73 minute read
Darko VARGA Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemacau Baranju
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Darko VARGA
Advertisement
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
UVOD
Od početaka doseljavanja; nakon oslobađanja od Turaka do zadnjeg doseljavanja u Baranju 1814. godine, Nijemci čine značajnu narodnosnu skupinu na području Baranje. Doseljavanje Nijemaca u Baranju trajalo je otprilike jedno stoljeće , da bi broj Nijemaca i Austrijanaca u 1880. godini dosegnuo vrhunac: tada ih u županiji Baranja živi preko 30% od ukupnog stanovništa i najveća su narodna skupina uz Mađare, Hrvate, Srbe i ostale. Dokumenti svjedoče da će 2011. godine biti točno 300 godina od prvog registriranog doseljavanja Nijemaca u hrvatsku Baranju ( u sjevernije dijelove Baranje, doselili su i ranije). Nesumljivo je da ovoj narodnosnoj skupini nije posvećena dovoljna pažnja povjesničara, etnologa, sociologa, povjesničara umjetnosti i ostalih struka jer je nazočnost od tri stoljeća jednog naroda na baranjskom tlu, sigurno ostavilo traga u kulturi, svakodnevnom životu, običajima, govoru, stanovanju, u gospodarstvu ostalih narodnosnih skupina. Zajednički život od 300 godina sa susjedima Nijemcima, zaslužuje pažnju hrvatske javnosti.
Cilj ovog rada je odgovoriti na nekoliko pitanja iz povijesti Baranje: Tko su naši
susjedi, lancmani s kojima u Baranji živimo zajedno 300 godina? Odakle su došli? Kako su došli? Kada su došli? Zašto su došli?
Povijest doseljavanja Nijemaca u Baranju je sastavni dio hrvatske povijesti. Vrlo je oskudna povijesna literatura na hrvatskom jeziku koja obrađuje ovu temu.
Izvori podataka bili su mnogobrojni popisi stanovništva, popisi imovine i poreznih obveznika koje je radila Komora nakon oslobađanja od Turaka kao i nakon svih promjena vlasništva posjeda koji se čuvaju u Mađarskom državnom arhivu (Magyar Országos Levéltár-MOL).
Na temelju tih popisa može se pratiti doseljavanje Nijemaca u baranjska naselja. Rad želi pokazati okolnosti doseljavanja Nijemaca u Baranju, daje imena vlasnika posjeda prije turskog osvajanja, zakonsku osnovu planskog naseljavanja te daje popis i prikaz naselja u kojima su živjeli Nijemci. Obuhvaćeno je razdoblje od početaka naseljavanja do početka I. Svjetskog rata.
NASELJAVANJE
Prema Leksikonu etničkih manjina u Europi1, naseljavanje Nijemaca na jugoistok i istok Europe, odvijalo se u etapama. “Prva je etapa bila “velika istočna seoba” od godine 1100. do 1350. Druga je etapa počela u ranom 18. stoljeću nakon protjerivanja Osmanlija iz istočnog dijela Srednje Europe, a treća etapa koja je uslijedila nakon proglasa carice Katarine II.2, trajala je od kasnog 18. do sredine 19. stoljeća.
1 Klemens Ludwig:LEKSIKON ETNIČKIH MANJINA U EUROPI .Naslov izvornika:Klemens Ludwig, Ethnische Minderheiten in Europa,Ein Lexikon,VERLAG
C. H. BECK,C. H. Beck’sche Verlagsbuchhandlung (Oscar Beck), München 1995.
2 Katarina II. Velika ( 1729.-1796.), ruska carica, njemačka kneginja rođena u Poljskoj, u njemačkim novinama dakla tiskati oglase kojima se pozivaju naseljenici u Rusiju. 1762. donijela je odluku prema kojoj je bilo dopušteno svakomu osnovati tvornicu u Rusiji.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Naseljavanje Nijemaca u Mađarsku u prvome se redu dovodi u svezu s habsburškom caricom Marijom Terezijom (1740.-1780.). Godine 1683. Habsburgovci su pred Bečom do nogu potukli osmanlijske osvajače i potisnuli ih nakon toga na Balkan. Pri svom povlačenju Turci su ostavili iza sebe opustošene, poharane i prazne krajeve. Kako bi tim područjima vratila život i ljude, carica je pozivala Švabe, Sase i druge Nijemce da se nasele na te prostore. Na taj je način udio njemačkoga stanovništva u povijesnoj Ugarskoj porastao od brojke 338.471 (godine 1720.) na 1,2 milijuna godine 1787.(Suevia Pannonica). Nova područja naseljavanja prostirala su se između Dunava i jezera Balaton, u južnoj Mađarskoj oko Pečuha i u tzv. Banatu, pokrajini između Temišvara i Dunava, koja je danas podijeljena između Rumunjske i Srbije. Manje su kolonije nastale u Karpatima, u Galiciji, Slavoniji (na sjeveru Hrvatske), te na području Satu Mare (na sjeverozapadu Rumunjske). Međutim, naseljavanje Nijemaca u ove krajeve, počinje i prije vladavine Marije Terezije.
GOSPODARSKE OKOLNOSTI NASELJAVANJA
Nakon oslobađanja Budima 2. rujna 1686., još su do 1699. trajali oslobodilački ratovi koji su donijeli puno razaranja, štete i puno ljudskih žrtava. Krajevi uz Dunav i Dravu, gdje su se vodili ratovi opustili su i broj domaćeg stanovništva drastično se smanjio. U svom povlačenju ispred carske vojske, Turci su uz pomoć tatarskih konjanika uništavali područja uz Dunav kako bi ograničili mogućnost prehrane carske vojske. Sve što im se našlo na putu uništavali su; zapalili su više naselja, stanovništvo pobili ili odveli u ropstvo i rastjerali stoku.
Za vrijeme Hunjadija, županije Tolna i Baranja imale su 1462 naseljena mjesta, 48 gradova i 32 utvrde. Nakon oslobađanja od Turaka u ove dvije županije, u 330 naseljenih mjesta živjelo je prosječno po 8-12 obitelji, a u 1692. godini popisana je ukupno 3221 obitelj. Znači, trebalo je radne snage, nedostajalo je “ruku” jer je osvojena zemlja ostala prazna, nenaseljena i neobrađena.
Nakon nađharšanjske bitke3, 12. kolovoza 1687. godine, oslobođena je Baranja od turske vlasti. Ratom vraćeno područje, zemlja je pripala po pravu oružja, ius belli, carskoj osvajačkoj vojsci. Po odluci dvorske komore, posjede su mogli zadržati samo oni koji su ih pribavili za vrijeme turske vlasti. Svu korist i zaradu od ostalih područja trebalo je namijeniti za podmirenje troškova rata. Carska dvorska komora je već 13. srpnja 1687. za Baranju, napravila popis, zapravo svojevrsnu inventuru imanja. Za donji dio Baranje, popis Inventatio 4 načinjen je 28. srpnja 1687., a iz njega se mogu iščitati nekadašnji vlasnici imanja. U šikloškom i mohačkom komorskom okrugu nalazimo naselja i vlasnike.U Okrugu Sellye, grad Šikloš i priključena konfiscirana imanja imali su: Zrinjski, Draškovići, Farkaši i opatice, Tessenfay, a neka imanja pripadala su Riznici. U nađharšanjskom okrugu imanja su imali: Draškovići,
3 Nagy Harsány-Mađarska, 4 Magyar Országos Levéltár ( Mađarski državni arhiv, dalje:MOL):,UC 56 : 411687.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Zrinjski, Syklosy te imanja Riznice u koje su spadali i Torjanci (Toryancz ). U
Branjinvrški okrug (Branjin Vrh) pripadala su naselja: Chuza (Suza) – Chater – Vörös Mart (Zmajevac) – Septe (Kotlina) – Keőfalu (Kamenac) – Karanyes – Flaskofalu (Čeminac) – Darocz (Vardarac) – Blasko (Lug)– Kopach (Kopačevo) – Belle (Bilje) – Prittva – Kachva (Jagodnjak) – Szent Mitre (Mitvar?) – Sarkany (Šarkanj) – Szudaras (Sudaraš)– Monostor (B.Manastir) – Benke (Šumarina) – Loch (Luč) – Illochka – Cahtard – Venchim – Magyarboia – Márok – Szent Martony – Morodtan – Kerchytes – Magyarlepo – Bezdegh – Sáros – Ivany – Läak (Kneževo?) – Bankafalu – Vegh – Kysfalu (Branjina) – Bodonya (Podolje?) – Toott Márok (Gajić) – Darás (Draž) – Chibogád (Čibogat) – Darócz (Vardarac) – Izepp (Topolje) – Abona (Bolman) – Hatyióna – Chemer – Markallya.
Mohač i njemu priključena komorska dobra (kraljevske Riznice)
Županija Baranja:
Batta – Szegchü – Baar – Gelle – Szabár – Gatta – Kesse – Tötös – Morotta – Jenneő – Lanchok – Veraghos – Dobona – Kys Nyarod – Márok – Imely – Mittar – Vellám – Monyoka – Babarcz – Bezdek – Szapud – Saik – Mersse – Martincza – Vörsönot – Sombergh – Szederkeny – Feöldvár – Sebeny – Beotty – Läakk – Feher Egyhaz – Gölencz – Végh – Enyesd – Lotta – Mentye – Narad – Görchön – Körtveles – Magyarbolya – Herend – Vibegatta (Čibogat?) – Bodolya (Podolje5) – Szülős (Kneževi Vinogradi) – Danocz (Danovac6) – Bami – Septe (Kotlina) – Dalyogh
(Duboševica) – Keő (Kamenac) – Chuza (Suza) – Kölygöd – Karancz (Karanac) – Cahtar – Illochka – Belle (Bilje) – Kropach (Kopačevo) – Vörösmart (Zmajevac) – Maragy – Marok (Topolje) – Beryad – Darócz (Vardarac) – Darás (Draž) – Maiza (Majš) – Laskó (Lug) – Izép (Topolje).
COMMISSIO NEOAQUSTICA
1690. godine, Bečka komora osnovala je Commissio Neoaqustica. Dugoročni cilj Beča, bio je smanjenim porezima što prije podići Mađarsko kraljevstvo u državu koja može plaćati poreze, a kratkoročni cilj: što prije naplatiti troškove vođenog rata. Svoje pravo na posjed, nekadašnji vlasnici posjeda morali su dokazivati pred “povjerenstvom plemenitaša”. Ako su to uspjeli dokazati morali su platiti 10% poreza za troškove naoružavanja ius armorum i tek tada su mogli ponovo doći u posjed imanja. Tu je bila i zamka. Veleposjedničke obitelji prije turskih osvajanja većinom su izumrle, ili nisu imale nikakve dokumente o posjedu ili jednostavno, nisu mogli isplatiti tražene iznose.
5 Ime naselja kako je zapisano u popisu, a u zagradi su imena naselje nakon Trianonskog ugovora, od 1921. godine. 6 Danovac, grad koji je “nestao” i nema ga u kasnijim popisima.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Na taj način, Carska komora došla je do značajnih posjeda koji su bili okupirani od Turaka.
Nekadašnje veleposjednike iz obitelji: Garay, Zrinski, Maróthi, Perényi, Korođ, Herceg, zamijenili su veleposjednici: Esterhazy(157), obitelj Drašković (25), svećenici pečuške crkvene općine( 50), opatice iz Požuna ( Bratislava) (3), i drugi.8
Među ostalima, Comissio Neoaqustica, nije prihvatila dokaze o posjedu mnogim “starim” vlasnicima posjeda. Tako su bez posjeda ostali nasljednici obitelji Istvánffy, Keglevich, Malakóczy, a nisu niti prihvatili dokumentiranje obitelji Huszár za posjede u Zmajevcu i Kneževim Vinogradima.
Na području županije (Baranja, DV) nije ostalo starih vlastelina9, a nasljednici nisu Komisiji predstavljali veliki problem tako da se otvorio širok prostor za darivanje. Vrijednost nenaseljenog, nenapučenog prostora bila je mala tako da je kraljevska milost morala izdvojiti značajne dijelove zemljoposjeda da bi nagradila svoje ratne zapovjednike i dvorske ljude.
U popisu “Beschreibung”10 , na njemačkom jeziku, od 22. srpnja 1695. popisani su obveznici, njihova stoka kao i porezi koje su plaćali turskim i kršćanskim vladarima. U dokumentu se daju pročitati i vlasnici imanja:
Naselja šikloškog okruga11:
Imanje Zrinjskih : GäschätPetert (Kis Peterd ?), Gäztfalu (?), Bölley (Bilje), Capätz (Kopačevo), Daratz (Vardarac), Läsckofalu (Lug?), Kisfalu (Branjina?), Bän (Popovac), Monostor (B.Manastir), Saparzae ,Uytoh (Ujto), Kotzwoya, Billan, za Bäräinio-Bähr (Baranyavár, Branjin Vrh) vlasnik nije naznačen, Fejérfalu - imanje Drašković, Läskofalu (Čeminac), Chemin (Čemin)12 ,Halliebo (Haljevo), Schärkan (Šarkan), Sent Miter (?) , Kisfalu (?), Mihlvähr (Mitvar?), Geskent (Keskend), Miheilgerke (?), Sutoräs (Sudaraš?), Kännos, Őrbeske, Serek, Kőhart (Koha?), Zibogätt (Čibogat?), Bekä (?), Lutz (Luč), Gerguofa, Sen-to, Alsozät, Wengä (Benge-Šumarina?), Wenkhe (?), Iwang, Schärockh (Sarok) - vlasnici nisu naznačeni.
7 U zagradi je broj naselja 8 Ódor Imre: Nemesi társadalom a török hódoltság utani Baranyában,Baranyai helytortenetiras 1990/1991, A Baranya megyei leveltar evkonyve, Pecs, 1992.
9 Posljednji Zrinski, Adam, poginuo je u bitci kod Slankamena 1691. 10 MOL, UC 56 : 42, Popis od 22. srpnja 1695. 11 Od naselja koja su tada pripadala šikloškom okrugu izdvojena su ona koja danas pripadaju hrvatskoj Baranji i dio naselja u Mađarskoj. Dana su imena vlasnika imanja uz imena naselja kako ih je zapisao popisivač, a u zagradi su današnji nazivi naselja. U originalnom dokumentu, zapisana su i imena vlasnika iz turskog razdoblja.
12 Ima više naselja kao što su Čemin i Haljevo koja danas ne postoje.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
RATNE OKOLNOSTI
Slavne pobjede princa Eugena Savojskog13 dovele su turske ratove do zadovoljavajućeg kraja. Beskonačna prolijevanja njemačke krvi prestala su, kao i ogromne sume novca koje su njemačke države ulagale da bi oslobodile veći dio Ugarske. Nakon mira u Srijemskim Karlovcima, 26. siječnja 1699. godine, Porta je odstupila od Siebenbürgen-a14, kao i od turskih područja u središnjoj Ugarskoj, a ostalo joj je područje temeškog Banata na granici sa Siebenbürgenom. Car je dobio Hrvatsku i Slavoniju. Temeški Banat oslobodio je tek Karlo VI., 1718.godine, a zasluge za to pripisuju se, također, princu Eugenu. Tek tada je dovršeno oslobađanje Ugarske. Princ Eugen naredio je izradu karata osvojenog područja i svih naselja što se radilo od 1723. do 1725.15
TKO JE DOBIO POSJEDE
Ako pogledamo imena onih koji su darovnicom dobili posjede: Eugen de Savoy, Aeneas Caprara, Johann i Fridrich Veterani, Sigfried Breuner, Karl Ludwig Souches, Wolfgang Rindsmaul, Johann Passardi, Eszterházy Pál, Adam Baćani kao i Franz Nesselrode i Francesco Jany, lako možemo zaključiti da je kralj (Leopold I., DV.) nagradio zaslužne u protuturskim ratovima. Posjede su dobili istaknuti vojni zapovjednici (Savojski, Veterani i Souches), predsjednik dvorskog ratnog vijeća (Hofkriegsrath, DV) Caprara, predsjednik dvorske komore Breuner i crkveni velikodostojnici: pečuški biskup Nesselrode kao i pečvaradski opat Jany.
Prvu darovnicu dobio je grof Pál Eszterházy( 1635.-1713.), tadašnji nador16 , 1692. godine na temelju nasljedstva i time stekao 13 sela na sjeveru Baranje.
Grof Aeneas Caprara, maršal, dobio je 1698. godine od kralja Leopolda I. Šikloš i 23 naselja oko njega.
Na jugoistočnom dijelu Baranje, na graničnom području s Dunavom, temeljem darovnice kralja Leopolda I., kao priznanje za zasluge, vojvoda (herceg) Eugen Savojski, maršal, dobio je 1699. godine 26 sela. Od tog posjeda stvoreno je beljsko vlastelinstvo.
Johann i Fridrich Veterani dobili su 1700. godine u posjed 19 sela uz rijeku Dravu na temelju ratnih zasluga njihovog oca. Posjed je kasnije postao poznat kao darđansko vlastelinstvo.17
13 kod Sente 11.rujna 1697. 14 Transilvanija , Erdély mađ. 15 Raimund Friedrich Kaindl: Geschichte der Deutschen in Ungarn, Gotha: Friedrich Andreas Perthes
A.-G., 1912. 16 Nádorispán- Kraljevski namjesnik, drugi čovjek nakon kralja u državi 17 Ódor Imre: Nemesi társadalom a török hódoltság utani Baranyában,Baranyai helytortenetiras 1990/1991, A Baranya megyei leveltar evkonyve, Pecs, 1992. (str.66-67)
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Karta posjeda u Baranji
Izvor:Baranya, Történelmi és honismereti folyóirat, A Baranya megyei leveltar, Pécs 1990/2.
“Njemačko seljaštvo, po mnogim autorima, je nakon odlaska Turaka naseljavalo u napuštene prostore u tri vala. Po nekim izvorima (Hutterer 1973; Bellér 1981; Seewann 1991), prvi val doseljenika bili su bili isluženi vojnici Ljudevita Badenskog iz protuturskih ratova 1698. godine. Nakon istjerivanja Turaka još krajem 17. stoljeća većina useljenih doseljenika bila je iz švapskih pokrajina Schwaben i Württemberg, a dolazili su Dunavom preko Ulma u tzv. “Ulmer Schachteln”.18 Osim toga, “Ulmer Schachteln” je značajno plovilo za trgovinu na Dunavu, ali i sredstvo kulturne razmjene i razumijevanja različitih naroda.
18 Posebni brodovi, poput splavi
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Nijemci tada još nemaju zaokruženu, jedinstvenu etničku svijest, oni dolaze s različitih mjesta i u razna vremena. Svoju pripadnost vežu za vladara i za teritorij na kojem se nalaze. Tako su oni bili Franci, Švabi, Bavarci, Hessenci, Pfalci, Salzburžani. Kao takvi su krenuli u strane zemlje.”19 Iz službenih isprava je vidljivo da je među doseljenicima bilo 10% Švaba.
Josef Angster, slavni graditelj orgulja koji je izučio zanat kod najvećeg graditelja orgulja Aristide Cavaillé-Colla u Parizu. Na povratku s vandrovanja putujući brodom niz Dunav i vraćajući se u rodno selo, Kacsfalu ( Jagodnjak od 1920.g), 18. rujna 1866. godine, negdje oko Bratislave, u svoj dnevnik je zapisao: “Nakon 10 dugih godina prvi put ponovo mogu pozdraviti svoju rodnu grudu. Tu zemlju u kojoj sam se rodio, odgojio, državu mojih dječačkih snova, tu zemlju u kojoj se želim skrasiti, u kojoj želim da mi stečeno iskustvo i učenje donese ploda, dragu domovinu u kojoj se nadam ponovo vidjeti svoga oca, braću i sestre i općenito sve koje volim.”
POLITIČKE OKOLNOSTI NASELJAVANJA
Značajnu ulogu u naseljavanju Nijemaca imao je biskup Kollonić.20 “Nadbiskup Kollonić je s Bečkim dvorom radio na gospodarskoj reformi Ugarske. Nakon odlaska Turaka bilo je potrebno obnoviti rijetko i slabo naseljenu zemlju i brinuti se za njezin opći razvitak. Godine 1689. objavio je sa suradnicima Einrichtungswerk des Königsreichs Ungarn,des Status Politici, cameralis et bellici, koji nije bio dobro primljen među ugarskim plemstvom i u vladi. Nadbiskup je u ovom djelu tražio npr. reformu ugarske dvorske kancelarije, sudova, ravnopravnost vlastelina i podložnika pred sudom, naplatu poreza od plemstva, oslobođenje od krutosti sustava cehova, reformu ugarskog zakonika, osnivanje sveučilišta u Budimu i Košicama i dr.
U Einrichtungswerku primas piše da na sveučilištu treba osnovati medicinski fakultet radi povećanja broja liječnika za Ugarsku. Kollonić je želio podijeliti Ugarsku
19 Bindorffer Györgyi:A MAGYARORSZÁGI NÉMETEK HAZAKÉPE, Barátság, 2001. 8(2) 20 Kardinal i ostrogonski biskup Leopold Kollonić se rodio 26. listopada 1631. u Komárnu (Komarom) u današnjoj Slovačkoj. Krstio ga je ondašnji ostrogonski nadbiskup i kardinal Peter Pázmany. Leopold
Karlo bio je sin Ernesta Kollonića, potomka stare hrvatske obitelji, i majke Elizabete r. Küfstein.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
na tri velika područja sa sjedištima u Budimu, Košicama i Zagrebu. Na čelu tih područja trebali su biti nadvornik, dvorski sudac i hrvatski ban. Prema Kollonićevu planu glavni grad Ugarske trebala je biti Bratislava (Požun, DV) sa svim središnjim uredima za zemlju. Vojne je postrojbe trebalo podijeliti na šest okruga i tri kapetanata. Taj je projekt bio vrlo aktualan za pomoć i razvoj društvenog i gospodarskog života zemlje. Novi je prijedlog primas načinio prije svega za naseljavanje južnih krajeva Ugarske kraljevine (Slavonije), oslobođene ispod vlasti Turaka. Cilj je bio osnovati sela čiji bi seljaci dobili posjede koji nisu opterećeni obvezama prema vlastelinima.
Godine 1689. Kollonić je počeo raditi na ostvarenju svojih planova. Tražio je od županija da mu pošalju izaslanike koji će mu donijeti porezne i vojne popise. Stanovništu je objavio da može kupovati imanja na području koje su napustili Turci te je pozvao njemačke koloniste da se nasele u Ugarskoj. Poznato je da je u to doba došlo u Ugarsku više njemačkih naseljenika (Swaben). Naseljavanje i zauzimanje imanja povjereno je posebnoj komisiji (commissio neoaquistica) na čelu s Kollonićem. Njezini su članovi bili petorica njemačkih savjetnika i zastupnika Dvorske kancelarije i Vojnog vijeća. Činjenica je da je Kollonić želio redovnička imanja i posjede mađarskih plemića podijeliti njemačkim crkvenim poglavarima. Kollonić je na taj način sudjelovao u germanizaciji Ugarske.” 21
Svoj plan Kolonić je predstavio caru Leopoldu I. (1657.-1705.) To je pokrenilo napučivanje njemačkim naseljenicima koji su dolazili iz južne i jugozapadne Njemačke. Naseljavanje je vršila dvorska komora i veleposjednici.
Zaključci povjerenstva (commissio neoaquistica) predstavljeni caru Leopoldu:
“Cijenjeno povjerenstvo (commissio neoaquistica), imalo je jednoglasan stav da napućivanje Mađarskog kraljevstva treba raditi na taj način da se narod poziva kako bi slobodno , dragovoljno prihvatili i da će taj način biti najkorisniji i smatrali su potrebnim osloboditi naseljenike, nekoliko godina, svakog poreza i rabote (tlake) i to tako da domaće stanovništvo ( Mađari, Hrvati....) budu oslobođeni tri, a Nijemci, kako bi ih se bolje namamilo, pošto i imaju većih troškova, pet godina, kako bi mogli svoje kuće staviti pod krov, a zemlju ponovo uzeli u rad te je obradili. Osim toga, podanici i seljaci nisu vezani za zemlju još su manje “nasljedni kmetovi” nego su slobodni ljudi kojima je po domaćem zakonu utvrđeno pravo slobodnog preseljavanja (kretanja) i to im pravo i mora ostati. Pošto i druge smatraju jednakima (povjerenstvo, DV), ali uvijek treba Nijemce, posebno one koji potiču iz njemačkih nasljednih zemalja, Vašega Veličanstva ( Leopold, DV), srednji sloj i visokorangirane osobe postaviti ispred ostalih, kako bi se barem veći dio države lagano ponijemčio i tako s Nijemcima
21 Peter SEDLÁK: LEOPOLD KOLLONIĆ (1631.–1707.) – KARDINAL HRVATSKOGA PODRIJETLA I NJEGOVA CRKVENAI POLITIČKA DJELATNOST (UDK 929:262.13 L.Kolonić, Stručni članak)
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
ublažili nemiri i revolucije kojima su skloni Mađari te tako odgajati na vjernost i ljubav prema gospodaru i nasljednom kralju.”22
Za vrijeme turske okupacije, proširio se protestantizam na ovim područjima. U Lugu, je djelovao Mihajlo Starin koji ga je vrlo agresivno širio.
“Nadbiskup Kolonić bio je vodeća ličnost u rekatolizaciji Ugarske. Već 1681. objelodanio je u Beču svoje vjersko mišljenje u djelu Augustana et anti-Augustana Confessio. Nije se zadržao samo na teoriji, već je bio i praktičar. Koristeći članke zakona br. 25 i 26 od 1681. godine, protjerao je sve protestantske propovjednike iz Ostrogonske županije. Njegov su primjer slijedili ostali ugarski biskupi.”23
Naseljavanje oslobođenih područja katolicima, rekatolizacija, sastavni dio je Kollonićeve politike. Ako, promotrimo sastav stanovništva njemačkog porijekla, u počecima naseljavanja u Baranju su dolazili isključivo Nijemci-katolici.
PRVI ZAKON O NASELJAVANJU I OKOLNOSTI NASELJAVANJA
Naseljavanje Nijemaca u Baranju i u druge krajeve imalo je i svoje pravno utemeljenje. Već 1687., za kralja Leopolda I., donešen je zakonski članak XXVI. o prijemu inozemaca koji su bili obvezni uplatiti nádorispán-u tisuću kovanog zlata, svojim potpisom potvrditi zakletvu i tada su dobili kraljevsku diplomu od kraljevske dvorske kancelarije.24 Ovaj zakon odnosio se samo na plemenitaše.
Bilo je naseljavanja i bez pravnog utemeljenja. Naseljavanje Nijemaca u Baranju vršili su zemljoposjednici. Prvi naseljenici dolazili su brodovima, splavima i zauzimali sjeveroistočne dijelove Baranje. Ubrzo su organizirali samoupravu, pa su i izradili pečate.
“ Podaci iz konskripcija, ( popisa koje je vršila dvorska komora, DV) su manjkavi, ne prekrivaju cijelo razdoblje doseljavanja. Nedostaju sva godišta tih popisa, a često u nekim popisima nedostaju neka sela. Osim toga, velike migracije su unutar područja. Jedno je neosporno: naseljavanje ide na liniji niz Dunav. Naseljenici koji su došli brodom ili splavima (Ulmer Schachteln ) u luke u Sečuju, Baru, Mohaču i Batini i u Tolni u županiji Tolna, nastavljali su svoj kopneni put u vlastelinstvo s kojim su postigli sporazum.
Iz konskripcija ne može se zaključiti da su naseljavanja bila po nekom planu, nego nasuprot, popisi svjedoče o zbrci. Doseljenike, koji su dolazili u više valova, još usput, od dolaska na obalu, vabila su vlastelinstva s obećanjima pogodnosti koje im nude. Nakon isteka povoljnih uvjeta, nakon 3 godine, ponovo su se “stavili na točkove” i potražili novo vlastelinstvo gdje su dobili nove popuste (oslobađanje od poreza, DV).
22 Raimund Friedrich Kaindl: Geschichte der Deutschen in Ungarn, Gotha: Friedrich Andreas Perthes
A.-G., 1912. 23 Peter SEDLÁK: LEOPOLD KOLLONIĆ ... 24 Članak XXVI., zakona iz 1687. (Leopold I.)
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Posljedica toga je to da je u Baranji desetljećima bila stalna migracija doseljenika... Zbog tih migracija doseljeni Nijemci su svoju unutrašnju organizaciju upravljanja organizirali potpuno slobodno u skladu sa svojim interesima i običajima. Izabirali su svog suca, redovito i unatoč tome da su u selu živjeli i drugi narodi. Korištenje vlastitog pečata bilo je jednako poput njihovog stalnog nastanjivanja.(Stalno su ga mijenjali, DV)
Za proširenje oranica trebali su raditi velika krčenja šuma. Doseljenicima je krčenje šuma bio veliki napor dok podivljale terene nisu ponovo vratili u plodno tlo.”25
Leopold I., Josip I., Karlo VI. , a kasnije Marija Terezija i Josip II., poticali su naseljavanja. Pod carskom nadležnosti, od dvadesetih godina 18. stoljeća bili su vrlo zaposleni u Ministarstvu rata i u Ministarstvu financija. U tom poslu, sudjelovali su u ratu proslavljeni vojskovođe, i zaslužnici, koji su dobili imanja, prije svih princ Eugen u peštanskoj i baranjskoj županiji.26
25 Bezerédy Győző:A baranyai német lakosság betelepedése és ennek tükröződése a községek hivatalos pecséthsználatában, Baranyai helytortenetiras 1978, A Baranya megyei leveltar evkonyve, Pecs, 1979. 26 Raimund Friedrich Kaindl: Geschichte der Deutschen in Ungarn, Gotha: Friedrich Andreas Perthes
A.-G., 1912.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Karta pravca naseljavanja :
Baranyai helytortenetiras 1992/1995, A Baranya megyei leveltar evkonyve, Pécs, 1995. str.290
POSLJEDICE RAKOCIJEVOG USTANKA U BARANJI (1703.-1711.)
Važno je vidjeti okolnosti koje su bile u Baranji nakon prestanka ratova s Turcima. Događala su se nova razaranja, uništavanja i još veće smanjenje broja stanovnika i zapuštanje obradivih površina.
Nakon oslobodilačkih ratova od 1683. pa do mira u Srijemskim Karlovcima 1699. na području Kraljevine, stanovništvo je pretrpjelo stalna razaranja, pljačke i terete ratovanja. Nove obveze, nakon ulaska carske vojske, uvođenje novih obveza i poreza stvaralo je sve veće nezadovoljstvo seljaka prema vladavini kuće Habsburg. Mađarski plemenitaši nisu bili zadovoljni djelovanjem povjerenstva (commissio neoaquistica) jer su ostali bez imanja u oslobođenim područjima. 1703. godine, Ferenc Rakoci, stavio se na čelo ustanka , a računao je i na vanjsku pomoć.” U početku, materijalnu pomoć imao je od Luja XIV. koji mu je poslao novac i nekoliko viših oficira.Međutim, zbog raznih principjelnih i praktičkih nedoumica, “kralj Sunce” se stalno ustezao od otvorenog savezništva.”27
Na unutrašnjem planu, dobio je veliku potporu naroda , a činio je napore kako bi pridobio, na svoju stranu, Srbe koji su se nakon 1691. naselili na područje Mađarske.28
27 Maćaš Unger-Oto Sabolč: Istorija Mađarske 28 Kalapis Zoltán: Az alvidék évszázadai, FORUM, Novi Sad, 2006.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
“Srpski doseljenici koji su na mađarsko tlo stupili nakon XVI. stoljeća u mnogome su se razlikovali od onih koji su to učinili u srednjem vijeku: dok su stare, u međuvremenu dobrim dijelom asimilirane pridošlice bile uglavnom mirni zemljoradnici, kasnije su većinom pristizali nomadni stočari. Ovi, naviknuti na balkanske prilike, nisu poštivali granice županijskih i privatnih posjeda, pokušavali su izbjeći radne, vojne i porezne obveze. Dio njih je tijekom XVI. i XVII. stoljeća kao ubirač poreza i kao plaćenik – takozvani martaloz ili martoloz – surađivao s Turcima, dobivši za svoje usluge određene povlastice. Po nekim izvorima sredinom XVI. stoljeća postojalo je preko 60 ovakvih martoloških posada, a bilo je vremena kad je u pograničnoj turskoj vojsci bilo više Srba nego Turaka.” 29
“ Najveći val pridošlica (Srba) dogodio se 1691., nakon što su Austrijanci i njima priključeni Srbi pretrpjeli teške poraze od Turaka u južnoj Srbiji. Tada je, bježeći od turske osvete, pod vodstvom patrijarha pećke patrijaršije, Arsenija Crnojevića, 40 000 srpskih obitelji pobjeglo na prostore Mađarske. U srpskoj povijesti ovaj događaj su nazvali “ velika bežanija”. Kralj Leopold I. primio ih je i osigurao im je povlastice u nadi da će tako imati jeftinu vojnu silu.”30
Obećao im je privremeni prostor na području između Dunava i Tise, ali vrlo brzo Srbi prelaze Dunav.
To je trebalo biti privremeno utočište za Srbe, kako kaže sam Arsenije Crnojević: dok nekadašnju domovinu “ svijetlo oružje njegovog veličanstva u kratkom vremenu ne povrati” i tada će vratiti na svoja područja. Međutim, povijest je krenula drugim smjerom. Pridošlice su tu ostale.
Još 1698. godine, Rakoci u sklopu planiranja zavjere protiv Habsburgovaca, kontaktira Arsena Crnojevića. Možda u najboljem trenutku jer su Srbi nezadovoljni s time što dvor od njih traži ispunjenje obaveza kao i prema ostalima te im uvodi i ratni porez. Osim toga, netrpeljivost između pridošlica i stanovnika sve više je rasla te je Crnojević htio pojačati suradnju s domicilnim stanovništvom. Došlo je do sporazuma između njih (Rakoci-Crnojević) po kojemu će Raci s 40.000 vojnika podupirati kampanju protiv Beča.
“Kada je otkriveno mađarsko-srpsko paktiranje, kada su otkriveni detalji, Beč je bio iznenađen neočekivanim događajem. Ubrzo su uvidjeli svoje kokošje sljepilo i toliko su se uplašili da su odmah povratili vid: moguća mađarsko-srpska suradnja, mogla bi dovesti do kraja habsburšku vlast u Mađarskoj.
Srpskog patrijarha su, s puno takta, pozvali u Beč i tamo ga držali u prisilnom “gostoprimstvu”, kako bi bio pred očima i kako bi postigli situaciju: uz koga je patrijarh, uz njega i srpski narod. U prvi trenutak htjeli su ga osuditi za nelojalnost,
29 Karolj Silađi:Dobri susedi, loši susedi? 30 Kalapis Zoltán: Az alvidék évszázadai, FORUM, Novi Sad, 2006.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
od čega su kasnije odustali. S obećanjima povlastica, omekšavanjem Crnojevića dobili su patrijarha na svoju stranu, a srpsko oružje postalo je siguran oslonac habsburškoj monarhiji kod vanjskih napada kao i kod unutrašnjih pobuna. Srbi su, opet, sebe postavili na pobjedničku stranu.
Kada su se borbe rasplamsale, Rakoci je ubrzo saznao da “Srbi ne da su stali na njegovu stranu nego su svom snagom krenuli na njega”. Bio je iznenađen kada je čuo vijesti, ali nije gubio nadu. U njegovom svjetonazoru, tolerancija je bila značajna točka, vjerovao je u pomirenje naroda i zaraćenih strana. Srbi su, na kraju, stali na stranu vrlo moćnog carstva, apsolutizma i nemilosrdnog militarizma. Eugen Savojski je izjavio da se sa pobunjenicima treba: vatrom i željezom (ognjem i mačem,DV)
Šandor Károlyi, general kuruca31 imao je uspješan vojni pohod u Zadunavlju. Srpski graničari napali su ga s leđa i dva dana uništavali Pečuh.
Nekadašnja balkanska raja skupljala se u Segedu i od tamo su postrojbe udarale po izabranim ciljevima, i to na turski način, iz zasjede32. Nisu poštivali nikakvo vojničko ponašanje, niti ratno pravo; ubijali su ranjenike, a zarobljenike su klali.
Vodili su su tipični balkanski banditski rat, a glavni cilj im je bio osvajanje plijena, pljačka i harač.”33
Janoš Hornyik, u svom radu: “Protu-ustanak Raca”34 iz 1868., o njima piše: “to je nomadski, pljačkaroški narod, otimači stoke, koji su u okolici Kečkemeta opljačkali 8 tisuća grla stoke, a iz samog grada još 4 tisuće.” O njihovom načinu ratovanja napisao je: “napadaju sela i gradove, rade neviđene pljačke, ubojstva te otjeraju cijela krda stoke, po volji slobodno i uobičajeno rade sve oblike nasilja...”
Među ljudima, u svakodnevnom govoru, opće ime za njih bilo je: Raci, a nakon početka Rakocijevog ustanka, uglavnom ih nazivaju vadrác (divlji Rac)35 po njihovom načinu ratovanja. U selima su govorili: “Dolaze divlji Raščani (Raci), bježite tko gdje stigne”36
Srpski izvori govore kako je kralj kasnio s plaćom, streljivom i oružjem pa su bili na gubitku i njihov zapovjednik Jovan Monasterlija ih je teško mogao kontrolirati.
Povjesničar Dragoslav Stranjković u svom radu “Srbi i Rakocijev ustanak”, tiskanom u Letopisu Matice srpske,1934. godine piše: .. “da su se Srbi hrabro borili kod Segeda, Pečuha, Kečkemeta i dalje, pod zapovjedništvom Jovana Monasterlije.
31 Kuruc-pripadnik Rakocijeve vojske 32 Napad na neprijatelja kada se najmanje nada ili kada nije spreman za obranu od napada. 33 Kalapis Zoltán: Az alvidék évszázadai, FORUM, Novi Sad, 2006. 34 A rácok ellenforradalma, Századok, 1868. 35 Rac, Raščanin, od Raška, Rascia, DV 36 Kalapis Zoltán: Az alvidék évszázadai, FORUM, Novi Sad, 2006.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Toliko su se snažno borili i pokazali su toliku uspješnost da su izazivali strah i od spomena njihovog imena. Mađari su ih, uglavnom, zvali: divlji Raci.”
Malo kontradiktorno prema ČINJENICAMA na terenu.
Na temelju naloga nadora Pála Esterházyja (1635.-1713.) od 1711. do 1712. godine vršen je popis stanja nakon pohoda kuruca i Raca. Nakon tog pohoda iz 1704. godine, ostalo je malo tegleće stoke37 i u popisu su, po selima, zabilježena imena kmetova i želira, njihovo materijalno stanje, količina obrađene zemlje kao i mnogi drugi podaci: broj ubijenih ljudi i broj odvedenih u ropstvo, a kod nekih naselja zabilježene su i žrtve epidemije kuge (pestis). Nagy Lajos u svom radu38, među ostalim podacima, ovako opisuje događaje iz 1704., na temelju popisa iz 1711. i drugih izvora:
“Nakon istjerivanja Turaka, Baranja je ostala slabo naseljena i u sela su se naselili mnogi Slaveni rimokatolici i grkoistočni Slaveni. Na vijesti o napredovanju kuruca, grkoistočni Raci pobjegli su preko Drave. U žurbi, ponijeli su samo najnužnije stvari. O neposrednom povodu i razlozima bježanja Raca iz Baranje nitko nije pisao. Međutim, zapovjednik de Nehem, po uputama Eugena Savojskog trebao je sa carskim snagama iz osječke Tvrđe, potpomognute Racima-graničarima koje je vodio Monesterlija, napasti Rakocijeve snage u Pečuhu, s leđa. Kada su uvidjeli da ih carska vojska treba kao ispomoć u odbacivanju Rakocijevih kuruca, osim plaće, ucjenjivali su ih dodatnim zahtjevima. Kada su prešli Dravu nisu se obazirali na naredbu o zabrani nego su opet, kao kad su bili turski martolozi, upadali i pljačkali. Pljačkali su samo nebranjena sela i gradove, redom, iako je malo plijena ostalo nakon kuruca...
Događaji su posvjedočili da stanovnici Baranje nisu bili svjesni koliko je velika mržnja Raca prema katolicima i svećenicima. Najbolji primjer je Pečuh gdje su ubili 300-400 ljudi.... Kada su saznali da su se kuruci povukli iz grada i da nema više nekoga da im se odupre; mogli su po volji pljačkati i uništavati i slobodno izvršiti osvetu prema onima koje mrze: svećenike i civile... Mržnja koju su grkoistočni Raci osjećali prema kršćanima rimske crkve za vrijeme pohoda još se produbila. Rimokatolike iz područja Baranje htjeli su iskorijeniti kako bi cijelo područje načinili rackim. Većina Raca koji su se “dotepli” s Balkana nisu znali prepoznati tko je koje vjeroispovjesti i pljačkali su i ubijali i u reformatskim selima jednako nemilosrdno, kao i kod rimokatolika. Osim što su ubijali, palili su gradove i sela. U Pečuhu su ubili više civila čija imena nisu zabilježena. Od rimokatoličkih svećenika ubili su četiri isusovca, tri franjevca i jednog kanonika.”
Iz popisa, koji se počeo raditi 17. prosinca 1711.godine, možemo vidjeti divljanje Raca po Baranji. Drastičan primjer je selo Draž gdje je ubijeno 170 ljudi, a prema popisu iz 1711. u selu živi tek 20-tak obitelji.
37 Za transport i obradu zemlje (oranje)-tegleća marva 38 Nagy Lajos: A kurucok és Rácok pusztításai Baranya vármegyében 1704 elején, Baranyai levéltari füzetek, Pécs 1986.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Rakocijev ustanak od 1703.-1711., pljačke, ubijanja i uništavanje koje su počinili Raci, ponovo je opustošio Baranju. Smanjio se broj stanovnika, kmetova, uništena su mnoga sela, zemlja je ostala neobrađena, ljudi su ostali bez stoke. Vlastelini ostaju bez radne snage, zemlja je zapuštena.
PRVA NASELJAVANJA NIJEMACA U JUŽNU BARANJU
Vidjeli smo da je naseljavanje Nijemaca u Baranju išlo na sjeveroistočne dijelove Baranje i u županiju Tolna. U Pečuhu još 1701. godine živi 136 Nijemaca. Na području današnje, hrvatske Baranje, u popisima (descriptio) i urbarijima Komore iz tih godina ne nalazimo njemačka imena. Naseljavanje Nijemaca u Baranju, događa se sporadično, bez plana, a od 1712.-1723. događa se bez ikakve zakonske osnove. Naročito se to događalo nakon sloma Rakocijevog ustanka ( 1703.-1711.). Zemljoposjednici, poput Eugena Savojskog i obitelji Veterani, imali su za cilj napučiti svoja imanja radnom snagom. Veterani kreće prvi u obnovu darđanskog vlastelinstva. Prvi registrirani doseljenici su oni u Dardi, u sjedištu Veteranijevog darđanskog vlastelinstva.
Po popisima iz 1711. i 1712. godine nalazimo u Pečuhu, ali i u Dardi (1711.) imena doseljenih Nijemaca. U popisu iz 1715. nalazimo većinu imena kao na popisu iz 1711. godine. Te godine u Dardi živi 8 njemačkih obitelji, a već 1721. ima 18 obitelji više (8+18= 26 obitelji).
Slično je i u Zmajevcu: 1720. godine 3 obitelji, a slijedeće 1721. godine popisano je 14 obitelji više.39
Iz popisa poreznih obveznika iz Darde u 1715. možemo iščitati slijedeća imena:
Jacobus Razinger; Jacobus Ilpushauser; Ambrosius Huctrics; Hancs Piller; Markus Praon; Josephus Sacsl; Andreas Hueber; Christian Ramcsler.40
U vrijednom djelu41 Ferdinanda Hengla iz Pečuha, u tri toma, jako je dobro obrađeno naseljavanje Nijemaca u Baranju od 1688. do 1752.godine. Za Dardu, Hengl je njemačka imena stanovnika u 1715. godini, iz popisa “dešifrirao” ovako:
Jakab Rajzinger, Jakab Alpiczhauser, Matecz Lang, Krisztian Ramsztler, Michil Matt, Ambrosi Hudrics, Hanz Piller –Judex, Matisz Prau, Joseph Sacs, Andrecz Huber. Iste podatke dao je i Szita László42 1978. godine gdje u napomeni nalazimo
39 Bezerédy Győző:A baranyai német lakosság betelepedése és ennek tükröződése a községek hivatalos pecséthsználatában, Baranyai helytortenetiras 1978, A Baranya megyei leveltar evkonyve, Pecs, 1979. 40 Magyar Országos Levéltár (MOL):Az 1715. évi országos összeírás/Baranya , 33. TÉKA/Tarda 41 Ferdinand Hengl:Deutsche Kolonisten im Komitat Baranya/Ungarn 1688-1752, Teil
II, Herausgegeben vom Arbeitskreis donauschwäbischer Familienforscher ( AKdFF),
Schriesheim, 1985. ( str.114.)
42 Szita László: Szerbek visszavándorlása Baranya megyébe s szatmári béke utani években, Baranyai helytortenetiras 1978, A Baranya megyei leveltar evkonyve, Pecs, 1979.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
da su dvije njemačke obitelji Lang i Matt odselile, a na njihovo mjesto došle dvije nove obitelji. Obitelji koje su se doselile oko 1720., ugovorom su preuzele obaveze zemljoposjedniku (rabota, arenda, devetina, pokloni), tako je, npr. kmet imao obavezu rabote 8 dana godišnje, a želir 4 dana godišnje. Nasuprot tome Hrvati, Mađari i Srbi su bili su većinom nasljedni kmetovi. Od 1720.-1722. godine je početak nove akcije naseljavanja u županije: Tolna, Šomođ i Baranja.Ta područja, tada, dobijavaju ime: Schwäbische Türkei. 43 Doseljenici moraju imati barem 200 forinti kapitala da bi se mogli doseliti, a za to dobiju zemljište i plac za kuću. Tijekom 18. stoljeća u Schwäbische Türkei Nijemci su naselili 61 naselje.
PLANSKO NASELJAVANJE
Za kralja Karla VI. (1685.-1740.), 1723. godine, donešeni su slijedeći zakoni: Zakon o napučivanju pustara (imanja)44, Zakon o napučivanju (naseljavanju)45 i Zakon o uvozu različitih rukotvoritelja (majstora) u državu.46
Zanimljiva je konstatacija iz uvoda Zakona o naseljavanju pustara: “U državi, ovdje-ondje mogu se naći pustare na kojima se još mogu vidjeti građevine i stambene zgrade.”
Znači, da su doseljenici došli na više-manje, porušene zgrade. Zakon o naseljavanju ima ugrađene “stimulativne mjere”: “Njegovo najsvetije visočanstvo dozvoliti će bilo kojem slobodnom čovjeku, da se pozove u državu i da kroz šest godina bude oslobođen općih poreza i da se ta sloboda obznani širom zemlje.”
Još stimulativniji poziv bio je Zakon o majstorima ručnog zanata: “Njegovo najsv. veličanstvo će milostivo urediti da se u državu pozovu majstori različitih vrsta i osigurati
43 Raimund Friedrich Kaindl: Geschichte der Deutschen in Ungarn, Gotha: Friedrich Andreas Perthes
A.-G., 1912. 44 Članak zakona XVIII., 1723. godina ( Karlo VI.) 45 Članak zakona CIII., 1723. godina ( Karlo VI.) 46 Članak zakona CXVII., 1723. godina ( Karlo VI.)
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
oslobađanje od općih tereta (poreza) i trajanje tog oslobađanja od petnaest godina.” Osim tih beneficija, kralj će propisati uvjete trgovanja pa čak i izvoza u susjedne države. U paragrafu 1. “osim toga, kraljevsko mjesno vijeće brinut će se da takvi majstori na tim mjestima gdje imaju stanove nemaju blizu zemljište (ne da ih obrada zemlje odvuče od njihovog majstorskog ručnog rada).” U paragrafu 3. Zakon želi osigurati rad majstora i nakon isteka 15 godina beneficija: “Na to treba paziti, da majstori koji su došli iz inozemstva, nakon što su ispunili godine u spomenutom roku oslobađanja, ne napuste nego nastave stalno ovdje stanovati.” “Car Karlo VI. dao je razaslati ove Patente u Njemačku i njene pokrajine. U njima je za naseljenike, dvorska Komora dala objašnjenje slijedećih povlastica: oslobađanje od carine i mostarine za vrijeme puta, besplatna dodjela Car Karlo VI. placeva47 i okućnica, drva za građu i ogrjev iz okoline, oslobađanje od poreza za prve tri godine i djelomično za slijedeće tri, narudžbe za građevinski materijal preko državne blagajne po proizvodnoj cijeni, sloboda trgovine i isključivanje Židova u području naseljavanja, povesti dušebrižnika radi pristojnog vladanja o kojemu će se kasnije pobrinuti vlast, izgradnja župnog dvora na račun komorskog erara48. Da bi se privuklo obrtnike, kojih je jako nedostajalo, za njih se uvodi oslobađanje od poreza u trajanju od 15 godina. Na temelju ovih temeljnih postavki , za Karla VI. i za Marije Terezije provodilo se naseljavanje.” 49
U popisu50 od 10. ožujka 1736., za darđansko vlastelinstvo, saznajemo da je general Veterani napučio sela, Nijemcima i “Racima”51, koja su opustjela nakon Rakocijevog ustanka: Darda, Laskafalva (Čeminac), Benke (Šumarina), Káczfalu (Jagodnjak), Toriancz (Torjanci), Beremen (Beremend), Bolman i još neka sela.
Iste godine, nakon smrti princa Eugena Savojskog, načinjen je i popis beljskog vlastelinstva. Popisani su svi kmetovi, želiri, njihova imena, stoka, opisane su
47 Zemljište za gradnju kuće 48 Carska riznica 49 Raimund Friedrich Kaindl: Geschichte der Deutschen in Ungarn, Gotha: Friedrich Andreas Perthes
A.-G., 1912. 50 MOL, UC 5 : 40, “Conscriptio”, popis koji je sačinio Babos Gáspár 1736.g. 51 Popisivač ne pravi razliku između katoličkih i pravoslavnih Slavena.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
gospodarske zgrade vlastelinstva, dvorac... Popis52 je 30. studenog 1736. godine radio provizor Ferdinad Dullersperg. U posebnom popisu u Monostoru (Beli Manastir) navedeni su novi doseljenici, Nijemci i Raci koji su imali trogodišnje oslobađanje od obaveza. Ako pogledamo tablicu (Hengl), možemo vidjeti da se Nijemci kontinuirano doseljavaju u Monoštor od 1724. godine.
Naselje 1719172017211724 1727 1728 1728 1729 17301732173417371741174217481752
Popovac
Branjina 3
2
Bilje 1 1
Darda 6 16 26 39 4838+44 49 51 54 47 48 58 53 56
Podravlje 15 16 18 15 19 19
Karanac 1 6
Čeminac 12 3332+25 30 37 35 30 31 32 49
Beli Manastir 22 4034+36 29 24 23 28 32 30 61
Zmajevac 17 2334+32 32 41 41 36 39 37 31 36 47
55
34
UKUPNO 6 16 43 96 187 241149153163160167167225216
Broj naseljenih njemačkih obitelji od 1688.- 1752. u hrvatsku Baranju:
Prema: Ferdinand Hengl:Deutsche Kolonisten im Komitat Baranya/ Ungarn 1688-1752, Teil III, Herausgegeben vom Arbeitskreis donauschwäbischer Familienforscher (AKdFF), Schriesheim, 1985. (tablica iz priloga)
U Popovcu se već 20. rujna 1738. godine rodila Theresia kći bračnog para: Anna Marije i Georga Paura, a 28. rujna 1739. Anna Mariji iJohannu Georgu Czenpauru53 , rodio se sin Lorenz, ne možemo ih smatrati prvim doseljenicima u Popovac. Ime, Georg Czenpaur nalazimo i 1757. godine u funkciji župana (voditelja beljskog vlastelinstva) i najvjerojatnije se radi o istoj osobi. U Popovac (Ban) 1750. iz Carstva se doselilo tri osobe (obitelji)54: Joseph Laier, Blasius Schwab i Joseph Stiegler. Oni
52 MOL, UC 94 : 25, “Conscriptio”,1736. 53 Očito da se radi o istom čovjeku Georgu Pauru 54 Popisi obuhvaćaju samo nositelje obitelji , muškarce
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
se smatraju prvim njemačkim doseljenicima u Popovac, oni koji su organizirano i direktno vamo doselili, na što se pozivaju i kasniji predstavnici sela.
Kolonizacije veće mase doseljenika koje su naseljavale cijela sela događale su se iza 1750. godine i to u više etapa preseljenja unutar države i to iz: južne Njemačke, pojedinih dijelova Austrije, sa područja Francuske i Švicarske u kojima su živjeli Nijemci i iz područja uz Rajnu.55
DRUGI VAL
Drugi val naseljavanja događao se od 1763.- 1773. za vladavine Marije Terezije. Troškove naseljavanja snosila je komorska riznica, a oni su iznosili 200.000 forinti godišnje. Rezultat toga je 40.000 njemačkih doseljenika, većinom u Bačku, Banat i u Južno Zadunavlje.56 Među doseljenicima ima rudara, majstora sa željezom i bakrom iz Slovačke (brdskih područja) te iz Štajerske.
“Nakon završetka Sedmogodišnjeg rata, naseljevanje je počelo u još većem opsegu. Već u zadnjoj godini rata (1762.) počela je Marija Terezija sa sveobuhvatnim pripremama za ovo naseljavanje. Istražena su pogodna zemljišta i za to su osnovana Naseljenička povjerenstva (Ansiedlungskommmissionen) koja su rješavala predmete naseljeničkog zemljišta i osiguravale potrebna novčana sredstva.... Naseljenici od ranije bili su pruski ratni zarobljenici, a osim toga i isluženi austrijski vojnici.Jedna manja skupina naseljenika bila je iz Češke (Böhmen) i Moravske (Mähren), a ostali iz pruskih zemalja. Ali, treba naglasiti da je većina kolonista dolazila iz jugoistočne Njemačke (Schwaben).Oni su davali vlastite brodove koje su iznajmljivali.Svaki od njih dobio je iz Beča Patent, datiran s 16. travnja 1763., koji su izdala državna tijela, a trebao je podržati ove aktivnosti i naseljenicima osigurati povlastice.57 Većina ovih kolonista, naselila se u županije Bačku i Banat.58
Godinu dana kasnije carica je još u većem broju gonila upisane švapske naseljenike, ali više ljudi iz jugozapadne Njemačke podignulo je prigovor protiv iseljenja iz svojih prebivališta i car Josipa II. je 1768. godine izdao je zabranu iseljavanja. I pored toga, krišom, broj upisanih naseljenika u idućim godinama obavljen je s uspjehom. Navala kolonista bila je tako snažna tako da je 1770. prijem ograničen samo na pojedince
55 Szita László: “A Dunántúl nemzetiségi struktúrájának alakulása a XVIII. sz. végétől a XIX.sz. közepéig” In: PAB VEAB Értesítő II/1; Pécs, 1977 221–238.o. In: T. Mérey Klára szerk.: A Dunántúl településtörténete II/1; Pécs, 1977 56 županije Baranja i Tolna 57 Raimund Friedrich Kaindl: Geschichte der Deutschen in Ungarn, Gotha: Friedrich Andreas Perthes
A.-G., 1912. 58 U to vrijeme se naseljava i Vojna granica u Hrvatskoj i Slavoniji (pogl. R.F.Keindl: Geschichte...,str. 45.)
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
koji su na vlastiti trošak otišli u Banat. Ipak, došlo je u slijedećim godinama dosta naseljenika naročito kada su očekivali financijsku pomoć i slobodnu sječu drva.”59
U druge dijelove Ugarske, za vrijeme cara Josipa II., naselilo se 1810. obitelji. Tu i tamo nailazili su na stare doseljenike (npr. u Schwäbischen Türkei) koji su već ojačali. Zanimljivo je, da su tada slali njemačke naseljenike u Hrvatsku i Slavoniju; time je počela nova kolonizacija u te krajeve. Mnogi od tih naseljenika bili su loše opremljeni i promašili su bolja mjesta. Posebno nepovoljan je bio položaj njemačkih doseljenika na privatnim vlastelinstvima, neke koje je privukao grof. Pejačević u Rumu u Slavoniji, odselili su na komorska imanja u Bačkoj gdje su se dobro smjestili. Naseljavanje na privatna dobra je, onda, pokazalo slabi uspjeh.60
Marija Terezija je 23. siječnja 1767. godine izdala uredbu o urbaru, ali za županije Šopron, Vaš, Zala, Šomođ, Tolna i Baranja, gdje su se događale pobune seljaka već 29. prosinca 1766. godine naredila je provedbu. Urbersko uređenje odnosa moralo se izdati u četiri primjerka. Jedan primjerak zemljoposjedniku, drugi podaniku, treći se morao smjestiti u arhivu županije i na kraju četvrti primjerak kraljevom povjereniku s izvješćem o provedbi.
STANJE DOSELJENIKA NA BELJSKOM VLASTELINSTVU 1766. GODINE
Po popisu61 i pregledu62 iz 1766. godine saznajemo:
Bellye (Bilje)
Većina stanovništva su Mađari helvetske protestantske vjere koji imaju svog dušebrižnika i kuću za molitvu od drvene konstrukcije ispunjene blatom. Nasuprot tome, novonaseljeni stanovnici su katolici. Većina njih su želiri, a od njih većina su majstori i žive od svog majstorstva. Ti katolički podanici nemaju svoju crkvu nego postoji jedna kapelica u dvorcu vlastelina; zapravo, to je jedna soba u koju dolaze osječki franjevci držati misu vašarskim (sajmenim) danima i blagdanima. 1775. beljsko vlastelinstvo pripada komori koja ga daje u najam Lázáru Lukácsu i Izsáku Kiss-u na devet godina. Nadvojvodkinja (Kristina, DV) javila se kao kupac
59 Raimund Friedrich Kaindl: Geschichte der Deutschen in Ungarn, Gotha: Friedrich Andreas Perthes
A.-G., 1912. 60 Raimund Friedrich Kaindl: Geschichte der Deutschen in Ungarn, Gotha: Friedrich Andreas Perthes
A.-G., 1912. 61 MOL, UC 165:15, “Conscriptio urbarialis”, popis komorskog dobra, beljskog vlastelinstva pripremio je “ praefectus” Marffy István, njegovo pismo Komori od 20.srpnja 1766.g., i
MOL, UC 168:38(a) “Conscriptio”, popis koji je sačinio kraljevski komorski prefekt Marffy u Bilju, 27.srpnja 1766.godine. 62 MOL, UC 168:38(b) “Examinatio”, pregled koji je obavio Matija (Mátyás) Buna županijski sudac i Farkas Lőrinc, zakleti “assessor” , izdano u Bilju 11. rujna 1766.godine.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
i zato Komora radi popis i inventuru vlastelinstva. U Bilju je bilo relativno puno obrtnika: “In diesen Dorf sind nachbenannte Handwerksleute, als ein Schmid, Schlosser, Wagner, Schuster, Schneider, Maurer, Fleischhacker, Zischmenmacher, Tischler, Weber und Binder, dann ein Jud, welcher mit verschiedener Kramerey Waaren Handlung treibt.”63
Eugenifalva (Podravlje)
Stanovnici su Nijemci-katolici. Nemaju crkvu niti svećenika. Na službu Božju, idu u obližnji Osijek. Nisu obvezni na rabotu, nemaju ništa osim kuća, obaveze plaćaju gospodaru u novcu kao znak priznanja njegovog prava. U Examinatio, nalazimo da s vlastelinstvom imaju ugovor koji je 1733. izdao pokojni komorski prefekt Ignjac Mitterpacher koji tu novčanu obavezu potvrđuje. Želiri bez kuće plaćaju pola tog iznosa. Osim vrba u močvari nemaju drugog mjesta za “drvarenje”. Drvo kao građevinski materijal kupuju od vlastelina. Održavaju se trgovinom svih vrsta.
Vörösmart (Zmajevac)
Selo naseljavaju podanici iz dva naroda: Mađari i Nijemci.Nijemci su katolici koji su: “...et primo ante 25 annos circiter sunt noviter impopulati.” Crkvu im je sagradilo vlastelinstvo od čvrstog materijala.
Broj kmetova se tijekom vremena u velikoj mjeri povećao doseljenim njemačkim obiteljima tako da su im oranice sužene u već, najčešće , oranicama osrednje kvalitete. (Examinatio)
Kisfalud (Branjina)
Među stanovnicima nalazi se i 6 novih doseljenika64 iz 1765. godine. Prošle godine provozor je počeo njihovo naseljavanje. Prije svega, odredio je (izmjerio) 10 placeva. Iako su oslobođeni svih usluga na 3 godine, do sada su izgradili samo 4 kuće.
Obaveze ostalih podanika možemo vidjeti iz Examinatio u kojem predstavnici sela svjedoče županijskim oficijalima da je davno postojao ugovor koji je još izdao pokojni komorski prefekt Debela. Po tom ugovoru, obaveza rabote je bila 8 dana i godišnje su bili obavezni platiti 180 forinti kasi vlastelinstva. Taj ugovor je prije 15 godina prihvatio i osnažio tadašnji prefekt.
Bánn (Popovac)
63 MOL, UC 123:25,Conscriptio i inventarium,18.studeni 1780. Komorski popis beljskog vlastelinstva iz doba kada nadvojvodkinja Marija Kristina želi kupiti imanje od fiskusa (državne blagajne) . Pripremili: Antal (Antun) Rausch komorski savjetnik za računovodstvo i Imre Udvarnoky, posebni izaslanik nadvojvotkinje poslanog s tim ciljem. Nazočni su bili: Lajos Boros, povjerenik nadvojvotkinje kao i Lázár Lukács i
Kiss Izsák, dotadašnji najmoprimci Komore. Izdano u Bilju gornjeg datuma.
64 Bili su registrirani nositelji obitelji, pa to znači 6 obitelji.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Stanovnici su grkoistočni i Nijemci katolici, “quia vero Incolatum suum non pridem coepissent, ideo Ecclesiam adhuc nullam habent, praeter unam campanam”. I jedni i drugi imaju crkvu i svećenika. Iz Examinatio, možemo saznati da su predstavnici sela prigodom pregleda županijskim oficijalima predstavili ugovor od 1. siječnja 1752. godine, koji je tadašnji županijski prefekt Hals datirao u Bilju. Ovaj ugovor ima tri točke: 1 svaki podanik dužan je platiti 3 forinte censusa, 2.Obavezan je 8 dana rabote, 3. od svih proizvoda; uroda, prasaca, ovaca, svinja, pataka, gusaka, pura itd, devetinu vlastelinstvu. Raci su svjedočili , na temelju usmene predaje (“Rasciani narrant ex auditu…”) da su još iz doba vojvode Eugena imali ugovor koji je kasnije prihvatio i komorski prefekt Adamovics.
U selu su dvije odvojene krčme: jedna je njemačka, a druga racka.
Monostor ( Beli Manastir)
Oranice imaju u predijima. Trebali bi dozvolu za krčenje šuma jer imaju malo oranica i pašnjaka.Stanovništvo čine katolički Nijemci i Raci. Ovi zadnji imaju samo stup za zvono, (nemaju crkvu, DV), a Nijemcima, u maloj, ruševnoj crkvi mise održava župnik iz Luča.
Glede obaveza, Raci su svjedočili, prigodom pregleda, da je po njihovom saznanju postojao ugovor s vlastelinstvom koji ih je obvezivao na 8 dana rabote.Ali vremenom njihov primjerak ugovora se izgubio.
Nijemci su svjedočili da nisu imali urbarijskih ugovora.
Szentistván ( Petlovac) 1755. su se počeli doseljavati iz Luča ( Lucz) jer je tu prije bila samo šuma.Imaju spremište za žitarice (silos) s tri kata izgrađeno od stare cigle i u njemu skladište pšenicu (žito).Vlastelinski mlin od 3 točka koristi mlinar koji je u četvrtini vlasništva. Stanovnici su katolički Nijemci, imaju dobru crkvu koju su izgradili na vlastiti trošak i pripadaju župi u Luču. U popisu65 iz 1780. saznajemo da su već od 1775. priredili 50 jutara oranica krčenjem šume, osim crkve sami su izgradili i školu koju održava selo: “Die Kirche ist von Kothziegeln durch die Gemeindo erbauet werden, die sich auch selbsten Trivial-Schullen angelegt hat.”
Predstavnici sela, prigodom kontrole, predstavili su županijskim “kontrolorima” ugovor koji su prije 11 godina, 1755. sklopili s komorskim vlastima koji je tada napisao i izdao prefekt Hals. Polja su im dovoljna i prostrana jer: “Incolae hi ad locum suae habitationis non ita pridem illocati sunt”, ali nedavno doseljeni stanovnici su još uvijek premalo šume iskrčili za oranice i pašnjake. Ako se broj stanovnika bude povećavao, otvaraju se neograničene mogućnosti za širenje krčenjem šume, što vlastelinstvo i
65 MOL,UC 123 : 25,
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
potiče i pomaže. To se može objasniti time što vlastelinstvo stanovništvu dozvoljava neograničeno drvarenje za ogrjev i građu.
TREĆI VAL NASELJAVANJA
Nasljednik carice Marije Terezije, njen sin Josip II. (1741.-1790.), 21. rujna 1782. izdaje Impopulacijski patent (odluka o naseljavanju). Ove aktivnosti financirala je država na svim područjima naseljavanja. Pošiljka novca iz carske riznice bila je 4.000.000 forinti, duplo više nego za vladavine Marije Terezije. Naseljenici dobivaju izdašnu potporu: okućnicu i kuću, 2 vola, 2 konja, 1 kravu, 1 kola, plug, drljaču, itd.
Takozvani, Großer Schwabenzug, bio je 3. val naseljavanja Nijemaca, a odvijao se od 1782. do 1787. godine. U Ugarsku je tada doseljeno više od 7600 obitelji, od toga 6000 u Banat.66 Naseljavanje je nastavljeno i nakon smrti Josipa II.(1790.) i tzv. “jozefinsko naseljavanje” je završilo s naseljavanjem u 1800.godini.Nove povećane potrebe davanja unijele su pomutnju , a osim toga izbila je i Francuska revolucija.67
Josip II., 1781. izdao je “ Patent o vjerskoj snošljivosti” tako je i protestantima bila dozvoljena “Treća švapska kolonizacija”. Kratko nakon dolaska na tron, Josip je počeo s naseljavanjem koje je trajalo do 1787. godine. Impopulacijski patent obećavao je slobodu vjere, novu i komfornu kuću s vrtom za svaku obitelj i dodatno, zemljište, polja, poljoprivredni alat i stoku za uzgoj, za obitelji koje rade u poljoprivredi. Obrtnici su primili 50 guldena za nabavku potrebnog alata , a i prijevoz je bio besplatan od Beča do odredišta. Osnovano je 14 novih naselja i 3000 obitelji smješteno je u njih kao i u već postojeća naselja.
Kako je opet počeo rat s Turcima (Josip II. i ruska carica Katarina II.) naseljavanje je prekinuto. Nakon 1789. godine vlada je prestala financirati naseljavanja. Pojedinačni naseljenici odlazili su u privatna vlastelinstva sve do 1829. godine. Tko god je htio useliti nakon toga morao je dokazati da ima 500 guldena u gotovom novcu.68 Tada počinje i naseljavanje Židova u Baranju. Josip II., “31. ožujka 1783. izdaje patent “Systematica Gentis Judaicae Regulationis “ posebno namijenjen Ugarskoj (pa i Hrvatskoj), preliminarni patent od 27. svibnja 1785. za Galiciju i na kraju 7. svibnja Pravila za Židove Galicije.... ukazom od 23. srpnja 1787. naređeno je da svi Židovi od 1. siječnja 1788. moraju uzeti nova prezimena, te da se općinske knjige moraju
66 Hans Kopp :The Chronicle of the Ungarländische-Deutschen (Danube Swabians) in Hungary (Romania and Yugoslavia) and the German- American in the USA . 67 Raimund Friedrich Kaindl: Geschichte der Deutschen in Ungarn, Gotha: Friedrich Andreas Perthes
A.-G., 1912. 68 Hans Kopp :The Chronicle of the Ungarländische-Deutschen (Danube Swabians) in Hungary (Romania and Yugoslavia) and the German- American in the USA .
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
voditi na njemačkom, latinskom ili mađarskom i da do 30. studenog svaki Židov mora podnijeti magistratu molbu za potvrđivanje novog imena.69
Mnogi Židovi koji su doselili iz Galicije, iz njemačkih zemalja, uzimaju njemačka prezimena, a kod raznih popisa stanovništva za maternji jezik deklariraju: njemački. “Židovi su se u Baranju naselili u zadnju trećinu 18. stoljeća. Prije toga nisu ih podnosili u županiji. Krajem stoljeća, tj. 1794. u 70 naselja u Baranji živi 584 Židova (u 124 obitelji). Bave se, uglavnom putujućom trgovinom, i iznajmljivanjem prava na usluge (gostioničarenje). Jedno stoljeće kasnije, 1890. ima ih 5665, a u Baranji (bez grada Pečuha) čine 2% pučanstva.”70
BARANJA- STANJE 1785. GODINE
Car Josip II. je u veljači 1785. preko dvorske kancelarije obavijestio da će županije objediniti u okruge, te da će ukinuti mnoge župane, a umjesto njih imenovati 8, a kasnije i 10 kraljevskih povjerenika. Za grofa Széchényi Ferenca namijenio je zagrebački okrug sa sjedištem u Zagrebu, a on bi obuhvaćao županije: Zagreb, Zala, Varaždin, Kőrös, Požega i Srijem. Széchényi je zamijenio ovaj okrug s pečuškim i tako je od 18. travnja 1785. postao župan (okružni) Tolne, istovremeno i kraljevski povjerenik za županije: Tolna, Baranja, Somogy, Srijem i Virovitica. Kraljevi povjerenici morali su zauzeti svoj položaj u okruzima do 1. lipnja 1785.godine.
Széchényi je do početka 1786. bio kraljev povjerenik za pečuški okrug (Districtus Quinquecclesiensis). U tom je svojstvu dao je popisati naseljena mjesta u svom okrugu. Za Descriptio Physico-Politico-Topographica Comitatus Baranyiensis, brižljivo je odredio 397 pitanja na koja je moralo biti odgovoreno u svakom naselju.71
U radu Zsófije Papp, dana je tablica s naseljima podijeljenim po upravnom ustrojstvu u kojoj nalazimo: broj duša po Deskripciji, broj duša prema popisu stanovništva, broj kuća po Deskripciji, broj kuća na temelju popisa stanovništva, narodnosti koje žive u selu, vjera i crkvene filijale. U knjizi72 dr. Stjepana Sršana: Baranja 1785. godine, koja se temelji na istom izvoru, nalazimo malo drugačiji pristup. Baranja je podijeljena u dva vlastelinstva: darđansko i beljsko te je dano puno više detalja, odgovora na 397 pitanja. Kombinacijom ova dva izvora, može se približno rekonstruirati stanje i broj njemačkih doseljenika u Baranji.
69 Ljiljana Dobrovšak: “Privremena prisutnost” Židova u Kraljevini Hrvatskoji Slavoniji u 17. i 18. stoljeću, UDK 296 (497.5) “16/17”933 (497.5) “16/17”,Izvorni znanstveni rad, Primljeno: 6. rujna 2005. 70 Vörös István Károly:<Magyarország testéből kioperálandók” 71 T.Papp Zsófia: A Széchényi Ferenc-féle descriptio demográfiai adatairól, BARANYA történelmi közlemények, 1996-1997. IX-X évfolyam, Pecs, 1997. 72 Stjepan Sršan: Baranja 1785. godine, Državni arhiv, Osijek, 1999.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
OPIS BELJSKOG VLASTELINSTVA73
BATINA
U ovome selu nalaze se ljudi triju narodnosti: Kod Mađara i Nijemaca ne stanuju u jednoj kući preko 2 obitelji, a kod Hrvata ( Croatae) ima ih po tri i po 4 obitelji u jednoj kući. Pokraj sela protječe Dunav i on obiluje raznim ribama, kao morunama, somovima, štukama te mnogim drugima.
Na Dunavu postoje mlinovi, koji se nalaze na lađama i svaki ima jedan točak te pripadaju privatnicima.
Ima 670 duša. Ljudi su triju narodnosti: Mađari, Nijemci i Hrvati, svi su rimokatolici.
U ovome selu nalaze se obrtnici i to: 3 postolara, 2 užara, 1 tkalac, 1 pekar, 1 kolar, svega 8. Neki od njih upisani su u ceh, kao postolar u Mohaču, užar u Osijeku, a drugi u Somboru, tkalac u Apatinu, a ostali nigdje.
Stanovnici se dijelom oblače mađarski, a dijelom njemački.
Među seljacima ima prodavača koji voze ribu na prodaju u Györ i Budim.
Glede lopova i palikuća postoji budnost, a uhvaćene odvode u Bilje u vlastelinsku tamnicu. (u podrumu dvorca, DV)
BILJE
Presvjetla nadvojvotkinja Kristina posjeduje ovo mjesto, koje je ujedno i glavno mjesto cijelog vlastelinstva Belje.
Ima svega 625 duša. U matici Bilju Nijemci su rimokatolici, a Mađari helvetske vjeroispovjesti (kalvini), koji imaju svoga službenika, u filijali Podravlje također su Nijemci rimokatolici, u Kopačevu, Vardarcu i Lugu su doduše Mađari rimokatolici, ali u malom broju, a većinom su helvetske vjeroispovjesti te svako selo ima svoga službenika. U matici ima 418 duša, a u četiri filijale 207.
Postoje dva učitelja; za rimokatolike i za helvetsku vjeroispovjest. Rimokatolički učitelj ima prihode, ubrojivši što treba ubrojiti, do 90 forinti.
Učitelja postavlja općina s pristankom upravitelja te on može sastavljati podneske na njemačkom jeziku.
Stanovnici njemačke narodnosti su slobodne migracije, a Mađari vezani za zemlju. Ljudi mađarske narodnosti nose odjeću od bijelog platna načinjenu po seljačkom običaju. A Nijemci se oblače u njemačku odjeću.
73 Kći carice i kraljice Marije Terezije, Marija Kristina nadvojvodkinja Habsburg, preuzela je posjed 1784. godine.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
U ovom selu nalaze se dva stranca, jedan je nadglednik šuma, općenito zvan Fors Meister, a drugi je njemu podređen lugar. Oba su augustinske vjere.
U mjestu Bilju postoji jedan Židov, koji nema stalno boravište. Prodaje razne robe, a stanuje na vlastelinskom placu.
U selu Bilju ima dva Cigana, rimokatolici su i stanuju u vlastitim kućama te vlastelinstvu daju obvezu kao inkvilini.
U ovom mjestu nalaze se obrtnici, i to: mesar, kolar, kovač i stolar, tkalac, užar, postolar, bačvar i lončar.Od tih kolar i užar su dobri, a ostali osrednji.
Kolar, stolar i kovač te užar su članovi ceha, dijelom u Osijeku, a dijelom u Apatinu.
EUGENIUSFALVA (PODRAVLJE)
To se selo nalazi uz Dravu, njegovi stanovnici nemaju nikakva zemljišta, već su odasvud okruženi vodom koja im čini štetu.
U jednoj kući stanuje samo jedna obitelj. Ovo selo je filijala koja spada župi Bilje.
Seljaci se oblače u njemačku nošnju. Drže se trajnog ugovora nazvanog po blagoj uspomeni carice i naše kraljice Marije Terezije.74 Svaki seljak ima poreznu knjižicu. U nju ne podmiruje porez svakog mjeseca, već na kraju vojne godine svatko namiruje selu razrezani dio i sudac mora dati u blagajnu. Nemaju zaostataka.
Od tih stvari stanovnici uvelike koriste muzne krave jer prave mliječne proizvode i uobičajeni maslac prodaju za dobru cijenu u Osijeku. U tome su posebni jer mogu napraviti mnogo maslaca. Nitko ih ni u čemu ne smeta.
Među stanovnicima ovoga sela neki trguju te po ovdašnjim mjestima kupuju čistu pšenicu, samelju je te brašno odvoze u kraljevstvo Hrvatske.
POPOVAC
U jednoj njemačkoj kući uglavnom stanuje samo 1 obitelj, a u iliričkim se nađe ne često 3, 4 i više obitelji da zajedno stanuju.
U ovome mjestu ne postoji rimokatolička župa, već kao filijala pripada župi Branjin Vrh. U ovome mjestu ima 721 rimokatolička duša.
Stanovnici ovoga mjesta drže učitelja, čija plaća dosiže do 74 for. i 55 novčića.
U ovome mjestu postoji 11 obrtnika, i to 3 bačvara, 2 njemačka krojača, 3 mrežara, 2 kovača i 1 pekar. Nisu upisani ni u jedan ceh.
Stanovnici Nijemci su slobodne migracije, ali ne i Iliri. Stanovnici se ravnaju prema urbarskoj naredbi i nemaju nijedan ugovor. Nijemci se oblače njemački, a Iliri ilirički. Nijemci kod održavanja pokopa, svatova i krstitki ne prekoračuju u gozbama, ali se Iliri nikako ne žele odviknuti od prekomjernih gozbi.
74 Urbar iz 1756.godine.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Ne prodaju naturalije, jer ih sami potroše. Ipak Nijemci dio uroda konoplje (canabum) običavaju prodati, a neki Iliri i vino.
Kod Nijemaca krave najviše donose koristi, a Iliri sa svinjama imaju određene koristi. Nitko ih ne smeta.
BELI MANASTIR (PÉL MONOSTOR)
U jednoj kući, obično kod Nijemaca, stanuje jedna obitelj, a kod grčkog obreda tri ili četiri obitelji zajedno stanuju. U ovom mjestu ne postoji rimokatolička župa, već je filijala župe Branjin Vrh. Ima 665 duša rimokatoličke vjere. Ovi su njemačke narodnosti, a po vjeri rimokatolici.
Učitelji služe, a njihovi prihodi iznose do 40 forinti i 10 novčića. Učitelja uz pristanak župnika postavlja općina.
U ovome mjestu postoje obrtnici, kao njemački postolari, bačvari, bojari, kolari u svemu 8, te su prikladni samo za seljačke potrebe. Ne žive čisto od obrta, već se bave i seljačkim poslovima, naime drže selišni dio, a neki kao inkvilini obrađuju vinograde. Po županiji smatraju se obrtnicima 3. klase. Zemljišnom vlastelinu za obrt ništa ne plaćaju. Oni su Nijemci, ali već su u Ugarskoj dijelom rođeni, a dijelom poučeni. Svoj obrt su tu i tamo izučili kod seljačkih obrtnika u Ugarskoj. Nisu upisani ni u jedan ceh. Stanuju u vlastitim kućama te snose terete prema veličini svog posjeda.
Nijemci su slobodni za migraciju, a Iliri privezani za zemlju. Stanovnici ovoga mjesta drže se za urbarijalce te nemaju nijedan ugovor. Ima 147 seljačkih kuća.
Njemački stanovnici oblače se njemački, a Iliri prema narodnom običaju.
Na sprovodima, svadbama i krstitkama Nijemci ne pretjeruju na slavlju i gozbama, no Iliri ili Grci nesjedinjenog obreda ne žele se odvratiti od prekomjernih gozbi. Ljudi njemačke narodnosti imaju 3 blagdanska dana uvedena zloporabom, tj.dan sv. Roka, sv. Vendelina i Čistu srijedu, te u te dane ne rade.
Najviše koristi Nijemcima daju krave, kojima se pomažu u podvozu. A Iliri imaju koristi od svinja, jer ih tove u šumi žirom.
Prema župniku, učitelju i svojoj crkvi nemaju nikakvu obvezu u gotovom novcu, već samo za podignuće i popravak zgrada moraju besplatno raditi.
S obzirom na krađe i razbojstva postoji uređena straža.
Tekuće spise oglašuje, kako na iliričkom, tako i na njemačkom jeziku, bilježništvo mjesta.
PETLOVAC (SZENTISTVÁN)
U ovome mjestu ima 535 duša, po narodnosti su Nijemci, a po vjeri rimokatolici. God se drži na blagdan Našašča sv.križa te tom progodom nema nikakvih sajmova.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Stanovnici ovoga mjesta drže učitelja, čija plaća dosiže do 25 forinti. Ne zna sastavljati podneske. Tog učitelja postavlja općina uz pristanak župnika.
Seljaci su slobodne migracije. Kod pokopa, svadbi i krštenja ne slave prekomjerne gozbe.
Na dokinute blagdane rade.Ipak po zloporabi slave blagdan Sv. Sebastijana, Sv. Gertrude i Sv.Roka.
Najviše koristi imaju od krava. Od mlijeka naime prave maslac i prodaju ga.
Među seljacima se nalaze neki poput trgovaca, koji tu i tamo kupuju brašno, zelenjavu i maslac te odnose na slavonska područja da steknu zaradu.
BRANJINA (KISSFALUD)
U jednoj kući stanuje ponajviše jedna, ponegdje i dvije obitelji, a kod Rašana i 4 i po 5 obitelji zajedno. Ovdje nema župe, već su stanovnici rimokatolici ovog mjesta filijala župe Topolje. Pod skrbi župnika (iz Topolja) ima svega 3906 duša.Oni su Hrvati i Nijemci. Stanovnici (Branjine) su u većem broju rimokatolici Nijemci, ali se nalazi i nekoliko Hrvata (Croatae).
Rimokatolički učitelj ne postoji.
Stanovnici ovog mjesta, Rašani i Hrvati, oblače se po mađarskom običaju, a Nijemci po njemačkom.
Nijemci i Hrvati kod svadba, pokopa i krštenja ne drže nikakve gozbe, ali Rašani jako prekoračuju te se neće odviknuti od tih prekomjernih gozbi.
ZMAJEVAC (VÖRÖSMARTH)
U mjestu postoji rimokatolička župa.
Ima svega 1386 duša.
Ljudi su pripadnici triju narodnosti: Nijemci, Mađari i Hrvati (Croatae), svi rimokatoličke vjere. U matici, župi Zmajevac nalaze se 634 duše. U filijali Podolje 395, u Kneževim Vinogradima 287, u Kotlini 47, u Suzi 18, u Kamencu 5 duša. Vicearhiđakon je župnik Topolja. Postoji bratovština pod nazivom Tijela Kristova.
U ovome mjestu nalaze se obrtnici, i to: krojači, krznari, kovači, kolari, postolari, bačvari, mesari i tkalci. Njih ima 21. Ne žive samo od obrta.
Postolari, krznari, tkalci, mesari, kovači su sinovi domovine, a bačvari, stolari i kolari su rođeni u Njemačkoj.Sinovi domovine su izučili obrt u raznim područjima Ugarske. Nijemci su došli u ovo mjesto i nastanili se.
Neki su upisani u ceh, a drugi ne.
U ceh su upisani jedan krznar u Mohaču, 1 kovač u Pečuhu, 1 postolar u Mohaču, drugi u Bezdanu, mesar u Šiklošu. A ostali, kao kolari, tkalci, bačvari, 1 krznar, 1 kovač, 1 postolar, 1 krojač nisu upisani ni u jedan ceh. Svaki ceh ima svoju povlasticu.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Posjećuju susjedne sajmove, u Somboru, Miholjcu, Osijeku i druge.
U Zmajevcu ima 116 seljaka.
Nijemci su slobodne migracije, a Mađari vezani za zemlju. Mađari se odijevaju mađarski, a Nijemci njemački.
Mađari na dokinute blagdane rade, ali neki Nijemci i te drže. Osim toga slave 4 blagdana kao stalne blagdane, i to Sv. Ladislava, Sv. Antuna, Sv. Iliju i jedan dan Prošnji (kvatre).
Rimokatolici svojem župniku i učitelju, a pripadnici helvetske vjere svom ministru i učitelju, dovoze drva.
Stanovnici njemačke, kao i mađarske helvetske narodnosti uglavnom imaju kuće izgrađene od drveta, koje su izgradili prije uvedene uredbe. A sada se više njima ne doznačuju drva za gradnju kuća pa se tako već nađe nekoliko kuća izgrađenih od nabijene zemlje ili čak od tvrde opeke. Rimokatolici drugo ništa ne daju svojemu župniku i učitelju, osim onoga što su im dužni platiti prema sporazumu, ali daju besplatne radove ako se popravlja župni dom ili crkva.
OPIS DARĐANSKOG VLASTELINSTVA75
DARDA
Grad Darda graniči sa susjednim Biljem i međe su stari humci, a sa zapadne strane dijeli područja sam tok rijeke Drave. U jednoj kući kod Nijemaca stanuje jedna obitelj, a kod Ilira zajedno tri i više. U ovom gradu postoji župa. Njoj pripada 5 filijalnih mjesta, i to: Čeminac, Jagodnjak, Karanac, Kozarac i Tvrđavica. Patronatsko pravo ima presvj. obitelj grofova Eszterhazy.
Svih duša rimokatoličke vjere ima 1616. Narod je trostruke narodnosti: njemačke, ugarske i hrvatske (Croaticae). U matici Dardi ima 499 duša katolika. U pet filijala ima 1207 rimokatolika.
Drže učitelja, čiji prihod doseže do 80 forinti. Toga učitelja postavlja općina uz pristanak župnika. On zna sastavljati molbe na njemačkom jeziku.
Ovo mjesto je grad. Vlastelinstvo je dobilo od carice Marije Terezije prije 20 godina (1765.) povlasticu. Ovome gradu je doduše pridodana sajamska povlastica, ali se ne održavaju sajmovi. Regalna prava ima vlastelinstvo, a ne stanovnici.
U ovom gradu postoje obrtnici, i to: kolar, bačvar, tokar, stolar, tkalac, krojač, postolar i krznar. Alat i pribor koji je potreban za obavljanje obrta donose iz obližnjeg grada (Osijeka).
75 Zemljišni gospodari su Kazimir i Karlo Eszterhazy
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Ljudi katoličke vjere ne običavaju slaviti prekomjerne gozbe na sprovodima, vjenčanju i krstitkama, ali ljudi grčkog nesjedinjenog obreda ne žele se odviknuti takvih gozba.
Urbarske dokumente čuva mjesni sudac. Osim od zemlje, od drugih stvari najviše koristi donose Nijemcima krave jer se mogu prodati po dobroj cijeni. A Iliri drže neki ovce, a drugi svinje, koje tove i prodaju.
U ovom gradu se nalazi devet židovskih obitelji.
KOZARAC (KESKEND)
Filijala župe Darda. Prema popisu u selu živi 334 duša u 67 kuća. Zemljišni gospodar je prejasna vojvotkinja Kristina. 76
Oblače se njemački, ne slave prekomjerne gozbe. Na dokinute blagdane rade, no ipak na blagdan Sv. Vendelina i subotama po zloporabi ne rade.
Opća tužba stanovnika je što stanovnici susjednog sela Kneževih Vinograda njihovim usjevima namjerno i nasilno svojom stokom čine tolike štete da neki od stanovnika dobiju jedva trećinu uroda. S obzirom na tužbu javili su vlastelinstvu svake godine prilikom vlastelinskog suda te je presuđeno da ti ljudi moraju namiriti štete.
Budući da su stanovnici ovoga sela u vrlo niskom seljačkom stanju, uzdržavaju se uglavnom radom ruku, no ipak postoje neki koji daju podvoz u Slavoniju za izgradnju novoizgrađene utvrde te ondje nešto zarađuju za sebe.77
TVRĐAVICA (KISSDARDA)
To je mjesto smješteno na obali Drave. Sama rijeka Drava dijeli područje od Slavonskog kraljevstva i stoga je ona međa... i u toj rijeci kad pogoduje vrijeme, lovi se obilje ribe, šarani, štuke i druge ribe manje vrste. Gotovo svu tu ribu odvoze trgovci u razna područja Kraljevstva.
Na rijeci Dravi nalaze se mlinovi izgrađeni na lađama, pripadaju privatnicima i svaki je na jedan točak.
Mjesto je filijala župe Darda. U ovome mjestu ima 105 (po popisu: 111) duša. Svi su njemačke narodnosti i rimokatolici. Nemaju nikakve crkve niti drže učitelja.
Stanovnici su slobodne migracije. Drže se prema privatno sklopljenom ugovoru. Ugovor nije predočen, te stoga nema nikakvog odobrenja Visokog vijeća.
Premda su stanovnici svi Nijemci, ipak se neki mađarski oblače.
Imaju zajednički pašnjak s Darđanima. Tekuće spise izdaje stanovnicima na njemačkom jeziku bilježnik iz Darde.
76 selo spada u beljsko vlastelinstvo 77 Josip II. utvrđivao Osijek zbog rata s Turcima
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
ČEMINAC (LASKAFALU, njem. LASKAFELD)
Ona područja koja spadaju u ovo vlastelinstvo (darđansko) ne razdvajaju se nikakvim međama, ali prema istoku gdje se nalazi šuma beljskog vlastelinstva to područje dijele humci kao međaši.
Mjesto je filijala župe Darda. U mjestu ima 97 rimokatoličkih duša (po popisu stanovništva 601 duša). Svi su po narodnosti Nijemci, a po vjeri rimokatolici. God na blagdan Sv. Nepomuka. Imaju učitelja, čija plaća, računavši sve što treba, iznosi do 60 forinti. Tog učitelja postavlja općina s pristankom darđanskog župnika.
U ovome mjestu nalaze se obrtnici, i to: kolar, stolar, bačvar, kovač, tkalac, krojač i postolar, svega 12. U ovome mjestu ne mogu naći potreban materijal za svoj obrt, već ga uglavnom dobavljaju iz grada Osijeka.
Stanovnici su slobodne migracije te se drže urbarske uredbe. Nemaju nikakvih ugovora. Stanovnici hodaju obučeni u njemačko seljačko odijelo. Nemaju nikakve tužbe...neki stanovnici umjesto podvoza odlaze na onu stranu granice preko Drave, gdje se gradi novo utvrđenje i ondje rade cijelo ljeto. Odanle se vraćaju prazni te u odlasku i povratku prelaze osječku vojnu carinu i moraju plaćati određenu pristojbu. Stanovnici ovoga mjesta nastoje svim silama prodati razne naturalije te neki to sve prodaju u Osijeku.
Stare kuće stanovnika uglavnom su izgrađene od čistih drva, a nove od tvrdog materijala. Drugi materijal ne kupuju osim pečene opeke kod vlastelinstva i to 1000 komada po 6 forinti.
Bilježnika u mjestu nema već im služi bilježnik grada Darde, kome za trud plaćaju 14 forinti.
JAGODNJAK (KÁCSFALU)
Mjesto je filijala župe Darda. Ne postoji nikakva crkva. Ima 34 duša rimokatoličke vjere dijelom su hrvatske (croaticae), a dijelom njemačke narodnosti. Stanovnici nesjedinjene grčke vjere (1178) imaju “popa”. On nema ni jednu filijalu.
U ovome mjestu postoje obrtnici, i to kožuhari i krojači, svega 3.
Privatnih zakupaca nema, već je cijela općina uzela u zakup jedan cijeli otok kod Drave, gdje drži pašnjak i ribolov.
KARANAC (KARANCS)
U jednoj kući kod Nijemaca stanuje samo 1 obitelj, a kod Mađara 2 pa i 3 obitelji. U mjestu ne postoji rimokatolička župa, već su stanovnici filijala župe u Dardi. Ima 228 duša (224) rimokatoličke vjere. Veći dio je njemačke narodnosti, ali postoje neki i mađarske narodnosti. Drže učitelja, čija godišnja plaća doseže do 23 forinti. Njega postavlja općina uz pristanak župnika. On zna sastavljati podneske.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Stanovnici helvetske vjere imaju svoga službenika (ministra). Ovom službeniku pripada i susjedna filijala Kamenac (Kő). Ima svega 1112 duša, sve su helvetske vjeroispovjesti. Veći dio je mađarske narodnosti, ali se nalaze neki i njemačke narodnosti.
U ovome selu postoje obrtnici, i to: postolari, krojači, bačvari i tokar, svega sedam. Ne žive samo od obrta, već obrađuju i vinograde, a obavljaju i poljske poslove.
Nijemci su slobodne migracije, a Mađari vezani uz zemlju. Nijemci se oblače njemački, a Mađari mađarski. Kod pokopa, vjenčanja i krštenja ne drže neumjerene gozbe.
Njemačku mladež poučava Nijemac, a mađarsku mladež mađarski učitelj. Tekuće obavijesti čita i objašnjava sabranom narodu na njemačkom i mađarskom jeziku mjesni bilježnik.
U ovome mjestu postoji jedna židovska obitelj. Nema stalno prebivalište, već je trgovac.
TORJANCI
Selo je u općini Šikloš u kojem živi 333 rimokatolika i 3 duše grkoistočne vjere. Rimokatolici su Hrvati, Mađari i Nijemci, a Raščani su pravoslavni.
Osim spomenutih sela, 1785. godine Nijemci žive i u selima: SUZA (Csuza) i LUČ ( Lucs), ali u manjem broju.
Kako je već rečeno, nakon Josipa II. nema planskog, državnog, naseljavanja Baranje, osim naseljavanja koja su vršila vlastelinstva ili Crkva.
Naselje u Baranji koje je zadnje naseljeno Nijemcima je Albrechtsdorf ( Albert, Grabovac) 1814. godine.78
Nakon gušenja mađarske revolucije 1848. godine, za vrijeme Bachova apsolutizma, bečka uprava na upravljačke položaje postavlja osobe kojima je njemački materinji jezik, tako da na područje dolazi i velik broj Židova s njemačkim prezimenima iz Austrije i drugih njemačkih područja, a mnogi su došli i iz Galicije.
Car Franjo Josip je 16. siječnja 1854. godine donio uredbu o oslobađanju seljaka. Ova uredba omogućila je naseljenicima upis oranica i polja na njihovo ime. Troškove upisa u dijelu je snosila vlada, a trećinu troškova snosili su oni koji su obrađivali zemlju.
U godini 1900. u županiji Baranja bilo je 103.334, a u županiji Tolna 77.293 Nijemaca, znači u području Schwäbische Türkei, bilo je 180.627 Nijemaca, dok je u Banatu, Bačkoj i Schwäbische Türkei bilo 967.281 Nijemaca.
78 Raimund Friedrich Kaindl: Geschichte der Deutschen in Ungarn, Gotha: Friedrich Andreas Perthes
A.-G., 1912.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Krajem 1900. u Slavoniji i Hrvatskoj bilo je 134.000 Nijemaca. Nakon popisa iz 1900. živjelo je u Mađarskoj 2.114.423 Nijemaca, u užoj Mađarskoj 1.750.534 u Transilvaniji 229.889, a u Slavoniji i Hrvatskoj 134.000. Od 1890. do 1900. broj Nijemaca u Mađarskoj se smanjio za 27.604 i sa 12,2 % u 1890. pao je na 11,1 % stanovnika u 1900. godini.79
Ovaj pad broja Nijemaca u županiji Baranja, Fischer te David Alan i Peter Witte objašnjavaju asimilacijskim procesima i povećanim iseljavanjem Nijemaca u Slavoniju i u prekomorske države ( Ameriku).
Znači, iza 1900. godine počinje opadati broj stanovnika njemačkog porijekla da bi se taj proces nastavio, a broj Nijemaca u Baranji drastično smanjio nakon završetka II. svjetskog rata , protjerivanjima i oduzimanjem imovine.
SJEĆANJE JEDNOG DOSELJENIKA NA PRVU NOĆ DOLASKA U BARANJU (1791. godine)
Tamo smo našli jednu malu prljavu krčmu. Prostorija je već bila ispunjena narodom i počela je svađa zbog mjesta za sjedenje. Djeca su plakala, starci su vikali; sve je bilo vrlo žalosno. Na kraju red je napravio birtaš. Pošto je od Švaba i tako imao najmanje koristi, jer su sobom nosili vlastitu hranu, smjestio ih je dijelom u štalu, a dijelom ih je poslao prema tavanu pokazujući ljestve. Prostorija je i tako već postala znojna komora pa kako u njoj nisam više mogao dulje izdržati, popeo sam se na tavan na kojem sam proveo svoju najbijedniju noć u životu... Dolje u prostoriji bila je još veća buka, a pred jutro iz birtije izmilili su ljudi crvenih lica. Većina se dogegala do broda na Dunavu kada su bili pozvani na polazak. Jednima je krv izbila na lice, drugi su ostali bez šešira, treći se mučio jer je ostao bez čarape; jednima je nedostajalo ovo, drugima ono, jedni su psovali, drugi su se prijetili, a plač malih Švaba nije imao kraja. Ovaj prizor pogodio me je u srce kao strijela.
STATISTIKA 1880.godina. Porezni obveznici u Baranji po mjestima
Naselje Ukupno stanovnika stanovnika Nijemaca
Ukupno industrijalaca industrijalaca Nijemaca
% Nijemaca industrijalaca
Grabovac (Albert) 936 850 17 11 64,7
Popovac (Bán) 2141 1495 39 16 41,0
Branjin Vrh 2280 446 24 9 37,5
79 Raimund Friedrich Kaindl: Geschichte der Deutschen in Ungarn, Gotha: Friedrich Andreas Perthes
A.-G., 1912.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Bilje (Bellye) Šumarina (Benge) 1193 541 28 11 39,3
416 141 2 1 50,0
Podolje (Bodolya) 934 72 5 1 20,0
Bolman 1463 325 9 5 56,6
Suza (Csuza) 1065 17 25 5 24,0
Draž ( Darázs) 1825 81 13 5 38,5 Vardarac (Darócz) 1004 42 10 2 20,0 Duboševica (Dályok) 1894 85 12 6 50,0 Podravlje (Eugensdorf) 297 279 24 21 87,5 Kn.Vinogradi (Hercegszőlős) 1566 194 47 11 23,4 Topolje (Izsép) 1660 88 1 - -
Karanac (Karancs) 1434 556 40 21 52,5 Jagodnjak (Kácsfalu) 1972 952 16 7 43,8 Kamenac (Kő) 463 7 8 3 37,5 Kozarac (Keskend) 483 475 1 1 100,0 Tvrđavica (Kisdárda) 226 219 2 1 50,0 Batina ( Kiskőszeg) 1878 487 20 14 70,0 Kopačevo (Kopács) 1330 39 17 1 5,9 Čeminac ( Laskafalu) 1221 1172 17 9 52,9 Lug (Laskó) 1375 38 9 4 44,4
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Naselje
Ukupno stanovnika stanovnika Nijemaca
Ukupno industrijalaca industrijalaca Nijemaca
% Nijemaca industrijalaca
Luč (Lőcs) 1052 262 24 16 66,6
Beli Manastir (Monostor) 1416 997 18 10 55,5
Darda 2314 1192 58 26 44,8
Baranjsko Petrovo Selo (Petárda) 964 55 3 1 33,3
Kotlina (Sepse) 1002 10 9 3 33,3
Petlovac (Szentistván) 795 781 6 5 83,3
Torjanci 656 32 - - -
Novi Bezdan (Újbezdan) 491 86 1 - -
Zmajevac (Vörösmart) 2189 422 56 22 39,3 Branjina (Kisfalud) 1268 700 21 12 57,2 Gajić (Hercegmárok) 1 140 18 3 2 66,7
UKUPNO: 42 289 13 156 595 262
(1880.g.) Udio Nijemaca u ukupnom stanovništvu 31,11% Udio Nijemaca u majstorskim zanimanjima 44% Stanovnika po selima u Baranji, po godinama:
Naselje Grabovac (Albert)
Popovac (Bán) 1869. 1880. 1890. 1900. 1910.
768 978 1174 1208 1294
2233 2248 2584 2471 2594
Branjin Vrh 1812 1569 1547 1401 1496
Bilje (Bellye) 1242 1227 1265 1910 1101
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Šumarina (Benge)
Podolje ((Nagy) Bodolya) 470 477 527 516 500
999 976 1243 1314 1313
Bolman 1696 1658 1837 2032 1960
Suza (Csuza) 1077 1079 1149 1130 1262
Draž (Darázs)
Vardarac (Darócz) 1817 1882 2129 2237 2259
970 1034 990 1088 1079
Duboševica (Dályok) 1948 1932 1969 1927 1913
Podravlje (Eugensdorf) 435 314 367 365 374 Kn.Vinogradi (Hercegszőlős) 2665 2684 2691 2553 2802 Topolje (Izsép) 1655 1702 1817 1722 1600 Karanac (Karancs) 1525 1474 1679 1674 1665 Jagodnjak (Kácsfalu) 2212 2064 2282 2274 2486 Kamenac (Kő) 446 473 447 390 369 Kozarac (Keskend) 436 501 523 547 638 Tvrđavica (Kisdárda) 220 233 281 249 302 Batina ( Kiskőszeg) 1752 1963 2346 2548 2741 Kopačevo (Kopács) 1412 1355 1284 1251 1183 Čeminac (Laskafalu) 1298 1267 1369 1477 1565 Lug (Laskó) 1358 1431 1560 1781 1861 Luč (Lőcs) 1172 1119 1133 1111 1138
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Beli Manastir (Pélmonostor) 1532 1475 1584 1720* 2443
Darda 2358 2418 2723 2808 3362
Baranjsko Petrovo Selo (Petárda) 1072 1027 1059 1066 1007 Kotlina 1014 1034 1083 1072 1047 (Sepse) Petlovac 864 846 882 926 962 (Szentistván)
Torjanci 684 668 709 770 769
Novi Bezdan (Újbezdan)
Zmajevac (Vörösmart)
Branjina (Kisfalud) 415 521 511 608 596
2200 2278 2490 2419 2244
1425 1405 1534 1447 1500
Gajić (Hercegmárok) 1201 1179 1304 1310 1266
UKUPNO: 44 383 44 491 48 072 49 322 50 691
* Izgradnjom šećerane znatno je porastao broj stanovnika (uključeni stanovnici Šećeranskog naselja)
Popis stanovništva 1910. godine (baranjska sela)
Naselje stanovnika Nijemaca pismenih % Nijemaca na broj stanovnika
% pismenih/ br. stanovnika
Grabovac (Albert) 1294 992 702 76,7 54,25
Popovac (Bán) 2555 1774 1673 69,4 65,5
Branjin Vrh 1496 209 946 14 63,2
Bilje (Bellye) Šumarina (Benge)
Podolje ((Nagy)Bodolya) 1191 518 826 43,5 69,35
500 173 311 34,6 62,2
1315 114 754 8,67 57,33
Bolman 1973 346 771 17,5 39,1
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Suza (Csuza)
Draž ( Darázs)
Vardarac (Darócz)
Duboševica (Dályok)
Podravlje (Eugensdorf)
Kn.Vinogradi (Hercegszőlős)
Topolje (Izsép)
Karanac (Karancs)
Jagodnjak (Kácsfalu)
Kamenac (Kő)
Kozarac (Keskend)
Tvrđavica (Kisdárda)
Batina ( Kiskőszeg)
Kopačevo (Kopács) Čeminac ( Laskafalu)
Lug (Laskó)
Luč (Lőcs)
Beli Manastir (Pélmonostor) 1262 8 876 0,63 69,4
2259 33 1114 1,5 49,3
1079 16 781 1,5 72,4
1913 103 949 5,4 49,6
375 347 304 92,53 81,1
2805 220 1622 7,84 57,82
1600 40 888 2,5 55,5
1665 558 1245 33,5 74,77
2489 1155 1416 46,4 56,9
369 18 317 4,87 85,9
638 587 466 92 73
302 267 196 88,4 65
2746 256 1746 9,3 63,6
1187 59 857 4,97 72,2
1565 1281 1118 81,85 71,43
1864 42 1264 2,25 67,81
1138 276 447 24,25 39,28
2447 1496 1646 61,13 67,26
Darda 3368 1062 2004 31,53 59,5
Baranjsko Petrovo Selo (Petárda) 1007 62 464 6,15 46,1
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Kotlina (Sepse)
Petlovac (Szentistván) 1047 11 783 1,05 74,8
962 927 700 96,36 72,76
Torjanci 769 76 338 9,88 43.95
Novi Bezdan (Újbezdan)
Zmajevac (Vörösmart)
Branjina (Kisfalud)
Gajić (Hercegmárok) 596 11 333 1,85 55,87
2246 154 1677 6,85 74,66
1509 741 754 49,1 49,96
1266 9 570 0,7 45
UKUPNO: 50797 13 941 30 858 27,45 60,75
Izvori i literatura:
I:A magyar szent korona országainak 1900. évi népszámlálása. : Tizedik rész.
Végeredmények összefoglalása : 24 grafikai térképpel. / [...] szerkeszti és kiadja a Magyar Kir. Központi Statisztikai Hivatal, Budapest : Athenaeum Irodalmi és
Nyomdai R.-társulat, 1909, (Magyar statisztikai közlemények. Új sorozat ; 27.) I:A magyar szent korona országainak 1910. évi népszámlálása. : Első rész. A népesség főbb adatai községek és népesebb puszták, telepek szerint. / [...] szerkeszti és kiadja a Magyar Kir. Központi Statisztikai Hivatal, Budapest : Athenaeum
Irodalmi és Nyomdai R.-társulat, 1912, (Magyar statisztikai közlemények. Új sorozat ; 42.) Raimund Friedrich Kaindl: Geschichte der Deutschen in Ungarn, Gotha: Friedrich
Andreas Perthes A.-G., 1912. Klemens Ludwig, Ethnische Minderheiten in Europa, Ein Lexikon,VERLAG C. H.
BECK, C. H. Beck’sche Verlagsbuchhandlung (Oscar Beck), München 1995. I:Magyar Országos Levéltár ( Mađarski državni arhiv, dalje:MOL):,UC 56 : 41 1687. Ódor Imre: Nemesi társadalom a török hódoltság utani Baranyában,Baranyai helytortenetiras 1990/1991, A Baranya megyei leveltar evkonyve, Pecs, 1992. I:MOL, UC 56 : 42, Popis od 22. srpnja 1695.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Bindorffer Györgyi: A MAGYARORSZÁGI NÉMETEK HAZAKÉPE, Barátság, 2001. 8(2) Peter SEDLÁK: LEOPOLD KOLLONIĆ (1631.–1707.) – KARDINAL
HRVATSKOGA PODRIJETLA I NJEGOVA CRKVENA I POLITIČKA
DJELATNOST (UDK 929:262.13 L.Kolonić, Stručni članak ) Bezerédy Győző:A baranyai német lakosság betelepedése és ennek tükröződése a községek hivatalos pecséthsználatában, Baranyai helytortenetiras 1978, A
Baranya megyei leveltar evkonyve, Pecs, 1979. Kalapis Zoltán: Az alvidék évszázadai, FORUM, Novi Sad, 2006. Nagy Lajos: A kurucok és Rácok pusztításai Baranya vármegyében 1704 elején,
Baranyai levéltari füzetek, Pécs 1986. I:Magyar Országos Levéltár (MOL):Az 1715. évi országos összeírás/Baranya , 33. TÉKA/
Tarda Ferdinand Hengl:Deutsche Kolonisten im Komitat Baranya/Ungarn 1688-1752,
Teil II, Herausgegeben vom Arbeitskreis donauschwäbischer Familienforscher ( AKdFF), Schriesheim, 1985. ( str.114.) Szita László: Szerbek visszavándorlása Baranya megyébe s szatmári béke utani években, Baranyai helytortenetiras 1978, A Baranya megyei leveltar evkonyve,
Pecs, 1979. I:Članci zakona XVIII., CIII., CXVII., 1723. godina ( Karlo VI.) I:MOL, UC 5 : 40, “Conscriptio”, popis koji je sačinio Babos Gáspár 1736.g. I: MOL, UC 94 : 25, “Conscriptio”,1736. Szita László: “A Dunántúl nemzetiségi struktúrájának alakulása a XVIII. sz. végétől a XIX.sz. közepéig” In: PAB VEAB Értesítő II/1; Pécs, 1977 221–238.o. In: T.
Mérey Klára szerk.: A Dunántúl településtörténete II/1; Pécs, 1977. I:MOL, UC 165:15, “Conscriptio urbarialis”, popis komorskog dobra, beljskog vlastelinstva pripremio je “ praefectus” Marffy István, njegovo pismo Komori od 20.srpnja 1766.g. I:MOL, UC 168:38(a) “Conscriptio”, popis koji je sačinio kraljevski komorski prefekt
Marffy u Bilju, 27.srpnja 1766.godine. I: MOL, UC 168:38(b) “Examinatio”, pregled koji je obavio Matija (Mátyás) Buna županijski sudac i Farkas Lőrinc, zakleti “assessor” , izdano u Bilju 11. rujna 1766. godine I: MOL, UC 123:25,Conscriptio i inventarium,18.studeni 1780. Komorski popis beljskog vlastelinstva.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
Hans Kopp :The Chronicle of the Ungarländische-Deutschen (Danube Swabians) in
Hungary (Romania and Yugoslavia) and the German- American in the USA. Ljiljana Dobrovšak: “Privremena prisutnost” Židova u Kraljevini Hrvatskoji Slavoniji u 17. i 18. stoljeću, UDK 296 (497.5) “16/17”933 (497.5) “16/17”,Izvorni znanstveni rad, Primljeno: 6. rujna 2005. T.Papp Zsófia: A Széchényi Ferenc-féle descriptio demográfiai adatairól,
BARANYA I:Magyar Országos Levéltár (MOL):Az 1715. évi országos összeírás/Baranya , 33. TÉKA/
Tarda Ferdinand Hengl:Deutsche Kolonisten im Komitat Baranya/Ungarn 1688-1752,
Teil II, Herausgegeben vom Arbeitskreis donauschwäbischer Familienforscher ( AKdFF), Schriesheim, 1985. ( str.114.) Szita László: Szerbek visszavándorlása Baranya megyébe s szatmári béke utani években, Baranyai helytortenetiras 1978, A Baranya megyei leveltar evkonyve,
Pecs, 1979. I:Članci zakona XVIII., CIII., CXVII., 1723. godina ( Karlo VI.) I:MOL, UC 5 : 40, “Conscriptio”, popis koji je sačinio Babos Gáspár 1736.g. I: MOL, UC 94 : 25, “Conscriptio”,1736. Szita László: “A Dunántúl nemzetiségi struktúrájának alakulása a XVIII. sz. végétől a XIX.sz. közepéig” In: PAB VEAB Értesítő II/1; Pécs, 1977 221–238.o. In: T.
Mérey Klára szerk.: A Dunántúl településtörténete II/1; Pécs, 1977. I:MOL, UC 165:15, “Conscriptio urbarialis”, popis komorskog dobra, beljskog vlastelinstva pripremio je “ praefectus” Marffy István, njegovo pismo Komori od 20.srpnja 1766.g. I:MOL, UC 168:38(a) “Conscriptio”, popis koji je sačinio kraljevski komorski prefekt
Marffy u Bilju, 27.srpnja 1766.godine. I: MOL, UC 168:38(b) “Examinatio”, pregled koji je obavio Matija (Mátyás) Buna županijski sudac i Farkas Lőrinc, zakleti “assessor” , izdano u Bilju 11. rujna 1766. godine I: MOL, UC 123:25,Conscriptio i inventarium,18.studeni 1780. Komorski popis beljskog vlastelinstva. Hans Kopp :The Chronicle of the Ungarländische-Deutschen (Danube Swabians) in
Hungary (Romania and Yugoslavia) and the German- American in the USA. Ljiljana Dobrovšak: “Privremena prisutnost” Židova u Kraljevini Hrvatskoji Slavoniji u 17. i 18. stoljeću, UDK 296 (497.5) “16/17”933 (497.5) “16/17”,Izvorni znanstveni rad, Primljeno: 6. rujna 2005.
VDG Jahrbuch, Vol. 16, 2009. str. 277-320 Darko VARGA: Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
T.Papp Zsófia: A Széchényi Ferenc-féle descriptio demográfiai adatairól, BARANYA történelmi közlemények, 1996-1997. IX-X évfolyam, Pecs, 1997. Stjepan Sršan: Baranja 1785. godine, Državni arhiv, Osijek, 1999
Prijevodi s mađarskog i engleskog: Darko Varga Prijevodi s njemačkog: Dunja Varga, Darko Varga Prijevodi s latinskog: Dunja Varga, Darko Varga
Kurzgeschichten aus der Geschichte der Ansiedlung der Deutschen in die Baranja
Zusammenfassung
Seit Anfang der Ansiedlung; seit der Befreiung von den Türken bis zur letzten Ansiedlung in die Baranja 1814, bilden die Deutschen eine bedeutende Volksgruppe auf dem Gebiete der Baranja. Die Ansiedlung der Deutschen in die Baranja dauerte ungefähr ein Jahrhundert, die Anzahl der Deutschen und Österreicher erreichte in 1880 die Spitze: damals lebten in der Gespanschaft Baranja über 30% der Gesamtbevölkerung und damit waren die Deutschen und Österreicher die größte Volksgruppe neben den Ungaren, Kroaten, Serben und anderen. Die Dokumente zeugen davon, dass es 2011 genau 300 Jahren sind seit der ersten verzeichneten Ansiedlung der Deutschen in die kroatische Baranja (die nördlicheren Teile der Baranja siedelten sie auch früher an). Unzweifelhaft ist, dass die Historiker, Ethnologen, Soziologen, Kunsthistoriker und sonstige Fachrichtungen dieser Volksgruppe nicht genug Aufmerksamkeit schenkten, weil die drei Jahrhunderte lange Anwesenheit eines Volkes auf dem baranjaer Boden sicherlich Spuren in der Kultur, im Alltag, den Bräuchen, der Sprache, Wohnungskultur und der Wirtschaft der restlichen Volksgruppen hinterließen. Das Zusammenleben während der 300 Jahre mit den deutschen Nachbarn verdient die Aufmerksamkeit der kroatischen Öffentlichkeit. Die Ansiedlungsgeschichte der Deutschen in die Baranja ist ein Bestandteil der kroatischen Geschichte. Die Geschichtsliteratur in kroatischer Sprache, welche dieses Thema bearbeitet, ist sehr spärlich.
Der Beitrag will die Umstände der Ansiedlung der Deutschen in die Baranja darstellen, stellt die Namen der Besitze vor der Türkenbesatzung, die gesetzliche Grundlage der planmäßigen Ansiedlung, sowie das Verzeichnis und Darstellung der Siedlungen bis zum Anfang des I. Weltkrieges dar.
320
