Snježana PAUŠEK-BAŽDAR Teze iz ke mi je Iva na Pe tra Kar la gro fa Ser ma ge na Te re zi jan skoj vite{koj aka de mi ji u Be~u

Snje`ana PAU[EK-BA@DAR

Teze iz ke mi je Iva na Pe tra Kar la gro fa Ser ma ge na Te re zi jan skoj vite{koj aka de mi ji u Be~u

1. Uvod

U prvi mah ~esto se Ivana Petra Karla grofa Sermagea, ro|enog u Zagrebu 1793., zamjenjuje s njegovim stricem Josipom grofom Sermageom. Razlog tomu je {to je Karlo naslijedio svog strica Josipa, nakon njegove smrti (1833.), na mjestu ravnatelja {kolstva za Hrvatsku i Slavoniju, s naslovom kraljevskog savjetnika. Pred kraj `ivota, Karlo Sermage je pozvan u Be~ da djeluje u svojstvu vladinog savjetnika za zemljodjelstvo i rudarstvo, gdje je i umro (1851.). Zapisan je u Be~kom genealo{kom priru~niku grofovskih ku}a.

Poznato je da je car imenovao Karla Sermagea uglednikom i ~lanom Banskog stola za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju (1826.). Tako|er je poznato da je kao takav uglednik sudjelovao u radu Hrvatskog Sabora (1832.), te da je odr`ao govor u kojem je istaknuo na~elo teritorijalne cjelovitosti hrvatskih zemalja, te osudio politiku ma|arizacije. Prema tom govoru, kojim se Sermage pridru`io grofu Janku Dra{kovi}u, autoru programske Disertacije, sastavljene su odrednice za saborske poklisare u zajedni~kom Ugarsko-hrvatskom Saboru.

Poznato je, tako|er, da je Karlo Sermage u doba svog boravka u Be~u objavio na njema~kom jeziku bro{uru (1836.), u kojoj je ma|arskom hegemonizmu suprotstavio ne samo povijesno pravo (Pacta conventa) s njegovom idejom o hrvatskim zemljama kao regna adnexa aut confederata Ugarskoj, ve} i nacionalnu ideju.

No, malo je poznato da se do godine 1826. Ivan Petar Karlo grof Sermage bavio kemijskim znanostima i rudarstvom i da se {kolovao na tom podru~ju. Njegove teze iz kemije objelodanjene su u Be~u u zasebnoj knji`ici (1818.).

2. @ivo to pis

Ivan Petar Karlo Sermage od Susjedgrada rodio se 24. velja~e 1793. godine u Zagrebu, a umro 13. kolovoza 1851. godine u Be~u. Bio je sin Petra Ivana Sermagea iz njegovog drugog braka s Katarinom groficom Nada`difogaras. O njegovom odgoju brinuo se, po onda{njem obi~aju, francuski abbé.

Kada mu je bilo 11 godina izgubio je oca i dobio mjesto za {kolovanje u Terezijanskoj vite{koj akademiji u Be~u. Tu je, u po~etku, slabo napredovao, a poslije je po~eo marljivije u~iti, osobito prirodne znanosti.

Njegove teze iz kemije, sa studija filozofije na Terezijanskoj akademiji, obranjene su 19. kolovoza 1818. godine, a iste godine su i tiskane u zasebnoj knji`ici. U to doba Karlo Sermage je imao ve} dvadeset i pet godina, a u uvodu svojih teza je naveo da se radilo o rigoroznom ispitu "njegova carskog i kraljevskog veli~anstva Franza I". Stoga se, mo`da, radilo o nekom vi{em akademskom stupnju od diplomskog, tim vi{e {to nigdje nije navedeno ime profesora, ve} samo ime Karla Sermagea, kao autora. No, u prilog takve tvrdnje ne govori ~injenica da ga je odmah, po obrani teza, carska vlada poslala na studij rudarstva. Studirao je na Tehni~koj visokoj {koli u Banskoj [tiavnici u Slova~koj (tada Selmezbánya u Ugarskoj). Po zavr{etku studija (1820.), imenovan je predsjednikom Kraljevskog distriktnog rudarskog suda i direktorom rudarskog ureda. Da bi se {to bolje izobrazio u rudarstvu, dvije godine je proveo i na usavr{avanju u inozemstvu. Po povratku je djelovao u istoj slu`bi u Banskoj [tiavnici, sve do 1826. godine. Tada ga je, kao {to je navedeno, car imenovao uglednikom Banskog sudbenog stola za kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, a po smrti njegova strica i za ravnatelja {kolstva Hrvatske i Slavonije (1833.). Pod kraj `ivota pozvan je u Be~, gdje djeluje u svojstvu vladina savjetnika za zemljodjelstvo i rudarstvo, ali tako|er i kao vladin savjetnik pravosu|a. Godine 1835. odlikovan je kri`em papinskog reda sv. Grgura.

3. Te re zi jan ska aka de mi ja u Be~u i pri rod ne zna no sti

Godine 1746. Akademiju je utemeljila kraljica i carica Marija Terezija, pod nazivom Terezijanska kne`evska akademija. Bila je smje{tena u kraljevskom dvorcu. Najprije su je vodili isusovci, a po ukinu}u njihova reda (1773.), pijaristi. Nastavni program je bio sli~an programima drugih akademija Austrijske carevine. No, na njoj su mogli studirati samo pripadnici plemenita roda.

Kada je Franjo I preuzeo i reorganizirao Akademiju (1797.), izra|en je novi plan studija, a obuka u prirodnim znanostima zauzima istaknutije mjesto. Akademija je imala filozofski i pravni studij. Prirodne znanosti su se predavale na oba studija, osobito na Filozofskom. Podu~avala se povijest prirode, {umarstvo, ratarstvo, poljoprivreda, zoologija i botanika, ali je najvi{e zastupljena bila mineralogija. Studenti su sami sakupljali uzorke i istra`ivali minerale. U razdoblju od 1804. do 1805. godine kemija se predaje kao poseban predmet, a u razdoblju od 1806. do 1810. godine, u okviru Povijesti prirode (Naturgeschichte). Od 1819. godine nastava prirodnih znanosti potpuno prestaje, da bi se obnovila te 1825., ali samo iz zoologije i botanike.

U Pogovoru svojih teza Karlo Sermage navodi da je "Franz, prvi rimsko-njema~ki car ovog imena, posebno neke satove svog prvog razmi{ljanja posvetio ispitanom djelotvorno{}u ~ovjekoljubive znanosti", odnosno da je bio zainteresiran za kemijska pitanja. Tako je potaknuo izvo|enje pokusa u kemijskom laboratoriju Terezijanske akademije, a u svrhu odre|ivanja i poznavanja izvanrednih svojstava dijamanata, osobito njegove sagorljivosti.

Nadalje Sermage navodi da najuzvi{eniji nadvojvoda Johann, presvijetli potomak cara i kralja Francza "nije zazirao od neugodnih utisaka niti opasnosti da iznudi prirodi njene tajne". On je prou~io i uveo novu metodu za pripravljanje nikla u

~istom stanju. Tako je na{ao "najsvrsishodniju upotrebu tuzemaljskog kroma otkrivenog po njemu".

Nikal je otkrio godine 1751. [ve|anin Axel Frederic Cronsted (1722.-1765.), a u elementarnom stanju ga je ~etiri godine kasnije izlu~io tako|er [ve|anin Torbern Olof Bergman (1735.-1784.). Taj metal se rabi u razli~ite svrhe, osobito u svojim legurama. Nikal i krom ~ine ~elik osobito tvrdim, pa se ta legura koristi kao `i~ani otpor u konstrukciji elektri~nih pe}i. Pored toga, kao izuzetno tvrda tvar, koristi se za proizvodnju oklopnih plo~a, dijelova osovina itd.

Kako Sermage ne navodi nikakve pobli`e podatke, mo`emo pretpostaviti da je nadvojvoda Johann u kemijskom laboratoriju Terezijanske vite{ke Akademije najprije priredio nikal u ~istom stanju, a zatim ga je zajedno s rudom kroma, kromitom koristio za pravljenje legura, koje su otporne prema kiselinama.

Nije poznato kada su to~no vr{eni spomenuti pokusi s dijamantom i pripravama legura nikla u kemijskom laboratoriju Terezijanske akademije, ali vjerojatno je to bilo u razdoblju izme|u 1804. i 1805. godine, kada se kemija predavala kao zasebni predmet.

Dakle, u doba kada Sermage brani svoje kemijske teze na Terezijanskoj vite{koj akademiji u Be~u, kemija se ne predaje kao zaseban predmet, ali tradicija kemijskih istra`ivanja postoji.

Arhiv Terezijanske akademije nije sa~uvan, a do sada nam je poznato da je objavljen samo jedan rad o povijesti prirodnih znanosti na toj akademiji i to 1891. godine, pod naslovom: Der naturgeschichtliche Unterricht und die naturgeschichtlichen Hilfsmittel an der k. k. Theresianischen Akademie, autora Franza Thena (slika 2). Iz njega ne mo`emo saznati da li je Terezijanska akademija bila poput ostalih akademija u zemljama Austrijske carevine koje nisu mogle Sli ka 2. Na slov ni ca godi{njeg iz vje{}a dodjeljivati doktorate znanosti, ili je pak ona u doba Sermageova {kolovanja imala Te re zi jan ske aka de mi je, u ko jem je ob jav ljen ~la nak Fran za The na o po vi je sti obu ke iz pri rod nih zna no sti na Aka de mi ji sveu~ili{na prava i povlastice. Rje{avanje tog pitanja pomoglo bi u dono{enju zaklju~aka o tome da li su Sermageove teze obranjene u svrhu zavr{etka te~aja, odnosno studija filozofije na akademiji, ili su one obranjene kao disertacija, u svrhu postignu}a doktorata znanosti.

Postoji vi{e razloga da prihvatimo drugu pretpostavku.

4. Ser ma ge o ve teze iz ke mi je

Sermageove teze su tiskane u knji`ici, pod naslovom: Sätze aus allen Theilen der theoretischen und praktischen Chymie, s opse`nim Uvodom i Predgovorom.

Ispitne teze su sastavljali profesori, a branili studenti. Diskusija ili rasprava, u obliku dispute ili disputacije, bila je sastavni dio filozofijske nastave ne samo isusova~kih i katoli~kih, nego uop}e svih visokih u~ili{ta krajem 18. i po~etkom 19. stolje}a. Svrha tih disputa, vo|enih na temelju zadanih teza, bila je u tome da se mladi filozofi i prirodoznanstvenici vje`baju izricati svoje misli, te da se pojedine znanstvene teze {to svestranije obrade, utvrde i s raznih gledi{ta osvijetle, da bi se na taj na~in one {to dublje spoznale i usvojile.

Pri sastavljanju teza profesor se slu`io svojim predavanjima i priru~nicima svoga vremena s kojima se slagao u prirodoznanstvenim gledi{tima. Zato iz sadr`aja teza mo`emo saznati o prirodoznanstvenim gledi{tima, autora koji ih je pisao. Tu je najva`nije doznati na temelju kojih teorija je autor interpretirao prirodoznanstvene pokuse pojava, svojstva i otkri}a.

U pravilu su ispitne teze tiskane tako da su na prvoj stranici navedena imena profesora, ili vi{e njih koji su teze sastavljali, a na drugoj stranici imena slu{a~a koji su te iste teze branili. Me|utim, na naslovnoj stranici Sermageovih teza je navedeno: "Na dan 19. augusta 1818. godine u Terezijanskoj vite{koj akademiji Ivan Petar Karlo grof Sermage imat }e ~ast razviti tezu iz svih dijelova teorijske i prakti~ne kemije, na rigoroznom ispitu njegovog carskog kraljevskog veli~anstva Franza I". Rigoroznim ispitima su se nazivali ispiti za obranu doktorata znanosti. Profesor prirodnih znanosti na Terezijanskoj akademiji u Be~u bio je u to doba, tj. u razdoblju od 1806. od 1823. godine Michael Payer. Me|utim, u Sermageovim tezama on nije nigdje spomenut, nego se dobiva dojam da je teze sastavljao sam Sermage, te da je za njihovu obranu tra`io dozvolu od kralja. U op{irnom Uvodu svojih teza, on, izme|u ostalog ka`e: "Kroz samu spoznaju, korist znanosti, i kroz `elju, s jedne strane visoke vlasti pod ~ijim vodstvom `elim i nadam se zavr{iti potrebnu izobrazbu, {to u budu}nosti odgovara njihovim Na slov ni ca teza iz ke mi je nastojanjima s jedne strane izlo`eno, da bi

Iva na Pe tra Kar la gro fa Ser ma gea na drugoj strani predsjednik akademije

gdje sam stekao svoju prvu naobrazbu i imao prvu priliku odr`ati takve pripreme, o mojim naprecima polagao ra~un, bio sam ponukan tra`iti dozvolu od njegova veli~anstva da pristupim rigoroznom ispitu iz ovog predmeta. Najodli~niji, nau~eni svaku sveop}u naobrazbu bodriti s istinitom o~inskom blago{}u, udostojili su ovo istra`ivanje odobriti, i samo u tom smjeru usu|ujem se izlo`iti moju mladena~ku spoznaju u protuvrijednosti tako mnogih visokou~enih i iskusnih ljudi, daleko udaljeno od ta{tine, iste ove dr`e}i kao punova`ne ili ih pred tako kompetentnim sucima kao takve izlo`iti", i dalje: "Moje `elje idu samo tako daleko, vas moju gospodu, upoznati s koli~inom moga protuvrijednog znanja i uvjeriti u moje ~vrste i iskrene `elje, na dr`avnu slu`bu, na Por tret I. P. K. Ser ma gea iz ~aso pi sa Sve ta Ce ci li ja u doba kada je iza bran koju }u nadam se imati sre}u uskoro za rav na tel ja Glaz be nog dru{tva (1834.) nastupiti, kroz izvanrednu revnost pove}ati u Za gre bu rezultate jednog vi{egodi{njeg studija i prema mogu}nostima upotrebljavati za dobro mojih sunarodnjaka".

Sermage tako|er navodi da je za blagostanje zemlje neophodno poznavanje prirodnih znanosti. One osim {to tuma~e uzroke promjena, daju rezultate koje ~ine `ivot ugodnijim i bezbri`nijim. Stoga on ka`e: "Kroz ova razmatranja i kroz neka uvjerenja i samo kroz znanosti na najvi{em stupnju koje mogu pridonijeti procvatu trgovine i blagostanja u jednoj dr`avi, i pokraj svih mojih poslova tako|er sam zacrtao i ovaj put {to sam ve} pred mnogo godina potvrdio".

Kroz mjesto i ulogu prirodnih znanosti u dru{tvu svog doba, Sermage osobito isti~e vrijednost i korisnost kemije. On je naziva "~ovjekoljubivom znano{}u" i time "opravdava svoj izbor podru~ja istra`ivanja: "Potvrdu sam na{ao u povijesti ljudske kulture, da su od svih ovih znanosti najvi{e u naro~itosti kemije sadr`ane prakti~ne i najkorisnije tendence, koje nam nude op}e dobro i koje posredno i neposredno slu`e boga}enju vi{e ili manje zna~ajnih ciljeva, moj poziv budu}eg dr`avnog slu`benika i moja `ivotna `elja je, na taj na~in koristiti mojim sudr`avljanima, ~ini mi se kao du`nost, ispuniti moju dokolicu ovom strukom. Kakav sam korisniji posao mogao izabrati, nego ovaj, koji nas sve od Tubalkaina pa sve do na{ih dana u~i formirati i taliti metale i koji je na{em rodu napravio tako mnogo usluga." i dalje: "[to bi bilo kopanje ruda bez ovih istra`ivanja. Kolike lijekove ne zahvaljujemo vidovitoj o{troumnosti tjelesnim manama osaka}enog ~ovje~anstva. Na{u hranu, odje}u, stan i tisu}u potreba za na{u udobnost pru`ila nam je njihova bri`na ruka i u~inila da u`ivamo. To mo`e biti razlog, za{to velikani i plemstvo svih vremena i narod, to sve}enstvo majke prirode posebno cijeni njezina su posebna briga i za{tita. Nakon

pada ovih nadmo}nih svjetskih vladavina kao Egipat, Rim i Gr~ka, sve su velike i male dr`ave na{e hemisfere, uputile svoje vladare, da potpoma`u sli~na istra`ivanja sa velikom dare`ljivo{}u i na taj na~in otvore izvore industrijske produktivnosti i trgovine, i na indirektan na~in pro{ire dalje svoju mo} i bogatstvo, nego su ikada mogli u~initi krvavim osvajanjima."

Nakon opse`nog uvodnog dijela, Sermage je izlo`io 39 teza iz kemije, koje su podijeljene u 5 poglavlja: Teorijska kemija (4 teze), Prakti~na kemija (11 teza), O metalima (15 teza), O hranjivim biljnim tvarima (7 teza) i O `ivotinjskim tijelima (2 teze). Dakako najvi{e teza ima o metalima, jer je rudarstvo bilo glavno podru~je Sermageova istra`ivanja.

U njima je obradio svojstva oksidiranja metala, analizirao postupke odvajanja zlata, srebra i bakra, te njihovu proizvodnju. Tako|er je opisao proizvodnju ~istog srebra iz solne kiseline i srebrnog oksida, te dobivanje cinobera ili rumenice iz `ive, a potom bakra iz modre galice. Opisao je i pripravu legure bakra i kositra, dakle broncu koja se rabila za lijevanje zvona. Potom je opisao i pripravke legure bakra i cinka, tzv. `ute slitine, mjedi ili mesinga, koja je imala {iroku uporabu. U navedenim tezama Sermage je tako|er obradio arsen i njegove reogense, premda on ne spada u metale, no nije mogu}e prosuditi da li je to on u~inio iz neznanja, ili pak namjerno, da bi obradio i to, do sada nepoznato podru~je. Najop{irnije je pak prikazao proizvodnju ~elika.

Sermage nije naveo literaturu koju je koristio za svoj rad. Usporedbom sadr`aja njegovih teza s onodobnim ud`benicima i djelima iz kemije, mo`emo zaklju~iti da se koristio dijelom Lanoisieovog sljedbenika Françoisa Fourcroya "Connesanse chyumique", te djelima [ve|anina Cornstedta i Gana, u prijevodu na njema~ki jezik. Prijevode su na~inili Girtanner i Harmbstädt.

Tako nam teze K. I. P. Sermagea otkrivaju ne samo njegovo kemijsko znanje, ve} i razinu kemijske znanosti u onodobnoj Austrijskoj carevini.

LITERATURA:

• J. P. C. Ser ma ge, Sätze aus al len The i len der the o re ti schen und prak ti schen Chymie, Wien 1818. • Jah res-Be richt des Gymna sium der k. k. The re sia ni schen Aka de mie in Wien, für das Schu liahr 1891., Wien 1891., str. 23-55. • Zna me ni ti i za slu`ni Hrva ti, te po me na vri jed na lica u hrvat skoj po vi je sti, Za greb 1925., str. 186. • A. Cu vaj: Tri gro fa Ser ma gea vrhov ni rav na tel ji na u ka, Na rod ne no vi ne, LXXIX, br. 214-220, Za greb 1913. • K. Wur zbach, J. P. C. grof Ser ma ge Bio grap hi schen Le xi xon, sv. 30, str. 150-152. • Oster re ich Le xi kon Te re sia num, Zwe i ter Band, L-Z, Wien und München 1924., str. 325.

The sen aus der Che mie von Ivan Pe tar Karl graf Ser ma ge an der The re sia ner Rit te ra ka de mie in Wien

Bis jetzt war nicht bekannt, dass sich auch I. P. K. Sermage von Susedgrad mit Naturwissenschaften und Bergbaukunde beschäftigte. Auch war nicht bekannt, dass er an der Ritterakademie Thesen aus dem Bereich der Chemie bewies und, dass er sie in einem Büchlein unter dem Titel: Sätze aus allen Teilen der theoretischen und praktischen Chemie (Wien, 1818), druckte. Diese Thesen wurden in dieser Arbeit erforscht. Auch wurde der Lebenslauf von I. P. K. Sermage erforscht. Es wurde gezeigt, dass er am Ende seines Lebens in Funktion des Regierungsrates für Ackerbau und Bergbau nach Wien gerufen wurde. Er starb in Wien im Jahre 1851 und wurde in das Wiener Genealogenhandbuch der Grafenhäuser eingeschrieben.