Mira Ko lar

Mira KOLAR

Osje č ki list “Schu lungsblätter” ili sav je ti sla von skim Nje mi ca ma kako da se bri nu o sebi, dje ci i mla deži 1942. do 1944.

Motto: Heimat ist das, woran wir glauben, Ist unsere Hoffnung in den finsternen Tagen, Ist Stärke, wenn an uns die Zweifel nagen, Heimat ist Himmel in dem Blick, Heimat ist Stolz in hartem Missgeschick. Und risse man den Leib in tausend Stücke, ein jeder Teil sehnt einzeln sich dahin zuricke.

(Egon Hajek, Heimat).

1.

Povijest Podunavskih Nijemaca i uopće Nijemaca na našim prostorima još je uvijek opterećena grijehom koji je nametnut osvajačkom diktatorskom politikom Adolfa Hitlera. Čak i Podunavski Nijemci smješteni u svim dijelovima svijeta više govore o tome kako su prognani s ovih prostora nego kako su živjeli na ovim prostorima, jer je očito borba za opstanak nadjačala potrebu za sjećanjima vezanima uz kulturu, znanje, suživot.

Ako povijest želi da posluži kao magistra vitae ona ne smije biti jednostrana već mora obuhvatiti život u njegovoj cjelokupnosti. Naime, pravda se nikada ne može u potpunosti zadovoljiti unatrag, pa nam kao jedini nadomjestak ostaje sjećanje na život i rad, ono što nam se vraća u sjećanje tijekom naših snova. Nema nikakve sumnje da je njemačko stanovništvo na hrvatskim prostorima, od Drave pa do mora bilo nosilac modernizacije, shvaćene vrlo široko od primjene proizvoda prve industrijske revolucije, vezane uz strojeve i alate, pa do odgoja djece kroz pjesme i priče, prenošenja uputa za napredno vođenje domaćinstva i ponašanje žena u kući i društvu. Taj je utjecaj ostavio jake tragove, iako se to zanemaruje u povijesnim, kulturološkim, etnografskim i stručnim radovima. Uvijek kada se samo malo zagrebe ispod površine domaće kulture uvijek izlaze na površinu stvari koje su donijeli Nijemci ili pripadaju njemačkom kulturnom krugu u najširem smislu te riječi.

Nijemci su počeli stizati na jug kao gosti obrtnici, a onda su sve više nadomještavali ili upotpunjavali i malobrojno domaće plemstvo u borbama protiv Osmanlija, preuzevši konačno na vojnom polju vodstvo. Poslije istjerivanja

Osmanlija, opet dolazi tijekom 18. stoljeća novi njemački val naseljavanja, ali sada Nijemci dolaze kao seljaci, vlasnici imanja i gospodarski stručnjaci. Oni govore njemačkim dijalektima i Beč službeno u više navrata pokušava provesti germanizaciju, što izaziva otpor domaćeg stanovništva. Poslije potpisivanja Austro-Ugarske nagodbe 1868. godine u okviru Hrvatske, jezik uprave, školstva i kulture je hrvatski i srpski, ali postoji i jak pokušaj Mađara da područje Slavonije mađariziraju. U takvim uvjetima kulturna autonomija Nijemaca se u Hrvatskoj i Slavoniji znatno pogoršava, što pokazuje smanjivanje broja Nijemaca u cjelini, ali i smanjivanje njihovog broja u upravi, školstvu i sudstvu. Situacija se još više pogoršala poslije 1918. godine, kada su Nijemci tretirani kao pobijeđena strana te nisu imali čak ni pravo glasa na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. godine, jer se očekivalo njihovo iseljavanje. No upravo od 1920. Nijemci su se počeli okupljati radi očuvanja svog nacionalnog i kulturnog identiteta u Schwäbisch-deutscher Kulturbundu, koji je imao sjedište u Novom Sadu i mnogi Nijemci su zadržali ciljeve koje je imao ovaj Kulturbund pod zaštitom Weimarske republike i u vremenu kada je Hitler došao na vlast.1

Najviše je Nijemaca u Jugoslaviji bilo izuzev Vojvodine u Slavoniji i Srijemu. Godine 1933. Branimir Altgayer je izabran za predsjednika Njemačkog pjevačkog i glazbenog društva u Osijeku, te je započeo osnivati ogranke Schwäbisch-deutscher Kulturbunda po selima, a u Osijeku je organizirao žensku, omladinsku i športsku sekciju, te tečajeve za njemački pravopis.2 Na saslušanju 1949. Altgayer je izjavio da se nije slagao s nekim članovima društva koji nisu željeli usmjeriti ovo društvo u pravcu nacional-socijalističke propagande, te da je zato 1936. osnovao u Osijeku novo Kulturno i dobrotvorno udruženje Nijemaca u Slavoniji (Kultur- und Wohlfahrtsvereinigung der Deutschen in Slawonien), koje je imalo 60 ogranaka po Slavoniji, a centar mu je bio u Osijeku i koje je stavljeno pod zaštitu Volksdeutsche Mittelstelle.3 Zakonskom odredbom o privremenom pravnom položaju njemačke narodne skupine u NDH od 21. lipnja 1941.4 provedena je reorganizacija Kulturbunda u Volksgruppe sa sjedištem u Osijeku, i ova nova organizacija je trebala imati 12 ureda. To su bili: Ured za financije; Ured za organizaciju; Ured za pravne poslove; Ured za statistiku; Ured za štampu i propagandu; Ured za školstvo, Ured za znanost i umjetnost; Ured za općenarodno obrazovanje i čuvanje običaja; Ured za narodno zdravlje; Ured za fizički odgoj; Ured za zanatstvo i trgovinu i Ured za poljoprivredu. Ovi su uredi trebali biti grupirani u četiri glavna ureda: Ured za upravu, Ured za kulturu, Ured za narodno zdravlje i Ured za narodnu privredu. No osnovan je samo ovaj zadnji pod nazivom Glavni ured za narodno gospodarstvo, što je i razumljivo s obzirom na zadaće njemačkog seljaštva u Hrvatskoj za snabdijevanje Trećeg Reicha poljoprivrednim i stočarskim proizvodima preko “Agrarie”. Osnovana su i zemaljska vodstva Landesfrauenführung (Zemaljsko vodstvo njemačkih žena) i

1 Satzung des Schwäbisch-Deutschen Kulturbundes Novisad - Statuti Švapsko-Nemačkog Prosvetnog Saveza, Novi Sad, Druckerei und Verlag A.G., Novi Sad, s.a. /1931/. 2 Vladimir GEIGER, Saslušanje Branimira Altgayera 1949., Časopis za suvremenu povijest, 1999., br. 3, 579. 3 Isto, 580. 4 Narodne novine, br, 56 od 21. VI. 1941.

neka druga vodstva, ali su oni na neki način bile vezane uz vodstvo Narodnosne grupe (Volksgruppenführung) i njihova djelatnost nije bila posve osmišljena, jer je zapravo čitava organizacija bila toliko razvijena da ju Branimir Altgayer kao vođa čitave narodnosne skupine nije mogao ni stigao kontrolirati, što i priznaje u svom saslušanju UDBA-i.5 Altgayer je izjavio na saslušanju da su Deutsche Frauenschaft i Deutsche Jugend imali svoje posebne propagandne organe i da se cijela propaganda morala prilagoditi mjesnim prilikama. No on priznaje da se ono što je bilo planirano nije moglo izvršiti iz raznih razloga, ali uglavnom zbog nedostatka potrebnog i stručno spremnog personala, jer je očito polustoljetno potiskivanje njemačke inteligencije na ovim prostorima, tj. odmah poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe i jako antigermansko raspoloženje ostavilo traga.6 Kod žena je organizacija propagande bila još teža, jer žene nisu odlazile na rad u Treći Reich poslije 1936. u tako velikom broju kao mladići. Stoga je očito trebalo pronaći žene koje su znale njemački pa makar i ne bile nacional-socijalistkinje. To je očito bio slučaj u Osijeku i dok časopis, koji je predmet ove radnje, uređuje S.K. u časopisu prevladavaju članci praktične domaćinske i obiteljske prirode. Tek kada je S.K. 1944. izostala iz uredništva “Schulungsblättera” ojačava politička propaganda, a slabe kulturni prilozi. No to je već vrijeme očajanja, vrijeme spoznaje da je Hitlerova Njemačka izgubila rat, pa je pojačana politizacija svih društava, što je svakako dolazilo do izražaja i na tjednim i polumjesečnim sastancima Deutsche Frauenschafta.7 No usprkos tome “Schulungsblätter” nije objavljivao konkretne vijesti s bojišta. Izbjegavanje ratnih tema je u časopisu jako naglašeno, iako je to bilo skopčano s velikim rizikom jer se vrlo lako moglo doći u rubriku “Pranger” u “Slawonischer Volksbote” (kasnije “Grenzwacht”).

Mislim da sam odgonetnula i tko je S.K. Na dva mjesta ona se potpisuje punim imenom i prezimenom. Gertrud Scholz-Kling bila je autorica pjesmice u br. 5. od prosinca 1942., te tekstova o svečanostima jutra u broju 12 od kolovoza 1943. godine. No dakako ovo moje mišljenje trebalo bi potvrditi daljim istraživanjima, jer nisam uspjela naći nikakav podatak o ovoj urednici i svakako nastavnici.

Kada se bolje pogleda u sadržaj “Schulungsblätter-a” tada vidimo da u mnogočemu ovaj časopis ima ulogu koju danas imaju časopisi pojedinih nacionalnih manjina, t.j. čuvanja starih narodnih tradicija. To se može dokazati analizom “Schulungsblätter” koji je izlazio u Osijeku od 1942. do jeseni 1944. godine. Časopis je izdavala Njemačka narodna grupa u NDH i to podgrupa Deutsche Frauenschaft i Allgemeine Frauengemeinschaft, dakle grupa Volksgruppe i Kulturbunda. Sadržaj ovog časopisa sam detaljno analizirala i ustanovila da je u njemu nacional-socijalistička ideologija zanemariva, a izuzetno jako zastupano njegovanje ne samo njemačkih već i općekulturnih vrijednosti. Časopis treba čitati selektivno. Časopis je skroman po izgledu, ali svojim sadržajem ukazuje da utjecaj Hitlerove Njemačke, tj. nacional-socijalizma na pripadnike ženskog dijela populacije

5 GEIGER, 597-599. - izjava Altgayera 9. lipnja 1949. 6 GEIGER, 605. 7 Isto.

Donauschwaba nije bio preveliki i da su žene bile onaj dio stanovništva kojega su najviše mučili problemi obitelji, obrade zemlje i briga za djecu. Časopis potvrđuje ne samo izvanrednu racionalnost uredništva, koje je iskoristilo stranice ovog časopisa, ne za propagandu Hitlerove nacional-socijalističke države, već za upućivanje žena kako da lakše riješe svakidašnje probleme u vođenju domaćinstva i obitelji koji su danomice sve više padali na njihova leđa.

List je zapravo počeo izlaziti u Zagrebu 1941 godine, ali nisam uspjela naći niti jedan broj prvog godišta. Možda bi se mogao pronaći u Osijeku, jer je njegova distribucija u Slavoniji svakako bila veća nego u Zagrebu.8 S preseljenjem centra Njemačke narodnosne zajednice iz Trga kralja Petra br. 3-4 iz Zagreba u Osijek 1941. i list prelazi u Osijek. Uređivan vrlo sistematično i organizirano s obzirom na ratne prilike, izlazi do jeseni 1944. godine, dakle do vremena kada je cijela Slavonija već postala ratište. Tiska se u Druckerei und Verlag der Deutschen Volksgruppe in Kroatien u Osijeku.

2.

Časopis “Schulungsblätter” (1942.-1944.) uvijek ima nekoliko posebnih sadržajnih cjelina. Tekstovi su u pravilu gotovo uvijek nepotpisani, što je vjerojatno dalo uredništvu veću slobodu da se služi tekstovima iz predhitlerovske Njemačke. Međutim, s obzirom na vrijeme u kojem izlazi, i prvom dijelu se obično opisuje neki događaj iz povijesti, ali ne novije, već one iz 18 ili 19. stoljeća, i samo iznimno iz vremena Prvog svjetskog rata, a iz Drugog svjetskog rata gotovo nikada.

Zatim postoji dio lista koji je posvećen ženi osobno: Savjeti za bavljenje športom, savjeti za očuvanje zdravlja. Iza toga slijede savjeti za vrtlarstvo, savjeti za domaćinstvo, savjeti za uzgoj stoke i kunića, prva pomoć u kući, te recepti za pripremu jela, osobito kolača.

Odnosu žene i omladine posvećen je slijedeći odjeljak i ovdje u pravilu nalazimo stare njemačke pjesme posvećene prirodi i vrijednostima ljudskog života, a sve je to dano i s notama tako da su se te pjesme mogle uvježbati i onda na priredbama i izvoditi.

Odnosu žena i djece dano je ponajviše prostora, i što su vremena bila teža, to je ovaj odjeljak imao više savjeta kako da se djeci uljepšaju Božić, Uskrs, Nova godina i drugi praznici, kako se prave dječje igračke i kako da se prirede dječje igre i kazališne predstave. Svaki broj redovito završava nekom bajkom i pričom, koje su vađene iz Grimma i drugih tradicionalnih djela njemačke dječje literature. Dakako to su samo opće naznake. Zbog štednje papira ponekad je i neki vrlo vrijedan tekst dobio

8 U listu “Deutsche Zeitung in Kroatien” u Zagrebu nađe se poneki prilog za žene. U jesen 1941. najavljeno je da se počinje objavljivati posebni prilog uz nedjeljni broj “Das Reich der Frau” koji je uređivala Maud Pototschnig, te je prvi prilog objavljen u br. 123 od 24. VIII. 1941. Možda su prilozi izlazili u listu “Verordnungsblatt der Volksgruppenführung der deutschen

Volksgruppe im Unab/hangigen/ St/aate/ Kroatie” koji je 1941. izlazio u Zagrebu, ali ga ne posjeduje Nacionalna i Sveučilišna biblioteka.

skroman naslov, gotovo sakriven oku nepažljivog čitača. Gotovo je nevjerojatno koliko je praktičnih savjeta dano u ovom časopisu.9

3.

U 1942. je izašlo pet brojeva od kolovoza do prosinca.

U prvom broju od kolovoza 1942. uvodničarka potpisana inicijalima S.K., piše da je list pokrenut jer neke žene mnogo govore a malo rade.

Odmah iza toga objavljen je izvod iz knjige dr. Waltera Grubera “Stadt und Festung Belgrad” kada je princ Eugen Savojski protjerao iz Beograda početkom 18. stoljeća Osmanlije. Broj je prepun pjesama s notama, od kojih su neke stare a neke narodne.(“Ein ganzes Jahr ist wie ein Korn” od Hansa Baumanna, “Hejo, Spann den Wagen an” (narodna), “Das Flachsernten” (Švedska), “Es wollt ein Jäger früh aufsteh’n”, “Fort mit den Grillen! (tirinška narodna pjesma).

U drugom broju od rujna S.K. piše da teškoće pogađaju sve i da se s njima treba nositi, pa budući da je to vrijeme žetve ne samo naslovna stranica već i u tekstu ima nekoliko slika žena koje obavljaju poljoprivredne radove koji inače pripadaju muškarcima. Kako bi se dao poticaj za sijanje objavljeno je više starih žetvenih pjesama s notama, (“Erntetanz” iz od Oskara Freunda s muzikom Georga Blumensaata, i “Der Erntekranz” Fritza Jodea iz 1800., te pjesma “Bauernerde” Kurta Eggersa). O Sommerfestu kao ljetnoj

Na slov na stra ni ca li sta o važno sti strplji vog žen skog rada iz ruj na 1942. go di ne Na slov na stra ni ca li sta iz ko lo vo za 1942. sa sti ho vi ma o ve za no sti maj ke i dje ce

9 Radi štednje prostora u ovom radu se u tekstu u zagradi navode stranice gdje se navodi spomenuti rad. No i bez toga čitalac lako može pronaći traženi tekst, jer časopis je rijetko veći od 70 stranica.

priredbi pisano je u članku “Die letzte Garbe und die Erntekrone” s uputama kako da se ta svečanost proslavi, te kako se rade figurice od slame i zmajevi. Brojne su pjesme tog broja: “Treuspruch” Augusta Eberta, “Dem Volke” Wernera Gmeista, “So fröhlich wie der Morgenwind”, “Der Mond hat leis gelacht” od Hansa Baumanna. Objavljen je prilog Rudolfa Haasa “Eine tapfere deutsche Frau” iz knjige “Muter Berta, die Grenzlandbauerin v. Ederhof” u kojem se opisuje kako se je jedna žena iz Kranjske hrabro nosila s nedaćama i teškoćama života, a onda nalazimo članak o Jakobu Hennemannu, seljaku iz Vršca, koji se je 1788. uspješno kolonizirao u Banatu. Političkog karaktera je pjesma “Sie starben, dass Deutschland lebe”. Na kraju broja je objavljena stara priča o guščarici. Broj je vrlo lijepo uređen i tekst se ukrašava siluetama kao što je npr. djevojčica koja hrani pticu. Na str. 47 objavljena je fotografija dječje njemačke grupe iz Vinkovaca.

Broj tri od listopada ponovno započinje uvodnim člankom S.K. da o radu ovisi budućnost cijelog naroda, te je kao poticaj odmah objavljeno pismo Hansa s istočnog bojišta obitelji da izdrže u teškom radu na zemlji. Slijedi povijesna crtica “Die Revolution 1848/49 und die Donauschwaben” uz isticanje da je 1779. Banat bio ujedinjen s Ugarskom i da su mnoga sela prodana plemstvu, čime je zaboravljeno da je njemačkim kolonistima u Podunavlje obećan status slobodnih seljaka a sada su izvrgnuti prisilnoj refeudalizaciji. To je bio razlog da su podunavski Nijemci 1848. započeli revoluciju zajedno s Mađarima. Objavljene su i dvije stare priče (“Der gute Rat” i “Krote”). Broj je pun korisnih savjeta u domaćinstvu kao npr. o zaštiti krumpira od truljenja, o sušenju voća i hitnoj pomoći. Donose se i zgodni mali savjeti za rad u dječjoj grupi. U ovom broju je objavljeno čak devet pjesama, gotovo sve s notama: “Uns haben wir die Treue” od Hans Baumana, “Erntezeit - Erntedank”, “Erntelied” na riječi Hermanna Rotha, a uz muziku Heinricha Spitza, “Aus Saat wird Korn” Hansa Künkela, “Bunt sind schon die Walder” od J.F. Reichardta koji je živio od 1752. do 1814 godine s glazbom Fritza Jodea, “Lachkanon” Luigia Cherubinia zajedno s melodijom Fritza Jodea, “Schneiderlied” iz 16. st. istog uglazbljenja, “Ade zur guten Nacht” iz Saksonije, te “Nein, nein, nein, aber nein...” Više negativnog nego pozitivnog političkog karaktera je pismo Hansa s istočnog bojišta gdje piše kući da neka izdrže poljoprivredne radove. Broj završava pričom “Zimski vjetar ide na put”. Zanimljivo je spomenuti da je 12. listopada 1942. u Osijeku u Kasinu u županijskoj ulici otvorena velika hrvatsko-njemačka poljoprivredna smotra koju je otvorio podžupan Slavko Rihtarić, a nastavio svojim govorom i ataše njemačkog poslanstva u Zagrebu dr. Pasche. Na toj su izložbi bili izloženi eksponati izloženi u Zagrebu na jesenjem Zagrebačkom zboru ali i neki novi koji su prikupljeni u okolici Osijeka.10

U četvrtom broju od studenog 1942. opet uvodnik S.K. da postoji samo jedan put: “Deutsch denken, deutsch fühlen und deutsch handeln”, te je dana opomena kroz stihove Willi Vespera “Alles darf untergehn! Deutschland, unser Mutter- Kinder- und Vaterland, Deutschland muss bestehn!” Ove riječi baš i nisu vesela poruka i odražavaju da su do Osijeka stigle žalosne vijesti o bitci kod Staljingrada gdje su stradali mnogi Volksdeutscheri iz Slavonije. Radi toga je vjerojatno i objavljen članak

10 Hrvatski Radiša, Zagreb, 20, 1. XI. 1942., str.12.

Helene Lang “Frauen und Friede” iz 1914. s konstatacijom da žene više vole mir. U ovom broju savjetuje se kako da se izrade paketi za vojnike na bojištu.

Budući da je broj izašao u vrijeme Dana mrtvih u kontekst toga ulazi i kraći članak o Hitlerovom ustanku u Münchenu kada je poginulo 16 Hitlerovca s pjesmom “Die ewige Wache” od Wolfgang Junermanna, te kako je Hitler dobio odlikovanje u Prvom svjetskom ratu. U ozračju smrti je članak o umiranju Anne Kohrs od G.L. u kojem se opisuje mukotrpan život te žene, te novela “Mutter Streibel” da vrijeme briše sve individualne sudbine.

Da bi se broju za Svi Svete 1942. ipak dalo ponešto veselja date su upute kako se rade dječje cipele od starog filcanog šešira, upute o zaštiti od zime, te ponovno deset pjesmica, većinom s notama. To su “O Deutschland hoch in Ehren” s tekstom L. Bauera iz 1859 godine, “Der Himmel grau”, a za djecu “Junges Volk” od Baumanna, “Das Lied des Wachters” od Hans Baumanna, “Alle stehen wir verbunden”, “In dunkler Stunde”, “Die Frohlichkeit die Turen auf”, “Es regnet”, “Die kleinen Handwerker” (zidar, stolar, bojadisar, dimnjačar itd.), te igrokaz “Knecht Rupprecht und Frau Holle.” Priča na kraju broja nosi naslov “Troje sretne djece”. Objavljena je i fotografija njemačke djece iz Belišća kako se igraju s kolutima.

Broj pet je božićni broj i prema tome se je taj broj nastojao urediti veselije nego prethodni. Međutim i ovdje uvodničarka S.K. spominje da je Božić svjetlo, ali da četiri nedjelje prije toga čine advent vijenac, jer je jesen vrijeme mrtvih. I ponovno neka tuga u rečenici “Alles bereitet sich in der Natur dann zum Sterben vor”, ali uz isticanje da priroda samo tone u san kako bi se na proljeće opet probudila. Na frontu i na smrt podsjećaju izvještaji “Frontweihnacht” i “Stellungweihnachten” reportera Horsta Kanitza.

Broj je pun nota, pjesama i pričica očito sa svrhom da se primjene u živo od žena i djece u Slavoniji. Igrokaz “Knecht Ruprecht” uz stihove Theodora Storma, zatim “Frau Holle” koja nosi poruke germanske božice Freye, a onda stara prekrasna pjesma s notama “Tal und Hugel sind verschneit” koju je očito poznavao i naš filozof i pjesnik Đuro Arnold pišući pjesmu “Zimska noćca već se spušta...” Ova pjesma započinje: “Tal und Hügel sind verschneit, Und die Nachte schweigen, Das wir uns zu dieser Zeit, Das wir uns zu dieser Zeit, vor der Stille neigen." (str. 10) Na slov na stra ni ca božić nog bro ja "Schu lungsbla et te ra" iz 1942. koja po ti če maš tu

Dio posvećen omladinskoj grupi započinje pjesmom Gertrud Scholz-Kling “Trotz Kampf, Krieg und Tod bleibe uns Weichnachten, das Fest der Liebe. Aus der Kraft der Liebe wachse uns das neue Leben". (str.31) s prekrasnim crtežom obiteljskog para unutar božićnog vijenca sa svjećicom na vrhu. Očito se ovdje urednica lista potpisala svojim punim imenom i prezimenom, a ovi stihovi odišu nadom i vjerovanjem da će dobrota pobijediti.

Slijede stihovi i note: “Tut auf das Tor” (31) Hansa Baumana, “O Tannenbaum” (40), “Shlaf, Kindchen, balde” (44) kao pjesma iz Južne Njemačke iz 1850 godine. Božićno veselje nastoji se uljepšati uputama kako se rade božićni ukrasi, a Hilda Jaub savjetuje kako da se načini što ljepši Božić, i tu su pod naslovom “Not macht erfinderisch” doneseni recepti za kolače koji mogu dulje vremena trajati.(trajni keksi, staronjemački kolač od meda i dr.) Recepti su pisani vrlo jasno i opširno tako da priređivačice nisu smjele imati nikakvih problema kod priređivanja tih kolača.

4.

U 1943. godini je izašlo šest brojeva časopisa i to jednomjesečnici br. 6, 7, 8, 10, 11, 12, dvomjesečnik br. 9 i četveromjesečnik br. 13. Dakle ukupno 7 svezaka, što je za ratne uvjete u 1943. godini, kada je već bilo velikih poteškoća s papirom veliki uspjeh. Iako je slika te godine u časopisu sve manje, broj stranica se ipak količinski održava, ali se nekako osjeća sve veći napor, sve veća napetost u listu. Još uvijek se nastoji da praktičnost u listu bude jače zastupana od politike, ali očito da je i pritisak nacional-socijalista jačao, jer njemački seljaci po slavonskim selima sve su ugroženiji, pa i miran život uzmiče pred ratom. U broju šest od siječnja 1943. S.K. piše da vojnik mora znati da mu je obitelj sigurna i da ne stoji sama sa svojim brigama i da se žene moraju međusobno povezati, pomagati, savjetovati i tješeći ruke si pružati. Međutim odmah u nastavku S.K., vjerojatno Gertrud Scholz-Kling, piše da je ruska zima duga i hladna i da treba marljivo

Ka ri ka tu ra krum pi ra koji po u č a va dje cu plesti stvari od vune a i cipele od slame te da što zna ju o krum pi ru iz je već mnogo takovih cipela izrađeno. Kaže "Schu lungsbla et te ra" u 1943. go di ni da se u prošloj godini stalno plelo, slalo

pakete i izrađivalo papuče od slame te da su zapravo žene činile što su mogle za svoje najmilije na frontovima.

Odmah poslije toga otisnuta je prekrasna novogodišnja pjesma “Zwölf Schlage” o zvonima u novogodišnjoj noći od W. Federaua koja počinje stihovima: “Ein Jahr - nicht jedem ist es gleich. Dem war es arm - dem andern reich. dem einen kurz, dem andern lang. “

a završava:

“Ein Jahr sinkt hin - ein Jahr erwacht. Wir treiben fort in wilder Fahrt, doch jeder Tag ist ... Gegenwart!" (3), upozoravajući na važnost svakog dana koji se živi i proživi.

Odmah nakon ovog produhovljenog dijela objavljen je članak “Der 30. Jänner 1933" od Alfreda Ingemara Berndta o imenovanju Hitlera za kancelara Reicha, (7-9) i jedan članak o Hermannu Göringu,(14-17) političkim vođama Reicha. Te političke tekstove odmah neutralizira biografija istraživača Afrike ”Dr. Karl Petersa" iz zadnje četvrti 19. stoljeća, te praktični savjeti, recepti, podsjećanje što treba raditi u vrtu i slično.

Od ovog broja postoji dio koji daje savjete za rad u grupi mladih, osobito upute za gimnastičke igre (32). Zanimljiv je članak “Meine Kinder” potpisan sa K.L.

I u tom je broju objavljeno nekoliko pjesama. To su “Wenn alle untreu werden...” Maxa v. Schenkendorfa iz 18. st., zatim “Winterwende” Hansa Scheua, “Ade zur guten Nacht”. Za rad u dječjoj grupi donosi se melodija za “Wintervergnügen”, te tekst za dječji igrokaz Kasperl. Od fotografija je zanimljiva dječja grupa iz Uljanika.

Broj sedam za veljaču 1943. nije više tako pun pjesmica i čini se da je urednica kritizirana zbog zabavnosti božićnog broja. Na 14 stranica se piše o čistoći rase, te su doneseni izvadci iz govora političara o toj temi puni izraza o nepobjedivosti i superiornosti njemačke rase. No ipak od strane 15 pa do stranice 46 kao da se čitaoci žele obeštetiti za ono ideološko maltretiranje na početku broja. Poslije brojnih praktičnih savjeta u domaćinstvu daju se recepti za jela od krumpira, a zatim se opisuje upotreba mirodije (pfeferminz, thymian, majoran, kumin, estragon, basilik i dr.).

Zabavni muzički dio započinje pjesmom “Die Morgenfrühe ist unsere Zeit” na riječi Hansa Baumanna, gdje očitavamo da ujutro imamo “Ein frölich Herz, ein fester Sinn, das ist der rechte Anbeginn”.(27) Zatim su tiskane pjesme za malu djecu “Dreh dich, dreh dich, Radchen”,(30) “Sonne, Sonnenscheine..”,(39) “Die goldene Brücke” (41) kao stara tirinška pjesmica, a objavljena je i Grimmova priča “Schwesterchen”.(43-46)

Osmi broj za ožujak započinje opisom svečanosti u spomen junacima što je zapravo memento tragičnog završetka Staljingradske bitke. Kako bi se podignuo moral objavljen je tekst “Ewiges Deutschland” (11-12) Huge Scholza. U toj funkciji je

i “Geschichte eines Baumes, der sich verzweigte” s uputom da ljudski rod treba učiti iz prirode. Zanimljiv je članak o dijalektima seljačkog govora i obiteljskim imenima (8-10).

Dio posvećen zemlji, s tendencijom da se podsjeti na mjesec sadnje, započinje pjesmom s notama “Der Winter ist vergangen”, da bi se odmah govorilo o plodoredu u vrtu, o mnogostrukoj upotrebi kvasca, o povrću itd. Kao i prethodne godine u to vrijeme oranje je udarna tema, pa je donesena fotografija seljanke koja ore s konjima (str. 22), pjesme “Von allen blauen Hügel,(21) ”Der Pfluger" (28), “Erde schafft das Neue” (28), “Wenn der Fruhling kommt”(37) te novela Hansa Francka “Bankier und Bauer” (24-28).

Ima i nekoliko savjeta za igre u dječjoj grupi, pjesmica s notama “Der lustige Springer” (40), i “Ich bin das Zwerglein Wupp-di-wupp”(43), a date su i upute za izradu frule. Zanimljiva je rugalica Wurzelmannu koji nije htio gimnasticirati (42), a broj završava pričom o morskim vilama.

Deveti broj je dvobroj za travanj i svibanj. Početak broja donosi izvode iz Hitlerovog govora za 1. maj 1933. s isticanjem Hitlerove izreke da rad nije slobodan ako je oslobođen radnik, već da će radnik biti slobodan kada će rad biti slobodan, što je dakako besmisleno. Odmah iza toga slijedi pjesmica s notama “Wir fragen nicht nach Rang und Stand”(4). Za rad u omladinskoj grupi povodom Prvog maja donesen je čitav program, zajedno s pjesmom “Deutsche Arbeit”(26) Horst-Wessela i “Wenn die Hammer schweigen”(26).

Nakon ovog dijela koji je očito imao za svrhu ohrabriti radnike koji rade više gladni nego siti, dosta je velik blok posvećen majčinom danu (Muttertagu) s pjesmom Hansa Baumanna, te tekstom o majčinstvu (6) i novelom o ratnoj majci i pričom “Eine Mutter”(30), te opisom važnosti zaruka i vjenčanja od Karla Hierlia. U ovu skupinu spada i pjesma Else Alschner iz Orschowe “Mutter”,(28) te Liselotte Henckel “Das Lebens ewige Wiederkehr”(28-31).

Kako ženski rad na polju i u kući postaje sve važniji opet se naglašava važnost seljakinjinog rada u ratu, te se potiču žene na zemlji da izdrže, a blok o vrtlarstvu pun je praktičnih savjeta. Vrlo su zgodne upute o domaćim čajevima i kada ih treba sakupiti, kako ih treba sušiti, te je objavljena čak i tabela kako bi se upute olakšale.(15-18)

Rad u omladinskoj grupi započinje opisom kako se slavi “Morgenfeier” a objavljen je i program uz “Sommerfest” s tri pjesme i uputama za natjecateljske igre.

Broj završava pričom o ocu koji je imao tri sina i najmlađi je bio glupan ali je imao dobro srce.

Broj deset za lipanj 1943. opet je jednobroj i posvećen je djeci. Dijete se naziva “Das Hauses Sonnenschein” s time da se daju upute za brigu oko dojenčadi, tablica težine, kako treba urediti dječju sobu, prirediti jela, kada je dijete bolesno itd. Ovaj tekst je svakako izvrsno došao mnogoj mladoj njemačkoj majci i Slavoniji. Upute domaćicama vezane su uz ukuhavanje voća i povrća, rad u vrtu i dr.

Jedan članak posvećen je Duhovima a tu nalazimo uzrečicu “Nur der ist seiner Ahnen wert, der ihre Sitten und Brauche in Treue ehrt”. Zanimljiv je članak dr. Herthe Öhling “Sonnenwende” o važnosti svijetla i tame u germanskoj mitologiji (35).

Za rad u dječjoj grupi objavljeno je više pjesmica a s notama je objavljena pjesma “Grüsse” W. Müller-a (40), više narodnih izreka, te priča o našem kruhu (41). Broj završava Grimmovom pričom “Gušćarica na bunaru” (44-50).

Jedanaesti broj za srpanj 1943. posvećen je budućnosti naroda. Nakon duljeg vremena ponovno nalazimo uvodnik S.K. s traženjem da se vodi borba protiv boljševizma. Autorica piše: “Denken wie da nur an die Zerstörungen in unserem eigenen Lande hier, denen auch viele deutsche Familien zum Opfer fielen”. Ovaj broj je objavljen u vremenu kada je Altgayer na istočnom frontu u sastavu SS konjičke divizije “Florijan Geyer”. Autorica upozorava da se treba riješiti sitnih nesuglasica i raditi povezano radi budućnosti i održanja naroda.

Felicitas Weber je uputila u ovom broju direktan poziv voditeljicama ženskih odsjeka tražeći od njih maksimalno zalaganje. Poziva na povezivanje žena grada i sela u radu i učenju. No težište je članka ipak stavljeno na žene sa sela, jer selo je nosilac nasljeđa, izvorište naroda i “kičma Wermachta” (26).

Članak Heinza Manthea “Wie heist der wahre Weltfeind No 1.”(3-6) pisan je protiv Židova očito od nekog tko je imao nečistu savjest zbog progona Židova u Hrvatskoj, pa se na taj način nastoji opravdati, što je dakako vrlo prozirno.

Dvanaesti broj objavljen je za mjesece kolovoz i rujan. Kao i prijašnji broj nacional-socijalistički i ratni karakter časopisa se pojačava. Piše se o ženama u službi rata, a navode se i primjeri iz povijesti kada su njemačke žene stajale uz muževe, doprinoseći pobjedi ili dijeleći s njima poraz.(Luiza Pruska kao princeza od Meklenburga 1800., Johanna Stegen 1813. godine, Fernanda v. Schmettau iz 1813., te primjer jedne majke iz naroda iz 1870. godine i pismo jedne majke iz 1917. koja je izgubila sinove). Drugim riječima poziva se na žrtvovanje. U članku “Dir, deutsche Frau, zum Geleit”(12-14) govori se o mnogostrukoj ulozi žena, tj. raščlanjuju se zadaće žena u raznim sferama života, a objavljen je i jedan članak o odnosu među ženama s nacionalsocijalističkog gledišta (19-21). Ovaj blok završava pismom švedsko-njemačke pjesnikinje Clare Nordstrom njemačkim ženama (23). Na stranicama časopisa sve se više osjeća strah koji se ne može prikriti niti dosta neratnim temama na slijedećim stranicama. Poziva se na koncentraciju svih snaga pa to potenciraju i pjesme “Dem Führer”(15) od Walthera Hensela, “Alles für Deutschland”(16-18) te “Hundertausend Herzen schlagen”(19) od Adolfa Seiferta koji potiče zajedničku obradu napuštenih polja iz čega se može zaključiti je ogorčena borba za žetvu koju su sprečavali partizani ušla u život njemačkih seljaka u Slavoniji.

Blok bez politike započinje uputama kako da se prirede “svečanosti jutra” od Getrud Scholtz-Klink. Ovdje je objavljeno nekoliko prekrasnih starih pjesama koje su se pjevale tom prilikom, te mislim da ih je zgodno nabroji: “Sommer, du herzliche Zeit”(25-30) iz 1545.,"Im Wald ist schon der heller Tag", “Morgen, du hast ein grosses

Tor”, pjesme posvećene zrnu (30), “Die Nachtigale”(32) iz 1598. s time da taj tekst završava napomenom da u malim stvarima treba tražiti radost i to u prirodi. U uređivanju ovog bloka ponovno se potvrđuje S.K. kao dobar poznavalac njemačke poezije i naglašavanja da se ti stari tekstovi reproduciraju i u teškim vremenima rata. Vrijeme žetvenih svečanosti naglašava se ponovno pjesmom “Der Erntekranz” iz 1800. Fritza Jodea.

U praktičnim uputama za domaćice govori se o radovima u vrtu i voćnjaku u kolovozu i rujnu, o špricanju zaraženog voća, o salatama , a svakako je zanimljivo da se donosi sedam recepata za korištenje kukuruznog brašna u ljudskoj ishrani.(53-54)

U odjeljku za rad u dječjoj grupi opet ima vrlo zgodnih podsjetnika kako da se djeca zabave i pouče. Stihovi “Froh zu sein bedarf es wenig, Und wer froh ist, der ist König"(55) nije ni danas za odbaciti i mislim da bismo laganije živjeli da to možemo uvijek primijeniti. Objavljuje se pjesma s notama “Der neckende Kuckuck”(59) od Ernsta Schmir-a iz polovice 19. stoljeća, “Die lustigen Musikanten”(62), te kako se rade dječje igračke iz oraha. Na kraju broja donesene su dvije priče: “Das Rotkäppchen”(68-70) i “Der gelernte Jäger”(70-74), obje Grimmove, a ova posljednja je objavljena već ranije.

Kao trinaesti broj objavljen je primjerak koji nosi na sebi oznaku da je četveromjesečnik, tj. važio je za četiri mjeseca i to studeni i prosinac 1943. i veljaču 1944. Očito je, da je jesen 1943. kada je kapitulirala Italija i kada su partizani u studenom osvojili Koprivnicu bila loša za tiskarstvo, jer je na koprivničkoj željezničkoj postaji palo u ruke partizana nekoliko vagona papira upućenog u Osijek, te se to osjetilo u tiskarstvu čitavog kraja. Mislim stoga da je broj jako kasnio iako to na samom listu nije nigdje naznačeno. Kako bi se čitaoci obeštetili za dugo neizlaženje ovaj broj ima 77 stranica, te je veći od ijednog ranijeg broja. Poteškoće oko nabave papira spominje i S.K. tražeći da se izdrži i da svaki na svojem području mora raditi svom snagom.

Obilježavanje svečanih dana vrlo je prisutno u ovom broju. Spominje se “Heldentag” koji je trebalo proslaviti 9. studenog s “Heldengedenkfeier” a koji je najavljen pod motom: “Besitz stirbt Sippen sterben, Du selbst stirbst wie sie, Eins weiß ich, das ewig lebt Der Toten Tatenruhm."(2).

Ustvari odraz očajne situacije kada se svakodnevno umire i gine za interese Trećeg Reicha i na frontama ali i u Slavoniji.

Nadovezujući se na ovo obilježavanje odmah je doneseno nekoliko Grimmovih bajki (“Frau Holle”, “Das Totenhemdchen”, “Die drei Spinnerinnen”) koje je svaki Nijemac poznavao i rado pričao svojoj djeci.

No onda je opet prevladala njemačka praktičnost. Čitav blok od str. 21 do 37 je posvećen odgoju djece. Odgovara se na pitanja “Sind Kinder Besitz?” i odmah odgovara “Das Kind ist kein Besitz, es ist Aufgabe, ein vom Gott gelihenes Gut, fur das wir die Verantwortung tragen”. Daju se savjeti kako se ponašati s djecom koja imaju izvjesne probleme, ali i kakav treba biti odnos između majki i kćeri te kako djecu ponukati da pomažu roditeljima. Ovaj vrlo kvalitetan tekst je donesen prema djelima V.M.L. Fischera, ali je očito pojednostavljen i prilagođen potrebama tako malog časopisa kakav je bio “Schulungsblätter”. Dr. Gerhard Budde je objavio članak “Dichtung und Wahrheit im Leben des Kindes” koji objašnjava kako da razumijemo kada dijete govori istinu ili mašta. Iz djela Kerstena “Die Praxis der Erziehungsberatung” opisano je da li i kada treba dijete kažnjavati. Zanimljiv je članak S.K. “O ophođenju s kućnim pomoćnicama”. Nakon toga je objavljena i pjesma “Die treue Magd” Richarda Billingera. Mislim, da je i ovaj broj zbog ovakvog sadržaja bio vrlo tražen, jer takove literature na hrvatskim prostorima uopće nije bilo ili je bila teško dostupna.

U prosincu je trebalo proslaviti Božić, pa se donose upute kako se rade igračke, a za domaćice je objavljeno i nekoliko recepata za pripremu marcipana i krokanta (str. 49). Domaćinski blok je vezan uz upute za štrikanje (46-48), a nekoliko stranica je posvećeno krumpiru i koja se sve jela mogu od krumpira raditi.

Dječje stranice uzmiču pred političkima i praktičnima. Ipak još uvijek se piše o dječjim grupnim igrama (59), no kod pjesmica se često poziva na tekstove i note koje su objavljene 1942. godine. Novi je tekst “Kasperle Lied” s notama koji se mogao izvesti u dječjem glumištu. Kao priča je objavljena “Tischlein deck dich”, a ima i nekoliko poslovica.

5.

U 1944. godini izašla su svega dva broja, odnosno ako računamo i br. 13, koji je obuhvatio siječanj i veljaču 1944. godine - tri. Numeracija sada ponovno počinje od jedan, a to je i znak da je došlo do promjene osoba u uredništvu.

Broj jedan za ožujak, travanj, svibanj i lipanj 1944. nosi na naslovnici fotografiju kipova germanskog srednjovjekovnog para s time da je muž ratnik a žena kućanica, a u stilu Hitlerove čiste umjetnosti.

Broj ima više od stotinu stranica, a započinje pjesmom Mathiasa Claudiusa “Märtz” (2).

Udarna tema broja je njemačko seljaštvo, pa je članak Wilhelma Lenemana “3000 Jahre deutscher Bauerthum” povijesni rad. U tom radu je izraženo zanimljivo mišljenje da bi već u 14. st. došlo u Njemačkoj do revolucije da nije postojala mogućnost istočne kolonizacije. Rad je dobra studija o povijesti seljaštva u Njemačkoj s odavanjem najvišeg poštovanja seljaštvu i završava citatom Hitlera “Dass ein Volk

ohne Städter bestehen konnte, zeigt uns die Geschichte,” ali da ne može bez seljaštva i to se zna. Radi vezanosti njemačke povijesti s poviješću seljaštva opisuju se pravila o nasljeđivanju zemlje u Njemačkoj, koja je uvijek mlađe sinove izbacila s posjeda, osudivši ih da budu ratnici ili nešto drugo, što je i bio uzrok gladi za zemljom na istoku Europe i poticatelj križarskih ali i ratova s Poljskom i Rusijom. Čitav taj blok završava pjesmama o zemlji.

“Heldentag” 13. ožujka obilježen je člankom Hansa Zoberleina “Treue um Treue” uz isticanje da je u vjernosti snaga usprkos gladi i izdaje.(9-10) Iz članka očito izbija očaj.

“Morgenfeier” kao i prije veliča jutarnji rad, te je tu objavljen i članak Petera Roseggera “Kad sam došao za plug”(15), a slijede pjesme “Orač”, “Molba za blagoslov zemlje” i “Gib Frieden unserm Volk und Land.”

Naglašeno je i dolaženje Uskrsa (str. 18-20) s nekoliko praktičnih savjeta za održavanje ovog najvećeg kršćanskog blagdana.

Hitlerov rođendan 20. IV. obilježen je tekstom Rudolfa Plopscha i Johannea Linka i ti su tekstovi oda Hitleru i degutantna glorifikacija njegove ličnosti.(20-29)

Povijesni blok obilježava članak “Von unseren Vorfahren” s navodima što je o Germanima pisano u povijesti. Tu je objavljena i poduga pjesma “Deutschland, heiliges Wort”(32-33) od Eberharda Wolfganga Möllera.

“Muttertag” koji je padao druge nedjelje u svibnju obilježen je člankom A. von Averswald o karakteristikama njemačke žene među kojima je naglašena gostoljubivost i rodnost (str. 34-39), a posebni članak govori o kućnoj radinosti žena. Objavljeno je i nekoliko pjesama, te članak “Majka u ratu”(50) usporedbom gubitka sinova u Prvom i Drugom svjetskom ratu.

Prvi Maj kao dan nacionalnog rada označen je kao dan prijateljstva i svečanost obnovljenja prirode, a noseći članak nosi naziv “Arbeit ist Kampf - Arbeit ist Leben”.

Nakon ovih tekstova u kojima ima mnogo nacional-socijalističke ideologije, ali i dijelova koji to nisu, i koji spadaju u srž kulture zapada, pedesetak stranica ili pola broja posvećeno je domaćinstvu i djeci. Dobri recepti za uskrsni stol, te kako se priređuje kompot rabarbara su i danas upotrebljivi i zanimljivi. Opisani su uzroci kvarenja namirnica i dati savjeti kako ih spriječiti.

Po prvi put se u časopisu javlja posebna odjeljak “Volkswirtschaft - Hauswirtschaft” koji je po mišljenju autorice jedan od važnijih odjela organizacije njemačkih žena. Očito se tek sada shvatilo da teška vremena uvjetuju koncentraciju preostalih snaga, te je na kraju broja dat program što se u vremenu koje obuhvaća časopis treba obilježavati, a broj je donosio i izvjesne tekstove koji su se mogli koristiti. Autorica piše da treba našim ženama stajati na pomoći savjetom i objašnjenjima, ali isto tako da joj treba pomoći da ne padne u tugu. Autorica piše: “Kao Nijemci nikada ne trebamo pokazati, da nam ovo ili ono manjka, jer je za nas posve razumljivo da teret rata snosi ne samo Fronta već i pozadina, jer u ovom ratu se radi o biti i nebiti”(63). Ističe se, da iz domaćinstva izrasta narodno gospodarstvo. Zdrave obitelji su srž

naroda. Jedno dobro vođenje domaćinstva pomaže čitavom narodu. Radi toga treba žene obrazovati da gospodarski misle. Borba za život zahtijeva posvemašnje zalaganje. Odjel Narodno gospodarstvo - domaćinstvo obuhvaća pet područja: 1. Prehranu; 2. Obrazovanje: 3. Odijevanje: 4, Stanovanje; 5. Naseljavanje. Smatra, da treba održavati tečajeve i radionice, jer žene sada drže u svojim rukama 80% nacionalnog dohotka. Ništa se ne smije baciti, ništa se ne smije pokvariti, sa sirovinama i hranom treba pažljivo raditi. Žena treba ojačati, ali i snositi punu odgovornost za sve što čini. U spomenutom prilogu na kraju broja ima i zanimljivih navoda. Tako pored plana sastajanja i sadržaja tih sastanaka daje se savjet kako da se bori protiv moljaca a pod naslovom “Kampf den Motten...”.

Da su vremena vrlo teška pokazuje i članak “Seoska obitelj i seosko imanje” gdje se naglašava nužna ovisnost jednog člana seoske obitelji o drugom.(64-66)

Odjeljak o dječjoj grupi uređuje sada Hans Schemm i tu se donose materijali koji se onda mogu po vodiljama razrađivati na dječjim sastancima, a po planu koji je također pridodan na kraju broja. Schemm navodi da odgoj mora posjedovati tri vrline.(67-68) Prva je mudrost, ne u smislu znanja već u smislu života s time da dijete mora shvatiti što se oko njega zbiva i treba znati odlučivati. Druga je vrlina dobrota, dakako opet ne u smislu smiješnog, glupog sentimentaliteta već u prijateljstvu i suosjećanju za nevolje, ali i za zadovoljstva. Treća osobina je dobro raspoloženje i jadan je onaj odgojitelj koji se ne zna nasmijati. Plan za rad u dječjim grupama je relativno bogat s obzirom na vrijeme, a objavljuju se upute za igru, tekst “Kasperl beim Osterhasen” za rad u malom dječjem kazalištu, pjesma “Hier ist grün...” za Somerfest, te gimnastičke vježbe, igranje loptom i drugo. Iako ne spada u taj blok ovdje se nalazi i tekst o skupljanju ljekovitog bilja, (93-97) što je zapravo nastavak iz prošlih brojeva gdje se govorilo o skupljanju čajeva i mirodija, a zašto se taj članak tu nalazi vidi se iz plana u kojem je prvi i četvrti tjedan u lipnju određen za sakupljanje ljekovitog bilja kao najbolje vrijeme za obavljanje tih poslova.

I konačno drugi broj iz 1944. za mjesece srpanj do rujna. Ovaj broj ima 140 stranica i to je prava knjiga, a po sadržaju povijest. Na naslovnoj stranici prikazana je karta njemačkog carstva oko 500 godine poslije Krista. Broj započinje izrekom da iz “povijesti treba učiti” i osim prvog teksta Alfreda Rosenberga “Kraft und Kampf” (str. 3-4), od str. 5 do 122. je odštampana povijest Njemačke s brojnim kartama i slikama. Ta povijest završava u tadašnjem stilu velikogermanske tradicije s prikazom njemačkih mitova, odavanje časti seljačkom staležu, njemačkom odgoju i marljivom građanstvu. Na kraju su navedene i knjige koje treba čitati podijeljene u romane i literaturu povijesnog sadržaja, ali dakako uvijek u okviru njemačke povijesti s posebnim osvrtom na koloniziranje na istoku Europe i drugdje. Broju je pridodan plan rada na radnim sastancima tj. koje povijesne jedinice treba obrađivati. Čini se, kao da se znalo da je to zadnji broj i zato se htjelo svaku njemačku ženu upoznati s njemačkom kolonizacijom na istoku, promatrano u kontekstu povijesti s posebnim obzirom na križarske ratove, velike kuće njemačkih kneževa i vladara.

Za rad dječje grupe ponovno se donose pjesme, poslovice i upute Hansa Schema, te junačka saga “Wieland”, a onda je dan radni kalendar po kojem bi se ti tekstovi trebali obrađivati.

Kada se pogleda ovaj zadnji broj očito je da više nije bilo snage da se on uredi na način kako je to uređivala S.K., pa je povijest Njemačke nadomjestila sve druge tekstove. Dakako malo je komu u tom vremenu već bilo do povijesti, jer je stvarnost svakim danom bila za Podunavske Nijemce sve gora i teška opasnost se je nadvila nad njima sa više strana. Izmjena sadržaja pokazuje i da S.K., najvjerojatnije Gertrud Scholz-Kling, više ne boravi u Osijeku, niti uređuje “Schulungsblätter”. Vrijedne pjesme njemačke kulturne baštine sada je zamijenila ratna povijest Wagnerijanskim temama isprepletena s poviješću križarskih ratova s naglašavanjem “Männer machen die Geschichte”(48), spominjući velike ličnosti njemačke povijesti poimence od Karla pa do Barbarose i drugih kraljevskih kuća. Pisac je ipak imao toliko moralne etike da u ovo vrijeme ipak nije napisao da Hitler kreira njemačku povijest. Naime, bilo je to vrijeme teškog stradanja Nijemaca i u matičnoj zemlji a u Slavoniji već su se mnogi počeli spremati na egzodus, jer neprijatelja je bilo mnogo, a obruč oko Podunavskih Nijemaca se je sve više stezao jer otvoren je Srijemski front i svakim danom čule su se granate, a odlazak ptica na jug kao da je naviještao opću seobu. Pobjeda je Trećem Reichu uzmicala a poraz se je bližio u najtežem obliku koji je do tada njemačka povijest ikada zabilježila.

6.

Možemo zaključiti da je usprkos Altgayerovog usmjeravanja ipak u Osijeku preživjela tradicija Volksbunda für das Deutschtum im Ausland (Narodnog saveza za Nijemstvo u inozemstvu) koja je osnovana još 1881. kao nezavisna i nevladina organizacija. Ona je pokušala i nakon dolaska nacionalsocijalista ostati formalno nepolitička, pa je usprkos podređenosti Volksdeutsche Mittelstelleu od 1939. ipak u tragovima njeno djelovanje izraženo u osječkom listu “Schulungsblätter” od 1942. do 1944. godine. Časopis nikada nije bio izrazito nacional-socijalistički već su teme normalnog života s jakim osloncem na kulturu njemačkog naroda u njemu zauzimale dominantno mjesto. To se osobito zapaža u vrijeme kada list uređuje S.K., vjerojatno Gertrud Scholz-Kling, za razliku kada list uređuje Hans Schemm u 1944. kada dolazi do ojačanja nacional-socijalističkih tema. Možda je upravo anonimnost pisaca članaka u “Schulungsblätteru” omogućavala u velikoj mjeri nepolitički sadržaj i domaćinski pristup. Svakako zanimljivo. U svakom slučaju, Altgayer nije obratio pažnju na ovaj list, koji očito nije bio čisto “hitlerovski” kakav je bio sav tisak onog vremena. Časopis su uređivale žene kojima su domaćinstvo i obitelj bili svetinja, pa odatle toliko korisnih savjeta, i vjerujem da su njemačke domaćice, a ne samo one, bile sretne ako im je ovaj časopis u teškim ratnim vremenima dopao u ruke. U njemu su našle korisnih savjeta za svoju obitelj i domaćinstvo a donekle i utjehu za dušu.

Die osi je ker Ze i tung „Schu lungsblätter“ oder Ratschläge an die sla wo ni schen de ut schen Fra u en wie sich um sich selbst, die Kin der und Ju gen dli che (von 1942-1944) zu sor gen

Diese Zeitung ist eine der interessantesten Zeitungen, die während der Kriegszeit in Kroatien herauskam. Sie ist der Beweis der Widerstandsfähigkeit, Standhaftigkeit, aber auch der Rationalität der deutschen Bevölkerung, die bis 1945 in Slawonien lebte. Im ersten Jahr wurde sie in Zagreb veröffentlicht, aber man fand keine Exemplare davon. Im nächsten Jahr siedelte sie zusammen mit der Zentrale für die Deutschen nach Osijek um. Die Zeitung wurde von der Deutschen Volksgruppe im Unabhängigen Staat Kroatiens, und zwar der Untergruppen die Deutsche Frauenschaft und der Allgemeinen Frauengemeinschaft, oder in anderen Worten, der Volksgruppe und des Kulturbundes, veröffentlicht. Im Jahre 1942 wurden fünf Ausgaben, im Jahre 1943 sechs und im Jahre 1944 zwei, veröffentlicht.

In den Jahren 1942 und 1943 wurde die Zeitung wahrscheinlich von Gertrud Scholz-Kling redigiert; sie war auch Autorin des Leitartikels, mehrerer Gedichte und Artikel, die wahrscheinlich einen Ton dieser Zeitung gaben, in der praktische, deutsche Themen und Traditionen, die an den Nationalsozialismus gebunden sind, überwiegen. Erst als sich im Jahre 1944 die Redaktion änderte, änderte sich auch der Zeitungscharakter; trotzdem blieben diejenigen Themen, die die deutschen Frauen in Slawonien interessierten und die ihnen halfen, diese schwierige und destruktive Zeiten zu überleben.

Die Zeitung ist sehr interessant wegen der Verschiedenheiten und Reichtümer der Themen, besonders, wenn man die Kriegsbedingungen in Betracht nimmt, in denen sie veröffentlicht wurde. Dies ist eine richtige Perle für die Untersuchung des ökonomischen, kulturellen, sportlichen und anderen Lebens der Deutschen in Slawonien in der letzten Phase vor ihrem Exodus.