Du brav ka Duj mo vić

Knjižnica Deutsche Aka de mie u Splitu

U prvoj polovici 20. stoljeća u Splitu su, osim Gradske biblioteke, današnje Sveučilišne knjižnice i više samostanskih knjižnica postojale i knjižnice raznih nacionalnih, kulturnih, političkih, vjerskih i sportskih udruga. Najveće među njima bile su knjižnica Gabinetto di lettura, Gradska pučka knjižnica Sokolskog društva, Biblioteca popolare i knjižnica Deutsche Akademie.

Bile su to knjižnice s više tisuća svezaka vrijednih knjiga. Po završetku II. svjetskog rata u dijelovima ili kao cjelina dospjele su u Gradsku biblioteku što ih je u nesigurnim vremenima sačuvalo od oštećenja ili uništenja.

Bile su to vrijedne akvizicije za Gradsku biblioteku, neke i do danas najvredniji dio fonda koji ova ustanova posjeduje. To posebno vrijedi za fond Gabinetto di lettura budući da je među knjigama mnoštvo rariteta, rukopisa, inkunabula, starih knjiga iz 16. i 17. stoljeća, starih zemljopisnih karata, atlasa i sl.

U onodobnoj periodici, u dnevniku Slobodna Dalmacija, iz 1946., 1947. i 1948. godine može se pratiti kratke vijesti o sređivanju Gradske biblioteke i obogaćivanju fonda stranim knjigama na talijanskome, njemačkom i engleskom jeziku, a bibliotečne statistike iz toga vremena svjedoče o porastu broja knjiga u više tisuća svezaka. Tako je 1947. godine u knjižnici bilo 2.734 svezaka, 1948. 7.922 svezaka a 1949. 4.577 svezaka novih knjiga.

Hrvoje Morović, bibliotekar tadašnje Gradske biblioteke pisao je u Slobodnoj Dalmaciji 1948. godine da ...Biblioteka je kroz ove posljednje četiri godine podvostručila svoj knjižni fond, nabavkom novih knjiga, spašavanjem biblioteke bivše Njemačke akademije i Gabinetto di lettura..11 a dvije godine kasnije istu knjižnicu spominje još jedan bibliotekar, Dušan Berić, izvještavajući da ... Po oslobođenju u sastav Gradske biblioteke ušle su skoro kompletne biblioteke Gabinetto di Lettura, Biblioteca popolare, biblioteka Njemačke akademije kao i druge manje biblioteke, a što je znatno povečalo knjižni fond, tako da čitava jedna prostorija zaprema isključivo literaturu na stranim jezicima...Fond biblioteke sadrži oko 40% knjiga na našem jeziku, 30% na talijanskom a ostalih 30% je na njemačkom, francuskom, češkom, ruskom i drugim jezicima...2 .

Nažalost, ni jedna od spomenutih knjižnica nije ulaskom u Gradsku biblioteku zadržana kao cjelina ili posebna zbirka, u knjigama inventara nije navođeno njihovo porijeklo, a nije poznato da je bio izrađen poseban popis takvih knjiga. Popisi fondova drugih dviju knjižnica, Gabinetto di lettura i Sokolskog društva izvorni su, učinjeni u nekadašnjim knjižnicama i zaprimljeni zajedno s knjigama.

1 Hrvoje Morović, Četrdeset pet godina postojanja Gradske biblioteke u Splitu, Slobodna Dalmacija, 5(16.10. 1948.)1158, str. 3. 2 Dušan Berić, Gradska biblioteka u Splitu, kratak pregled razvitka i rada od njezina postanka do danas, Vjesnik bibliotekara

Hrvatske, 1(1950)1-3, str. 140-146.

Fo to gra fi ja kuće Špe rac

Cilj je ovoga rada obnoviti sjećanje na Njemačku ili Münchensku akademiju kako su je još nazivali, te ponajprije saznati kakva je bila njezina knjižnica. Zanima nas veličina, sadržaj i struktura njezinoga knjižnog fonda te posebno, koliko je takve građe do danas sačuvano u splitskoj Sveučilišnoj knjižnici.

Budući da je u Splitu izbljedilo sjećanje na ustanovu koja je u gradu postojala samo nekoliko godina, početno prikupljanje podataka nije davalo rezultata.

Kada se 1993. u časopisu Dalmacija3 pojavio članak Petra Grisogona Njemačka akademija u Splitu 1933.-1939. g., povezalo se dva različita naziva za istu instituciju, potvrdilo da je ona postojala i u Splitu te djelovala, u određenom periodu, između 1933. i 1941. godine.

Ogranak Deutsche Akademie u Splitu otvoren je 1933., osam godina nakon utemeljenja matične ustanove u Münchenu, 19254 .

Osnovna zadaća Akademije bila je širenje nijemstva, odnosno njemačke kulture i jezika u inozemstvu. Polaznicima tečaja njemačkoga jezika isticane su prednosti znanja tog svjetskog jezika u tehničkom, privrednom i znanstvenom području. Osim putem tečaja, polaznici Akademije mogli su učiti jezik slušajući brojna predavanja i

3 Petar Grisogono, Njemačka akademija u Splitu 1933-1939 g., Dalmacija, bilten za promicanje i suradnju između Hrvatske i

Njemačke, 2(1993), str. . 4 Deutsche Akademie, Meyers Enzyklopädisches Lexikon, Mannheim, 1971, sv. VI, Coo-Din, str. 491.

Nat pis udru ge, na bal ko nu kuće, de talj

Nat pis udru ge, na ulaz nim, dvo riš nim vratima, de talj gledajući igrokaze, a bolje upoznati njemačku kulturu preko umjetničkih izložbi i glazbenih koncerata. Manifestacije su pažljivo planirane, najavljivane polaznicima unaprijed, s godišnjim programom.

Čitaonica i knjižnica bile su otvorene jedanput tjedno, a kako svjedoči Petar Grisogono, članovi su se međusobno družili i na organiziranim izletima i na tzv. čajankama te prigodom svečanih akademija za Božić. Godine 1930. tečaj njemačkog jezika pohađalo je 70 Splićana, 1940. njih više od 250.

Početak rata zaustavio je djelovanje ove udruge u Splitu i drugdje u svijetu te uvjetovao njezino gašenje 1945. godine. Dio poslova Deutsche Akademie preuzeo je i dalje razvijao 1952. godine obnovljeni Goethe institut.

Splitska Njemačka akademija imala je dakle vlastitu čitaonicu i bogatu knjižnicu knjiga na njemačkom jeziku, namijenjenu svojim članovima.

Poznate su nam dvije adrese na kojima je udruga djelovala. Sjedište joj je bilo na Narodnom trgu, dok adresa u Dubrovačkoj 5 (današnja Zagrebačka ulica) upućuje na zgradu u kojoj su održavani tečajevi njemačkoga jezika i u kojoj je postojala knjižnica s čitaonicom.

Ta zgrada, u susjedstvu današnje Sveučilišne knjižnice, izgrađena početkom 20. stoljeća pripadala je obitelji Šperac. Kod nasljednika, ujedno i današnjih stanara pohranjeno je nekoliko dokumenata koji potkrepljuju djelovanje Njemačke akademije u Splitu ali i u njihovoj kući koju su joj bili iznajmili. Rad udruge odvijao se u dijelu kuće. Osim ureda i kuhinje u stanu su bile uređene dvije učionice, knjižnica i čitaonica.

Na fotografiji kuće koja je snimljena pred početak II. svjetskog rata dobro se vide oba natpisa, prvi na ulazu u dvorište, Deutsche Akademie, Lektorat Split, Njemačka akademija, drugi na balkonu zgrade, Deutsche Akademie, Njemačka akademija München, Lesezimmer.

Jedna od nasljednica obitelji Šperac, unuka, gospođa Helga Zglav-Martinac osim fotografije posjeduje i popis inventara udruge. Prvi popis izrađen je za period između 1939. i 1940. godine, drugi, dopunjeni između 1940. i 1941. godine.

Dio po pi sa in ven ta ra udru ge

Predmeti su popisani temeljito, kod opisa namještaja je navođen materijal od kojeg je izrađen i njegova boja. Zbog takve temeljitosti tim je veća šteta što nije sačuvan i popis knjiga. Da su knjige doista bile sređene i popisane potvrđuje i popis inventara knjižnice. Naime, osim velikog ormara za knjige (270 x 245 cm), dvaju manjih i jednog još manjega u knjižnici je postojao katalog knjiga kao i kartoteka sa zaduženjima posuđenih knjiga5 .

Kada su četrdesetih godina prošloga stoljeća knjige unijete u današnju Sveučilišnu knjižnicu, vjerojatno je izrađen i njihov popis. Nažalost, nije nađen, a kako je arhiv Sveučilišne knjižnice već duže vrijeme nedostupan, ni tu nije bilo moguće provjeriti ovu mogućnost.

Trebalo je stoga na drugi način doći do podataka o fondu bivše knjižnice Njemačke akademije.

Pregledani inventari Sveučilišne knjižnice nisu dali odgovor na pitanje o knjigama Akademije niti o porijeklu drugih knjiga na njemačkom jeziku. Te knjige, zajedno s ostalim akvizicijama unesene su u tadašnju Gradsku biblioteku tijekom 1947., 1948. i 1949. godine, a inventarizirane od 10. ožujka do 31. prosinca 1949., u grupama, prema jezicima na kojima su pisane.

5 Zahvaljujem gospođi Helgi Zglav Martinac na ustupljenoj fotografiji i popisima inventara koji su bili dragocjeni izvor podataka za ovaj rad.

Grupe knjiga na njemačkome jeziku smještene su unutar signatura 30.500-31.099 i 34.379-36.012 što govori o 2568 novih knjiga u fondu tadašnje splitske Gradske biblioteke.

Slijedeći navedene signature na policama, doista se naišlo na knjige na njemačkom jeziku, ali bez oznaka vlasništva kakav se očekivao, dapače, te prve knjige bile su nekoć vlasništvo knjižnice Sokolskog društva ili Gradske biblioteke. Kada se naišlo na prvu knjigu sa žigom Deutsche Akademie, shvatilo se da u tome mnoštvu izmiješanih i ponovo, na drugi način popisanih i na police složenih knjiga treba tragati idući od knjige do knjige.

Budući da za potrebe ovoga izlaganja nije bilo moguće pripremiti uvid u cijeli fond knjižnice s preko 380.000 svezaka knjiga, odnosno onaj njezin dio od više desetaka tisuća knjiga koje su u knjižnicu dospjele poslije Drugog svjetskog rata, kao uzorak je izabrano slučajno pronađenih dvjestotinjak knjiga iz različitih područja znanosti i umjetnosti.

Na tako odabranim knjigama bivše Deutsche Akademie u Splitu uočilo se više žigova te ustanove.

Najčešći je okrugli žig, s tekstom Deutsche Akademie Lektorat Split, i s logotipom u sredini kojega čine akronim d.a. i četiri lista hrasta sa žirom na vrhu grančice. Taj žig otiskivan je uvijek na kraju knjižnoga bloka.

Sljedeći je žig matične ustanove iz Münchena s motivom već opisanoga logotipa ispod kojeg teče tekst Überreicht von der Deutschen Akademie München. Ovaj žig pojavljuje se isključivo na naslovnoj stranici pojedinih publikacija.

Javlja se i žig koji ima dvojezični tekst Deutsche Akademie Lektorat Split-Njemačka akademija Dubrovačka ul. 5. I ovdje se podatak vlasništva javlja na uvijek određenom mjestu pojedine publikacije, na naslovnoj i na sljedećoj stranici.

Na naslovnoj stranici pojedinih publikacija nalazimo i okrugli, nazubljeni žig s tekstom Deutsche Akademie, München, Prakt. Abteilung. Žigo vi s knji ga iz knjižnice

Sljedeći je žig s tekstom Škola za njemački De ut sche aka de mie jezik, Split, Narodni trg 2/II.

Javljaju se i oznake vlasništva knjiga Deutsche Akademie, pisani rukom, tintom, uz naznaku određene godine.

Osim dvojezičnoga, njemačko-hrvatskog naišlo se i na jedan trojezični žig, Academia germanica, Njemačka akademija, Deutsche Akademie Lektorat Spalato. Nastao je po svoj prilici za talijanske okupacije Splita, nakon 1941. godine6 .

Ono što ovdje treba posebno istaknuti je okrugli žig Deutsche Akademie Lektorat Split, jer se uz njega uvijek, ispisan crvenom tintom javlja i broj, očigledno inventarni broj knjige u nekadašnjoj knjižnici. Najveći na koji se naišlo je broj 2204, što je u ovoj fazi istraživanja podatak koji potvrđuje da je Akademija imala ne baš mali fond knjiga, te se tako približava procjeni broja novih knjiga unutar prije spomenutih signatura.

Na većini ovih knjiga srećemo brojne ostavljene i precrtane inventarne brojeve kao i potpise osoba iz čega se dade zaključiti kako knjige nisu samo namjenski kupovane za sustavno, pa i tipizirano građenje fonda takvog tipa ustanove već da su i darivane, od pojedinaca i od drugih knjižnica.

Unutar fonda može se očitati određene grupe sadržaja, knjige iz književnosti (njemačka i druge svjetske književnosti, u prijevodu na njemački jezik), knjige u kojima se upoznaje Njemačku i njezine prirodne ljepote i umjetnost, njezino gospodarstvo, udžbenike za učenje njemačkog jezika djela iz njemačke politike i povijesti, posebno novijega vremena.

Klasična njemačka književnost predstavljena je brojnim Goetheovim djelima, piscima poput Mörikea, Heinea, Uhlanda, Schillera. Novija književnost predstavljena je djelima Schnitzlera, Remarquea, Roda Rode i drugih.

Tu su i poznata djela iz znanosti, poput Wartenburgovog pregleda svjetske povijesti, Burchhardtove poznate knjige o renesansi u Italiji, Brehmovih knjiga o životu životinja, Luxove biografije Beethowena i Schuberta itd.

Strukturu knjižnice teško je točno odrediti budući da nema uvida u cjelovitost njezinog nekadašnjeg fonda. Iznenađuje da je sačuvan mali broj udžbenika za učenje njemačkog jezika, rječnika i gramatika, odsustvo enciklopedija, priručnika, leksikona, knjiga iz filozofije i religije ali i veliki broj sačuvanih propagandno-političkih tekstova koji tumače i veličaju nacionalsocijalizam.

Među izdavačima takvih knjiga naišlo se i na vrlo ugledne, poput Spemanna iz Stuttgarta, specijaliziranog za prijevode djela svjetske književnosti na njemački jezik u poznatoj ediciji Deutsche Hand und Haus Bibliothek. Tu su Albert Langen i Georg Müller iz Münchena, Lehmanns Verlag također iz Münchena, Poeschel & Trepte iz Leipziga i drugi.

Nama je zanimljiv izdavač Died & Co. iz Stuttgarta jer je u svojim izdanjima pokazao zanimanje za događaje na jugoistoku Europe. Tako je kao svoja sljedeća izdanja najavio Der neue Balkan Fritza Brauna i Dalmatien und Montenegro Kurta Flöride-a.

Knjige su tiskane dvama pismima, latinicom ili goticom.

6 Da je Njemačka akademija u Splitu djelovala i tijekom 1941. g. potvrđuje i zadužnica zaboravljena u knjizi, s datumom posudbe 7.1. 1941.

Glede starosti knjižnoga fonda dominira novija građa, knjige tiskane 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća. Rjeđe su knjige s početka stoljeća, još rjeđe s konca 19. stoljeća.

Časopisi na njemačkome jeziku nisu ovdje pronađeni. I inače je broj takvih časopisa u Sveučilišnoj knjižnici znakovito mali, posjedujemo svega 12 naslova.

Knjige Njemačke akademije samo su dio bogatoga fonda knjiga na njemačkom jeziku koje se danas čuvaju u Sveučilišnoj knjižnici. Prilikom nedavne izrade međunarodnog bibliografskog priručnika Handbuch deutscher historischer Buchbestande in Europa pokazalo se da je u splitskoj knjižnici sačuvano više od 5000 njemačkih knjiga, tiskanih samo do 1900. godine.

Točan broj knjiga na njemačkome jeziku koje se danas čuva u Sveučilišnoj knjižnici teško je odrediti jer su bezlično utopljene u ukupni knjižni fond. Stoga je knjižnica Njemačke akademije samo još jedan odraz nerazumijevanja potrebe razvijanja i njegovanja zbirki. Praksa koja je s vremenom prevladala i u ovoj splitskoj ustanovi nije se pokazala dobrom jer je stvaranje i vođenje zbirki u njoj bilo tradicionalno. Dalmatica, i unutar nje Dalmatica austriaca primjer su jednom objedinjenih, danas rasutih zbirki, dijelom slabo poznatih i neinventariziranih, u kutije složenih značajnih knjiga, gotovo nedostupnih javnosti. Ovo stanje objašnjava se i opravdava višegodišnjim, neshvatljivim poteškoćama koje u knjižnici postoje s prostorom.

Suvišno je posebno isticati potrebu očuvanja cjelovitosti i integriteta takvih i sličnih knjižničnih zbirki. Same za sebe one svjedoče o vremenu u kojemu su nastajale, izvor su brojnih podataka o ljudima, događajima, institucijama koje su ih stvarale, samim tim dokument, u izuzetnim slučajevima i spomenička baština koji traži potpunu zaštitu.

Povjesničari su odredili karakter djelovanja Deutsche Akademie iz Münchena. Knjižničarstvo je i u ovom slučaju preuzelo zadatak da rekonstruira sadržaj njezine knjižnice, odredi joj značaj i vrednuje je kao zbirku, samostalnu i unutar fonda splitske Sveučilišne knjižnice. O zaštiti takvog fonda možda možemo razgovarati i ovom prilikom, tražeći pomoć i suradnju bogatijih sredina.

Die Bibliothek Deutsche Akademie in Split

Die, im Jahre 1925 in München gegründete Deutsche Akademie, gründete 1933 ihren Zweig in Split.

Die Aufgabe der Institution war auch in Split das Deutschtum zu erweitern, bzw. die deutsche Kultur und Sprache. Die Teilnehmer des Sprachkurses an der Deutschen Akademie (oder Münchener Akademie, wie sie noch genannt wurde) hatten ein reicher Fond von Bücher in deutscher Sprache zur Verfügung, die sie in einer gut eingerichteten Bibliothek mit Lesesaal gebrauchen konnten. Die Bücher waren aufgezeichnet und im Katalog, die in der Bibliothek vorhanden war, vorgestellt. Nachdem der II. Weltkrieg beendet war, wurde die Institution aufgelöst, wobei ein Teil des Bücherfonds in den Fonds der heutigen Universitäts-, der damaligen Stadtbibliothek, kam. Sie wurden, weder als besondere Sammlung behalten, noch besteht ein Verzeichnis der übernommenen Bücher. Man hat auch keine Dokumente, die diesen Fonds dokumentieren würden, gefunden.

Der Weg der Teilrekonstruktion des Bücherfonds der Deutschen Akademie in Split lief indirekt, über Bucherstempel. In der Arbeit wurden mehrere Sorten von Stempeln gezeigt, mit denen die Bücher gekennzeichnet wurden, womit festgestellt wurde, dass sie einst Teil der Bibliothek der Deutschen Akademie waren. Es ist schwer, die Struktur des Fonds zu bestimmen, aber es erstaunt eine kleine Zahl von erhaltenen Lehrbüchern der deutschen Sprache, Büchern aus dem Bereich der Philosophie und Religion, aber auch eine grosse Zahl werbe-politischer Texte, die den Nationalsozialismus glorifizieren. Zwischen Büchern in der Bibliothek konnte man Werke deutscher Klassiker wie Goethe, Schiller, Mörike, wissenschaftliche Schriftsteller wie Brehm und Burchhardt finden. Einige der Bücher wurden bei bekannten Herausgebern veröffentlicht, wie bei Spemann. Es dominiert neuerer Stoff- Bücher, die in den 20-er und 30-er Jahren des 20.Jahrhunderts gedruckt wurden; seltener erscheinen Bücher vom Anfang des 20.Jahrhunderts, noch seltener vom Ende des 19.Jahrhunderts.

Man vermutet, dass die Bibliothek der Deutschen Akademie mehr als 2000 Bücher hatte, wobei sich ein, heute noch unbestimmtes Teil davon, im Gesamtfonds der Universitätsbibliothek befindet.