Bran ka Ba len

Djelovanje slikara Fran za Xave ra Gif fin ge ra u Sla vo ni ji

Godine 1865. J. F. Mücke napušta Slavoniju i odlazi u Zagreb. U Osijeku do 1866. g., kada u nj dolazi gluhonijemi Franz Xaver Giffinger1 ( 1826. - ? ) nema značajnijeg portretiste. Osječki slikar, pretežito portretist Franjo Pfalz2 već je tri godine pokojni dok je slikar starije generacije Hugo Conrad Hötzendorf3 bio isključivo pejzažist. Osamnaest Giffingerovih radova, od kojih je jedan pod upitnikom, iz fundusa osječke Galerije, slika su njegovog likovnog izraza koji, kao i kod Mückea, oscilira u kvaliteti od vrlo dobrih do gotovo diletantskih ostvarenja. Giffinger je mnogo putovao tako da nije stalno boravio u Osijeku od navedene 1866. godine, nego je dolazio i odlazio u nekoliko navrata. 1846. 21. travnja - predaje molbu za prijem na Bečku kraljevsku akademiju ujedinjenih likovnih umjetnosti kao izvanredni učenik4. 29. svibnja molba je pozitivno riješena i upisan je na Akademiju kao redovan student na Odsjek za restauriranje slika. Njegova tadašnja bečka adresa bila je Alservorstadt 19. /20.5

Potrebno je naglasiti da Giffinger dolazi u Beč kada je bidermajer na izmaku; u doba kada nestaju oni mali majstori što djeluju kao nasljednici romantizma kao njezini epigoni; u doba kada se idealizam nazarenaca akademizira; i napokon u vrijeme kada se općerazumljivi građanski pristup postupno počinje mijenjati u materijalistički naturalizam koji je zavladao oko godine 1860. Giffinger se dakle, našao u Beču kada je jedan likovni izraz na izmaku, a drugi još nije dobio fizionomiju – i to kao devetnaestogodišnjak sa svim opterećenjima daleke provincije, s prirođenim hendikepom u komuniciranju i ograničenim likovnim mogućnostima.

Na bečkoj Akademiji su tada vodeći profesori bili Joseph Führich i Leopold Kupelwieser, ali i najznačajniji bečki slikar devetnaestog stoljeća Ferdinand Waldmüller.

Na Akademiji je studirao od 1846. – 1849., a 1851. godine definitivno napušta Beč.

Giffingerovo djelovanje u Slavoniji može se pratiti slijedećom kronologijom:

1 Franza Xavera Giffingera ubrajamo u Osječki slikarski krug koji čine pejzažisti H.C.Hötzendorf i A.Waldinger te portretisti

F.Pfalz, F.X.Giffinger, J.F. Mücke i G.Moretti. 2 Oto Švajcer, Branka Balen: Franjo Pfalz, mala monografija, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek, 1989. 3 Oto Švajcer: Hötzendorf, Društvo povijesničara umjetnosti Zagreb I 4 Molbi prilaže svjedodžbu o osnovnom školovanju, svjedodžbu litografskog zavoda Troch ( sve u Novom Sadu ) i 14 crteža. 5 U protokolu bečke Akademije br. 59 2 nalazi se popis učenika i podatak o Giffingerovu mjestu stanovanja 1849. u Beču u

Wiedenu br. 327. te njegovu pohađanju tečaja Anleitung zur Restauration von Gemälden. U rubrici ranijih studija stoji zapis:

Privatschüller bei Waldmüller.

1866. - u Esseker Lokalblatt und Landbote 16., 19. i 23. kolovoza Giffinger objavljuje svoj dolazak u Osijek. 1867. -1868. slika niz portreta u Osijeku. 1869. - djeluje u Slavonskom Brodu i Vinkovcima (12 portreta) 1870. - umire mu otac u Novom Sadu, a već u listopadu i studenom ponovo se nalazi u Osijeku 1876. - ponovno je kratko u Osijeku gdje portretira 1877. - portretira župnika u Tovarniku i građane u Vukovaru i Osijeku. 1878. - portretira u Osijeku i Vukovaru.

Nakon 1878. godine gubi mu se svaki trag. Nije bilo moguće pronaći čak ni mjesto ni godinu smrti.

Velikom dijelu portreta za sada je nepoznato ime portretiranog te se navode kao nepoznata građanka odnosno građanin. Navodimo samo ona djela za koja znamo obitelj iz koje portretirani potječu. OSIJEK Galerija likovnih umjetnosti: portreti muškaraca iz obitelji Woydicka (S-31)6, Belovitić (S-794), Stengl (S-17), mlinara Đure Markovića (S-765), supruge mu Josefine rođ. Kovačević (S-766) te djece Josefine i Viktora (S-764), starice Antonie Bier7 (S-135) i Terezije Soltković rođ. Hocheisel (S-917). Muzej Slavonije: portret Gligorija Argirovića trgovca iz osječkog Donjeg grada. Privatni posjed: portreti supružnika Jung Adolfa i Cecilije rođ. Pavijanović (obitelj Kopačin), supružnika Truhelka Antuna i Marije (obitelj Reisner). SLAVONSKI BROD Muzej brodskog Posavlja: portreti supružnika Mihajlović Mladena i Pelagije rođ. Stojaković, supružnika Petrović Mate i Katarine rođ. Pinterović te njihove kćeri Marije (2x), supružnika Por tret osje č ke gra đan ke Bauer Antuna i Barbare rođ. Köhler, supružnika Anto nie Bier, 1892? ulje na plat nu, D'Elia Jakoba i Julije, supružnika Bogdanović 875 x 720 mm (S-135) Steve i Magdalene rođ. Blanck.

6 Oznake S sa brojem označavaju inventar slika Galerije likovnih umjetnosti Osijek. 7 Portret nastao 1892 ?

VINKOVCI

Privatni posjed: portret Emilije Dulkay (obitelj Dulkay).

ĐAKOVO

Dijecezanski muzej: portret Antuna Matića župnika u Tovarniku.

VUKOVAR

Zbirka Bauer i Galerija umjetnina: portreti supružnika Schwerer Stjepana i Marije, portret djece krojača Matičeka, portret dječaka iz obitelji Wertheimer, Josipa Horvatića, Ivana Ensmingera i Josipa Rukavine.

Giffinger8 kao putujući slikar radi uglavnom građanske portrete. Pretežito su to portreti malih Por tret ne poz na te osje č ke gra đan ke obrtnika u manjim mjestima. Tek ponegdje u bo ga toj od je ći s na ki tom, ulje na susrećemo portret kakovog velikodostojnika ili plat nu, 790 x 625 mm (S-13) pak kotarskog načelnika i gradonačelnika. Da li je išta restaurirao nije nam poznato premda je bio akademski izučen restaurator.

Danas je teško utvrditi razloge njegova neprestanog putovanja pogotovo ako se uzme u obzir njegov hendikep. No, utvrđena je činjenica da je između 1866. i 1878. boravio u Slavoniji što potvrđuju brojni portreti9. Oni su svi rađeni maksimalno jednostavno i što se tiče oblika, ali i boja. Neutralna, ponajviše maslinasta pozadina, crna odjeća, bijela košulja te ponešto nakita u diskretnom žutilu. Ruke u uvijek prepoznatljivom crtežu. Oči portretiranih nas u pravilu gledaju nepovjerljivo, a ponekad i sažalno. Međutim, zato nalazimo mnoštvo detalja upravo naturalističkih koje drugi slikari nastoje izbjeći a to su diskretne izrasline ispod očnog kapka, poneke dlake koje ne uljepšavaju, bore, podbradak ili pak podočnjaci. Sve je to naslikano diskretnim lazurnim bojama blijedog inkarnata. Te lazure su toliko tanke da su ponekad nestale tijekom vremena.

Ako je bila mladost u pitanju pojavljivalo se ponegdje plavetnilo ili zelenilo kao tonski ekvilibar. I crtež bi tada postao nešto življi. Važna je bila sličnost od anatomije pa do odjeće, no ne fotografska. Unutarnji svijet portretiranog i njegov odnos prema slikaru prevladavaju i čine Giffingera slikarom kojemu treba posvetiti pažnju.

Giffinger nije romantičar niti je takovo njegovo slikarstvo iako je izrastao u tom vremenu. On je hladan, razborit i osjetljiv slikar. Njegova kontemplativnost ne poznaje idealizam svog vremena.

Odakle sve to Franzu Xaveru Giffingeru?

8 Esseker Lokalblatt und Landbote, Essek ( Osijek ), god. III., br. 65., 66., 67. od 15., 19. i 23. VIII. 1866. 9 Oto Švajcer: Franjo Giffinger, Domaći i strani slikari XVIII. i XIX. stoljeća u Galeriji likovnih umjetnosti Osijek, GLUO, 1987./ 88., str. 61.

Ne smijemo zaboraviti da je u Beču bio učenik i Ferdinanda Georga Waldmüllera koji je otvorio vrata naturalizmu. Rani Giffingerovi radovi slikani su poletnim potezom kista dok se kasnije sve više ukrućuje, postaje hladniji i objektivniji. Izražajnost raste u portretima Antonie Bier i mlinara Markovića. Oblici postaju jednostavniji, volumen plošniji tako da crtež i ploha počinju igrati sve odlučniju ulogu. Slikarstvo Franza Xavera Giffingera

Por tret Jo ze fi ne i Vik to ra Mar ko vi ća, 1878, cijelo jedno stoljeće obavijala je tama ulje na plat nu, 605 x 785 (S-764) dok se nije shvatio njegov značaj zbog osebujnog likovnog govora kojim je ispričao živote mnogih predstavnika građanskog staleža.

Die Wirkung des Malers Franz Xaver Gif fin ger in Sla wo nien

Franz Xaver Giffinger rechnen wir heute zu den Malern des osijeker Malerkreises. Er studierte von 1846 bis 1849 an der Akademie in Wien. Er war ein Wandermaler, der etwa 12 Jahre in Slawonien verbrachte und dabei meistens bürgerlichen Porträte malte. Dies waren meistens Porträte kleiner Handwerker in kleineren Orten. Nur hier und da kann man Porträte von Aristokraten oder Bezirksvorständen, oder auch Bürgermeister finden.

Heute ist es nicht leicht die Gründe seiner unendlichen Reisen klarzumachen, vor allem wenn man sein Handikap in Bezug nimmt (er war nämlich taubstumm).

Seine zahlreichen Porträte, die man in Vukovar, Osijek, Đakovo, Vinkovci und Slavonski Brod finden kann, waren maximal einfach in Bezug auf die Formen und Farben.

Giffinger ist kein Romantiker; seine Werke sind es auch nicht, obwohl er in dieser Zeit schuff. Er ist ein kalter, vernünftiger und empfindlicher Maler. Die frühen Werke von Giffinger wurden mit schwunghaften Pinselführungen gemalt; die späteren wurde aber steifer, kalter und objektiver.

Die Werke von Franz Xaver Giffinger wurden fast ein ganzes Jahrhundert ignoriert, aber dann wurde ihre Bedeutung erkannt, vor allem wegen einer besonderen bildenden Sprache mit Hilfe deren er die Leben vieler Vertreter der bürgerlichen Klasse darstellte.