Vla sta Švo ger

Vla sta ŠVOGER

Südsla wi sche Ze i tung - hrvat ske no vi ne na nje ma č kom je zi ku

I. Teh ni č ke ka rak te ri sti ke

Revolucija 1848.-1849. donijela je mnogobrojne promjene u političkim shvaćanjima suvremenika te u društvenim i gospodarskim odnosima. Jedna od najznačajnijih promjena u svakodnevnom životu, koju je izazvao brzi slijed zbivanja u revolucionarnoj atmosferi bio je porast zanimanja za novine, a posebno za političke dnevne listove. “Eksplozija čitanja” (“Leseexplosion”) zahvatila je i Hrvatsku. Tijekom 1848.-1849. u Hrvatskoj je pokrenuto dvanaest novih listova1, a jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih među njima bio je Südslawische Zeitung. Ovaj je list počeo je izlaziti 3. siječnja 1849. u Zagrebu. Urednik novoga lista bio je češki publicist Josip Praus2, a za Prausova boravka u Češkoj tijekom 1850. godine list je privremeno uređivao poznati hrvatski publicist Imbro Ignjatijević Tkalac.3 Praus je novi list pokrenuo zajedno s poznatim dramatičarom i kulturnim djelatnikom Dimitrijom Demetrom4, koji je bio izdavač lista do kraja svibnja 1849., a zbog nesuglasica oko pravca i vrlo kritičkog tona novina Südslawische Zeitung Praus od 1. 6. 1849. postaje i

1 Novopokrenute listove u Hrvatskoj ukratko prikazuju Josip HORVAT, Povijest novinstva Hrvatske 1771-1939., Zagreb, 1962., 151.-179., 181. i Ivo HERGEŠIĆ, Hrvatske novine i časopisi do 1848., Zagreb, 1936., 96.-99. Pojam “Leseexplosion” preuzela sam od Wolfganga PIERETHA, “Propaganda im 19. Jahrhundert. Die Anfänge aktiver staatlicher Pressepolitik in

Deutschland (1800-1871)”, u: Ute DANIEL i Wolfram SIEMANN (ur.), Propaganda. Meinungskampf, Verführung und politische Sinnstiftung (1789-1989), Frankfurt am Main, 1994, 21.-43. 2 Josip Praus (1819. Rychnov – 1874. Sisak), publicist. Već je tijekom studija filozofije postao pristašom ilirskog pokreta i Gaja, a oko 1845. dolazi u Zagreb. Surađivao je u listovima Agramer Zeitung (neko vrijeme ga je i uređivao) i Luna, a od 1849. do 1852. uređivao je Südslawische Zeitung (dalje: SZ). Praus je bio jedan od četvorice hrvatskih predstavnika na Slavenskom kongresu u Pragu 1848. godine. Nakon prestanka izlaženja SZ, Praus je surađivao u brojnim domaćim listovima. Godine 1871. sudjelovao je u pokretanju dnevnoga lista Südslawische Zeitung – Neue Folge u Sisku, a potkraj života bio je tajnikom

Trgovačke komore u Sisku. 3 Imbro Ignjatijević Tkalac (1824. Karlovac – 1912. Rim) publicist, književnik i političar, svestrano obrazovan, poliglot; nakon što je doktorirao, postao je 1848. docentom za sanskrt i slavenske jezike na sveučilištu u Heidelbergu, ali je revolucija prekinula njegovu sveučilišnu karijeru. Tkalac je bio tajnikom Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu, surađivao je u brojnim domaćim i inozemnim novinama, a 1863. je zbog političkih progona emigrirao iz Austrije. Veći dio vremena u emigraciji proveo je u Rimu.

Autor je brojnih knjiga objavljenih uglavnom na njemačkom jeziku anonimno ili pod pseudonimom. Važan izvor za proučavanje društvenog života imućnijih društvenih slojeva u Hrvatskoj u prvoj polovici 19. stoljeća jest njegovo memoarsko djelo

Jugenderinnerungen aus Kroatien 1749-1823, 1824-1843 objavljeno u Leipzigu 1894. O Tkalcu usp. Stanko DVORŽAK,

“Imbro Ignjatijević Tkalac”, Starine JAZU 52., Zagreb 1962. (poseban otisak) i “Tkalac Ignjatijević, Imbro”, Enciklopedija

Leksikografskog zavoda, sv. 6, Zagreb 1969., 403. Podatak da je tijekom 1850. godine list Südslawische Zeitung uređivao I. I.

Tkalac potječe iz Jugoslavenskih novina, 160./17. 10. 1850. 4 Dimitrije Demeter (1811. Zagreb – 1872. Zagreb) književnik i kazališni djelatnik, po struci liječnik, bio je vrlo aktivni sudionik hrvatskog narodnog preporoda i jedan od utemeljitelja hrvatskog kazališta. Surađivao je u brojnim domaćim listovima političkog i kulturno-književnog žanra. Najznačajnija su mu djela drama Teuta i poema Grobničko polje. O Demetru usp. Jakša

RAVLIĆ,”Dimitrija Demeter”, u: Pet stoljeća hrvatske književnosti, 31., Zagreb,1968., 7.-25.; Vinko BREŠIĆ, “Demeter

Dimitrija (Dimitrije), Hrvatski biografski leksikon, sv. 3., Zagreb, 1993., 284.-286.

izdavačem ovoga lista. List je u početku izlazio triput tjedno, a od 2. srpnja 1849. do 2. listopada 1851. izlazio je svakodnevno, osim nedjeljom i praznikom. List je tiskan goticom na velikom folio formatu i tiskan je u tiskari braće Župan (Suppan) u Zagrebu, koja je prva nabavila stroj za brzotisak. Dok je izlazio triput tjedno list se tiskao na dva lista, odnosno četiri stranice, a svakodnevno je list uglavnom izlazio na dvije stranice, tj. na jednome listu. Ponekad su uz redoviti broj tiskani i prilozi, koji se grafičkim oblikovanjem i formatom nisu razlikovali od redovitih brojeva. Tijekom prvog godišta naslov lista Südslavische Zeitung tiskan je goticom, a od početka 1850. godine naslov lista piše se s “w” i tiskan je latinicom.

Cijenom (5 forinti 10 krajcara za šest mjeseci i dostavu poštom) i grafičkim oblikovanjem (prijelom u tri stupca, većina članaka objavljena je anonimno ili su, rjeđe, bili označeni inicijalima ili šifrom, članci su najčešće bili bez naslova osim kad se radilo o posebno važnoj problematici, koja se obrađivala u nekoliko članaka, koji su izlazili u nastavcima, jedinstvena numeracija od prvog do posljednjeg broja u godini) ovaj se list uklapao u tada uobičajene standarde u europskoj i hrvatskoj publicistici. Struktura lista – uvodnik o nekom važnom političkom, institucionalnom, kulturnom ili gospodarskom pitanju ili aktualnom događaju, zatim su slijedile vijesti iz Hrvatske, Habsburške Monarhije i drugih europskih zemalja po geografskome ključu od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu, slijedile su razne kratke vijesti i oglasni dio (Intelligenzblatt) – bila je vrlo slična ostalim domaćim i inozemnim listovima onoga vremena. Ove su novine donosile originalne članke, dopise vlastitih dopisnika iz raznih dijelova Hrvatske, iz susjednih južnoslavenskih zemalja, iz Beča, Pešte, Praga, Pariza, a prenosile su i članke iz drugih domaćih i inozemnih novina, dakako, navodeći izvor informacije. Među navedenim člancima najbrojnije su bile vijesti, jer radilo se ipak o političko-informativnom dnevnom listu. Budući da nisu sačuvani precizni podaci o nakladi lista, komparativnom analizom je utvrđeno da je ovaj hrvatski list na njemačkom jeziku najvjerojatnije imao nakladu između 800 i 1000 primjeraka, što je za onodobne prilike u Hrvatskoj bila vrlo visoka naklada. List se distribuirao na dva načina – osobnim preuzimanjem svog primjerka u ekspeditorskom uredu lista u Zagrebu za pretplatnike ili druge zainteresirane osobe u Zagrebu, a pretplatnicima izvan Zagreba list se slao poštom. Po navedenim tehničkim karakteristikama list Südslawische Zeitung uklapao se u tada uobičajene novinske standarde.5

Zbog kritičkog tona i oporbenog pravca, kojima je odisao, ovaj se list cijelo vrijeme izlaženja nalazio pod budnim okom službenih organa u Zagrebu i Beču. Njemački jezik i gotica olakšavali su nadležnim organima u Beču pomno praćenje ovoga lista. Budući da je Südslawische Zeitung vrlo oštro kritizirao politiku bečke Vlade, posebno njezinu nezahvalnu politiku prema slavenskim narodima, koji su tijekom burnih događaja 1848.-1849. spasili dinastiju i zajedničku državu, na adresu Banskog vijeća su često stizale pritužbe na pisanje lista i tražilo se poduzimanje oštrijih mjera protiv njegova odgovornog urednika. Nakon što je urednik lista nekoliko puta opomenut i

5 O tehničkim podacima o listu SZ usp.Vlasta ŠVOGER, Südslawische Zeitung 1849.-1852. Organ nove epohe kod Južnih

Slavena, (dalje: Südslawische Zeitung), Zagreb, 2002., 49.-53., 58.-68.

upozoren da će list koji uređuje biti zabranjen, ako ne ublaži oštar kritički ton pisanja i oporbeni pravac lista, 30. lipnja 1851. pokrenut je sudski postupak protiv urednika Josipa Prausa zbog objavljivanja članka “A. B. Von der Berawa in Slawonien”. Autor članka Andrija Torkvat Brlić na vrlo oštar i jasan način argumentirano kritizira vrlo loše stanje u Hrvatskoj. Autor sustavno iznosi razloge velikog nezadovoljstva u Hrvatskoj, a kao uzrok sveopće disharmonije i nezadovoljstva u Habsburškoj Monarhiji ističe nepoštivanje Oktroiranog ustava. Sudski proces protiv Prausa održan je 13. siječnja 1852. Urednik lista Südslawische Zeitung osuđen je na mjesec dana zatvora, 100 forinti globe i ovrhu. Zbog fragmentarnosti izvornog materijala nije moguće točno utvrditi tko je uređivao Südslawische Zeitung za Prausova boravka u zatvoru, niti kad je list prestao izlaziti. Prema nekim dokumentima može se zaključiti da je list izlazio još neko vrijeme u 1852. godini, a vjerojatno ga je privremeno uređivao netko od stalnih suradnika dok je Praus izdržavao zatvorsku kaznu. Na temelju sačuvanih dokumenata službene provenijencije i korespondencije suvremenika može se zaključiti da je Südslawische Zeitung prestao izlaziti između polovice veljače i kraja travnja 1852. godine. Međutim iz istih se izvora se ne može pouzdano utvrditi razlog prestanka izlaženja lista, naime, je li list zabranjen, ili je urednik sam odlučio prestati izdavati list, jer izvorni materijal decidirano ne isključuje, ali niti ne potvrđuje obje navedene mogućnosti.6

II. Pro gram li sta Südsla wi sche Ze i tung i raz log izlaženja na nje ma č kom je zi ku

U skladu s tada uobičajenim normama u izdavaštvu, pokretači lista Praus i Demeter u pozivu na pretplatu na Südslawische Zeitung od 14. prosinca 1848. objasnili su svrhu pokretanja novoga lista i njegov program. Oni, su poput većine suvremenika u Hrvatskoj, tada vjerovali da predstoji preuređenje Habsburške Monarhije u saveznu zajednicu ravnopravnih naroda u skladu s koncepcijom austro-slavizma.7 Stoga su držali da je nastupilo vrijeme da Južni Slaveni objasne domaćoj i inozemnoj javnosti vlastita stajališta i zahtjeve. Članovi buduće preuređene državne zajednice moraju se međusobno upoznati, a to se najbolje može učiniti pomoću slobodnog tiska. Uredništvo lista Südslawische Zeitung postavlja si zadatak u tom pogledu biti vjernim organom Južnih Slavena, zastupati njihove interese i ciljeve. Budući da je jezik Južnih

6 O odnosu službenih organa u Zagrebu i Beču prema novinama Südslawische Zeitung te o prestanku izlaženja lista v. kod Vlasta

ŠVOGER, Südslawische Zeitung, 117.-144. 7 Koncepcija austroslavizma nastala je u češkoj sredini u prvoj polovici 19. stoljeća, a 1848. dobila je političko značenje i postala gotovo općeprihvaćenom u (oporbenim) slavenskim krugovima u Habsburškoj Monarhiji. Polazeći od uvjerenja da su slavenski narodi, koji su živjeli u sklopu Monarhije, bili previše slabi da bi mogli osnovati samostalne države i obraniti se od njemačkog i mađarskog nacionalizma, odnosno autokratske Rusije, koji su ih ugrožavali, ta je koncepcija predviđala očuvanje Habsburške

Monarhije u interesu malih slavenskih naroda i njezino preuređenje u federaciju ravnopravnih naroda. Zajednički poslovi (vojska, financije i vanjski poslovi) bili bi u nadležnosti središnje vlade i parlamenta, a ostali poslovi bili bi u nadležnosti vlada i parlamenata federalnih jedinica. Temeljna kontradikcija austroslavizma bila je u tome što je predviđao jaku Austriju izvana, što ona kao federalna država nije mogla biti, a slabu iznutra, jer bi federalne jedinice imale velike ovlasti u unutarnjim poslovima.

Ova politička koncepcija imala je vrlo male izglede za ostvarenje, jer slavenski narodi nisu bili dovoljno jaki da dinastiji nametnu ovakvo rješenje budućnosti Monarhije. O austroslavizmu usp. Der Austroslavismus – Ein verführtes Konzept zur politischen

Neugestaltung Mitteleuropas, ur. Andreas MORITSCH, Wien-Köln-Weimar, 1996.

Slavena (uredništvo je time mislilo na standardni hrvatski književni jezik, odnosno “ilirski” jezik, koji je trebao postati zajedničkim književnim jezikom svih Južnih Slavena, V. Š.) slabo poznat izvan njihove domovine, uredništvo je odlučilo izdavati novine na njemačkom jeziku. Njemački jezik kao općepoznati jezik u Monarhiji bio je po mišljenju pokretača lista najpogodnije sredstvo za ostvarenje željenog cilja. Pokretači lista bili su svjesni da velik dio njihovih potencijalnih čitatelja ne vlada dovoljno dobro hrvatskim jezikom, što se djelomice odnosi i na čitateljstvo u Hrvatskoj, a posebice na ono izvan Hrvatske, stoga su držali da im jedino njemački jezik kao općerazumljivi jezik u Monarhiji omogućuje upoznavanje čitateljstva s “takvim idejama koje proširuju obzor građanima, bude duh jedinstva, uzvišen osjećaj slobode, požrtvovnog domoljublja i toplo suučestvovanje u domovinskim interesima.”8 S takvom funkcijom i u vještim rukama njemački jezik više ne ugrožava hrvatske nacionalne interese, nego naprotiv, predstavlja vrlo pogodno praktično sredstvo za njihovo podupiranje. Odluci da list izlazi na njemačkom jeziku pridonijela je svakako i činjenica da se radi o jeziku s vrlo razvijenim vokabularom na području politike, prava, ali i drugim područjima života, premda to izričito nije navedeno. Na ovakav zaključak upućuje činjenica da su uredništva onodobnih listova, koji su izlazili na hrvatskom jeziku, često morala pribjeći uporabi njemačkih stručnih termina da bi na razumljiv način objasnila čitateljstvu vlastita stajališta o nekim problemima, jer za to još nije bilo općeprihvaćenih hrvatskih termina, ili postojeći izrazi na hrvatskom jeziku prosječnom čitatelju nisu bili dovoljno jasni i razumljivi. U takvim su slučajevima uredništva rabila hrvatski termin donoseći njemački izraz u zagradi. Na izbor njemačkog jezika zacijelo je utjecala i orijentacija uredništva ponajprije prema informiranju i pridobivanju javnosti u Habsburškoj Monarhiji, posebice javnosti u slavenskih naroda, a zatim i europske javnosti, pa tek onda prema širenju vlastitih ideja u hrvatskoj/južnoslavenskoj javnosti. To bi moglo objasniti pokretanje još jednog oporbenog, liberalnog lista južnoslavenske orijentacije u Zagrebu uz već postojeći Slavenski jug, a sličnu su političku orijentaciju tada zastupale i Novine dalmatinsko-hervatsko-slavonske. Zagreb i Hrvatska bili bi premalo tržište za tri lista slične orijentacije namijenjena istoj čitalačkoj publici. Vjerojatno je i ta činjenica, uz ostale navedene praktične razloge, motivirala Prausa i Demetra za pokretanje hrvatskih/slavenskih liberalnih i oporbenih novina na njemačkom jeziku.

Budući da je u to vrijeme u Zagrebu već izlazio list na njemačkom jeziku, pokretači lista javnosti su morali objasniti zašto pokreću drugi jezik na njemačkom jeziku u tako maloj sredini. Obrazlažući zašto pokreće još jedne novine na njemačkom jeziku Praus ukazuje na to da svoju ulogu u listu Agramer Zeitung, kojega je i sam uređivao nekoliko posljednjih godina, drži završenom. On također ističe da od ožujka 1848. više nije surađivao u tim novinama, jer se ne slaže s njegovim novinarskim načelima “služiti dobroj stvari na tuđem privilegiju” te iznosi misao da svaka nova epoha u političkom i društvenom životu pred periodički tisak postavlja nove ideje i zadaće, koje na

8 Poziv na pretplatu na SZ od 14. 12. 1848., J. HORVAT, Povijest novinstva, 170. U izvorniku taj dio teksta glasi: “... solche

Ideen beibringen können, die den Gesichtskreis des Staatsbürgers erweitern, den Gemeingeist, das erhabene Gefühl der Freiheit, die aufopfernde Vaterlandsliebe und den warmen Antheil an den vaterländischen Interessen wecken und kräftigen sollen.”

pozornicu dovode nove snage. Zadatak novina Südslawische Zeitung jest “biti jednim od organa nove epohe kod Južnih Slavena”.9 U tom kontekstu Praus novi list ne predstavlja kao isključivo informativni i nestranački, nego ga, naprotiv, jasno najavljuje kao angažirani list, koji će dosljedno braniti prava i slobode naroda protiv svih koji ga tlače ili mu oduzimaju njegova prava, te da će dosljedno braniti interese Slavena od svih koji ih ugrožavaju.10

U pozivu na pretplatu Praus izlaže i vlastita politička i novinarska načela. Na prvo mjesto postavlja pravo, istinu i interese naroda, dakako, onako kako ih shvaćaju on i krug oko ovoga lista. Praus je, kao i mnogi preporoditelji u Hrvatskoj i drugim slavenskim zemljama, prihvatio Herderovu viziju budućnosti Slavena i drži ih “pozvanima da slobodno, na temelju narodnosti dovedu na vlast ideju humanosti među narodima.” Polazeći od prirodnog prava sve narode drži ravnopravnima i zalaže se za “konfederativnu Austriju kao demokratsku monarhiju” koja Južnim Slavenima može pružiti najveća jamstva za nesmetani nacionalni i politički razvoj. Prihvaćajući onodobna liberalna shvaćanja slobodu tiska tumači kao pravo, a ne milost i najavljuje da se pri vođenju novina neće rukovoditi isključivo ekonomskim interesima (premda se niti oni ne smiju zanemariti, V. Š.).11

Na temelju uvida u sva tri sačuvana godišta lista (brojevi iz 1852. godine do sada nisu pronađeni i čini se da uopće nisu sačuvani) može se zaključiti da je uredništvo dosljedno branilo interese hrvatskog naroda i ostalih slavenskih naroda, da je ukazivalo na probleme u hrvatskoj i drugim slavenskim sredinama i predlagalo rješenja te da je politiku različitih političkih čimbenika u Habsburškoj Monarhiji promatralo kroz prizmu hrvatskih i slavenskih nacionalnih interesa. Usprkos nesumnjive angažiranosti lista, uredništvo je ponekad otvaralo stranice svoga lista i svojim neistomišljenicima, dopuštajući da i oni iznesu vlastito viđenje pojedinih pitanja važnih za funkcioniranje zajedničke države. I to je nesumnjivo jedan od pokazatelja kvalitete i modernosti lista Südslawische Zeitung.

III. Teme i ide je u li stu Südsla wi sche Ze i tung

Südslawische Zeitung bio je za svoje doba moderan oporbeni list nacionalno-liberalne orijentacije. Kao glavne ciljeve uredništvo je na početku izlaženja lista postavilo zastupanje interesa Južnih Slavena pred političkom javnošću Habsburške Monarhije, zatim brzo i kvalitetno informiranje čitatelja o svim važnijim

9 Isto, 171. Citirani dijelovi teksta u izvorniku glase: “... hinter fremdem Privilegium der guten Sache zu dienen.” i “... eins der

Organe der neuen Epoche bei den Südslaven zu sein.” 10 Isto, 171.-172. 11 Isto. O utjecaju ideja njemačkog filozofa Johanna Gottfrieda Herdera u harvatskom narodnom preporodu usp. Nikola

IVANIŠIN, “J. G. Herder i ilirizam”, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, god. II., sv. 2., Zadar, 1963., 196.-225.;

Wolfgang KESSLER, “Die Südslawen und Herder. Einige Anmerkungen.”, Festschrift für Wolfgang Gesemann, Band 3,

Beiträge zur slawischen Sprachwissenschaft und Kulturgeschichte, München, 1986., 157.-175. i Vlasta ŠVOGER, “Recepcija

Herdera u hrvatskome narodnom preporodu na temelju Danice ilirske”, Časopis za suvremenu povijest (ČSP), 30., br. 3.,

Zagreb, 1998., 455.-478. Citati u izvorniku glase ovako: “... daß sie durch die Freiheit auf der Basis des Volksthums d i e I d e e d e r H u m a n i t ä t u n t e r d e n N a t i o n e n z u r G e l t u n g z u b r i n g e n b e r u f e n s i n d.” , i

“... c o n f ö d e r i r t e O e s t r e i c h a l s d e m o k r a t i s c h e M o n a r c h i e...”. U izvorniku su ch i st i u spacioniranom tekstu pisani bez razmaka. Ovdje to izostavljam.

domaćim i inozemnim zbivanjima te upoznavanje čitateljstva s najvažnijim društvenim pojavama te političkim, kulturnim i gospodarskim dostignućima njima suvremenog doba. Temeljem analize sadržaja lista dolazi se do zaključka da je uredništvo time ponajprije podrazumijevalo temeljne političke i građanske slobode, institucije ustavne monarhije, parlamentarni sustav, trodiobu vlasti u ustavnim državama, organizaciju i djelovanje političkih, upravnih, sudskih, gospodarskih i kulturnih institucija te realizaciju glavnih načela na kojima se temelji građansko društvo. To su središnje teme vrlo brojnih problemskih članaka različitih autora, a važnost koju je toj problematici posvećivalo uredništvo vidljiva je i po tome što su spomenuti članci vrlo često objavljivani kao uvodnici.

Osim spomenutih problemskih članaka, u kojima se sustavno izlažu glavni aspekti pojedinih političkih, društvenih, kulturnih ili gospodarskih pojava ili instituta, vrlo su brojni i programatski članci u kojima autori (poznati ili još češće nepoznati) u obliku teza sustavno i cjelovito iznose i argumentiraju svoja stajališta o pojedinim političkim, kulturnim, društvenim ili gospodarskim pitanjima, bitnima za budućnost Trojedne Kraljevine i susjednih južnoslavenskih zemalja, odnosno za budućnost cijele Monarhije. Među takvim člancima najbrojniji su članci koji tematiziraju političku problematiku, a unutar nje problem preuređenja Habsburške Monarhije i pretvaranje zajedničke države u ustavnu monarhiju. Ustavnu monarhiju u ovome listu drže državnim uređenjem, koje jedino može osigurati daljnji opstanak Monarhije i osigurati narodima, koji u njoj žive, nesmetani razvitak i ravnopravnost i koje je primjereno duhu vremena.12 Pitanje preuređenja Habsburške Monarhije prema mišljenju uredništva ovoga lista bilo je jedno od temeljnih političkih pitanja o čijem je rješavanju ovisilo i rješavanje brojnih drugih pitanja. Uredništvo ovoga lista prihvatilo je koncepciju austroslavizma i zalagalo se za preuređenje Habsburške Monarhije u federativnu zajednicu ravnopravnih naroda. Ono nije detaljno razmatralo modalitete pretvaranja Austrije u saveznu državu, niti je precizno odredilo opseg zajedničkih poslova za cijelu Monarhiju, koji bi trebali biti u nadležnosti središnje vlade i parlamenta. Međutim, prema nekim pokazateljima može se zaključiti da je uredništvo novina Südslawische Zeitung prihvaćalo onaj opseg zajedničkih poslova, koji je utvrdio Hrvatski sabor – vojne, financijske, vanjske i vanjskotrgovinske poslove. Do proglašenja Oktroiranog ustava od 4. ožujka 1849. u Hrvatskoj, odnosno do rujna 1849., postojali su barem minimalni izgledi za preuređenje Monarhije, pa je u tom vremenu uredništvo ovoga lista dosljedno zagovaralo takvo rješenje. Međutim, nakon proglašenja Oktroiranog ustava u Hrvatskoj i uvođenja centralističkog ustrojstva, kojeg je taj ustav inaugurirao, svaki daljnji otpor Oktroju postao je neustavnim, a federalizacija Monarhije neostvarivom.

12 Navest ću samo nekoliko, po mome sudu, važnijih članaka o pojedinoj problematici bez pretenzija na sveobuhvatno predočavanje različite složene problematike. O institucijama ustavne monarhije i njihovu djelovanju te nužnosti pretvaranja Habsburške

Monarhije u ustavnu monarhiju usp. “Was ist eigentlich die Konstitution?”, s češkoga preveo A.[ndrej] E. [inspieler], SZ, 214./18. 9. 1850. i 215./19. 9. 1850.; “Agram, 18. Januar.” G.[ustav] D-f. [Dollhopf], SZ, 8./19. 1. 1849.; “Agram, 21.

Januar.” G. D-f., SZ, 9./22. 1. 1849.; “Agram, 21. Januar.” G. D-f., SZ, 10./24. 1. 1849.; “Unsere Landesverfassung und die oktroyirte Charte vom 4. März”, I.-III., SZ, 136./3. 9. 1849., 138./5. 9. 1849., 139./6. 9. 1849.; “Neues Abonnement auf die

Südslawische Zeitung. Zweiter Jahrgang 1850.”, SZ, 229./24. 12. 1849.; uvodnici bez naslova, SZ, 19./24. 1. 1851. i 24./30. 1. 1851.

Prihvaćajući realne političke okolnosti u podunavskoj monarhiji uredništvo ovoga lista otada se više nije zalagalo za federalizaciju Monarhije, nego za provođenje Oktroiranog ustava i ublažavanje centralizacije, odnosno za visok stupanj decentralizacije Monarhije, kao preduvjet njezine buduće snage.13

Vrlo su brojni članci u kojima se razmatra politički položaj Hrvatske u aktualnoj vojno-političkoj situaciji u Habsburškoj Monarhiji. Uredništvo ovoga lista dosljedno se zalagalo za ostvarenje teritorijalne cjelovitosti Trojedne Kraljevine, za združivanje Vojne krajine s Provincijalom u upravnim poslovima te za uvođenje građanskih i političkih sloboda i u Vojnu krajinu. Ostvarenje tih ciljeva bilo je po mišljenju kruga oko lista Südslawische Zeitung preduvjet za modernizaciju i napredak Hrvatske na svim područjima života za što se taj krug cijelo vrijeme uporno zalagao. Zbog toga se brojni članci bave neustavnom i gotovo nesnošljivom političkom, gospodarskom i kulturnom situacijom u Vojnoj krajini, a kao protutežu takvu teškom stanju brojni su autori navodili stoljetne zasluge krajišnika za dinastiju i zajedničku državu i zahtijevali hitno poboljšanje stanja u Vojnoj krajini.14 Prvenstveno pozivajući se na prirodno pravo, a manje i pozivanjem na hrvatsko historijsko državno pravo, uredništvo je branilo pravo hrvatskog naroda, ali i svih drugih naroda, na slobodni i nesmetani razvitak i u tom se kontekstu zalagalo za ostvarenje jezične i nacionalne ravnopravnosti svih naroda u Habsburškoj Monarhiji. Preduvjeti za slobodni razvoj naroda po mišljenju uredništva bili su širenje obrazovanja i prosvjećivanje naroda da bi ga se dovelo do zrelosti potrebne za ostvarenje građanskih i političkih sloboda.15

Južnoslavenska i općenito slavenska problematika vrlo su dobro zastupljene na stranicama lista Südslawische Zeitung, što je odraz prihvaćanja ideje slavenske uzajamnosti, a unutar nje što tješnje suradnje među južnoslavenskim narodima. Takvo shvaćanje uredništva vidljivo je i iz izbora naziva novina, a jasno je izraženo i u pozivu na pretplatu na ove novine. Uredništvo je ispunilo zadatak, koji je postavilo na početku izlaženja lista, naime, da će taj list biti vjernim organom koji će zastupati i braniti interese južnoslavenskih naroda u Habsburškoj Monarhiji i izvan nje. Vrlo se temeljito prate politička, društvena, kulturna i gospodarska zbivanja u slovenskim pokrajinama i analiziraju se polazeći od istih načela na temelju kojih su se analizirala zbivanja u Trojednoj Kraljevini. U ovome zagrebačkome listu surađivali su brojni suradnici iz slovenskih zemalja, osobito tijekom 1850. godine, pa se novine Südslawische Zeitung mogu nazvati i “hrvatsko-slovenskim glasilom”.16 Manje sustavno

13 Usp. uvodnike u SZ, 18./12. 2. 1849. i 38./30. 3. 1849.; “Die Čechen und Polen am östreichischen Reichstage II.”, SZ, 23./23. 2. 1849.; članci u rubrici Revue der südslawischen Zeitungen (Journalrevue), SZ, 14./2. 2. 1849. i 24./26. 2. 1849.;

“Palacký über Centralisation und nationale Gleichberechtigung in Oestreich”, SZ, 231./28. 12. 1849.; “Die slawische Politik”, s češkoga preveo A.[ndrej] E.[inspielers, SZ, 249./29. 10. 1850. i 251./31. 10. 1850.; SZ, 144./26. 6. 1851.; “Die politischen

Parteien in Kroatien, IX.”, SZ,150./3. 7. 1851. 14 O pitanju teritorijalne cjelovitosti Trojedne Kraljevine te o aktualnome stanju i budućnosti Vojne krajine usp. npr. “Gegenwart und Zukunft der kroatisch-slavonischen Militärgrenze, I., II., III.”, SZ, 15.-17./5. 2.-9. 2. 1849.; “Die kroatisch-slavonische

Militärgrenze in administrativer Beziehung, I., II., II., IV.”, SZ, 19.-22./14. 2.-21. 2. 1849.; 15 O potrebi širenja obrazovanja i prosvjećivanja naroda kao preduvjeta za ostvarenje građanskih i političkih sloboda usp. “Ueber das, was dem Volke bei uns noth thut. I., II., III.”, SZ, 1.-4./3. 1.–10. 1. 1849., općenito o važnosti građanskih prava i novih institucija SZ, 89./7. 7. 1849.; 146./15. 9. 1849.; 214./5. 12. 1849. 16 Petar KORUNIĆ, Jugoslavenska ideologija u hrvatskoj i slovenskoj politici. Hrvatsko-slovenski politički odnosi 1848-1870.,

Zagreb, 1986., 157. Usp. primjerice sljedeće članke D.- “Das slovenische Volk und das Königreich Illirien” SZ, 84.-86./2. 7.

prate se najvažniji politički i kulturni događaji u južnoj Ugarskoj, odnosno u Vojvodini Srpskoj. Želeći sačuvati suradnju u borbi protiv zajedničkog neprijatelja –Mađara – na stranicama ovoga zagrebačkoga lista često se prelazilo preko neriješenih pitanja u hrvatsko-srpskim odnosima, primjerice svojatanja Srijema od srpskog pokreta u južnoj Ugarskoj. Međutim, za vrijeme pregovora hrvatskih i srpskih povjerenika s austrijskom Vladom o budućnosti Vojvodine Srpske u jesen 1849. potisnute su suprotnosti izišle na vidjelo, a nezadovoljstvo ostvarenim rješenjem –stvaranjem Vojvodine Srbije i Tamiškog Banata – srpska je strana iskalila na hrvatskoj politici i hrvatskom tisku. Ali, čak i tada, autori u listu Südslawische Zeitung, i oni iz Hrvatske i oni iz Vojvodine, pozivaju na smirivanje strasti i razum te toleranciju u međusobnim odnosima.17 Uredništvo je svoje čitatelje redovito obavještavalo i o najvažnijim događajima u ostalim južnoslavenskim zemljama i pozivalo na suradnju i slogu među južnoslavenskim narodima.18

U burnim vremenima sredinom 19. stoljeća, kad je izlazio list Südslawische Zeitung, uredništvo se zalagalo za ostvarenje slavenske solidarnosti i što tješnje suradnje slavenskih naroda Monarhije pred ugroženošću od mađarskog i njemačkog nacionalnog pokreta. Na stranicama toga lista prisutna je glorifikacija Slavena preuzeta od njemačkog filozofa Johanna Gottfrieda Herdera, koji je Slavenima prorekao važnu kulturnu i političku ulogu u budućnosti. Negativne pojave u povijesti slavenskih naroda u skladu s tim shvaćanjem pripisivale su se nepovoljnim utjecajima susjednih naroda, posebice njemačkog naroda. O slavenskim se narodima u ovome listu govori sa simpatijama, osim donekle o Poljacima, koji su tijekom revolucije 1848.-1849. težili za obnovom samostalne poljske države pa su aktivno podržavali mađarski revolucionarni pokret u njegovoj borbi protiv Beča. Zbog toga je došlo do sukoba interesa Poljaka i ostalih slavenskih naroda, koji su se zalagali za očuvanje Habsburške Monarhije i njezino pretvaranje u federativnu zajednicu ravnopravnih naroda. Uredništvo se zalagalo za tijesnu suradnju slavenskih naroda Monarhije radi lakšeg ostvarenja zajedničkih interesa. Naklonost s kojom je ovaj list pratio događaje u slavenskim zemljama može ilustrirati i izrazito pozitivan odnos prema ruskome narodu, pri čemu se pravi jasna razlika između “veličanstvenog ruskog naroda” i ruske despotske Vlade, koja se oštro osuđuje. Ali uredništvo ipak naglašava, da, u usporedbi s drugim apsolutističkim i despotskim režimima, prema kojima gaji izraziti animozitet i koje osuđuje, ako se ne bi moglo izbjeći apsolutističko vladanje, u tom slučaju prednost ipak daje ruskom despotizmu.19

–4. 7. 1849.; 26./1. 2. 1851.; “Slovenische Briefe” objavljivane u 1849. i 1850. godini i brojne druge dopise, objavljene na mjestu uvodnika. 17 O praćenju zbivanja u Vojvodini Srpskoj i odnosu prema srpskome pokretu u južnoj Ugarskoj na stranicama lista Südslawische

Zeitung usp. nenaslovljene članke u rubrici Journalrevue, SZ, 15./5. 2. 1849., 16./7. 2. 1849.; “Die Stimmung in der

Wojwodina”, SZ, 208./28. 11. 1849.; “Die serbische Wojwodschaft”, SZ, 210./30. 11. 1849.; “Die neu kreierte serbische

Wojwodschaft”, SZ, 213./4. 12. 1849. i Vlasta ŠVOGER, “Zagrebački opozicijski list Südslawische Zeitung o odjeku revolucionarnih previranja 1848.-1849. u Hrvatskoj i Vojvodini”, ČSP 31., br. 2., Zagreb, 1999., 239.-260. 18 Radilo se uglavnom o kraćim vijestima o najvažnijim političkim događajima, stoga ih ovdje neću navoditi. 19 Usp. Demetrov članak “Zur Charakteristik der Slaven”, SZ, 1.-5./3. 1.-12. 1. 1849.; šest članaka u nizu pod naslovom “Die

Russen”, SZ, 232.-239./9.-17. 10. 1850.; jedanaest članaka prevedenih s češkog jezika “Die slawische Politik”, SZ, 240.-251./18.-31. 10. 1850.

Uredništvo je posvećivalo vrlo veliku pozornost vanjskopolitičkoj problematici, a u sklopu nje napose tzv. njemačkom i mađarskom pitanju. Na temelju prirodnog prava ovim se narodima priznavalo pravo da sami odlučuju o vlastitoj sudbini, ali naglašavalo se da se to mora ostvariti uz poštivanje načela ravnopravnosti naroda i ne na štetu drugih naroda s kojima Nijemci i Mađari žive u zajedničkoj državi. Odnos uredništva lista Südslawische Zeitung prema rješavanju životnih problema ovih naroda bio je vrlo složen, ali ne i jednoznačan. Premda su prevladavali negativni tonovi, u pojedinim su se razdobljima, ovisno o spletu međunarodnih okolnosti, ali i trenutačnog odnosa snaga različitih političkih aktera u sklopu Habsburške Monarhije, na stranicama ovoga lista mogli naći i izrazi simpatije i suosjećanja sa sudbinom tih dvaju naroda.20 Ovaj je list relativno dobro pratio zbivanja vezana uz parlamentarni život ostalih europskih država, posebice Francuske i Velike Britanije. Redovito je donosio informacije o revolucijama, nemirima, uspostavljanju ili rušenju parlamentarnog sustava, o sukobljavanju vlade i parlamenta i sl. i u izvaneuropskim zemljama, što također ilustrira shvaćanja kruga oko ovoga lista o temeljnim pitanjima državnog uređenja, tj. njegovo zalaganje za ustavnu monarhiju.21

Na stranicama ovoga lista vrlo se detaljno analizira djelovanje različitih državnih institucija na svim razinama, primjerice djelovanje bečke Vlade i Banskog vijeća, županijskih i općinskih upravnih organa, problemi sudstva, osuđivale su se zloporabe položaja raznih upravnih, a osobito sudskih činovnika, iznosili su se prijedlozi sveobuhvatnih reformi unutar uprave i pravosudnog sustava. Te su se reforme temeljile na načelu uvažavanja općih političkih i građanskih prava i sloboda, na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku te na osnovnim postulatima parlamentarnog sustava.22

Kulturna problematika dobro je obrađena u ovome listu, a unutar nje posebna se pažnja posvećivala problemima uporabe narodnog jezika u upravi i školstvu te reformi školstva. Hrvatska je javnost sredinom 19. stoljeća bila vrlo osjetljiva na pitanje službenog jezika i Südslawische Zeitung je vrlo pozorno registrirao sve pokušaje

20 Najzanimljiviji članci o vanjskopolitičkoj problematici potječu iz pera Imbre Ignjatijevića Tkalca, a riječ je o vrlo duhovitim i oštroumnim kritičkim osvrtima na najvažnije događaje u europskim zemljama u proteklih šest mjeseci. Tkalac ih je objavljivao anonimno: “Politische Rundschau” I.-XIX., SZ, 105.-228./26. 7.-22. 12. 1849.; “Eine unpolitische Rundschau”, I.-VI., SZ, 153.-165./6. 7.-20. 7. 1850.; “Eine unpolitische Rundschau I.-VI.”, SZ, 6.-14./9. 1.-18. 1. 1851.; “Zur orientalischen Frage,

I.-VI.”, SZ, 201.-212./20. 11.-3. 12. 1849. Usp. i Vlasta ŠVOGER, “Nijemci i Njemačka na stranicama lista Südslawische

Zeitung”, Godišnjak njemačke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch 2002, ur. Renata TRIŠLER i Nikola MAK, Osijek, 2002., 189.-200. i ISTA, “Slika Mađara u hrvatskome liberalnom tisku sredinom 19. stoljeća”, Croato-Hungarica. Uz 900 godina hrvatsko-mađarskih povijesnih veza, ur. Milka JAUK-PINHAK, Csaba Gy. KISS i István NYOMÁRKAY, Zagreb, 2002., 81.-93. 21 Usp. komentare o vanjskopolitičkim događajima u člancima iz SZ navedenima u prethodnoj bilješci. Informacije o revolucionarnim previranjima i parlamentarnome životu izvaneuropskih zemalja donosile su se u obliku kraćih vijesti, stoga ih ovdje neću posebno navoditi. 22 O odnosu prema Banskome vijeću i potrebi njegove reorganizacije usp. “Unsere Landesverwaltung. I., II., III., IV., V.”, SZ, 5. /12. 1. 1849.; 11./26. 1. 1849.; 12./29. 1. 1849., 13./31. 1. 1849.; 14./2. 2. 1849.; uvodnike Gustava Dollhopfa u br. 8.-10./19. 1.–24. 1. 1849.; odnos prema bečkoj Vladi razabire se iz brojnih članaka u kojima se analizira njezin odnos prema južnoslavenskim narodima, a ovdje navodim samo neke: uvodnik, SZ, 46./18. 4. 1849.; “Die Politik der östreichischen

Regierung in Ungarn, I., II.”, SZ, 67.-68./1. 6.-2. 6. 1849. Brojni članci govore o stanju u sudstvu i o reformama koje bi trebalo poduzeti radi sređivanja stanja u sudstvu: “Das Schwurgericht, I., II.”, SZ, 157.-158./28. 9.-29. 9. 1849.; “Zur

Justizreform, I.-VIII.”, SZ, 43.-62./21. 2.-15. 3. 1850.; “Der klägliche Stand unserer Justizpflege. I., II.”, SZ, 130.- 131./7. 6.-10. 6. 1851.

pojedinih državnih organa da se s hrvatskim upravnim organima dopisuju na njemačkom ili mađarskom jeziku. Takve je pokušaje vrlo oštro osuđivao i tražio je jezičnu ravnopravnost unutar Monarhije, odnosno da jezici svih naroda, koji žive u zajedničkoj državi pod žezlom Habsburgovaca, budu ravnopravni s njemačkim jezikom. To bi u praksi značilo, primjerice, da bi se i zakoni trebali izdavati na svim jezicima naroda Monarhije. U sklopu školske problematike u ovome se listu upozoravalo na teško stanje u školstvu u Hrvatskoj – niske plaće učitelja, nezadovoljavajuća kvaliteta obrazovanja učitelja, nedostatak udžbenika na hrvatskom jeziku i didaktičke opreme, nezainteresiranost općina za uzdržavanje škola i sl. te se predlagala cjelovita reforma školskog sustava u Hrvatskoj, koji bi trebao pružiti i teoretsko i praktično znanje te pridonijeti obrazovanju svestranih ličnosti.23

O vjerskoj problematici list Südslawische Zeitung nije pisao sustavno, ali dosljedno se zalagao za ostvarivanje vjerske ravnopravnosti, odnosno za osiguranje istih prava i iste razine zaštite od državnih organa za sve vjerske zajednice u Habsburškoj Monarhiji. U ovome su listu osuđivali odnos crkvene hijerarhije prema nižem svećenstvu, zalagali su se za osnivanje crkvenih sudova, koji će zaštititi niži kler pred samovoljom biskupa, zalagali su se za davanje prava glasa katoličkom i pravoslavnom nižem svećenstvu (pravo glasa tada su imali samo katoličko i pravoslavno više svećenstvo i župnici, odnosno njihovi pomoćnici u gradovima te svi protestantski svećenici) te za uvođenje civilnog braka. Krug oko ovoga lista protivio se miješanju Crkve u politički i javni život (to, naravno, nije značilo isključivanje svećenstva uopće iz političkog života), pozivao je na povratak Crkve izvorima vjere, odnosno izvornome Kristovu učenju i protivio se unijaćenju.24

Gospodarska problematika relativno je slabije zastupljena u ovome listu. O gospodarskim problemima pisali su stručnjaci, a središnje mjesto zauzimalo je pitanje poreza i trgovina. U sklopu trgovačke problematike najdetaljnije se razmatrala tranzitna trgovina, vjerojatno stoga što je tranzitna trgovina tada bila jedna od najvažnijih i najdinamičnijih gospodarskih grana u Hrvatskoj, a ovisila je i o vanjskopolitičkoj i unutarnjepolitičkoj situaciji. Naglasak se stavljao na probleme s kojima se susretala ta gospodarska grana te na prijedloge za njihovo uklanjanje. Pisalo se i o pojedinim aspektima poljoprivredne proizvodnje, npr. o sadnji i čuvanju krumpira, ali i o rudarstvu i pojedinim granama industrije.25

Novine Südslawische Zeitung donosile su i članke o problemima djelovanja medicinskih ustanova u Hrvatskoj te prijedloge o njihovoj reorganizaciji, a također i informacije o ekološkoj problematici. Zanimljiv je i oglasni dio, u kojem su se

23 Usp. SZ, 33./19. 3. 1849.; 178./23. 10. 1849.; niz od 13 članaka o reformi srednjih škola i o nastavnom planu za sveučilište, koje bi trebalo osnovati u Zagrebu: “Zur Studienreform”, SZ, 133.-225./ 30. 8.-19. 12. 1849. te tri članka o problemima i reformi osnovnog školstva “Unser Volksschulwesen”, SZ, 229.-232./24. 12.-29. 12. 1849. 24 Usp. “Politische Rundschau III.”, SZ, 109./31. 7. 1849.; 102./3. 5. 1850.; 151./4. 7. 1850.; 213./17. 9. 1850.; 4. /7. 1. 1851.; 85./12. 4. 1851.; “Das religiöse Element im Südslaventhum”, SZ, 8., 9., 12., 15., 16./10.-19. 1. 1850. 25 Usp. članke Franje Lovrića i Ivana Ključeca “Vorschläge zur Belebung des heimischen Handelns” objavljene u SZ tijekom lipnja i srpnja 1849.; zatim članke u rubrici “Landwirtschaft und Industrie” u 1851. godini te članke o porezima: “Wer zahlt die höchsten Steuern?”, SZ, 225.-229./1. 10.-5. 10. 1850.

reklamirali tiskarski proizvodi, obrtnički i industrijski proizvodi potrebni u svakodnevnome životu, modni detalji za dame, različite usluge i sl. Zbog toga bi oglasni dio lista, koji se tiskao u svakih nekoliko brojeva na zadnjoj stranici, mogao poslužiti i kao izvor za proučavanje nekih aspekata svakodnevnog života građanskih slojeva onodobnog hrvatskog društva.26

IV. Zak lju č ak

Na temelju navedenoga može se zaključiti da je Südslawische Zeitung bio moderan hrvatski list na njemačkom jeziku. List je tada aktualna zbivanja na političkom, društvenom, kulturnom i gospodarskom području u Habsburškoj Monarhiji i izvan nje promatrao kroz prizmu hrvatskih/(južno)slavenskih interesa, a zbog praktičnih je razloga izlazio na njemačkom jeziku, koji je tada bio jedini općerazumljivi jezik u Monarhiji. Bio je to oporbeni političko-informativni dnevni list liberalne orijentacije, koji je uspješno slijedio najbolja dostignuća onodobne europske publicistike. Prema brojnim parametrima ovaj list možemo ocijeniti kao preteču suvremenih dnevnih novina. Ovaj je list bio vrlo vrijedno novinsko ostvarenje u hrvatskim razmjerima te nesumnjivo vrlo vrijedan izvor za proučavanje hrvatske političke, društvene, kulturne pa i gospodarske povijesti sredinom 19. stoljeća.

26 O problemima vezanima uz zdravstveni sustav pisao je dr. Moritz Sachs. Usp. M-s., “Unser Sanitätswesen”, SZ, 54.-55./6.-7. 3. 1850.; ISTI, “Die prov. Organisation der Medizinalverwaltung”, SZ, 242./21. 10. 1850.; ISTI, “Noch einige Worte über unsere Sanitätsreform”, SZ, 278./3. 12. 1850.; ISTI, “Ueber das Apothekenwesen in Kroatien und Slawonien”, SZ, 124./31. 5. 1851. O ekološkoj problematici, posebice o zaštiti šuma, usp. nenaslovljene članke u SZ, 136./16. 6. 1851.; 260./16. 12. 1851; 263./23. 12. 1851.

Südsla wi sche Ze i tung – kro a ti sche Ze i tung in de ut scher Spra che

In dieser Arbeit wurden technische Charakteristika und das Programm des Blattes Südslawische Zeitung beschrieben sowie die Gründe erwähnt, die die Redaktion dazu veranlasst hatten, diese Zeitung, die die kroatischen nationalen Interessen in der ausländischen sowie in der Öffentlichkeit in der Habsburgermonarchie vertreten sollte, in deutscher Sprache herauszugeben. Dann wurde ein sehr breites Themenspektrum auf den Seiten dieser Zeitung dargestellt. Südslawische Zeitung war modernes kroatisches Blatt in deutscher Sprache. Der Kreis um dieses Blatt betrachtete die damals aktuellen Ereignisse auf dem politischen, gesellschaftlichen, kulturellen und wirtschaftlichen Gebiet in und außerhalb der Habsburgermonarchie durch ein Prisma kroatischer/(süd)slawischer Interessen. Aus praktischen Gründen erschien das Blatt in deutscher Sprache, in der damals einzigen allgemeinverständlichen Sprache in der Monarchie. Die Südslawische Zeitung war das oppositionelle, politisch-informative Tageblatt liberaler Orientierung, das die besten Errungenschaften der zeitgemäßen europäischen Publizistik auf seinen Seiten erfolgreich in die Tat umsetzte. Nach zahlreichen Parametern ist dieses Blatt als ein Vorgänger der heutigen kroatischen Tageblätter zu bezeichnen. Die Südslawische Zeitung war ein sehr bedeutendes journalistisches Unternehmen auf dem kroatischen Gebiet und eine unumstritten wertvolle Quelle für die Forschung politischer, gesellschaftlicher, kultureller ja sogar wirtschaftlicher Geschichte Kroatiens Mitte des 19. Jahrhunderts.