Go ran BEUS RICHEMBERGH naO ne kim hrvat skim mu zi ko lo zi ma i skla da tel ji ma nje ma~kih ko ri je

Go ran BEUS RI CHEM BERGH

O ne kim hrvat skim mu zi ko lo zi ma i skla da tel ji ma nje ma~kih ko ri je na

Rade}i na prikupljanju gra|e za biografski leksikon na{ih Nijemaca i Austrijanaca ali i Hrvata njema~kih i austrijskih korijena, nai{ao sam na mno{tvo osoba koje su dale neprocjenjiv doprinos kulturnoj povijesti Hrvatske, od pisaca i glumaca do skladatelja i glazbenih pedagoga. Tako je u razvitku glazbe u hrvatskim krajevima uloga Nijemaca i Austrijanaca vrlo zapa`ena jo{ od vremena srednjega vijeka kada su na dvorovima hrvatskih kne`eva i banova anga`irani kao dvorski svira~i. Ili, primjerice, u Dubrova~koj Republici, gdje su vrlo rano nastupali kao pla}eni gradski svira~i.1 Bilo je u doba srednjega vijeka i mnogo onih koji su se smucali po gradovima, selima, vojni~kim logorima i sajmovima kao vaganati, putuju}i zabavlja~i, no, njih vlasti, a pogotovo Crkva, nisu voljeli jer su pjevali pjesme slobodnijega, nerijetko i ne ba{ }udorednoga sadr`aja2 .

Me|u onima koji su se bavili glazbom na hrvatskim podru~jima posebno bih, za ovu prigodu, istaknuo muzikologe, glazbene pedagoge i skladatelje koji su svojim kreativnim radom obilje`ili va`ne dionice razvitka glazbe i glazbenoga `ivota u Hrvatskoj.

Posebnu pozornost zaslu`uje skupina glazbenih pregalaca koji su djelovali u Vara`dinu u XVIII. i prvoj polovici XIX. stolje}a. Tamo je, naime, u samostanu ~asnih sestara ur{ulinki djelovao i `enski konvikt, koji je u svoje vrijeme bio me|u najva`nijim `enskim {kolama u Hrvatskoj (jedno vrijeme ~ak i jedina!) i u kojemu se cijenila i podu~avala glazba na visokoj razini. Tomu je posebice pridonijela Kajetana HORTNAJ, redovnica i glazbenica ([vapska, ? – Vara`din, 6. 2. 1776.), koja je u vara`dinski samostan stigla oko 1739. godine i u njemu djelovala kao vrsna orgulja{ica i u~iteljica glazbe konviktorki. Postala je glavarica samostana 1764. godine i ostala na toj du`nosti 12 godina, do svoje smrti. U tome su razdoblju izgra|eni novi internat i samostanska {kola a brojne su se redovnice (uglavnom Njemice) obrazovale i afirmirale kao glazbenice i u~iteljice glazbe. No, ono po ~emu je ovdje posebno izdvajamo je njeno nastojanje za razvitak glazbe. Ona je, naime, od tada{njih skladatelja redovito naru~ivala brojne nove skladbe sakralne glazbe, od kojih su mnoge i do danas sa~uvane3. Tako je nekoliko skladbi naru~ila od Jana

1 Od 1378. pa do 1558. godine dubrova~ki arhivski dokumenti bilje`e djelovanje desetak njema~kih pla}enih gradskih glazbenika, od kojih se izrijekom spominju Helias Theutonicus, Juanis Theutonicus, Radasinus Theutonicus, Peterchinus Allemanus, Pater

Noster de Prussa, Petrus de Colonia, Matheus de Zenpizolo i Petrus Germanus. Vidi: Miho Demovi}: Glazba i glazbenici u

Dubrova~koj Republici, Zagreb 1981., str. 74. 2 Vidi: Zoran Hudovsky: Razvoj muzi~ke kulure u Zagrebu od XI do konca XVII stolje}a, Rad JAZU, Knjiga 351, Zagreb, 1969., str. 14 3 O tome opse`nije vidi: Ladislav [aban: Glazbene mogu}nosti Vara`dina u 18. i u prvoj polovici 19. stolje}a, Rad JAZU, knjiga 377, Zagreb 1978.

Wanhalla, poznatoga kapelnika grofa Erdödija, a prva je u poduku glazbe konviktorki uvela i vanjske profesore. Prvi u~itelj glazbe {ti}enica samostanske `enske {kole je bio Ivan (Johannes) WERNER, (Vara`din, 1752. – 3. 1. 1786.). Skladao je brojne vokalne kompozicije, uglavnom sakralnoga karaktera. Djelovao je kao orgulja{ gradske `upne crkve sv. Nikole. Werner je jedna od sredi{njih li~nosti glazbenoga `ivota sjeverozapadne Hrvatske svoga vremena. Bio je u~itelj i drugoga znamenitoga Vara`dinca njema~koga korijena Leopolda Ignacija EBNERA, skladatelja i dirigenta (Vara`din, 1769. – 1830.), koji ga je naslijedio na mjestu u~itelja glazbe u ur{ulinskom samostanu. Kra}e je vrijeme djelovao i u Be~u, kao u~itelj glasovira. Djelovao je kao gradski orgulja{ do 1807. godine kada se, nakon 23 godine slu`be, zahvalio na toj du`nosti i postao slobodni umjetnik. Ebner je, kao iznimno vrijedan i poduzetan glazbenik, bio sredi{nja to~ka vara`dinskoga glazbenoga `ivota i tamo{njega Glazbenoga dru{tva. Jedna je od najmarkantnijih glazbenih li~nosti sjeverozapadne Hrvatske s po~etka XIX. stolje}a. Skladao je brojna vokalna i instrumentalna djela od kojih se ve}ina nalazi u Hrvatskom dr`avnom arhivu, u Kuha~evoj zbirci, te u knji`nici Hrvatskoga glazbenoga zavoda.

Kad ve} spominjemo tu sredi{nju hrvatsku glazbenu instituciju, prisjetimo se i njenih osniva~a. Ideju za osnivanjem glazbenoga dru{tva, koje bi djelovalo po uzoru na ona u ve}im gradovima Carstva, dao je zagreba~ki trgovac i ljubitelj glazbe \uro Popovi}, a njome su se iskreno odu{evili i najozbiljnije pozabavili barun Gustav von PRANDAU, utemeljitelj i prvi predsjednik Zagreba~kog glazbenog dru{tva (Agramer Musikverein), utemeljenoga 1827. (kasnije Hrvatski glazbeni zavod) i Georg Karl WIESNER von MORGENSTERN skladatelj, dirigent i pedagog (Arad, Rumunjska, 1783. - Zagreb, 14. 5. 1855.), koji je bio prvi direktor Zavoda. Morgenstern je iznimno va`na osoba za hrvatsku glazbenu povijest. U Zagreb je do{ao na slu`bu kao tajnik grofa Erdödyja 1818. godine. Tijekom vremena se vrlo djelatno anga`irao na glazbenome planu, najprije kao koralist zagreba~ke katedrale, potom kao violinist i dirigent kazali{noga orkestra te zborovo|a. Bio je prvi dirigent dru{tvenog orkestra Agramer Musikvereina. Jedan je od prvih troje u~itelja njegove Glazbene {kole, osnovane 16. velja~e 1829. godine, a bio je po~asni ~lan ljubljanskog Filharmonijskog dru{tva i Glazbenog dru{tva u Eisenstadtu (@eljeznom). Bio je vrlo anga`irani glazbeni organizator, skladatelj (sa~uvana su njegova 34 djela orkestralne i crkvene glazbe) i glazbeni pedagog; bio je u~itelj mnogim kasnijim hrvatskim glazbenicima, a privatno je podu~avao i Vatroslava Lisinskoga. Podupiru}i nastojanja Iliraca i sam je skladao za narodne potrebe4 .

Pored Morgensterna, u Glazbenoj {koli5 su predavali jo{ i Anton Kirschofer i Ignaz Scheitinger. Po dolasku Vatroslava Lisinskog za novoga direktora 1855.

4 Primjerice “Ilirsko kolo”, no, u svojemu je djelovanju imao nagla{enu naslije|enu tradiciju be~ke klasike pa je narodno ime koristio tek u formalne svrhe. Vidi: Lovro @upanovi}: Vatroslav Lisinski (1819. – 1854), @ivot, djelo, zna~enje, Zagreb 1969., str. 25 5 Koliko je {kola bila va`na i jaka svjedo~e i ove zgode. Kad je 1835. godine umro car Franjo I. na misi zadu{nici je Cherubinijev

Requiem u C-molu izvelo 112 glazbenika a dvije godine kasnije, na misi zadu{nici za biskupa Alagovi}a, u Katedrali je

Mozartov Requiem izvelo 200 glazbenika. Velika ve}ina njih su bili u~itelji ili studenti Glazbene {kole. Vidi: J. Andreis: Music in

Croatia, Zagreb 1974., str 137.

godine [kola donosi novi statut, a za nastavnike su anga`irani i Anton Schwarz (violina), Johann Oertl (violon~elo) i Ignaz Lichtenegger (pjevanje). Time je {kola prerasla u konzervatorij, a 1922. godine u Muzi~ku akademiju. Taj joj je naslov i slu`beno priznat 1951. godine.

Spomenuti profesor violine na Glazbenoj {koli HGZ u Zagrebu Anton SCHWARZ, dirigent i glazbeni pedagog (Zagreb, 1823. – 1891.), ve} je 1846. godine svirao u kazali{nome orkestru violinu prilikom premijere Ljubavi i zlobe. Bio je prvi stalni dirigent kazali{noga orkestra u Zagrebu (od 1860. pa sve do umirovljenja 1884. godine). I profesor violon~ela Johann – Ivan OERTL (^e{ka 1827. – Zagreb?, 1889.) je po doseljenju u Hrvatsku djelovao kao istaknuti violon~elist u vi{e zagreba~kih orkestara.

Ve} je poznato da je i Vatroslav LISINSKI, skladatelj, dirigent i jedan od ilirskih prvaka (Zagreb, 8. 7. 1819. – 31. 5. 1854.) imao, pored slovenskih, `idovskih i hrvatskih i njema~kih korijena. Pravim imenom Ignaz Fuchs, sin doseljenika Andrije iz Dolenjskih Toplica i Zagrep~anke Ane, koristio se izvornim njema~kim oblikom svojega imena sve do 1840. godine, kada je pohrva}eno ime po~eo koristiti kao umjetni~ko, da bi 9. sije~nja 1850. godine dobio i slu`benu dozvolu za to. Obrazovao se na njema~kome jeziku pa je i prve solo pjesme skladao po vlastitim pjesmama, napisanima njema~kim jezikom6. O ulozi Vatroslava Lisinskoga u povijesti hrvatske glazbe ve} je re~eno mnogo7, a golem opus kojega je ostavio ne obuhva}a samo izvorna glazbena djela (njih 142) nego i brojne preradbe i jednoglasni zapisi narodnih melodija. On je utemeljitelj (moderne) hrvatske opere, solo pjesme te zborne i orkestralne glazbe. Tu je i njegov vrlo impresivni pedago{ki i reprodukcijski rad u Glazbenome zavodu ali i predano zalaganje u ilirskome pokretu u kojemu je bio jedna od perjanica. Lisinski je autenti~an predstavnik hrvatske glazbene romantike XIX. stolje}a ali i skladatelj koji ozbiljno korespondira s europskim glazbenim stremljenjima svojega vremena. Za~etnik je hrvatske novije glazbe i najzna~ajniji njen predstavnik do pojave Ivana Zajca.

Jedan od poznatijih suvremenika Lisinskoga i njegov sudrug u ilirskome pokretu jeste svakako i Ferdo WIESNER - LIVADI], iznimno talentirani skladatelj i muzikolog (Celje, Slovenija, 30. 5. 1799. - Samobor, 8. 1. 1879.). Iako je ro|en u njema~koj obitelji i bio je doseljenik to mu nije smetalo da se s novom sredinom potpuno srodi. Glazbu je u~io (i to violinu, glasovir i pjevanje) u Samoboru, Zagrebu i Grazu, gdje je studirao i apsolvirao pravo. Tijekom studija se anga`irao u Musikverein für Steiermark na ~ijim koncertima je svirao violinu. Tu je upoznao klasi~ni i ranoromanti~ni repertoar, a skladao je i prve radove ponajvi{e klavirske minijature i solo pjesme8. Kasnije je skladao i tridesetak sakralnih skladbi. Po povratku u Samobor, ponajprije pod utjecajem Ljudevita Gaja, odu{evio se idejama Hrvatskoga

6 Biografi kazuju da je to bilo i zbog toga jer je neumorno udvarao svojoj budu}oj supruzi Hedwigi Baan, `ele}i napisati najbolje pjesme za njema~ki repertoar kojega je izvodila kao pjeva~ica. Vidi: @upanovi}: Isto, str. 177. 7 Bibliografija o Lisinskome je iznmno iscrpna (vidi: @upanovi}: Isto, str. 425. – 443.) 8 Prema Andreisu Livadi} je do 1822. godine svoje skladbe “pisao u potpunosti u njema~kome duhu, a tek je kasnijih godina pokazao da se osloba|a tih utjecaja”. J. Andreis: Isto, str. 169.

narodnog preporoda, kroatizirao svoje prezime i priklju~io se najvatrenijim pristalicama ilirskoga pokreta. Pisao je budnice od kojih je najpoznatija "Jo{ Hrvatska nij' propala". U njegovim se djelima provla~e elementi ranoga romantizma. Livadi} je bio i vrlo plodan publicist: skupljao je gra|u, pisao u ~asopisima, javno istupao i propagirao narodnu ideju. Danas Glazbena {kola u Samoboru nosi njegovo ime.

Jo{ je jedan njema~ki sin zabljesnuo kao malo koji zagovornik hrvatskih nacionalnih interesa: Franjo KUHA^ (pravim imenom Franz Koch), etnomuzikolog (Osijek 1834. – Zagreb 1911.). Ro|en od roditelja Nijemaca, do svoje 37. godine `ivota koristio je njema~ki oblik imena, a onda ga je pohrvatio. No, povijest njegove obitelji je vrlo zanimljiva. Neki biografi tvrde da Kochovi potje~u od stare senjske obitelji Kuha~evi}a, koja je po doseljenju u Slavoniju i Ugarsku germanizirala svoje prezime9. Zbog sudjelovanja u politi~kim demonstracijama 1848. godine bio je prisiljen napustiti Osijek i oti}i u Donji Miholjac gdje je zapo~eo {kolovanje u U~iteljskoj {koli. Zavr{io ju je u Budimpe{ti, gdje je studirao glazbu u {koli tamo{njega Glazbenoga udru`enja. Godinu dana 1856. studira kod F. Liszta u Weimaru, a potom studira i u Be~u gdje mu je profesor K. Czerny. Jo{ je u ranoj mladosti po~eo prikupljati etnomuzikolo{ku gra|u, bilje`io je narodne skladbe i pjesme, a tome se poslu posebno posvetio po povratku u Osijek 1858. godine gdje je po~eo davati poduku iz glasovira. Posebno se zanimao za glazbeno naslije|e Ju`nih Slavena. Nasljedstvom od strica, koji je bio kanonik u Pe~uhu, stekao je novac (oko 12 tisu}a forinti) koji mu je nedostajao za ozbiljnija istra`ivanja. Tako je sve do 1869. svakoga ljeta putovao ju`noslavenskim zemljama, od Istre do Bugarske, bilje`e}i narodne skladbe i obi~aje, koje je onda zimi klasificirao i analizirao10. Osnovao je 1861. godine u Osijeku ve}inski hrvatsko Dru{tvo za prou~avanje i izvo|enje slavenske glazbe, koje je kasnije preraslo u Pjeva~ko dru{tvo “Kuha~”. U Zagreb se u velikom stilu i sa mno{tvom ideja o reorganizaciji nacionalnoga kulturnoga `ivota preselio 1871. godine, kad je, gorljivo slijede}i hrvatsku narodnu ideju kroatizirao i svoje ime (Franjo [averij Kuha~). Sa sobom je donio oko 2 tisu}e harmoniziranih narodnih napjeva, spremnih za objavljivanje, no, u tome je imao velikih i neo~ekivanih pote{ko}a, posebice otpor institucija. Bavio se i opernom kritikom, pi{u}i prikaze u “Agramer Zeitungu” i “Narodnim novinama” ali je zbog svojih britkih i bespo{tednih napisa stekao brojne neprijatelje pa mu je na intervenciju kazali{ne uprave uskra}ena suradnja u novinama. Imenovan je 1872. godine profesorom teorije glazbe i glasovira na Glazbenoj {koli HGZ-a ali je ~etiri godine kasnije napustio taj posao zbog sva|e s predsjednikom Zavoda D. Klobu~ari}em. Razlog njihove sva|e bio je “presna`an njema~ki duh koji je vladao Zavodom”, a kojemu se Kuha~ `estoko suprotstavljao11. Svoje kapitalno djelo Ju`noslavjanske narodne popjevke uspio je kona~no izdati 1878. godine, a do 1881. godine je izdao 4

9 Vidi: Mirjana [kunca: Franjo Kuha~ kao muzi~ki histori~ar, Rad HAZU, Knjiga 351, Zagreb 1969., str. 288. 10 O Kuha~evim studijskim putovanjima iscrpnije je pisala A. Kassowizt-Cviji} u: Fr. @. Kuha~, Stari Osijek i Zagreb, Zagreb 1924. 11 Naime, po preseljenju Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda u novu zgradu u Gunduli}evoj ulici (gdje je i danas) Kuha~ je tra`io od uprave Glazbene {kole da se reorganizira i da se studentima predaje na hrvatskome, a ne na njema~kome jeziku, {to nije bilo prihva}eno. Kuha~ je s indignacijom odbio nastavak suradnje pod tim uvjetima, s tvrdnjom da ~lanovi ravnateljskoga odbora svakm prilikom poni`avaju hrvatske umjetnike, a ni su zaslu`niji za hrvatsku umjetnost nego cijeli odbor zajedno.

toma sa oko 1600 napjeva. Taj mu je poduhvat priskrbio sjajnu me|unarodnu reputaciju. Njegove detaljno obrazlo`ene teze da su Haydn i Beethoven koristili motive hrvatskoga narodnoga melosa u svojoj glazbi probudile su veliko zanimanje me|unarodnih muzikolo{kih krugova koncem stolje}a. Preveo je i u vlastitoj nakladi izdao popularni njema~ki priru~nik Katekizam glazbe J. Chr. Lobea, namijeniv{i ga u~enicima glazbe kao nezaobilazno {tivo. Kako je o sedamdesetoj obljetnici svoga `ivota Kuha~ 1904. godine sam napisao u ~lanku Moj rad, u njegovu je opusu bio 191 objavljeni tekst i 19 dovr{enih ili nedovr{enih rukopisa, 65 objavljenih i 35 kompozicija u rukopisu. Njegov je znanstveni rad doista zna~ajan i obiman a posebno je va`an bio njegov izravni utjecaj na obnovu nacionalne orijentacije mla|ih hrvatskih skladatelja s po~etka XX. stolje}a. Kad se govori o njegovu etnomuzikolo{kome doprinosu on je osobit na trima podru~jima: prikupio je i sistematizirao najve}u zbirku hrvatskih narodnih napjeva, istra`io je komparativnom metodom narodna glazbala i napravio je komparativnu muzikolo{ku analizu o ulozi i osobinama narodne glazbe, posebice hrvatske. Procjenjuje se da je Kuha~ prikupio i obradio gotovo 5 tisu}a narodnih napjeva Ju`nih Slavena od ~ega je objavljeno tek oko 2 tisu}e: 1600 u ve} spomenuta 4 toma 1881. godine a 400 u petome tomu objavljenom 1941. (uredili B. [irola i V. Dukat). Kuha~ je prikupljene napjeve sistematizirao u nekoliko skupina: ljubavne pjesme (njih je najvi{e, oko 1000), pjesme i glazbu za ples, svadbene napjeve, napitnice, po{alice, pjesme koje su pjevali slijepi prosjaci i juna~ke narodne pjesme.

Treba re}i da je Kuha~ 1882. godine, dakle tri godine prije G. Adlera, prvi upotrijebio termin “muzikologija” ozna~uju}i njime samostalnu, jedinstvenu i cjelovitu znanstvenu disciplinu koja istra`uje “sve ono {to je povezano s glazbom”. Kuha~ je izvr{io neposredan utjecaj na teoriju glazbe u Hrvatskoj i na razvoj hrvatske glazbene terminologije, a bio je, tako|er, i prvi hrvatski povjesni~ar glazbe. Razdoblje njegove posebne historiografske pozornosti bio je Ilirski pokret o ~ijim je protagonistima na podru~ju glazbe napisao i nekoliko monografija12 .

Malo je poznato da je u \akovu `ivio i umro zet W. A. Mozarta Petrus Jakob HEIBEL, skladatelj i glazbenik (Graz, 1762. – \akovo, 1826.). On je u \akovo doselio 1806. godine na poziv biskupa Antuna Mandi}a, djeluju}i godinama kao katedralni zborovo|a. Skladao je opere, glazbene igrokaze te crkvenu glazbu. Najpoznatije scensko djelo Der Tyroler-Wastl (1796.) izvedeno mu je u Zagrebu 1799. godine. Njegovih se {esnaest misa za orgulje i instrumentalnu pratnju ~uva kao dio Kuha~eve kolekcije u Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici u Zagrebu. Ostala njegova djela su, prema svemu sude}i, stradala u po`aru koji je |akova~ku katedralu poharao 1900. godine.

Njegov je suvremenik bio skladatelj i glazbenik Zakarija ZELLNER, (Moravska, 1795. – Zagreb, 1849.) koji se u Zagreb doselio 1823. godine. Dvije godine kasnije postaje koralist a potom i orgulja{ zagreba~ke katedrale. Skladao je glazbu za orgulje, uglavnom sakralnoga karaktera. I njegov je sin Leopold Aleksandar ZELLNER

12 Napisao je mno{tvo studija i prigodnih ~lanaka o Ferdi Livadi}u, Karlu von Prandauu, Franji Kre`mi, Stanku Vrazu,

Vatroslavu Lisinskom, Vilimu Justu i mnogim drugima.

tako|er bio glazbenik (Zagreb, 1823. – Be~, 1894.). I to vrlo daroviti glazbenik na orguljama, violon~elu i oboi. Prvu poduku dobiva od oca Zakarije. Sredinom stolje}a seli u Be~ gdje posti`e veliku slavu i 1868. godine naslje|uje ~uvenoga teoreti~ara i polifonista S. Sechtera na Be~kome konzervatoriju. Bio je i glavni tajnik be~koga Dru{tva prijatelja glazbe (Geselschaft der Musikfreunde). Izme|u 1859. i 1866. godine je u Be~u organizirao niz grandioznih koncerata a manje koncerte je 1864. godine organizirao u Zagrebu i Karlovcu. Od 1855. do 1868. godine je izdavao i ure|ivao `urnal Blätter für Theater, Musik und Bildende Kunst. Izdao je i dva ud`benika na Konzervatoriju. Skladao je glazbu za glasovir, violon~elo i zborove.

Ovdje bih `elio spomenuti i Georga (\uru) ARNOLDA, zborovo|u i skladatelja (?, 1781. – Subotica, 1848.) makar nemamo podataka da je du`e `ivio na podru~ju Hrvatske. Bio je ma|arski Nijemac koji se 1800. godine doselio u Suboticu, u kojoj je potom godinama djelovao kao zborovo|a crkve sv. Tereze. Bio je i skladatelj, uglavnom kompozicija sakralnoga karaktera (mise i himne), te dirigent. Osnovao je i mali orkestar pri crkvenome zboru. No, ono po ~emu nam je ovdje bitan jeste njegova strast s kojom je istra`ivao hrvatsko folklorno glazbeno naslije|e u Slavoniji i Vojvodini. U Osijeku je 1819. izdao i knjigu bunjeva~kih popijevki Pismenik koja je postala iznimno popularna u hrvatskim krajevima. Kako sam ka`e u predgovoru, namijenio ju je “~itavom ilirskom narodu”13 .

Devetnaesto stolje}e je u hrvatskoj glazbenoj povijesti obilje`ilo mno{tvo glazbenika njema~koga korijena. \uro EISENHUTH (Zagreb, 1841. – 1891.) je studirao violinu na Glazbenoj {koli HGZ u Zagrebu kod A. Schwarza i kompoziciju u Be~u kod A. Storcha. Bio je vrstan violinist, orgulja{, dirigent, skladatelj i u~itelj. U Orkestru HNK u Zagrebu, kojim je ravnao I. Zajc, svirao prvu violinu. Od 1873. godine do smrti bio je dirigent pjeva~koga dru{tva “Kolo”. Skladao je preko 200 skladbi, me|u kojima i operu Sejslav ljuti (1878.), te operetu Mo} ljubavi, koja je ostala neizvedena. Njegova burleska [aljivke za soliste, zbor i orkestar smatra se prvom {aljivom skladbom u Hrvatskoj. Makar ovdje preska~emo mno{tvo istaknutih glazbenika reproduktivaca, navedimo kao zanimljivost da je i njegov brat Josip EISENHUTH (Zagreb, 1844. – 1896.) bio glazbenik, a u Orkestru HNK u Zagrebu, kojim je dirigirao I. Zajc, svirao je violon~elo.

Iz toga vremena prisje}amo se i Vilka MÜLLERA (Be~, 1800 – Zagreb 1873.) koji je djelovao kao dirigent Orkestra HNK. Zabilje`io mnoge narodne napjeve ~ije je motive rado koristio i u vlastitome skladateljskome opusu. Skladao je uvertire, zborske pjesme, plesove kora~nice i sli~no, a najpoznatija mu je glazba za tragediju Mejrima M. Bana (1855.).

Tu je i skladatelj Ante STÖHR (Gospi}, 9. 9. 1847. - Vara`din, 13. 7. 1923.). Violinu i klavir u~io u Vara`dinu (I. Padovec), a zatim u Pragu i Be~u. Kao nastavnik u Vara`dinu osnovao 1882. god. privatnu glazbenu {kolu. Skladao je za orkestar, kora~nice, skladbe za klavir, pjesme i plesove ve}inom u salonsko-plesnome duhu.

13 Vidi: J. Andreis: Isto, str. 181.

Poznate su i njegove obrade hrvatskih i slovenskih popjevaka za klavir i za glas i klavir.

Franjo LEDERER, zborovo|a (Ston, 27. 5. 1868. - Dubrovnik, 17. 12. 1931.) se proslavio vode}i Hrvatsko pjeva~ko dru{tvo "Gunduli}" iz Dubrovnika i "Zorani}" iz Zadra. Bavio se i glazbenom pedago{kom teorijom pi{u}i o tehnici pjevanja a skladao je i vi{e crkvenih napjeva te opereta za mlade`.

Jedna od najmarkantnijih li~nosti zagreba~koga glazbenoga `ivota svojega vremena bio je i Nikola von FALLER, dirigent, skladatelj i kazali{ni kroni~ar (Ivanec, 1862. – Zagreb, 28. 2. 1938.). Glazbu je u~io u Vara`dinu i Zagrebu gdje je jo{ kao srednjo{kolac 1879.godine postao korepetitor HNK. Studirao glazbu (1884. - 1887.) na konzervatorijima u Be~u, kod A. Brucknera, u Parizu, kod J. Masseneta i L. Delibesa i u Londonu. Po povratku u Zagreb predavao je glasovir na Glazbenoj {koli HGZ i dirigirao u operi HNK (sa I. Zajcom). Potom je djelovao kao orgulja{, dirigent Narodne glazbe i zborovo|a “Zvonimira” u Splitu (1889. – 1891.).U intendanturi Mileti}a i Hreljanovi}a je bio {ef opere HNK u Zagrebu14. Sna`no je utjecao na obnovu i razvitak njegova opernoga repertoara. Dirigirao je prvom izvedbom Porina V. Lisinskoga. Nekoliko je godina `ivio i u Osijeku gdje je bio operni dirigent i intendant kazali{ta (1910. – 1912.). Tako|er je dirigirao i u zagreba~kome Pjeva~kome dru{tvu “Kolo”, a od 1924. godine pa do svoje smrti je bio predsjednik Hrvatskog pjeva~kog saveza. U doba njegova ravnateljstva zagreba~kom operom uveden je u HNK balet kao poseban odjel, a zaslu`an je i za po~etak sistematskoga prikupljanja gra|e za povijest repertoara HNK. Kao skladatelj skladao je zborske skladbe, solo pjesme i plesove. Zagreb mu se odu`io Fallerovim {etali{tem na Tre{njevci.

Jedan od nepravedno zaboravljenih glazbenih velikana svakako je i Vjekoslav ROSENBERG – RU@I], skladatelj (Vara`din, 29. 4. 1870. - Zagreb, 16. 2. 1954.) koji je svojemu njema~kome prezime pridodao i hrvatsku ina~icu. Na Konzervatoriju u Be~u je studirao violinu, klavir i kompoziciju, zatim je djelovao kao pedagog, dirigent i zborovo|a u Splitu (1891. - 1895.), Vara`dinu (1895. - 1910.) i Zagrebu, gdje je od 1910. do 1935. godine bio direktor Muzi~ke {kole Hrvatskog glazbenog zavoda (ve} rekosmo da od 1922. ta ustanova djeluje kao Muzi~ka akademija) kao i dirigent Dru{tvenog orkestra HGZ-a. Bio je jedan od predstavnika tradicije koja se ve`e na eru I. Zajca i kasnog njema~kog romantizma. Osim brojnih zborskih i solo skladbi, te preradbi i aran`mana izvornih narodnih napjeva skladao je i ~etiri sonate za klavir, dvije uvertire, operu Kralj od Sylbe i kantatu Kameni svatovi. Kao ugledni i iskusni pedagog napisao je [kolu za klavir (2 sveska) i [kolu za violinu (10 svezaka)15 .

Me|u skladateljima i glazbenim pedagozima njema~kih korijena koji su obilje`ili dvadeseto stolje}e hrvatske glazbe ovdje }u posebno izdvojiti dvojicu16 . Josip

14 O tome vremenu i Fallerovoj ulozi iscrpnije vidi: Hrvatsko narodno kazali{te, 1894. – 1969., Zagreb 1969. i J. Andreis: Isto, str. 226. 15 Rosenbergovu je biografiju napisao J. Andreis. Vidi: Vjekoslav Rosenberg-Ru`i} (1870. – 1950.), Muzi~ka revija, godi{te 1, broj 5, str 304. – 306. 16 Autor u ovome radu preska~e velikane poput Josipa Hatzea (Split, 21. 3. 1879. – 30. 1. 1959.) i Franza von SuppPa (Split, 17. 4. 1819. - Be~, 21. 5. 1895.) jer je o njima opse`nije izvijestio na prija{njim sesijama Znanstvenoga skupa “Nijemci i

Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu”.

[TOLCER - SLAVENSKI (^akovec, 11. 5. 1896. - Beograd, 30. 11. 1955.) zasigurno ima najzanimljiviju `ivotnu i umjetni~ku biografiju. U mladosti je bio pekarski kalfa. U slobodno se vrijeme bavio glazbom pa su ga bogatiji sumje{tani primijetili i, prepoznavaju}i njegov glazbeni talent, poslali na studij u Budimpe{tu, a potom i u Prag. Nakon studija je `ivio i skladao u Zagrebu gdje je radio kao pedagog na Muzi~koj akademiji, a kada mu je ukinuto radno mjesto preselio se u Beograd. Europsku i svjetsku afirmaciju postigao je 1924. god. u Njema~koj na me|unarodnom festivalu Dani komorne glazbe u Donaueschingenu. Tada je ocjenjiva~ki sud me|u 280 prijavljenih djela od kojih je ~ak 91 bilo guda~ki kvartet odabralo ba{ [tolcerovu kompoziciju Prvi guda~ki kvartet. 17 [tolcerov opus je poznat po sna`nim i prepoznatljivim elementima i nadahnu}ima iz folklora. No, u tome se slu`io posve suvremenim kompozicijsko-tehni~kim sredstvima poput politonalnih i atonalnih elemenata. Najpoznatija su mu djela Balkanofonija (suita za orkestar), Simfonija Orijenta (za zbor i orkestar), Simfonijski epos (za zbor i orkestar), Slavenska sonata (za violinu i glasovir) te mno{tvo zborskih i drugih orkestralnih skladbi.18

U sam svjetski glazbeni vrh vinuo se i Rudolf MATZ, skladatelj i glazbeni pedagog (Zagreb, 19. 9. 1901. – 1988.). Studirao kompoziciju na Muzi~koj akademiji u Zagrebu kod B. Berse. Javni anga`man zapo~inje 1920. kao dirigent, osniva nekoliko zborova i glazbenih skupina: 1932. guda~ki kvartet Sklad u kojemu je svirao violon~elo 16 godina (te pokrenuo istoimeni `urnal namijenjen narodnoj glazbi i umjetnosti), 1937. Zagreba~ki komorni zbor, iz kojega je kasnije nastao Zbor RTV Zagreb, 1938. Zagreba~ki komorni orkestar koji je kasnije prerastao u ansambl Zagreba~ki solisti (pod A. Janigrom) i uspje{no nastupao {irom svijeta. Po~etkom 1957. preuzima Zagreba~ki omladinski komorni orkestar (ZOKOR) s kojim je do`ivio velike uspjehe u zemlji i inozemstvu. Nakon desetogodi{njega sta`a profesora teoretskih glazbenih disciplina u zagreba~kim srednjim {kolama, dugo godina je bio profesor violon~ela na ljubljanskoj Akademiji za glasbo i zagreba~koj Muzi~koj akademiji (stekav{i reputaciju jednoga od najboljih pedagoga u svijetu) gdje je objavio i vrlo suvremen i hvaljen priru~nik Prve godine violon~ela (u suradnji s V. Humlom i A. Janigrom) koji je do 1971. godine do`ivio 32 izdanja. Objavio je i Prvi nauk o glazbi (1930.), Vje`be za solfeggio i diktat (1946.), Osnovna {kola za klavir (1936.) a poznat je i kao pionir glazbene terapije u Hrvatskoj. Kao skladatelj je bio vrlo plodan i uglavnom orijentiran vokalnoj i zborskoj glazbi te guda~ima. Smatra se da je jedan od najinovativnijih glazbenih organizatora u Hrvatskoj, jer je mno{tvom svojih inicijativa bitno obogatio glazbeni i kulturni `ivot. Za svoj je rad dobio ~itav niz visokih dru{tvenih priznanja, a sudjelovao je u radu stru~nih `irija mnogih uglednih glazbenih natjecanja, me|u kojima i ^ajkovskoga u Moskvi i Gaspar Cassado u Firenzi..

I na koncu ovoga pregleda `elio bih spomenuti jo{ dvojicu glazbenih pregalaca koji se nisu bavili samo ozbiljnom nego i zabavnom glazbom. Prije svega Karla RADINGERA, dirigenta i glazbeno-scenskoga redatelja (Zagreb, 3. 11. 1906. - Split,

17 Kao uvjereni socijalist [tolcer je prezirao sve nacionalne romantizme pa se i isticanjem novoga prezimena Slavenski u Njema~koj opredijelio protiv nadolaze}e nacisti~ke opasnosti. Ve} nakon dolaska Hitlera na vlast 1933. godine je osjetio represiju re`ima jer je Ministarstvo propagande zabranilo izdavanje i izvo|enje svih njegovih kompozicija. 18 O Slavenskom vrlo iscrpno pi{e J. Andreis: Isto, str. 298. – 307.

30. 12. 1972.) koji je u nas gotovo potpuno zaboravljen. Radi se o jednome od utemeljitelja jazza u nas. Prvi je u Hrvatskoj uveo trubu u sastav Mickey Mouse, a osnovao je i vlastiti popularni sastav Radinger Rythm Boys. Od 1947. godine se posvetio kazali{tu kao dirigent i redatelj opereta.

Njegov jazz sudrug bio je i skladatelj Milivoj KÖRBLER (Zagreb, 3. 5. 1930. - 1. 2. 1971.). Studij je zavr{io na Muzi~koj akademiji u Zagrebu. Dirigirao je Zabavnim orkestrom Radio-Zagreba, gdje je bio neko vrijeme i glazbeni urednik. Potvrdio se kao skladatelj zabavne i jazz glazbe, a bavio se i mjuziklom i ozbiljnom glazbom. Osobito je zaslu`an zbog zauzimanja za za{titu autorskih prava, a pokrenuo je i vodio Antologiju hrvatske glazbe na gramofonskim plo~ama, koja je objavljena dvije godine nakon njegove smrti19 .

Me|u zaslu`nicima i velikanima hrvatske glazbene umjetnosti doista je velik broj onih koji potje~u iz austrijsko-njema~koga kulturnoga kruga ili su potomci doseljenih Nijemaca i Austrijanaca. Osim velikoga broja glazbenika-reproduktivaca, koji su u svojemu vremenu predstavljali okosnice glazbenoga `ivota tu su i brojni glazbeni pedagozi, koji su odgojili ~itave generacije novih glazbenika, skladatelji, ~iji je opus povezivao hrvatske glazbena stremljenja s europskim tradicijama i trendovima te muzikolozi, koji su doprinijeli istra`ivanju, bilje`enju i vrednovanju hrvatske glazbene ba{tine, posebice narodnih napjeva i plesova. Njihova je uloga u razvitku hrvatske glazbene umjetnosti velika i nadamo se da }e je budu}a istra`ivanja vrednovati afirmativnije nego do sada, jer ona to i zaslu`uje.

19 O njemu vi{e vidi: K.Kova~evi}: Muzi~ko stvarala{tvo u Hrvatskoj 1945. – 1965, Zagreb, 1965.

Über ei ni ge kro a ti schen Mu si ko lo gen und Kom po ni sten de ut scher Her kunft

Wir folgen die kroatische Musikhistorie schon von dem Beginn des glagolitischen Kirchensingens in der Mitte des 19. Jahrhunderts. Eine seriöse Entwicklung den Instrumenten und der Musik datiert aus einer späteren Zeit. Schon im Mittelalter trifft man in Kroatien Wandermusikanten oder stationierte Musikanten mit deutschen Namen; ihre seriöse Anwesenheit in Kroatien kann man erst nach der Mitte des 18. Jahrhunderts bemerken. In dieser Zeit wurde der sogenannte Vara`din Musikkreis, mit Johannes Werner und Leopold Ignaz Ebner an Spitze, gegründet. In Zagreb entwickelt sich ein bedeutender und aktiver Kreis von Musikanten, Pädagogen und Komponisten um den Agramer Musikverein ( dieser Verein wuchs später in das Kroatische Musikinstitut über und seine Musikschule in die Musikakademie). Der erste Präsident war Baron Gustav von Prandau, und der erste Direktor und Dirigent des Orchesters Georg Karl Wisner von Morgenstern. Ihre Tätigkeiten setzten die Illyrer und die Nationalisten, unter denen auch die Musikanten und Musikologen deutscher Herkunft (Ignaz Fuchs alias Vatroslav Lisinski, Ferdo Wiesner –Livadi}, Franz Koch alias Franjo Kuha~ und andere) fort. Es gibt eine Menge von Deutschen und Österreichern, die der Entwicklung des Musikund Szenelebens in Zagreb beitragen; unter denen sind Georg Eisenhuth und Nikola von Faller. Über Franz von Suppe, der an der Jahrhundertwende in Österreich aktiv war, wirken in der kroatischen Musikkunst des 20. Jahrhunderts zahlreiche verdienstvolle Musiker deutscher Herkunft, unter denen die bekanntesten Josip Hatze, Josip [tolcer Slavenski und Rudolf Matz sind. Von denen, aber auch von vielen anderen kroatischen verdienstvollen Musikern und Helden, die aus dem österreichisch-deutschen Kulturkreis stammen, wird man mehr im biographischen Lexikon der Deutschen und Österreicher in Kroatien sprechen. Das Lexikon ist in Vorbereitung und wird mit diesem Artikel angekündigt.