SENILNA MAKULARNA DEGENERACIJA
Senilna makularna degeneracija (SMD) je sveobuhvatni naziv za skupinu progresivnih degenerativnih promjena koje zahvaćaju žutu pjegu i uzrokuju različite stupnjeve gubitka vidne funkcije, što je najizraženije u starijoj životnoj dobi AUTOR ČLANKA:
doc.dr.sc. Jurica Predović, dr.med., oftalmolog, supspecijalist za bolesti stražnjeg segmenta oka
S
tarenje oka manifestira se različitim promjenama u žutoj pjegi (macula lutea) mjestu u oku gdje se fokusiraju zrake svjetlosti. Prema procjenama, u razvijenom svijetu 10% osoba starijih od 65 g. i 25% osoba starijih od 75 g. života boluje od SMD. SMD je u razvijenom svijetu najčešći uzrok sljepoće osoba starijih od 50 godina. Bolest se razvija kod osoba s genetskom predodređenošću (dosad je identificirano 20ak odgovornih gena) ali i pod utjecajem raz ličitih okolišnih faktora. Najčešći rizični faktori su poodmakla životna dob, arterijska hipertenzija, ženski spol, kardiovaskularne bolesti, hiperkolesterolemija, dalekovidnost i pušenje. Ljudi sa svijetlim očima (šarenicama) češće obolijevaju od SMD nego ljudi s jače pigmentiranim očima. SMD se klinički dijeli na suhi i vlažni oblik. Suhi oblik karakteriziraju pojava druza, nakupina različitih otpadnih produkata metabolizma stanica žute pjege, te različiti stupnjevi propadanja fotoreceptora i pigmentnih stanica u žutoj pjegi (Slika 2. i 3.). U suhom obliku, ovisno o uznapredovalosti bolesti, javljaju se različiti, najčešće blaži poremećaji centralne vidne oštrine. S vremenom nas taje značajna atrofija žute pjege, ili pak zbog nedostatka kisika i upalnih promjena bolest može prijeći u vlažni oblik koji karateriziraju povećana propusnost postojećih krvnih ži-
la i stvaranje novih, patoloških krvnih žila u i oko žute pjege (Slika 4.). Kod vlažnog obli ka značajno se narušava struktura žute pjege i rapidno se smanjuje vidna funkcija, što bolesnici primjećuju kao iskrivljenje slike i mrlju u središnjem dijelu vidnog polja. Prirodni tijek bolesti rezultira trajnim propadanjem strukture žute pjege, atrofijom i ožiljkovanjem žute pjege te gubitkom vidne funkcije središnjeg dijela vidnog polja, čime oboljeli gubi mogućnost čitanja, prepoznavanja lica osoba oko sebe i slično. Prema procjenama, 85-90% oboljelih ima suhi oblik bolesti, a 10-15% vlažni oblik. Simptomi bolesti nisu specifični i uvelike ovise o stadiju bolesti. Kod suhog oblika koji najčešće sporo napreduje tijekom više godina, simptomi se tijekom vremena značajno ne mijenjaju, a pacijenti se najčešće žale na neoštar vid, iskrivljenu sliku, ne vide sva slova u riječi dok čitaju, teško prate red kod čitanja, teško prepoznaju lica osoba i slično. Jedan od prvih simptoma je produljeno vrijeme oporavka vida nakon osvjetljenja oka. Prijeđe li bolest u suhi oblik pogoršanje simptoma bolesti nastupa relativno brzo tijekom par dana ili tjedana, a može napredovati sve do gubitka centralnog dijela vidnog polja. Konačno, dolazi do teškog oštećenja središ njeg dijela vidnog polja, dok je periferno vidno polje gotovo uvijek očuvano. Bolesnicima sa SMD preporučuje se samokontrola vidne funkcije Amslerovom mrežicom (Slika 1.) tj. jednostavnim testom kojim bolesnik može sam uočiti napredovanje simptoma bolesti. Amslerovim testom bolesnik periodički, uz naočale za blizinu, sam ispiSLIKA 2. Suhi oblik SMD. Gore lijevo: fotografija očne pozadine širokokutnom kamerom. Vide se karakteristične promjene u makuli, disgrupacije retinalnog pigmentnog epitela i druze. Gore desno: autofluorescenca očne pozadine širokokutnom kamerom u zelenom spektru. Dolje lijevo: fotografija očne pozadine kamerom širine 30 stupnjeva s naznačenom linijom u kojoj je učinjen OCT presjek makule (dolje desno). Vide se valovita uzdiguća retinalnog pigmentnog epitela (druze).
26
www.inpharma.hr
SLIKA 1. Amslerova mrežica. Bolesnik drži mrežicu pred okom na udaljenosti na kojoj inače čita na blizinu, gleda u točku u središtu mrežice s naočalama za gledanje na blizinu, uvijek najprije na jedno, a potom na drugo oko. Ako je mrežica izobličena ili fale neki dijelovi mrežice, to može biti znak makularne degeneracije. Kod bolesnika koji već imaju dijagnosticiranu makularnu degeneraciju mrežica služi za praćenje napredovanja bolesti.
tuje središnji dio svog vidnog polja, za svako oko zasebno. Test je kratkotrajan i nije specifičan za SMD. Klinički pregled još je uvijek osnovna dijag nostička metoda, a po indikaciji oftalmologa može se učiniti dodatna obrada koja najčešće uključuje slikovne dijagnostičke metode, od kojih su najznačajnije optička koherentna tomografija (OCT), OCT angiografija (OCTA), FAF (fundus autofluorescenca), FFA (fundus fluoresceinska angiografija) i ICGA (angiografija indocijanin zelenilom). Ne postoji lijek kojim bi se bolest izliječila. Sukladno rezultatima Age-Related Eye Disease Study 2 (AREDS2) studije, bolest se može značajno usporiti redovitom preventivnom primjenom vitamina i antioksidansa, prestankom pušenja i nošenjem zaštitnih naočala kojima se smanjuje štetan utjecaj UV zračenja na žutu pjegu. Postoje brojni pripravci na tržištu čiji je sastav temeljen na AREDS2 formulaciji, prema kojoj je preporučen dnevni unos sljedećih nutrijenata: 500 mg vitamina C, 400 IJ vitamina E, 10 mg luteina, 2 mg zaeksantina, 2 mg bakra (u obliku bakar oksida) i 80 mg cinka (Tablica 1.). Lutein, zeaksantin i betakaroten su skupina nutrijenata poznata kao karotenoidi. Sam beta-karoten ne nalazi se u oku, no potreban je za sintezu vitamina A koji u oku transformira svjetlosnu u električ nu energiju i na taj način omogućuje vid. Lutein i zaeksantin se nalaze u retini i leći
