Snježana Pa u šek-Baždar

Obitelj Thaller u hrvatskoj znanosti i kul tu ri 18. i 19. stoljeća

Pored važnih izvora za osvjetljavanje životnog puta, djela i djelovanja akademski obrazovanih članova obitelji Thaller, dragocjeni izvor za poznavanje njihovog životnog puta bio je i rukopis pod naslovom Moj životopis Ignjata Vatroslava pl. Thallera, koji je sačuvan u posjedu obitelji, a danas se nalazi kod dr. Tatjane Thaller-Former, kćeri Luje Thallera. Nedavno je prepisan i objavljen.

Praotac svih Thallera, kojih u Tirolu u Austriji više nema, bio je isusovac Pavao Thaller. Kada se kaže isusovac, ta tvrdnja zvuči neprihvatljivo. No, petnaest godina po Thallerovom dolasku u Hrvatsku, isusovački red je dokinut. Tako je Pavao Thaller razriješen zavjeta, pa se oženio. Od tada započinje geneološko stablo Thallera u Hrvatskoj. Koncem 18. i u 19. stoljeću to je bila vrlo ugledna obitelj, pa su ih u Požegi, gdje su živjeli, nazivali Sacra Familia. Oton Ive ko vić "Por tret dr. I. V. Thal le ra", ulje na plat nu, ve li č i na 1,00/0,70 m. Da nas vla sniš tvo

Pavao Thaller je rođen 28. rujna 1835. u Linzu Mu ze ja Požeške kot li ne u Požegi u Tirolu, od majke Ursule i oca Petra, imućnih poljodjelaca. S osamnaest godina stupio je na nauk u ljekarnu dvorskog ljekarnika Ignaca pl. Vilima u Innsbrucku. Tu je primio diplomu tironicija, koja se dobivala za položeni praktični ispit ljekarničkih studija. Potom odlazi u Beč gdje stupa u isusovački red. Dvije godine naukuje u novicijatu sv. Ane, a zatim boravi u tzv. kući javnih učitelja Domus Professi. U njoj je djelovao provincijal s redovnicima, koji su obavljali dužnost profesora na dvoru i Sveučilištu. Pavao Thaller je neko vrijeme djelovao kao profesor na Trnavskom sveučilištu, a potom, po nalogu reda odlazi u Požegu, gdje vodi tamošnju ljekarnu. Ljekarna u Požegi se prvi put spominje u izvješću o ekonomskom stanju i prihodima isusovačkog kolegija, kojeg je 1770. podnio rektor Josip Percajić Hrvatskom kraljevskom vijeću i u kojem se kaže: "Ljekarna otvorena na želju grada i radi skrajnje potrebe požeške županije i susjedne krajine, osim što opskrbljuje lijekovima kolegij i mnoge siromahe i uzdržava sama sebe, nosi 100 forinti." Ta ljekarna je imala znatnu ulogu u Slavonskoj Hrvatskoj, jer su ljekarne bile vrlo rijetke. U doba kada je Thaller vodi ona postaje poznata i

Na slov ni ca ru ko pi sa Pa vla Thal le ra "Uvod u pra vu ke mi ju" iz 1757. go di ne

Prva stra ni ca Ta be le srod no sti (Ta bu la af fi ni ta tis), koja je do da na Thal le ro vom ru ko pi su "Uvod u pra vu ke mi ju" (1757.) izuzetno dobro opremljena. Po ukinuću reda (1773.), ljekarna prestaje biti u posjedu isusovaca, pa je Thaller, uz pomoć gradske uprave, otkupljuje i od 1774., pa do smrti 1800. vodi kao svoju javnu ljekarnu.

Pored toga što je vodio ljekarnu, Pavao Thaller je utemeljio i prvi poštanski ured, zakupivši tu službu posebnom dozvolom. Postao je i pravi carsko-kraljevski poštar (1787.), vjerojatno zbog toga što u onodobnoj maloj Požegi nije mogao živjeti isključivo od ljekarničkog rada. Ljekarna je ostala u vlasništvu obitelji sve do 1832., a pošta je do poslije prvog svjetskog rata bila vlasništvo zadnjeg privatnog poštara Stjepana Thallera, Pavlovog praunuka.

U Požeškoj ljekarni Pavao Thaller je dovršio svoje djelo, pod naslovom Introductio ad veram Chemiam (Uvod u pravu kemiju), u opsegu od 241 stranice, koje je ostalo u rukopisu i čuva se u Muzeju Požeške kotline. Naslovnica nosi godinu 1757. Rukopis obuhvaća tri dijela: Mineralno, Biljno i Životinjsko carstvo, a sadržaj je svrstan u 48 poglavlja napisanih u obliku pitanja i odgovora, uz uporabu izuzetne kemijske simbolike. Stoga su na kraju rukopisa dodane tri nepaginirane stranice, pod naslovom Tabula affinitatis, po kojoj je moguće tumačenje simbola.

Thallerovo djelo je napisano u obzoru drugog razdoblja flogistonske teorije, koja je vladala u kemiji sredinom 18. stoljeća. Tada se smatralo da flogiston nije samo princip, već i sastavni dio svih supstancija. To je vrsta zapaljive zemlje. Naime, smatralo se da su sve tvari građene od tri vrste zemlje, a jedna od njih je masna, zapaljiva ili flogistonska zemlja. Stoga je flogistonska teorija bila prva objedinjujuća

teorija u kemiji. Tom teorijom su se tumačile kemijske pretvorbe, a osobito oksido-redukcijske promjene: hrđanje (oksidacija), gorenje i disanje. Radi se o promjenama koje su po svom kemizmu identične. Upravo stoga je flogistonska teorija prevladala i zadržala se u znanosti gotovo čitavo 18. stoljeće.

Iz analize sadržaja Thallerovog rukopisa može se zaključiti da se radi o prvom rukopisnom udžbeniku kemije na hrvatskom tlu, nastalom prije 246 godina na granici s Osmanlijskim carstvom. Može se pretpostaviti da je Thallerovo djelo ostalo u rukopisu zbog toga što je u ono doba razina prirodnih znanosti u Hrvatskoj bila vrlo niska, pa nije bilo mjerodavnog stručnjaka, prirodoslovca, koji bi mogao procijeniti Thallerovo djelo i preporučiti ga za tisak. Pavao Thaller je zapravo bio prvi izučeni kemičar i ljekarnik u Hrvatskoj. Godine 1800. je umro i pokopan je u grobnici župne crkve sv. Terezije u Požegi.

Pavao Thaller je iz braka s udovicom Katarinčić imao tri sina i tri kćeri, koje se nisu udavale. Sin Ivan je otišao u vojsku i rano poginuo, Vjekoslav je ostao neženja i preuzeo poštu, dok je Vatroslav , rođen 1777., završio gimnaziju u Požegi i studij u Segedinu, pa je naslijedio očevu ljekarnu i vodio je do god. 1834. On se oženio i ostao podržavatelj obitelji Thallera u Hrvatskoj. Vatroslav je imao unuka Ignjata pl. Thallera, koji je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj organizaciji zdravstva.

Ignjat Thaller je rođen 1840. u Požegi. Po završetku gimnazije je studirao medicinu na vojnoj Jozefinskoj akademiji u Beču, pa je neko vrijeme bio nadliječnik u vojsci. Kada je istupio, najprije je djelovao kao gradski fizik i zastupnik grada, a potom kao županijski liječnik. Zalagao se za poboljšanje higijenskih prilika i osnutak gradske bolnice, što mu je i uspjelo. U svom poznatom radu iz god. 1886, pod naslovom Preustrojstvo zdravstva i oskudica na liječnicih u Hrvatskoj i Slavoniji, on je dao opširne prijedloge o učinkovitijoj organizaciji zdravstva. Uskoro je imenovan redovitim članom i potpredsjednikom Zemaljskog zdravstvenog vijeća, pa je radio na novim propisima u zdravstvu. U tu svrhu boravio je u Austriji, Ugarskoj i Češkoj, gdje je proučavao javnu higijenu, uređenje bolnica i kupališta. Ta iskustva je prenio i primijenio u Hrvatskoj. Time je stekao zasluge, pa je god. 1899. odlikovan viteškim križem reda Franje Josipa. Godinu dana kasnije on je na čelu hrvatskog zdravstva.

Ignjat Thaller je imenovan zemaljskim vrhovnim liječnikom (1900.) i u to doba pada njegova najuspješnija djelatnost. Pored donošenja zakona o zdravstvu, on je proširio i modernizirao bolnicu u Osijeku, potom je osnovao Bakteriološki zavod i položio kamen temeljac za novu zemaljsku bolnicu na Šalati u Zagrebu. Modernizirao je i Zavod u Stenjevcu u Zagrebu. Za njegove uprave regulirane su i rijeke Zamanja i Suvaja, te lički potoci, koji su često bili izvor epidemija i malarije.

Po osnutku Zbora liječnika Hrvatske, Ignjat Thaller je jedan od najistaknutijih njegovih članova i član časnog suda tog Zbora.

Premda je već Pavao Thaller neuspješno potraživao plemstvo, njegov praunuk Ignjat Thaller ga je uspio dobiti, pa mu je dodijeljeno nasljedno plemstvo, s

pridjevkom "od Drage". Grb koji je tada dobio sadrži, uz otvorenu knjigu i mač, još i Eskulapov štap sa zmijom, simbol liječništva i ljekarništva. Ignjat Thaller je umro 1916. u Zagrebu, a sahranjen je u rodnoj Požegi. Kao da je simbol Eskulapovog štapa u grbu djelovao proročki. Naime, većina članova šire obitelji posvetila se liječničkom i ljekarničkom zvanju. Najistaknutiji među njima bio je svakako Lujo Thaller, bratić Ignjata Thallera.

Lujo Thaller je rođen u Osijeku 1891. godine, gdje je stekao osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Studirao je i specijalizirao medicinu u Beču. Po povratku u domovinu djelovao je

Fotografija grba dr. I. V. Thallera pl. od Drage i njegovih potomaka gotovo trideset godina kao predstojnik odjela za unutarnje bolesti Bolnice Milosrdnih sestara u Zagrebu. Objavio je rasprave o malariji, tifusu, eozinofiliji i srčanim bolestima. Kao višegodišnji gradski zastupnik sudjelovao je u rješavanju komunalnih i higijenskih problema grada Zagreba.

Od osobite važnosti je Thallerov rad na proučavanju općeg razvitka medicine, a osobito hrvatske medicinske prošlosti. Od 1927. održavao je kao honorarni nastavnik predavanja iz Povijesti medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, i upravo je on utemeljio tu struku u Hrvatskoj. Objavio je monografiju o zdravstvenim prilikama u Hrvatskoj od 1770. do 1850., a potom i knjigu, pod naslovom Od vrača i čarobnjaka do modernog liječnika. Njegove publikacije sadržavaju izvorne doprinose upoznavanju medicinskog folklora te antičke i srednjovjekovne medicine, osobito u Hrvatskoj. Pokrenuo je i Sekciju za povijest medicine Zbora liječnika Hrvatske i organizirao međunarodni kongres iz povijesti medicine, koji je pod njegovim predsjedništvom održan u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu i Dubrovniku (1938.). Veliku erudiciju Luje Thallera spominje i hrvatski književnik Miroslav Krleža, u svom Dnevniku slijedećim riječima: "Predstavljam, Naslovnica teksta Luje Thallera, pretiskanog iz "Liječničkog vjesnika", u opsegu od 118. stranica dakle, Luju Th.-a ovom Trećem (pijanom) Licu kao poliglota, čovjeka fenomenalnog pamćenja, erudita, historika medicine, koji je proučio čitavu

arapsku medicinu, koji je kao slobodni mislilac, zbog samoubojstva neke sluškinje, počeo propovijedati potrebu oživljavanja vjere u Boga, a već je u gimnaziji pokazivao nesumnjivi kompozitorski talent. Da bih i primjerom dokazao ovom Trećem (pijanom) Licu genijalnost doktora L. Th.-a zamolio sam ga da recitira neku arapsku abrakadabrističku formulu, što on odmah i čini: i rata-rata, liti-titi, Rape-Pi i još nekoliko citata, kao mistično značenje zagonetne floskule kojom se može izazvati pomrčina Mjeseca. Impozantno."

Filip Thaller (1815.-1901.), gradski, a poslije i kraljevski sudac i saborski poslanik Požege je bio otac već spomenutog Ignjata Thallera, Župna crkva sv. Terezije u požegi u kojoj je zemeljskog vrhovnog liječnika i viteza pokopan Pavao Thaller (1735. - 1800.), reda Franje Josipa I, Stjepana Thallera, praotac svih Thallera u Hrvatskoj kraljevskog poštara i Emanuela Thallera, člana Stola Sedmorice, nekad najvišeg suda u Hrvatskoj.

Pavao Thaller (1735-1800), kemičar i ljekarnik Vatroslav Thaller (1777-1834), ljekarnik i pravnik Filip Thaller (1815-1901), kraljevski sudac i saborski poslanik sinovi Stjepan Thaller Ignjat Thaller (1840-1916) Emanuel Thaller sin Lujo Thaller (1891-1949)

Premda su i neki drugi akademsko obrazovani potomci obitelji Thaller ostavili trag u hrvatskoj znanosti i kulturi, mi smo izdvojili Pavla, Ignjata i Luju, kao one koji su ostavili najdublji, neizbrisiv i trajno prisutan trag u Hrvatskoj, pa i u europskoj prirodoznanstvenoj i medicinskoj baštini.

LITERATURA:

• Ju li je Kempf, Požega-zem ljo pi sne bil ješ ke iz oko li ne i pri lo zi za po vi jest slo bod nog i kral jev skog gra da Požege i Požeške župa ni je, Požega 1910, str. 364-389. • Lujo Thal ler, Po vi jest me di ci ne u Hrvat skoj i Sla vo ni ji od 1770. do 1850., Kar lo vac 1927, 118. str. • Vla di mir Du ga č ki, Istak nu ti požeški li je č ni ci, Pri ro do slov na baš ti na Sla von ske Požege,

Zbor nik ra do va, Sla von ska Požega 1977, str. 53,54. • Bi ser ka Be lic za, Tat ja na Thal ler-For mer, Dr. Ignjat Va tro slav pl. Thal ler od Dra ge (1840-1916), Ra spra ve i gra đa za po vi jest zna no sti, sv.3, HAZU, Za greb 1992, str. 138-165. • Snježana Pa u šek-Baždar, Flo gi ston ska te o ri ja u Hrva ta, HAZU, Za greb 1994, str. 45-86. • Mi ro slav Krleža, Dnev nik, sv. 5, Za greb 1969, str. 363,364.

Die Familie Thal ler in der kroatischen Wis sen schaft und Kul tur im 18. und 19. Jahrhundert

Einige Akademiker der Familie Thaller hinterliessen Spuren in der kroatischen wissenschaftlichen und kulturellen Erbschaft. Einen bedeutenden Beitrag dazu gab Pavao Thaller (1735-1800), der schon in der zweiten Hälfte des 18. Jahrhunderts aus Tirol nach Kroatien kam. Er war der Urvater aller Thaller, die in Kroatien wirkten. In der kroatischen Wissenschaftsgeschichte war er als Autor des ersten handschriftlichen Lehrbuchs der Chemie (1757) bekannt. Sehr bedeutend ist auch der Beitrag seines Enkels Ignjat, Ad. Thaller (1840-1916), der sich als ausgezeichneter Arzt und Organisator des Gesundheitswesens zeigte. Sehr bedeutend ist auch die Arbeit seines Neffen Lujo Thaller (1815-1949), des ersten Medizinhistorikers in Kroatien.