Moja priča | VANDA BREZONJIĆ
Dobila sam bitku protiv najtežeg oblika malignog tumora mozga Pravnici Vandi prvi znaci bolesti javili su se kad je imala 36 godina. Sljedećih devet godina bilo joj je ispunjeno tapkanjem u mraku, preprekama i zdravstvenim teškoćama koje je teško i opisati, potom i operacijom, kemoterapijom, alternativnim metodama pomoći. Sve to, uz njenu čeličnu volju, vratilo ju je s ruba s kojeg se malo tko vraća. Piše TAMARA FRANJIĆ, snimio GORAN MEHKEK/CROPIX
D
evet godina trajala je borba Zagrepčanke Vande Brezonjić s tumorom mozga. Cijeli taj strmi put, koji je počeo glavoboljama, vodio preko početnih lezija do glioblastoma IV. stupnja, potom do operacije, zatim i kemoterapije i konačnog izlječenja, ta odvažna i odlučna žena opisala je u knjizi "Uspjela sam, živjet ću", čije je drugo izdanje nedavno objavljeno. Prije petnaest godina, tada 36-godišnju pravnicu Vandu, zaposlenu u jednom odvjetničkom uredu, počele su mučiti povremene dugotrajne glavobolje. Nije se previše zabrinula, ali je potražila pomoć neurologa. Napravili su joj niz pretraga, no nisu pronašli ništa sumnjivo pa je neurologinja predložila akupunkturu. Terapija je bila uspješna i iduće dvije godine Vanda je proživjela bez problema. Glavobolje su se tada vratile i natjerale je da opet ode neurologinji. Nadala se novom ciklusu akupunkture i nije ni pomišljala da bi to moglo biti nešto ozbiljnije. No, liječnica ju je uputila na MR mozga, na kojem je uočena "lezija temporalno lijevo koja po svojim morfološkim karakteristikama može odgovarati astroci-
46
DOKTOR U KUĆI SVIBANJ 2021.
tomu", što je najčešći primarni tumor mozga u odraslih.
praćenje i kontrolu, a operaciju nije spominjao, kaže Vanda.
Praćenje i biopsija Uslijedilo je praćenje na MR-u, svakih tri, pet ili šest mjeseci. Nakon što je pročitala prvi nalaz MR-a, Vanda je odlučila da više neće čitati medicinsku dokumentaciju. - Pročitala sam je tek za potrebe pisanja knjige. Inače bih došla na kontrolu, saslušala mišljenje liječnika, pospremila nalaz i nastavila dalje. Zašto? Zato što ga ionako ne mogu točno protumačiti, kao i većina ljudi koji nisu liječnici. A ako idem pretraživati po internetu, samo ću se opterećivati. Odlučila sam da je pametnije ne istraživati, kako bih izbjegla strah i stres i kako bih se mogla boriti - kaže danas. Tumor je polako rastao pa je tadašnji neurokirurg odredio biopsiju. Bila je to šesta godina od pojave glavobolja. Tijekom biopsije Vanda je bila budna, osjećala se čudno, znala je da joj "buše" lubanju, ali cijelo je vrijeme razgovarala s liječnicima, pustili su glazbu pa se zapravo i nije bojala. Nalaz je pokazao da se radi o glijalnom tumoru gradusa II (difuzni astrocitom). Neurokirurg je odredio
Ponovo govori Dva mjeseca nakon biopsije počeli su joj se javljati neobični epileptički napadaji tijekom kojih nije mogla govoriti. Ponekad bi čula zujanje u glavi, glazbu, glasove. Liječnik joj je rekao da je to u granicama očekivanoga. - Krivo mi je što mi liječnici nisu rekli "može vam se dogoditi to i to", sama sam povezala što mi se događa, a sama sam to i nadvladala. Povremeno nisam mogla ispustiti baš nikakav glas. S vremenom sam prepoznala kada će doći do napadaja pa bih rekla majci da me tada uči govoriti, da me tjera da stalno ponavljam riječi za njom. Ona je govorila, a ja sam gledala njena usta i oponašala je. Nastojala sam i nastojala i uspjelo mi je prevladati tu nemoć, baš na riječi "dobar", nekako sam je izbacila iz sebe. Istina je da sad malo previše pričam, a prije svega ovoga bila sam vrlo tiha - smije se Vanda kojoj je, kad se danas osvrne, upravo epizoda s nemoći govorenja najteže pala tijekom borbe za život. Ali ni tada nije mislila "jadna ja", nego je bila ljutita, prkosna i htjela je govoriti.
