Jahre 1916. Es scheint, als ob er sehr korrekt gegenüber dem lokalen Bürgertum war. Trotzdem war er jahrelang nach dem Krieg ohne Arbeit; Stjepan Radi} erkannte aber seinen Wert und schloss ihn in die Arbeit des Zagreber Bezirkes ein. Zimpermann arbeitete in der Anwaltschaft und Rechtsanwaltschaft. Auch er half den Serben in Belgrad während des Zeiten Weltkrieges, die Okkupation so schmerzlos wie möglich zu überstehen. Dies ermöglichte ihm eine gute Karriere in Zagreb bis 1921 als ihn das belgrader Regime abstoß. Er arbeitete zur Zeit des Unabhängigen Staates Kroatien mit der Herrschaft und wurde 1945 erschossen, obwohl er dies nicht verdiente.