Krešimir Belošević, ing. preh. teh Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov doprinos hrvatskoj leksikografiji s posebnim osvrtom na leksikografsku odrednicu „Vegetarizam“ u njegovom Leksikonu prehrane iz 1944. godine

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

Krešimir Belošević, ing. preh. teh. UDK: 81’374(497.5)”19 Ul. Sveti Duh 130, 10 000 Zagreb 613.261(497.5)(091) kresimirbelosevic@yahoo.co.uk Izvorni znanstveni rad Primljeno: 29.09.2011. Prihvaćeno: 01.10.2011.

Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov doprinos hrvatskoj leksikografiji s posebnim osvrtom na leksikografsku odrednicu „Vegetarizam“ u njegovom Leksikonu prehrane iz 1944. godine

Autor se bavi djelovanjem prof. dr. Ernesta Mayerhofera, rođenog Austrijanca koji je hrvatskom narodu ostavio mnoštvo plodova svoga rada. Osim što je djelovao kao liječnik praktičar, bio je profesor pedijatrije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a kao gost predavao je i u Beogradu. Autor je mnogih znanstvenih radova u kojima je iznio rezultate svojih istraživanja koja je godinama provodio diljem Hrvatske, Europe, pa i šire. Jedan od njegovih najznačajnijih radova je svakako Leksikon prehrane.

Ključne riječi: prof. dr. Ernest Mayerhofer, vegetarizam, Leksikon prehrane

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

Pod biblijskim motom: „Kruh naš svagdanji daj nam danas“ napisao je i predao u javnost prof. dr. Ernest Mayerhofer svoj Leksikon prehrane. U ovom radu pokušat ću prikazati Mayerhoferov doprinos leksikografiji na temelju istraživanja koja sam provodio u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i u Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“ u Zagrebu. Tekst u kojem u ovom leksikonu na 4 stranice Mayerhofer obrađuje odrednicu „VEGETARIZAM“, najveći je među tekstovima posvećenim ovoj temi na polju hrvatske leksikografije. Naime, leksikoni i enciklopedije koji su izašli, na području današnje Hrvatske, a i u široj okolici, krajem 19., tijekom 20. i početkom 21. stoljeća leksikografske odrednice: vegetarizam, vegetarstvo, vegetarac tj. vegetarijanstvo, Prof. dr. Ernest Mayerhoferslika preuzeta iz časopisa vegetarijanac u modernom jeziku, obrađuju u vrlo malo leksikografskih redaka ili ga uopće ne obrađuju kao Alma mater Croatica-Glasnik leksikografsku ili enciklopedijsku odrednicu.1

Društva za Strossmayerovo Prof. dr. Ernest (Ernst) Mayerhofer Austrijanac je sveučilište, god. I.(1937), br.3., studeni 1937. Slika se nalazi u sklopu teksta N. N. : 60-godišnjica prof. dr. Ernesta Mayerhofera, str. 92 rođen u Möllesdorfu kraj Beča 24. listopada 1877. godine, a umro je u Zagrebu 7. veljače 1957. godine. Pokopan je u Zagrebu na groblju Mirogoj (u istom grobu sahranjeni su i članovi njegove uže obitelji supruga Matilda, sin Peter, kći Erna).2

Medicinu je Mayerhofer studirao u Beču i Innsbrucku, gdje je promoviran 1902. godine. Poslije medicine studirao je: kemiju, fizikalnu kemiju, botaniku i opću fiziologiju te 1908. godine u Pragu postiže i doktorat iz filozofije, područje: kemije i fizikalne kemije. Tijekom studija svoja znanja proširuje djelovanjem kao demonstrator i asistent u Beču, Innsbrucku i Pragu.3 Pedijatriju je specijalizirao kod

1 O vegetarijanstvu u hrvatskoj enciklopedistici i leksikografiji usporedi enciklopedije i leksikone. Primjer su neka veća djela leksikografske literature kao npr.: Ivan Zoch i Josip Mencin, Hrvatska enciklopedija: priručni rječnik sveobćega znanja, Osiek, 1887-1890. nema odrednice. Gustav Šamšalović (red.), Leksikon

Minerva, Zagreb, Minerva nakladna knjižara, 1936. ima odrednicu: Vegetarac - tri reda. Mate Ujević (gl. ur.), Hrvatska enciklopedija, Zagreb, Konzorcij Hrvatske enciklopedije - Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, 1941-1945. nema odrednice. Josip Šentija (gl. ur.), Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod, 1984. ima odrednicu: Vegetarijanstvo - dvanaest redova. Antun Vujić (gl. ur.), Enciklopedija opća i nacionalna u 20 knjiga, Zagreb, Pro leksis d. o. o. Zagreb - Večernji list d. d. Zagreb, 2007. ima odrednicu: Vegetarijanstvo - šest redova. 2 Ana Votava-Raić i Branko Marinović (ur.), Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za pedijatriju

Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1923. - 2003., Zagreb, Medicinska naklada, 2003., str. 17 - 22.

Grob mu se nalazi na zagrebačkom groblju Mirogoj, polje 1., grobno mjesto 42. Poslije njegove smrti izašao je nekrolog i u časopisu Neue österreichische Zeitschrift für Kinderheilkunde, 2 (1957.), str. 1. 3 N. N., „60-godišnjica prof. dr. E. Mayerhofera“, Alma mater Croatica - Glasnik Društva za Strossmayerovo sveučilište, 1 (1937.), br. 3, str. 92-93. Tekst nepoznatog autora daje detaljan prikaz izobrazbe Ernesta

Mayerhofera od rođenja do djelovanja na katedri na Zagrebačkom sveučilištu.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

vodećih stručnjaka onoga doba u klinikama za dječje bolesti, u Pragu kod pedijatara Epsteina, a u Beču kod uglednog pedijatara i alergologa C. von Pirqueta.4

Po završetku studija medicine, usporedno s daljnjim školovanjem, radio je u praksi. Godine 1903. u Dubrovniku djeluje kao sekundarni vojni liječnik i tako Zgrada Dermatološke, pedijatričke i otorinolaringološke klinike u Zagrebu na Šalati u kojoj je od 1928. godine (kada je zgrada useljena do umirovljenja 1951. godine prof. dr. Ernest Mayerhofer radio na dobrobit svojih malih-velikih pacijenata, počinje i njegova hrvatska djece. Slika je preuzeta iz časopisa Alma mater Croatica-Glasnik liječnička priča.5 Kao Društva za Strossmayerovo sveučilište, god. I.(1937), br.3., mladi liječnik rado je i u studeni 1937. Slika se nalazi u sklopu teksta N. N.: Izgradnja Linzu i Beču, gdje 1908. Medicinskog fakulteta, str. 82 godine osniva Laktarij - sabiralište ženskog mlijeka.6 Djelovao je i na Karpatima i u Galiciji, odakle je rodom njegova supruga dr. Matilda Mayerhofer-Lateiner, prva žena liječnica pedijatar u Austro-Ugarskoj s kojom je imao dvoje djece.7 Sa suprugom dr. Matildom Mayerhofer-Lateiner kasnije surađivao i na znanstvenom području, te su zajedno napisali 1922. godine raspravu pod nazivom Der Ernährung der Naturvölker na 12 stranica.8

Veliku ulogu u Mayerhoferovoj znanstvenoj karijeri imao je profesor Pirquet, koji mu je bio šef dok je bio klinički asistent i privatni docent na sveučilišnoj dječjoj klinici u Beču.9 Pirquet je zaslužan za još jedan Mayerhoferov susret s Hrvatskom. Naime, on ga je poslao na otoke Rab i Susak da između ostalog proučava i prirodnu klimatsku terapiju. Kao pravi znanstvenik Mayerhofer se nije zadržavao samo na istraživanjima prirodno medicinske prirode, već je s vlastitim, u to vrijeme najboljim, instrumentima

4 Mirko Dražen Grmek, „Mayerhofer, Ernest“, Medicinska enciklopedija, sv. 4, Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod, 1969., str. 431. 5 N. N., „60-godišnjica“, str. 92. 6 Laktarij je mjesto za sakupljanje ženskoga mlijeka, koje se sakuplja od zdravih i liječnički pregledanih žena koje ga imaju više. Mlijeko se koristi svježe ili konzervirano za prehranu bolesne i zdrave dojenčadi čije majke nemaju mlijeka za dojenje. Usp. Nada Kovačević, „Leksikon prehrane“, Vienac, 36 (1944.), br. 4, str. 89. 7 Votava-Raić i Marinović (ur.), Klinički bolnički centar, str. 17. 8 Katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, sign. 191.362. 9 N. N., „60-godišnjica“, str. 92.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

za praćenje klimatskih elemenata osnovao meteorološku stanicu na otoku Susku. Kao pravi i možda jedan od prvih meteorologa na Jadranu početkom 20. stoljeća, svakog je dana u 7, 14 i 21 sat, prema tadašnjim Posveta sa potpisom prof. dr. Ernesta Mayerhofera od meteorološkim pravilima, mjerio 12.10. 1926. kojom Kraljevskoj sveučilišnoj biblioteci temperaturu i relativnu vlažnost u Zagrebu daruje primjerak knjige Lexikon der zraka, temperaturu mora i sitnog Ernährungskunde pijeska na kupalištu u uvali Bok, količinu oborina, smjer i jakost vjetra i trajanje sunčanih sati.10 U Zagreb dolazi na poziv Medicinskog fakulteta i u lipnju 1922. godine je izabran za ordinarijusa pedijatrije. Katedru pedijatrije preuzeo je 7. travnja 1923. godine. Dekan Medicinskog fakulteta bio je u akademskoj godini 1934/1935. Uz profesuru bavi se i praktičnim liječničkim radom te osniva prvu Pedijatrijsku kliniku u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca koju vodi dugi niz godina, od 1923. do 1951. godine (sa kraćim prekidom za vrijeme Drugog svjetskog rata). Na početku rada u Zagrebu nailazi na poteškoće.

Prof. dr. Ernest Mayerhofer Bez adekvatnih prostorija klinike koristi se zamjenskim 1938. godine pregledava svog malog-velikog pacijenta. Slika preuzeta iz Tea Šik:Prof. dr. Ernst Mayerhofer, njegov nastavnim bazama, u Rodilištu u Petrovoj ulici, u Bolnici za zarazne bolesti, u Dječjem ambulatorijumu na Savskoj cesti, te u Dječjem ambulatorijumu u dvorišnoj život i djelo, Liječnički vjesnik, (Decklerovoj) baraki u Rodilištu.11 U novu modernu 99(1977), br. 5, str.323 zgradu na Šalati Dječja klinika useljava 1928. godine,

10 Mayerhofer opisuje svoje doživljaje mladog liječnika na otoku Susku u: Ernest Mayerhofer „Moje medicinske uspomene na otok Susak god. 1912. do 1914.“, Otok Susak – Zemlja, voda, ljudi, gospodarstvo, društveni razvitak, govor, nošnja, građevine, pjesma i zdravlje, Zagreb, JAZU, 1957., str. 573-575. Mayerhofer je već 1920. godine objavio tekst pod nazivom: „Die Insel Sansego bei Lussin als Kinderseebad der Adria“, Wien. Med. Wochenschr, 1920., br. 25. U tekstu koji je objavljen 1957. godine u Zborniku o otoku Susku, str . 573 Mayerhofer piše: „Liječili smo tada na bečkoj pedijatrijskoj klinici naročito razne forme dječje tuberkuloze samo sistematskim boravkom na svježem zraku i kvantitativno propisanom ishranom, a medicinski uspjeh bio je individualno i kolektivno vrlo dobar.

U toku tih prirodno-medicinskih nastojanja tražio sam na Jadranu zgodno mjesto za talasoterapiju djece, te sam dobio od samog Pirqueta, svog tadašnjeg šefa, nalog za balneološka istraživanja.“ Više o boravku Ernesta Mayerhofera na otoku Susku vidi i u: Borislav Ostojić, „Opskrbljivanje stanovništva otoka Suska pitkom vodom“, Pomorski zbornik 40 (2002) 1, str. 391; Isti, „Mogućnosti klimatskog liječenja na otoku Susku“, Pomorski zbornik 39 ( 2001) 1, str. 332. 11 N. N., „60-godišnjica“, str. 92.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

a nju je prof. dr. Mayerhofer „organizirao po uzoru na novu bečku pedijatrijsku kliniku i na pedijatrijsku kliniku u Baltimoreu USA, koju je osnovao von Pirquet“.12

Osim u zagrebačkoj klinici pomaže kao nastavnik na Dječjoj klinici u Beogradu, a 1930. godine osniva Društvo pedijatara Kovanica Republike Austrije izdana u čast prof. dr. Clemensa von Pirqueta začetnika alergologije iz Jugoslavije.13 Iskustva stečena 2010. godine u vrijednosti od 50 eura. zahvaljujući članstvu u pedijatrijskim društvima u Beču, Parizu i Njemačkoj, primjenjuje u Pedijatrijskoj sekciji Liječničkog zbora u Zagrebu koju je osnovao. Pedijatrijska škola i pedijatrijska alergologija Hrvatske čiji je bio osnivač svojim rezultatima zauzimale su visoko mjesto u europskoj i svjetskoj medicini.14 Zbog zasluga koje je koristeći iskustva stečena u školovanju diljem Europe stekao svojim radom, na polju pedijatrije možemo ga nazvati i jednim od očeva hrvatske pedijatrije.15

Proučavajući bolesti svojih malih pacijenata, osobito različite: avitaminoze, različite vrste tuberkuloze, te bolesti vezane uz prehranu bolesnika prof. dr. Mayerhofer otkriva jednu novu bolest kojoj daje ime – ustilaginizam. Ovu neobičnu bolest 1929. godine Mayerhofer je otkrio kod djece koja su se dulje vrijeme hranila kukuruznim grisom, palentom i kruhom. Kukuruz i proizvodi od kukuruza sami po sebi nisu štetni u prehrani čovjeka, ali ukoliko dođe do onečišćenja sporama kukuruzne snieti dolazi do bolesti ustilaginizma.16

Osim praktičnim i znanstveno istraživačkim radom na klinici i na fakultetu bavi se prof. dr Mayerhofer i zdravstvenim prosvjećivanjem širih narodnih masa u sklopu kampanje koja se provodila u Hrvatskoj između 1939 - 1941. godine. Ova kampanja pokušavala je pomoći hrvatskom selu da bez obzira na mali broj liječnika i previsoke cijene zdravstvenih usluga podigne stupanj zdravstvene skrbi s naglaskom na smanjenje

12 Štefanija Puretić i Vladimir Kolbas, „Ernest Mayerhofer – Učenik Clemensa von Pirqueta i naš učitelj“,

Rad HAZU, 466 , Zagreb, 1994., str. 29. 13 Votava-Raić i Marinović (ur.), Klinički bolnički centar, str. 19. 14 Votava-Raić i Marinović (ur.), Klinički bolnički centar, str. 20. 15 Josip Grgurić u svom radu „Sto godina hrvatske pedijatrije“ (Medix, 10 (2004) 56/57, str. 118) spominje mnoge pedijatre,a posebno naglašava trojicu liječnika: dr. Radovana Markovića, osnivača prvog dječjeg odjela u Hrvatskoj, prof. Ernesta Mayerhofera, osnivača pedijatrijske klinike u Zagrebu, i dr. Žigu

Švarca, osnivača izvanbolničke zdravstvene zaštite djece. 16 O ustilaginizmu vidi u: Ernest Mayerhofer, Leksikon prehrane, Zagreb, Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, 1944., str. 422, leksikografska odrednica: Snieti( Ustilagineae); Nada Kovačević, „Leksikon prehrane“, str. 89 - 90; Medicinska enciklopedija, sv. 1, Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod, 1967, str. 67.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

smrtnosti dojenčadi. Veliku ulogu pritom je opet odigrao prof. dr. Mayerhofer kao pisac stručnih uputa pod nazivom Majka i djeca u prvoj godini. Ove upute tiskane su u 100 000 primjeraka te su tijekom 1939. godine distribuirane diljem države.17

Praksa nije potisnula ni njegova znanstvena istraživanja, a razlikujemo tri razdoblja njegovog rada na znanstvenom polju: praško, bečko i zagrebačko. Zagrebačko razdoblje sam naziva „moja akademska domaja“.18 Mayerhofer samostalno i u suautorstvu sa svojim suradnicima u raznim časopisima na češkom, engleskom, francuskom, hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku objavljuje članke i veća djela s rezultatima svojih istraživanja. Posebno treba istaknuti da je prof. dr. Ernest Mayerhofer autor prve knjige tiskane na hrvatskom jeziku za potrebe Zagrebačkog Medicinskog fakulteta. Bio je to udžbenik iz pedijatrije.19 Podaci koji su nam dostupni pokazuju nam impresivnu brojku od oko 150 radova koji su opisani u hrvatskim bibliografijama. Ovoj brojci treba svakako zbrojiti nepoznat broj radova koji su tiskani u inozemstvu, a koje nisam uspio detektirani u ovom istraživanju.20

Ovom prilikom iz Mayerhoferovog velikog opusa izdvojio sam knjigu pod nazivom Leksikon prehrane koja je tiskana u Zagrebu ratne 1944. godine, a predstavlja jedinstven leksikografski pristup problematici prehrane.21 Osim Leksikona prehrane koji

17 Suzana Leček i Željko Dugac, „Za zdravlje majke i djeteta“, Časopis za suvremenu povijest, 35 (2007.) 3; str. 983 - 1005 , Željko Dugac, Temelji zdravstvenog prosvjećivanja u Hrvatskoj, doktorska disertacija,

Zagreb 2003., str. 23. Na glavnoj skupštini HSS 1940. godine navodi se da je pokrenuta široka akcija

“Brige za zdravlje seljačke djece“ preko koje se izdaju upute ženama - majkama kako će očuvati zdravlje djece. 18 Puretić i Kolbas, „Ernest Mayerhofer“, str. 29. 19 Ernest Mayerhofer, Predavanja iz pedijatrije: s alfabetskim dodatkom tehničkih, terapijskih i kliničkih pojedinosti, Wien, Julius Springer, 1925. 20 Bibliografiju prof. dr. Ernesta Mayerhofera djelomično je moguće rekonstruirati istražujući u

Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu. U katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice postoji 147 bibliografskih jedinica, a u katalogu Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža Ernest Mayerhofer se kao autor spominje u 43 bibliografske jedinice, a kao odrednica 24 puta. Više vidi u: Mirko Dražen Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, dio I., sv.

II: 1876 - 1918., Zagreb, JAZU, 1970, str. 170 - 176 (45 naslova); Mirko Dražen Grmek i Vladimir

Dugački, Hrvatska medicinska bibliografija, dio I., sv. III: 1919 - 1940., Zagreb, JAZU, 1984., str. 220 - 222 (7 naslova); Petar Rogulja (ur.), Građa za hrvatsku retrospektivnu bibliografiju knjiga 1835 - 1940, knj. 13, Zagreb, Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1989., str. 179 - 190 (111 naslova), Votava-Raić i

Marinović, Klinika za pedijatriju, str. 18 - 19. 21 Mayerhofer, Leksikon prehrane. Treba imati na umu da Mayerhoferovo ime nije jedino iz liječničkog kruga koje se spominje kao suradničko u hrvatskoj leksikografiji. Prof. dr. Antun Lobmayer dolazi kao suradnik u knjizi Hrvatska enciklopedija - priručni rječnik sveobćega znanja koja je, pod uredništvom

Ivana Zocha i Josipa Mencena, izlazila u Osijeku 1887. - 1890. godine. Osim što je kao liječnik praktičar djelovao širom Hrvatske, objavljivao je i razne znanstveno-popularne tekstove te je tako radio na prosvjećivanju hrvatskog naroda. O Lobmayerovom tekstu koji je 1886. godine objavio pod nazivom Vegetarijanci vidi u: Krešimir Belošević, „Prof. dr. Antun Lobmayer i ‘Vegetarijanci’ - doprinos teorijskom razvoju vegetarijanstva u Hrvatskoj“, Godišnjak njemačke zajednice 2010-DG Jahrbuch 2010, 17 (2010.), str. 81 - 98.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

izdvajam jer u cijelosti predstavlja Mayerhoferovo djelo, prof. dr. Ernest Mayerhofer javlja se kao suradnik i u drugim značajnim leksikografskim djelima u Hrvatskoj. Pisac je leksikografskih odrednica u Leksikonu Minerva iz 1936. i Hrvatskoj enciklopediji iz 1941-1945. godine.22

Osim toga, Mayerhofer je zajedno sa svojim profesorom Clemensom Pirquetom 1926. u Beču napisao i objavio Lexikon der Ernährungskunde u jednom tomu.23 Ovo je ustvari austrijski „Leksikon prehrane“, pa možemo zaključiti da je Mayerhofer napisao hrvatski leksikon koristeći se leksikonom koji je izašao 18 godina prije u Beču. U njemu je Mayerhoferov tekst leksikografske odrednice „VEGETARISMUS“. Ovaj odrednica na pet stranica opisuje vegetarijanstvo.24 Iz nekrologa kojeg je povodom tragične smrti profesora Naslovnica knjige Leksikon prehrane koju je prof. dr. Ernest Clemensa von Pirqueta i njegove supruge prof. dr. Ernest Mayerhofer izdao u Zagrebu Mayerhofer napisao u Liječničkom vjesniku 1929. godine 1944. godine u izdanju možemo iščitati da je ovaj leksikon Mayerhofer završio Hrvatskog izdavalačkog u Zagrebu.25 bibliografskog zavoda.

Leksikon prehrane Mayerhofer je objavio u Zagrebu 1944. godine. Ovaj leksikon, prema dosadašnjim istraživanjima, jedan je od četiri enciklopedijsko-leksikografska projekta koja su trebala biti realizirana na području Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata. (Hrvatska enciklopedija, Znanje i radost, Leksikon pomorstva i Leksikon prehrane). Leksikon pomorstva nije realiziran u ratno vrijeme, već tek poslije Drugog svjetskog rata, dok su ostali naslovi realizirani djelomično. U potpunosti je jedino

22 Mayerhofer se u Leksikonu Minerva spominje kao suradnik i kao leksikografska odrednica na str. 871.

U 1. i 5. sv. Hrvatske Enciklopedije u popisu suradnika nalazi se ime Ernesta Mayerhofera, dok se u svescima 2., 3. i 4. navodi Emil Mayerhofer. Vjerojatno se ovdje radi o tiskarskoj greški, jer nigdje drugdje nisam našao podatak da postoji sveučilišni profesor Emil Mayerhofer. Potvrdu za ovu tvrdnju vidim u tome što se leksikografska odrednica CRIEVNA FLORA, koja se u Leksikonu prehrane nalazi na 62. str., vrlo malo razlikuje od teksta u Hrvatskoj enciklopediji, sv. 4, str. 97. 23Ernest Mayerhofer i Clemens Pirquet, Lexikon der Ernährungskunde, Wien, Julius Springer, 1926.

Austrijski leksikon izlazio je u dijelovima od 1924 - 1926. godine kada je objavljen kao jednotomno izdanje. 24 Lexikon, str. 1048 - 1052. Na kraju odrednice „VEGETARISMUS“ nalazi se inicijal „M“ koji u ovom leksikonu označava Ernesta Mayerhofera. 25 Ernest Mayerhofer, „Clemens Pirquet: Posmrtno slovo“, Liječnički vjesnik, 51 (1929.) 4, str. 175188. Zanimljivost primjerka Lexikon der Ernährungskunde koji se nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, je da sadrži posvetu s potpisom prof. dr. Mayerhofera koji ga je darovao knjižnici 12. 10. 1926. godine.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

objavljen Leksikon prehrane. 26 Mayerhofer kao pisac odrednica te kao autor tekstova sudjeluje u svim enciklopedijsko-leksikografskim projektima koji su realizirani za vrijeme Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj.27 Leksikon prehrane tiskan je u ratno doba, a temelji se, kako je već prethodno navedeno na Lexikonu der Ernährugskunde. Prijevod iz rukopisa sa njemačkog jezika napravio je Miroslav Šimončić. Leksikon prehrane sadrži X + 533 stranice. Po obimu je manji od bečkog Lexikona jer ovaj sadrži VIII + 1206 stranica. Leksikon prehrane vjerojatno se pojavio u prodaji već u ožujku 1944. i to po cijeni od 1500 kuna.28

Naslovnica knjige Lexikon Sačuvane su nam i neke reakcije na pojavu Leksikona der Ernährungskunde koju prehrane. Josip Horvat u svojoj autobiografskoj knjizi je u suautorstvu sa svojim Preživjeti u Zagrebu - Dnevnik 1943-1945. pod učiteljem prof. dr. Clemensom nadnevkom 22. ožujka 1944. godine između ostalog von Pirquetom 1926. godine objavio prof. dr. Ernest Mayerhofer u Beču. U ovom piše: “Dobio arke Mayerhoferova Leksikona prehrane. Nije loše, ali ni naročito - ali mu praktična strana kod

Leksikonu Mayerhofer je na knjige, koja ima biti popularna, barem neki najkraći stranicama 1048-1052 obradio recept za kuhanje ili napuci za konzerviranje hrane. leksikografsku odrednicu Time bi knjiga dobila i postigla svoju svrhu.“29 Horvat

VEGETARISMUS. je prema svojim autobiografskim podacima vjerojatno radio lekturu za Leksikon prehrane, te je, iako ga knjiga nije oduševila, izradio vjerojatno dvije reklame za nju. Osim ove djelomično negativne reakcije na Leksikon prehrane u tisku ratne 1944. godine nalazimo i tri pozitivne reakcije. Tako su pod nazivom „Leksikon prehrane“ prikaz knjige napisali Nada Kovačević u Viencu, a Mladen Bošnjak u Hrvatskom ženskom listu. Dr. Josip Andrić u Spremnosti u rubrici „Hrana i prehrana“pod podnaslovom „Fizioložka razmatranja povodom izlazka Mayerhoferova ‘Leksikona prehrane’“ također prikazuje Leksikon, a u prikazu se između ostalog osvrće

26 Hrvatska Enciklopedija počela je izlaziti 1941. god. i do 1945. godine izašlo je samo 5 tomova, prvi tom je završen 10. veljače 1941. godine. Znanje i radost, počelo je izlaziti 1942. god. i izašlo je do 1945. godine 3 toma, a Leksikon prehrane je jedini izašao u cijelosti 1944. godine. 27 O suradništvu u Hrvatskoj enciklopediji vidi u svim izdanim svescima od 1. do 5. (Prilog 1.). U 3. svesku enciklopedijskog zbornika Znanje i radost, str. 171-174, objavio je tekst pod naslovom „Kako je pračovjek pripremao hranu“. 28 Reklama u Viencu 36 (1944.), br. 1. U br. 5 spominje se cijena od 2000 kuna. 29 Josip Horvat, Preživjeti u Zagrebu-Dnevnik 1943-1945., Zagreb, Sveučilišna naklada Liber -

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti - Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1989., str. 81. Dana 4. travnja napisao je Horvat reklamu za Leksikon (Isto, str. 88). Podatak koji se može pročitati uz datum 20. travnja 1944. godine je da je tog datuma Josip Horvat u HIBZ-u podigao Mayerhoferov

Leksikon prehrane, te je sljedeći dan „Izradio … reklamu za … i Mayerhoferov leksikon“ (Isto, str. 94 - 95).

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

i na „vegetarianizam“.30 Prikaz knjige donosi i list Voćnjak, Vrt i Vinograd iz 1944. godine koji uređuje dr. Ivo Hengster, predsjednik Hrvatskog vegetarskog društva.31 „Vegetarizam“ je prema Mayerhoferu “u modernom smislu rieči ono gledište i ono nastojanje, koje vrši promičbu (Propagandu) za biljnu hranu, a protiv životinjske“.32 Tekst donosi povijest vegetarijanstva u Europi u kojoj organizirana vegetarijanska društva počinju djelovati 1847. godine u Engleskoj, a potom se šire u druge europske države, a i dalje po svijetu.33

Zanimljivo je da Mayerhofer u svojoj odrednici uopće ne spominje Hrvatsko vegetarsko društvo, koje je osnovano 1928. u Zagrebu. Ovo Društvo funkcioniralo je od 1928.-1947. godine kada prestaje sa radom. Prvi predsjednik, u to vrijeme

Prikaz knjige Leksikon prehrane (detalj) koji je izašao u časopisu Voćnjak, Vrt i Vinograd , 4(1944), br. 5-6, str. 48. Urednik časopisa u to vrijeme bio je dr. Ivo Hengster, dugogodišnji predsjednik Hrvatskog vegetarskog društva.

30 Kovačević, “Leksikon prehrane“; M.(laden) B.(ošnjak), „Leksikon prehrane“, Hrvatski ženski list, 6 (1944.) 6, str. 24; Josip Andrić, “Hrana i prehrana: Fizioložka razmatranja povodom izlazka

Mayerhoferova ‘Leksikona prehrane’“, Spremnost 3 (1944.), br. 137, od 1. 10. 1944., str. 7 i 9. 31 O dr. Hengsteru kao trećem predsjedniku Hrvatskog vegetarskog društva vidi: Krešimir Belošević, „Dr. Ivo Hengster - predsjednik Hrvatskog vegetarskog društva u Zagrebu i razvoj vegetarijanstva u

Hrvatskoj“, Godišnjak Njemačke zajednice-DG Jahrbuch 16 (2009.), str. 101-114. O prikazu Leksikona vidi: Voćnjak, Vrt i Vinograd, 1944., br. 5.-6. str. 48. Prikaz Leksikona prehrane u ovom listu daje nam novi podatak o cijeni knjige (cijena je bila 1200 Kn u mjesecima svibanj i lipanj 1944. godine). Iako je urednik lista Voćnjak, Vrt i Vinograd bio dr. Ivo Hengster, te bez obzira na to što su u leksikonu odrednici “ Vegetarizam“ posvećene 4 stranice, u prikazu knjige „ vegetarizam“ je spomenut samo kao naslov jednog od većih članaka o prehrani. 32 Mayerhofer, Leksikon, str. 474. 33 U leksikografskoj odrednici „VEGETARIZAM“ nailazimo na neke pogrešne godine iz povijesti vegetarijanstva u Europi. Vjerojatno se radi o tiskarskoj grešci odnosno zamjeni brojki u godini.

Naime, u tekstu stoji da je godina nastanka prvog organiziranog vegetarijanskog društva u Europi bila 1874. godina, a ne 1847. što je točno. Na to da se radi o tiskarskoj pogrešci upućuje i činjenica da se u sljedećoj rečenici navodi 1869. godina kao godina širenja vegetarijanstva iz Engleske u Europu, to jest Njemačku (Mayerhofer, Leksikon, str. 474). Odrednica „ Vegetarismus“ iz Lexikona str. 1048 – 1052, temelj je odrednice „Vegetarizam“ iz Leksikona str. 474 – 477, ali nije njen doslovni prijevod.

Prvo vegetarijansko društvo na svijetu osnovano je 1847. u Ramsgateu, Kent, Velika Britanija. O povijesti vegetarijanstva u Velikoj Britaniji vidi više u: Julia Twigg, The Vegetarian Movement in England 1847-1981: A Study in the Structure of Its Ideology [Vegetarijanski pokret u Engleskoj 1847-1981:

Studija strukture i ideologije], doktorska disertacija, London School of Economics, University of

London, 1981. (kompletan tekst doktorske disertacije nalazi se na internetskoj stranici Međunarodne vegetarijanske unije www.ivu.org).

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

Prva od četiri stranice na kojima je obrađena leksikografska odrednica VEGETARIZAM. Leksikografska odrednica Vegetarizam nalazi se na str. 474-477 u sklopu Leksikona prehrane prof. dr. Ernesta Mayerhofera.

Nadgrobni spomenik obitelji Mayerhofer (detalj). Grob se nalazi na glavnom zagrebačkom groblju Mirogoj. Polje 1, grobno mjesto 42.

Vegetarskog društva, bio je dr. Ivo Pilar, zagrebački odvjetnik i geopolitički pisac.34

Mayerhofer donosi navode vegetarijanaca koji žele dokazati da mesnom prehranom ljudi češće obolijevaju od glista, bedrenice i sličnih bolesti. Kao protutezu on navodi da i nekuhana salata, neoprano i nekuhano voće može pridonijeti većem širenju istih bolesti. Anatomija čovjeka pokazuje prema Mayerhoferu da ljudi ne moraju biti niti isključivo mesožderi ali ni biljožderi, već da su ustvari svežderi. Prva je hrana svakog novorođenčeta majčino mlijeko koje se svrstava u animalnu hranu.

Drugi dokaz koji vegetarijanci iznose u obrani svojih ideja je taj da “ meso razdražuje ljudsku ćud te da prenosi nemirnost i okrutnost grabežljivih životinja na čovjeka“. Tumačenja nepristranih liječnika koje ovdje iznosi Mayerhofer pokazuju da to nije točno već da meso izaziva tromost i osjećaj umornosti u vrijeme probavljanja. Razmatrajući o filozofsko- spekulativnoj strani vegetarijanstva navodi da su pitagorejci, tj. vegetarijanci u antičko doba, više zazirali od uživanja graha nego mnogi katolici od uživanja mesa u vrijeme posta.

Mayerhofer je svjestan da u ljudskoj povijesti postoje vremena kada se mnogi ljudi moraju radi raznih razloga odreći mesne hrane i prilagoditi svoju ishranu više biljnoj hrani. Tako prof. dr. Pirquet podučava da je biljna hrana povoljnija za narodno gospodarstvo nego životinjska, ali da ne treba posve isključiti proizvode koji se dobivaju od životinja. Osim agitacijskog spominje se: ekonomski, vjerski, instinktivni vegetarijanizam. Na kraju teksta autor donosi pregled vegetarskog hranjenja u „dietetske“ svrhe. Mayerhofer u svome Leksikonu prehrane dijeli vegetarstvo na:

34 O Hrvatskom vegetarskom društvu vidi: Krešimir Belošević, „75. obljetnica osnutka Hrvatskoga vegetarskog društva“, Hrvatska revija 4 (2004.) 2, str. 83-88. O dr. Pilaru kao vegetarijancu i prvom predsjedniku Vegetarskog društva vidi: Krešimir Belošević, „Dr. Ivo Pilar- prvi predsjednik Vegetarskog društva“, Pilar 1 (2006) 1, str. 109-116.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

Čisto ili strogo vegetarstvo koje isključuje svaku hranu koja potječe od životinja - današnjim znanstvenim jezikom bio bi to veganski oblik prehrane.

Umjereno vegetarstvo koje u prehrani dozvoljava namirnice koje potječu od živih životinja (mlijeko, jaja i sl.) - današnjim jezikom bilo bi to ovolaktovegetarijanstvo.35

U svom Leksikonu prehrane Mayerhofer na kraju donosi i prikaz ljekovitog učinka vegetarijanske prehrane prema onodobnim istraživanjima, te govori o nekoliko bolesti u slučaju kojih biljna hrana predstavlja lijek, a od kojih je jedna i alkoholizam. Prema njemu iskustva stečena tijekom 40 godina primjenjivanja vegetarske kure u liječenju alkoholičara navode na zaključak da bezmesna prehrana više od mesne potiskuje alkoholnu žeđ.

Osim u osnovnoj leksikografskoj odrednici Mayerhofer se spominje vegetarijanstva još u nekim leksikografskim odrednicama, npr. u: „Crievna flora“, „Japanska prehrana“, „Jaja“ i „ Kineska prehrana“.36

Prof. dr. Ernest Mayerhofer očigledno nije bio vegetarijanac, te je pokušao u obradi leksikografske jedinice „vegetarizam“ objasniti način ispravnog hranjenja. Kao i drugi autori s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća, on se u svojim znanstveno-popularnim prikazima ljudske

stranica iz Who’s Who in Central and East-Europe 1933/34, Zürich, 1934. godine, str 627. Ovdje su kao odrednice obrađeni Matilda dr. Mayerhofer-Lateiner i Ernest prof. dr. Mayerhofer. Iz odrednice može se pročitati adresa stanovanja: Medveščak 78, i broj telefona 87-88.

35 Suvremenu podjelu vegetarijanaca vidi u: Zvonimir Šatalić, Vegetarijanska prehrana, nutritivni status vitamina B skupine i razina homocisteina kao čimbenici rizika za pojavu osteoporoze, disertacija, Zagreb, 2009, str. 3. Prema tablici 1.“Podvrste vegetarijanske prehrane” vegetarijanci se danas dijele na sljedeće grupe:

• Tradicionalni vegetarijanci - obitelji koje su generacijski vegetarijanci • Novi vegetarijanci - osobe koje su u djetinjstvu bile omnivori, a odnedavno su vegetarijanci • Semi vegetarijanci - osobe koje povremeno konzumiraju ribe ili perad, ali rjeđe od jedanput tjedno • Polo vegetarijanci - osobe koje u svoju prehranu uključuju meso peradi • Pesko vegetarijanci - u prehrani se nalaze i ribe, rakovi i školjke • Lakto vegetarijanci - u prehranu uključuju mliječne proizvode • Ovo vegetarijanci - osobe koje u prehrani koriste jaja • Lakto-ovo vegetarijanci - u prehrani koriste mliječne proizvode i jaja • Makrobiotičari – ovisno o vrsti mogu u prehranu uključivati i ribu • Frutarijanci – osobe koje u prehrani koriste namirnice biljnog podrijetla koje nisu zahtijevale ubijanje biljaka • Sirova prehrana - osobe koje u svojoj prehrani koriste voće, orašasto voće, sjemenke i klice 36 Mayerhofer, Leksikon, str. 62, 122-133, 167- 172.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

prehrane zalaže za umjerenost te upozorava da bi se čovječja prehrana trebala sastojati i od biljne i od mesne hrane uz umjerenu konzumaciju različitih pića. Dakle, ne treba ni u čemu pretjerivati, a ukoliko se pojave simptomi koji pokazuju da neka hrana smeta (današnjim jezikom alergije), takvu hranu treba smanjiti ili izbjegavati kraće ili duže vrijeme.

Na kraju ovoga rada želim naglasiti da je prof. dr. Ernest Mayerhofer kao Austrijanac „simpatičan, omanjeg rasta, debeljuškast, uvijek nasmijan i spreman na šalu“, kako ga u svojim sjećanjima na studentske dane opisuje njegov učenik prof. dr. Silvije Novak37, uz nesumnjive zasluge za razvoj hrvatske pedijatrije, dao velik doprinos i hrvatskoj leksikografiji. Obrađujući teme vezane uz hranu u dva leksikona prehrane, bečkom i zagrebačkom, dao je i najpotpuniji leksikografski prikaz pojma vegetarijanstvo na našim područjima.

Nažalost, povijest hrvatske leksikografije i enciklopedistike, koju je najviše obrađivao Igor Gostl, ne spominje Mayerhoferov rad na području leksikografije. Ne znam koji je razlog tome. Možda ga možemo naći u činjenici što je autor, prof. dr. Ernest Mayerhofer, iako je veći dio svog radnog i životnog vijeka proveo u Hrvatskoj, gdje je i umro 1957. godine, bio Austrijanac. Ovu grešku trebalo bi svakako ispraviti, pogotovo s obzirom na to da Gostl u svome radu „Od glagoljskih lucidarija do ‘Hrvatske enciklopedije’ (Pet stoljeća hrvatske enciklopedike i leksikografije)“ spominje i djela enciklopedijsko-leksikografskog karaktera čiji su autori pripadnici drugih naroda.38 U svakom slučaju Mayerhofer nikako ne bi smio biti izostavljen iz povijesti hrvatske leksikografije, napose s obzirom na to da su oba njegova leksikona prehrane pisana u Zagrebu, te i zbog toga trebaju oba biti uvrštena u popis hrvatske enciklopedistike i leksikografije.

Ipak, treba reći da su se povjesničari medicine u Hrvatskoj više puta sjetili prof. dr. Ernesta Mayerhofera u obliku enciklopedijskih i leksikografskih odrednica u stručnim ili općim enciklopedijskim izdanjima, te se prof. dr. Ernest Mayerhofer osim kao pisac suradnik u leksikonima i enciklopedijama, pojavljuje i sam kao enciklopedijska odrednica. Njegovo ime pojavljuje se i kao odrednica u međunarodnim izdanjima uglednog almanaha Who is Who in Central and East-Europe iz 1933/4., 1937. i 1938.

37 Silvije Novak, „Uspomene na moj studij“, Liječnički vjesnik, 99 (1977.), br. 10, str . 647. Novak se ovdje između ostalih profesora sa Medicinskog fakulteta spominje i prof. dr. Ernesta Mayerhofera navodeći da je zbog svojih karakteristika pristajao uz djecu. Prof. dr. Novak navodi u istom tekstu đake i nasljednike prof. Mayerhofera na polju hrvatske pedijatrije - profesore: Dragišića, Skrivanelia,

Pasinia, Eraka, Teu Šik i dr. 38Igor Gostl, „Od glagoljskih lucidarija do ‘Hrvatske enciklopedije’“, Radovi Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“, 4 (1995.), str. 81-124.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

godine.39 Kao odrednica pojavljuje se Mayerhoferovo ime i u nekim drugim izdanjima leksikografske prirode.40

Dok je veliki Mayerhoferov doprinos na polju medicine, napose kroz užu specijalnost u pedijatriji, na području današnje Hrvatske i u široj okolici već poznat, njegov doprinos hrvatskoj i svjetskoj leksikografiji i enciklopedistici treba detaljnije proučiti i iskoristiti njegova znanja u suvremenom svjetlu. U ovom radu dat je samo kratak prikaz leksikografskog doprinosa iz pera Austrijanca i zagrebačkog profesora pedijatrije prof. dr. Ernesta Mayerhofera i time napravljen možda prvi korak na tom putu.

Prilozi: Izbor iz leksikografske bibliografije prof. dr. Ernesta Mayerhofera:

Prilog 1: Enciklopedije i leksikoni u kojima je prof. dr. Ernest Mayerhofer pisac odrednica: Ernest Mayerhofer i Clemens von Pirquet, Lexikon der Ernährungskunde, 1. sv., A – B, Wien –

Leipzig - München, Kukola Verlag, 1924. (autor 95% teksta);41 Ernest Mayerhofer i Clemens von Pirquet, Lexikon der Ernährungskunde, 2. sv., C – G, Wien,

Rikola Verlag, 1925.(?);42 Ernest Mayerhofer i Clemens von Pirquet, Lexikon der Ernährungskunde, 3. sv., Wien, Verlag von

Julius Springer, 1925.;43 Ernest Mayerhofer i Clemens von Pirquet, Lexikon der Ernährungskunde, 4. i 5. sv., Wien, Verlag von Julius Springer, 1926.;44 Ernest Mayerhofer i Clemens von Pirquet, Lexikon der Ernährungskunde, Wien, Verlag von Julius

Springer, 1926. (suautor leksikona, leksikon je završen u Zagrebu);45

39 O Mayerhoferu i njegovoj supruzi Matildi vidi u međunarodnom almanahu Stephen Taylor (ur.),

Who is Who: Who’s who in Central and East-Europe 1933/34, Zürich, The Central European Times

Publishing Co. LTD., 1934, str. 627; Stephen Taylor (ur.), Who’s Who in Central and East-Europe,

Zurich, The Central European Times Publishing Co. LTD., 1937, str.727; The International Who’s who 1938, London, Europa Publications LTD, 1938, str. 775. 40 Vidi prilog 2. 41 Švarc, Lexikon der Ernährungskunde, Liječnički vjesnik, 46 (1924) 4, str. 171 - 172. 42 Švarc, Lexikon der Ernährungskunde, Liječnički vjesnik, 47 (1925) 3, str. 177. 43 Švarc, Lexikon der Ernährungskunde, Liječnički vjesnik, 48 (1926) 2, str. 126. 44 Švarc, Lexikon der Ernährungskunde, Liječnički vjesnik, 48 (1926) 11, str. 892. 45 „ Leksikon je izlazio od 1924 - 1926. u pet svezaka, koji su naknadno uvezani zajedno“. Usp. Mirko

Dražen Grmek - Vladimir Dugački, Hrvatska medicinska bibliografija, dio I., sv. III, 1919-1940.,

Zagreb: JAZU, 1984., str. 221.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

Gustav Šamšalović (red.), Leksikon Minerva - Praktični priručnik za modernog čovjeka, Zagreb,

Minerva nakladna knjižara, 1936.; Mate Ujević (gl. ur.), Hrvatska enciklopedija, sv. 1., Zagreb, Konzorcij Hrvatske enciklopedije, 1941.; Mate Ujević (gl. ur.), Hrvatska enciklopedija, sv. 2., Zagreb, Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, 1941.; Mate Ujević (gl. ur.), Hrvatska enciklopedija, sv. 3., Zagreb, Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, 1942.; Mate Ujević (gl. ur.), Hrvatska enciklopedija, sv. 4., Zagreb, Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, 1942.; Ernest Mayerhofer: Leksikon prehrane, Zagreb, Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, 1944.; Ernest Mayerhofer, „Kako je pračovjek pripremao hranu“, u: Znanje i radost – enciklopedijski zbornik, Zagreb, Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, 1944., str 171 - 173; Mate Ujević (gl. ur.), Hrvatska enciklopedija, sv. 5., Zagreb, Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, 1945.

Prilog 2: Almanasi, enciklopedije, leksikoni i slični bibliografski priručnici u kojima je prof. dr. Ernest Mayerhofer obrađen kao odrednica ili u sklopu odrednice Ustilagilizam:

A review of the work of the American Relief Administration in Austria: year 1922-1923. European

Children’s Fund, American Relief Administration. Tiskao J. Weiner, 1923., str. 62.;46 Vladimir Stanojević, „Mayerhofer, Ernest“, u: Stanoje Stanojević (ur.), Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, 2. sv., Zagreb, Bibliografski zavod D. D., 1926., str. 832; I. M. Petrović i D. Težak (ur.), Ko je ko u Jugoslaviji, Zagreb - Beograd, Jugoslavenski godišnjak -

Beograd i Nova Europa - Zagreb, 1928., str. 84; I. Fischer (ur.), Biographisches Lexikon der hervorradengen Ärtze der letzten fünfzing Jahre, 2. sv.,

Berlin - Wien, Urban-Schwarzenberg, 1933., str. 1011 - 1012; Stephen Taylor (ur.), Who’s Who in Central and East-Europe 1933/34, Zürich, The Central

European Times Publishing CO. LTD., 1934., str. 627 (Mayerhofer Ernest i Mayerhofer-

Lateiner Matilde kao odrednice); Gustav Šamšalović (ur.), Leksikon Minerva - Praktični priručnik za modernog čovjeka, Zagreb,

Minerva nakladna knjižara, 1936., str. 871; Dragoljub Sretenović (ur.), Leksikon zdravlja - Priručnik za zdrave i bolesne, Zagreb-Beograd,

Minerva nakladna knjižara D. D., 1936, str. 874 - 875 (u odrednici ustilagilizam spominje se

Mayerhoferovo ime); Edo Deutsch (ur.), Leksikon zdravlja - Priručnik za zdrave i bolesne, Zagreb, Minerva nakladna knjižara D. D., 1937, str. 851; Stephen Taylor (ur.), Who’s Who in Central and East-Europe, Zürich, The Central European Times

Publishing CO. LTD., 19372, str. 727 (Mayerhofer Ernest i Mayerhofer-Lateiner Matilde kao odrednice); The international Who’s Who, London, Europa Publications LTD., 1938, str. 775;

46 U pregledu se navodi rad Pirqueta i Mayerhofera „The Necessity and Method of Child Feeding in

Austria“.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

Internacional who’s who in world medicine, American Universitites Medical Research Publications.

Inc., 1947., str. 454; Đorđe Vukadinović (ur.), Popularni medicinski leksikon, Zagreb, Novinarsko izdavačko poduzeće, 1954., str. 1102 - 1103; Đorđe Vukadinović (ur.), Popularni medicinski leksikon, Zagreb, Novinarsko izdavačko poduzeće, 1955., str. 1149; Đorđe Vukadinović (ur.), Popularni medicinski leksikon, Zagreb, Novinarsko izdavačko poduzeće, 1956., str. 1289; Đorđe Vukadinović (ur.), Popularni medicinski leksikon, Zagreb, Novinarsko izdavačko poduzeće, 1956 (1959-novi otisak)., str. 1289; Đorđe Vukadinović (ur.), Popularni medicinski leksikon, Zagreb, Novinarsko izdavačko poduzeće, 1961., str. 1289-1290; Mirko Dražen Grmek, „Mayerhofer, Ernest“, u: Medicinska enciklopedija, sv. 6, Komb - Min,

Zagreb, Leksikografski zavod FNRJ, 1962., str. 572-573; Mirko Dražen Grmek, „Mayerhofer, Ernest“, u: Miroslav Krleža (gl. red.), Enciklopedija

Jugoslavije, sv. 6, Maklj-Put, Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod, 1965.; Ante Šercer (gl. red.), Medicinska enciklopedija, sv. 1, A - Ćul, Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod, 1967., str. 67 ( u odrednici Akropatije - Ustilagilizam spominje se Mayerhoferovo ime); Miroslav Krleža (dir.), Enciklopedija leksikografskog zavoda, sv. 4, Laghouat-Oživljavanje, Zagreb,

Jugoslavenski leksikografski zavod, 1968., str. 280; Mirko Dražen Grmek, „Mayerhofer, Ernest“, u: Ante Šercer i Mirko Dražen Grmek (gl. red.),

Medicinska enciklopedija, sv. 4, Komb - Nju, Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod, 1969., str. 431; Mirko Dražen Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, dio 1., sv. 2: 1876 - 1918., Zagreb,

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1970., str. 170 - 176; Erna Lesky, Wien und die Weltmedizin, Wien, Böhlau Verlag Wien, 1974., str. 134, 236; Josip Šentija (gl. ur.), Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, sv. 5, L - Nigh,

Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod, 1979, str. 383; Mirko Dražen Grmek i Vladimir Dugački, Hrvatska medicinska bibliografija, dio I., sv. II: 1919 - 1940., Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1984., str. 220 - 222; Petar Rogulja (gl. ur.), Građa za Hrvatsku Retrospektivnu Bibliografiju Knjiga 1835 -1940, sv. 13,

M - Maž, Zagreb, Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1989., str. 179 - 190 (Bibliografija

Ernesta Mayerhofera do 1940. godine, 111 naslova); Ivo Padovan (gl. ur.), Medicinski leksikon, Zagreb, Leksikografski zavod“ Miroslav Krleža“, 1992., str. 509-510; Antun Vujić (gl. ur.), Hrvatski leksikon, sv. 2, L-Ž, Zagreb, Naklada Leksikon d. o. o. -

Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1997., str. 85; August Kovačec (gl. ur.), Hrvatska (opća) enciklopedija, sv. 7, Mal - Nj, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005., str. 159 - 160; Antun Vujić (gl. ur.), Enciklopedija opća i nacionalna u 20 knjiga, sv. 13, Ma - Mi, Zagreb, Pro leksis d. o. o. Zagreb - Večernji list d. d. Zagreb, 2007., str. 168.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 63-78 Krešimir Belošević, ing. preh. teh.: Austrijanac prof. dr. Ernest Mayerhofer i njegov...

Sažetak

Prof. dr. Ernest Mayerhofer, rođeni je Austrijanac koji je hrvatskom narodu ostavio mnoštvo plodova svoga rada. Osim što je djelovao kao liječnik praktičar, bio je profesor pedijatrije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a kao gost predavao je i u Beogradu. Autor je mnogih znanstvenih radova u kojima je iznio rezultate svojih istraživanja koja je godinama provodio diljem Hrvatske, Europe, pa i šire. Jedan od njegovih najznačajnijih radova je svakako Leksikon prehrane. Ova knjiga izašla je ratne 1944. godine, a obradila je mnoštvo pojmova vezanih za prehranu. Iz ovog hrvatskog Leksikona ovdje se pokušalo detaljnije obraditi leksikografsku odrednicu „Vegetarizam“.

Der Österreicher Prof. Dr. Ernest Mayerhofer und sein Beitrag der kroatischen Lexikographie mit besonderem Blick auf den lexikographischen Begriff „Vegetarismus“ in seinem Ernährungslexikon aus dem Jahr 1944

Prof. Dr. Ernest Mayerhofer ist geborener Österreicher, der im kroatischen Volk eine Menge von den Früchten seiner Arbeit hinterließ. Neben seiner Arbeit als praktizierender Arzt, war er Professor der Pädiatrie an der Medizinischen Fakultät in Zagreb, und gastierender Vorträger in Belgrad. Er ist Autor vieler Wissenschaftlicher Arbeiten in denen er die Resultate seiner Untersuchungen, die er jahrelang in Kroatien, Europa und breite durchführte, veröffentlichte. Einer seiner bedeutendsten Arbeiten ist das Ernährungslexikon. Dieses Buch erschien im Kriegsjahr 1944, und bearbeitete viele Begriffe aus der Ernährung. Aus diesem kroatischen Lexikon versuchte man hier genauer den Begriff „Vegetarismus“ zu bearbeiten.