Zla ta Živa ko vić-Kerže

Zla ta ŽIVAKOVIĆ-KERŽE

Tragovi obitelji Pil ler u životu Osi je ka

U 19. stoljeću gospodarski život u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji karakterizira modernizacija društvenih i gospodarskih procesa; industrijalizira se privreda, posebice mehaniziranjem poljoprivrede, podižu tvornice, razvija obrt i trgovina te uspostavlja sustav novčarskog (kreditnog) poslovanja, grade suhozemne komunikacije (ceste, željezničke pruge), razvija i širi vodeni promet (brodarstvo i parobrodarstvo). Sastavni dio tih procesa je i tranzicija stanovništva iz sela u gradove, doseljavanje iz udaljenijih krajeva Habsburške monarhije i drugih europskih zemalja te urbanizacija gradova i naselja.1

Tada jačaju i šire se trgovačke veze Osijeka i susjednih zemalja te je i razumljivo da su pojedini njemački trgovci i obrtnici dolazili u grad na Dravi poslom, ali i s kapitalom, i stalno se u njemu naselili. Tako će se među građanima Osijeka u 19. stoljeću naći članovi njemačke obitelji Piller, koji su ostavili traga u gospodarskom, kulturnom i društvenom životu grada.

Podaci o Ladislavu Pilleru, gostioničaru, koji je došao u Osijek 50-ih godina 19. stoljeća, vrlo su oskudni. Stigao je sa suprugom Katarinom Förster, koja je rođena 1834. u mađarskom mjestu Sombergu u Baranjskoj županiji.2 Najvjerojatnije je pripadao skupini Podunavskih Nijemaca,3 koji su se spustili niz Dunav do tadašnje južne Ugarske, tu se oženio i s kapitalom krenuo u Osijek. U grad na Dravi bio je privučen njegovim gospodarskim i prometnim mogućnostima.

U osječkom Gornjem gradu kupili su Pillerovi kuću, uglovnica u Šamačkoj i Ribarskoj ulici. (Zgrada je porušena u drugoj polovici 20. stoljeća. U vrtu te glasovite osječke gostionice nalazio se kesten koji je, na iznenađenje i razočarenje Osječana, odrezan i srušen 2002. godine. Danas je to građevinski neuređen i prazan prostor.) U kući koja je katastarski pripadala Šamačkoj ulici Ladislav je otvorio gostionicu "K šaranu".4

1 Igor KARAMAN, Industrijalizacija građanske Hrvatske 1800.-1941., Zagreb 1991., 5.-17.; Isti, "Tranzicija stanovništva u povijesnim tokovima modernizacije društva", Naše teme 12, Zagreb 1986., 2033.-2062. 2 Državni arhiv u Osijeku (dalje DAO), Knjiga zavičajnika (OPR), 219. 3 U Državnom arhivu u Osijeku u Matici umrlih Gornji grad br. 573 na str. 260 unesen je podatak da je 30. siječnja 1880. od vodene bolesti umro Ladislav Piller u 61 godini. U rubrici "mjesto rođenja" nije navedeno mjesto nego država "Deutschland". 4 Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, “Uloga obitelji Šeper u gospodarskom i društvenom životu Osijeka”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, Osijek, 2000., 33.

U braku Katarine i Ladislava rođeno je troje djece, i to:

Stjepan (5. 10. 1861. – 30. 08. 1921.)5

Katarina (16. 02. 1864.6 – 30. 08. 1948.)

Ana-Maria (8. 02. 1866.7 - ?)8

Ladislav Piller nastojao je u svojoj novoj radnoj i životnoj sredini steći što bolji ugled da što prije dobije zavičajno pravo na temelju kojega ne bi više bio "strani", nego domaći gospodarstvenik. Ladislav je odmah nakon donošenja novog "Zakona o uređenju zavičajnih odnošaja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji" (1880.) podnio Gradskom poglavarstvu u Osijeku zamolbu da dobije zavičajnost odnosno da bude primljen u zavičajnu vezu, dakle, da dobije statusnu kategoriju koja je označavala imaoca zavičajnosti kao dobro situiranu osobu s ugledom u svojoj sredini. No, taj status dobila je tek 19. svibnja 1890. godine njegova udovica Katarina Piller. (Taj se status nije dobivao brzo jer je kao uvjet za primanje u krug zavičajnika trebalo osim hrvatsko-ugarskog državljanstva i dokaz o materijalnoj sigurnosti te neporočnom vladanju molitelja. Pošto je zavičajnost primio kućedomaćin, u ovom slučaju Katarina udova Piller, automatizmom su od te godine zavičajnost stekli i svi članovi obitelji.9 Jednom stečena zavičajnost postala je trajno pravo. Kao dokaz zavičajnosti izdavala se domovnica na osnovi koje su obrtnici i trgovci mogli obavljati obrt ili voditi trgovinu. Zavičajnost je bila sinonim za materijalnu i društvenu sigurnost.)10

Nakon Ladislavove smrti gostionicu "K šaranu" vodio je sin Stjepan. On je, po onodobnom nasljednom pravu, naslijedio nekretnine dok su njegove sestre (ženska djeca) Katarina i Ana – Maria, naslijedile samo pokretnu imovinu. Stjepan je uspješno razvio posao pa mu je uspjelo uvrstiti se u imućnije građane Osijeka. O tome svjedoči podatak da se – kada je Osijek postao prvim gradom u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji u kojem su poštanski i brzojavni uredi postali i telefonski uredi – među prvim osječkim telefonskim pretplatnicima, uključenim 31. svibnja 1894. u telefonsku centralu, našao i Stjepan Piller. 11

Uz dobru poslovnost, Stjepan je zarana pokazivao zanimanje za rad u pojedinim osječkim društvima. Posebice se aktivirao u prvom osječkom Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Gornji grad u Pejačevićevoj ulici. Aktivnim članom postao je 1880.

5 DAO, Matična knjiga rođenih Gornji grad (dalje MR G. g.), br. 560, 180. 6 Isto, 256. 7 DAO, MR G. g., br. 560, 320. 8 Kako u Matičnoj knjizi rođenih ne pišu nadopunjeni podaci gotovo da je nemoguće ući u trag daljnjih životnih zbivanja ženske osobe. To je bilo još teže nakon vjenčanja. 9 Isto, Knjiga zavičajnika (OPR), 219. 10 Zavičajnici grada Iloka 1912.-1947. (priredio Zlatko Virc), Osijek, 2003., 8. 11 Z. ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stoljeća (1868. – 1918.), Osijek, 1996., 128.

Stjepan Piller oženio se u 23 godini 18. studenog 1884. u gornjogradskoj župnoj crkvi sv. Petra i Pavla devetnaestogodišnjom sunarodnjakinjom Karolinom Prehauser, rođenom 1865. u mađarskom mjestu Darda u Baranjskoj županiji. Bila je kći posjednika Hinka Prehausera i do udaje živjela s roditeljima u osječkoj Dugoj (današnjoj Strossmayerovoj) ulici. Mladencima su vjenčani kumovi bili gornjogradski pivar Koloman Šeper, suprug Stjepanove sestre Katarine i Josip Unfogl, savjetnik Kraljevskog sudbenog stola.12 (Podaci iz matičnih knjiga, glavnih vrela za ovaj rad pokazuju da su doseljeni Nijemci slijedili onodobne katoličke običaje kada se ženilo unutar uskog i jasnog prostornog kruga - župe. Podaci zorno pokazuju da su u tom razdoblju Nijemci sklapali ženidbene i rodbinske veze, kao i prijateljstva s pripadnicima svoje nacionalne skupine. Tako je njihov život izvan dotadašnjeg matičnog kraja bio desetljećima prožet međusobnom povezanošću i zajedničkim nacionalnim osjećajima. Tek će se u 20. stoljeću pomalo raskidati te veze pa će, kao i ostali, i pojedini članovi obitelji Piller ulaziti u bračne zajednice s pripadnicima hrvatske nacionalnosti.)

U braku Stjepana i Karoline rođeno je petero djece, i to

Stjepan Henrik Ladislav (8. 09. 1886. – 20. 06. 1945.)13

Johana Margita Marta14 (24. 06. 1889. – 28. 03. 1976.)15

Ladislav Karlo Koloman (6. 07. 1891. – 12. 03. 1960.) 16

Elsa Karolina Maria17 (25. 08. 1897. – Beč, 3. 01. 1970.)18

Karolina Katarina Stefanija Melita19 (25. 12. 1900. –Beograd, 22. 12. 1984.)20

Sva su djeca krštena u gornjogradskoj župnoj crkvi sv. Petra i Pavla. Stjepan i Marta u staroj baroknoj, a Elsa i Karolina u novoizgrađenoj velebnoj neogotičkoj "osječkoj katedrali". Pillerovi se u vrijeme izgradnje nove gornjogradske župne crkve sv. Petra i Pavla spominju, uz mnogobrojne osječke gospodarstvenike i ine djelatnike, kao donatori izgradnje.21

Sve to potvrđuje gospodarsku snagu koja im je to omogućila; mnogo više nego na primjer prosječnim hrvatskim građanima Osijeka. Time su i kao građani Osijeka i kao pripadnici njemačke nacionalnosti pridonijeli ukupnom razvoju i obogaćivanju kulturne baštine sredine koju su izabrali za svoj novi zavičaj.

12 DAO, Knjiga matice vjenčanih Gornji grad, Indeks 47 V, 40.; Z. ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, “Uloga obitelji Šeper…,” n. dj., 33. 13 DAO, Knjiga matice krštenih Gornji grad, 46 R, 53.; Knjiga zavičajnika (OPR), 220/a. 14 Udala se 24. travnja 1909. za Adolfa Bartolovića. 15 DAO, Knjiga matice krštenih Gornji grad, 46 R, 137. 16 DAO, Knjiga matice krštenih Gornji grad, 46a R, 195. 17 Udala se 28. 11. 1923. za Igora Zimmermanna, trgovca iz Zagreba. Od njega se razvela 19. 03. 1957. i uzela djevojačko prezime Piller. U Beogradu je 26. listopada 1957. sklopila brak s Ivanom Majerom. 18 DAO, Knjiga matice krštenih Gornji grad, Indeks 46 R, 405. 19 Ime je 13. listopada 1980. promijenila u Melita. 20 DAO, Knjiga matice krštenih Gornji grad, Indeks 46 R, 522;. Knjiga zavičajnika (OPR), 220. 21 Isto, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, kutija 5975.

Stje pan Pil ler (s ma č em), du go go diš nji za pov jed nik i nad za pov jed nik Pil le ro va ak tiv nost u gor njo grad skom Do bro vol jno va tro ga snom druš tvu

Kako je od samog početka djelovanja gornjogradsko Dobrovoljno vatrogasno društvo teško financijski pokrivalo, prvenstveno režijske troškove svoje djelatnosti, prikupljao se novac za rad mjesečnim članarinama članova i prikupljanjem dobrovoljnim novčanim prilozima građana. Pri tome su najveće napore oko toga ulagali članovi uprave društva, a među njima se posebice isticao Stjepan Piller, stariji. On je za vođu (vodnika) penjača izabran 6. siječnja 1890., a te je godine, 26. srpnja, na godišnjoj skupštini primio diplomu za 10 godišnje aktivno članstvo.22

Podupirao je rad Fonda za bolesne i nastradale vatrogasce pri Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Gornji grad darujući sredstva u taj fond iz kojega su davane različite pomoći oboljelim vatrogascima i obiteljima umrlih vatrogasaca. Piller je 1893. jedan od inicijatora i neposredni rukovoditelj gradnje visokog zidanog vatrogasnog tornja koji je zbog vrlo dojmljivog izgleda (i danas) njemu na spomen dobio ime "Stjepan". Izgrađen je na mjestu drvenog tornja koji je 20 godina služio za vježbe i promatranje.23

Njegova aktivnost došla je do vrhunca kada je 1901. jednoglasno izabran za zapovjednika Dobrovoljnog vatrogasnog društva Gornji grad.24

Vrhu nac go spo dar ske dje lat no sti obi tel ji Pil ler

Stjepan Piller, mlađi, uključio se relativno rano u gospodarski život Osijeka. Budući da je otac Stjepan (uspješno) vodio gostionicu, on se odlučio baviti trgovinom, i to trgovinom vinom i rakijom.

Zi da ni va tro ga sni to ranj "Stje pan" (Gra fi ka Sa bi ne Osto jić)

22 Zdravko DOKIĆ / Milan IVANOVIĆ, Spomen knjiga o devedeset-godišnjem radu Dobrovoljnog vatrogasnog društva Osijek,

Gornji grad (1872.-1962.), Osijek, 1962., 54. 23 ISTO, 57. 24 ISTO, 63.

Iz vinorodnih područja u Srijemu i u susjednoj Baranji pribavljao je proizvode koje je plasirao na tržište. Njegovo uspješno poduzetničko bavljenje trgovinom, kao glavnim zanimanjem, svrstalo ga je početkom 20. stoljeća u imućniji sloj Osječana. Stanovao je u Gornjem gradu u Kapucinskoj ulici.

Na dobru poslovnost Pillerove veletrgovine, tj. širenje njegova poslovanja i tržišta utjecali su vrlo povoljan položaj grada uz Dravu i njegovo višeznačno prometno čvorište – jedno od važnijih u dunavskom slivu. Kao poduzetnik u posredničkom poslovanju Piller je stjecao visok dobitak od sudjelovanja u tranzitnoj trgovini. Zemljopisni položaj Osijeka kao vrlo značajnog raskrižja cesta i željezničkih putova i trgovačko omogućavao je tadašnjim trgovačkim krugovima grada trgovanje u svim pravcima. Zahvaljujući toj prirodnoj prometnoj prohodnosti i Stjepan Piller mlađi, i drugi osječki trgovci razgranali su posao u Posavini, Bosni i podunavskim kneževinama (Srbiji, Bugarskoj i Rumunjskoj).25

Stjepan Piller oženio se u 27 godini 16. travnja 1913. u Dardi sedamnaestogodišnjom sunarodnjakinjom Marijom Kroch, rođenom 1896. u mađarskom mjestu Darda u Baranjskoj županiji,26 poštujući ondašnje vjerske običaje da se vjenčanje upriliči u mladenkinoj župi.

U braku Stjepana i Marije rođeno je dvoje djece, i to Stjepan Antun Filip (1914. – ) Antun Osvald (1918. – )27

Opseg poslovanja Stjepana Pillera omogućio mu je veliki dobitak u vrijeme kada je prehrambena djelatnost - prerada poljoprivrednih i stočarskih proizvoda – po opsegu dolazila odmah iza drvne. Početkom 20. stoljeća prerađivačka privreda dobiva u Osijeku sve veće značenje i to zbog obilja izvora vodene energije i sirovina, posebice sirovina iz primarne poljoprivredne proizvodnje – proizvodnje žita i uzgoja stoke. Zbog toga je Stjepan kapital uložio u mlinsku industriju i u Donjem gradu.

O povezanosti gospodarskih djelatnosti obitelji Piller govori podatak da je tvrtka "Stjepan Piller i sinovi / Stefan Piller und Söhne" registrirana 1920. kao "Poduzeće za tjeranje mlinske industrije i tjeranje gostioničarskog obrta u Osijeku".28 Već sljedeće godine izgradnjom paromlina i tvornice (na zapadnoj strani današnje Hutlerove ulice od kolosijeka na Vukovarskoj cesti do današnje Frankopanske ulice) Stjepan Piller proširuje mlinarsku proizvodnju i poduzeće registrira kao "Karolina paromlin, tvornica tjestenina, biskvita i keksa Stjepan Piller i sinovi – Donji grad". Proizvodila je sve vrste keksa, dvopeka, desertnog peciva i tjestenine. U prvim godinama djelovanja tvornica je upošljavala 60 do 70 radnika. Proširivši poslovanje i na proizvodnju bombona poduzeće je 1927. postalo dioničko društvo "Karolina" paromlin, tvornica tjestenina, biskvita i keksa D. D. Pod tim je imenom poduzeće poslovalo do 1945.

25 Z. Živaković-Kerže, S tradicionalnih na nove puteve Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada Osijeka na prijelazu stoljeća od godine 1868. do 1918., Osijek, 1999., 10, 11. 26 DAO, Knjiga zavičajnika (OPR), 220/a. 27 Isto. 28 DAO, IX 4a Sudbeni stol Osijek, B III društvene tvrtke, 511, 512.

kada se mijenja imovinsko-ekonomsko-pravni status tvornice prenosom u tzv. državno, odnosno, potonje društveno vlasništvo novostvorene Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Od tada je poslovalo pod imenom "Sloboda" tvornica keksa i kruha.29 (Ostaci Pillerovog paromlina vide se i danas na zapadnoj strani Hutlerove ulice do današnje Frankopanske ulice. Objekte poduzeća "Karolina" Tvornica keksa Sloboda koristila do 80-ih godina 20. stoljeća, tj. do preseljenja na Zeleno Polje.)

Nazočnost i djelovanje gospodarstvenika njemačke nacionalnosti koji su se tijekom 19. stoljeća naselili u Osijeku, sastavni je i važan segment hrvatske prošlosti. Međutim, zbog pomanjkanja povijesnih vrela teško je steći sveobuhvatni uvid u opsežnost i raznovrsnost djelovanja pojedinih njemačkih obitelji, a u ovom radu članova obitelji Piller. Ipak, podaci koji su se mogli pribaviti o njihovu životu i radu zorno svjedoče o istaknutom mjestu koje su stekli u gospodarskom i društvenom životu Osijeka tijekom druge polovice 19. i u prvim desetljećima 20. stoljeća

Spuren der Familie Pil ler im Leben der Stadt Osi jek

Die Arbeit bindet sich an die früher veröffentlichten Arbeiten, welche die Rolle der einzelnen Familien deutscher und österreichischer Herkunft auf das kulturelle und wirtschaftliche Leben der Stadt Osijek in der Jahrhundertwende des 19. ins 20. Jahrhundert bearbeiten. Darin wird die Rolle und die Wichtigkeit der Familie Piller, die Spuren im wirtschaftlichen und gesellschaftlichen Leben der Stadt Osijek, ihrer neuen Heimat, hinterliess, zusammengefasst.

29 Isto, Ive MAŽURAN, “Karolina” tvornica keksa d. d., Podaci o tvorcu fonda”, Knjiga inventara inokosnih poduzeća, 105.