ŠTO DEMOGRAFSKA NERAVNOTEŽA ZNAČI ZA HRVATSKO GOSPODARSTVO? Međuovisnost stanovništva i ekonomskog rasta

ŠTO DEMOGRAFSKA NERAVNOTEŽA ZNAČI ZA HRVATSKO GOSPODARSTVO?

Međuovisnost stanovništva i ekonomskog rasta

Često se kritizira državno neuplitanje u gospodarstvo i društvo, a ako instrumenti zaostanu, onda se žestoko ukazuje na tu manjkavost.

Piše: izv. prof. dr. sc. Nataša Drvenkar1

Što demografska neravnoteža znači za hrvatsko gospodarstvo?

Uzimajući u obzir noviju i nešto stariju hrvatsku (ekonomsku) povijest, iskustva pokazuju kako često ne znamo odgovoriti na jednostavna pitanja počevši od onih temeljnih ekonomskih „što?“, „kako?“ i „za koga?“ proizvoditi uz dodatak pitanja lokacije, „gdje?“. Nastavno na to, logično je i pitanje zašto uopće neka gospodarstva rastu i na koji način održavaju svoj ekonomski rast. Međuovisnost stanovništva i ekonomskog rasta i razvoja je neupitna. Jedan od prvih mogućih odgovora, jest jer raste stanovništvo, ako promatramo razvijene zemlje, a ne zanemarujući pri tome značenje (i značaj) inovativnosti i tehnologije. Ako stanovništvo raste sporije od rasta ukupne produktivnosti (BDP) neke zemlje, logično je da će prosječni ekonomski rast biti veći (BDP po stanovniku). Više radne snage pretpostavlja veći broj ljudi koji može biti zaposlen (aktiviran) i proizvoditi proizvode i usluge, a ujedno to znači i više potrošača na tržištu. Kroz vrijeme, upravo to stanovništvo akumulira više kapitala što doprinosi akumulaciji „više znanja“ (tzv. know how, tackt knowledge, learning by doing, technology leapfrogging), a „više strojeva i opreme“ ostvaruje tehnološki

1 Autorica je izvanredni profesor na Katedri za nacionalnu i međunarodnu ekonomiju

Ekomomskog fakulteta u Osijeku.

napredak koji povećava (iznova) proizvodnost kapitala i rada.2 Pri tome, ne treba zanemariti veliki suvremeni demografski izazov koji proizlazi iz poboljšanja životnih uvjeta koji produžavaju životni vijek stanovništva, a stanovništvo stari usporedno s niskim i padajućim stopama nataliteta i fertiliteta.

„Sukob licemjerstva“

Usto, pomalo je zastupljen licemjeran stav prema „ulozi države u gospodarstvu“. Naime, često se kritizira državno ne uplitanje u gospodarstvo i društvo, a ako instrumenti izostanu, onda se vrlo žustro kritizira ta manjkavost. Demografija, kao društvena znanost koja proučava stanovništvo s kvantitativnog i kvalitativnog aspekta zasigurno je područje koje karakterizira upravo ovaj „sukob licemjerstva“. A zbog dugoročnosti „uzroka i posljedica“, vrlo je lako odustati ili ne biti dosljedan s politikom demografske obnove. Ne smije se zanemariti činjenica kako su osnovna demografska pitanja, iako mjerena vrlo sofisticirano, usmjerena na vrlo intimna područje ljudskog života: rođenje, školovanje, bračni status, zapošljavanje, umirovljenje. Pokazatelji reprodukcije radnog kontingenta su koeficijent ulaska u radnu dob, koeficijent izlaska iz radne dobi te koeficijent zamjene, a određeni su, grubo rečeno, donjom (potražnja za radnom snagom, trajanje općeg obveznog školovanja, zakonska regulativa po pitanju obuhvata djece i mladih školovanjem, zakonski određena minimalna dob stupanja u radni odnos, tradicija i običaji) i gornjom razinom radnog kontingenta (potražnja za radnom snagom, zakonski određena dob stjecanja prava na mirovinu i uvjeti rada osoba starije životne dobi, opći uvjeti rada, tradicija i običaji). Problem starenja odozgo (produljenje života) te starenja odozdo (smanjenje udjela mlađeg stanovništva, odgoda ulaska u brak, starije prvorotkinje) ugrožavaju stabilnost.

Jesmo li opravdano (a možda i licemjerno) zabrinuti zbog Popisa stanovništva 2021.?

Privremenim objavama rezultata Popisa stanovništva 2021. godine „svi su u čudu“ i „odjednom zabrinuti“. Demografi dugi niz godina upozoravaju na problem sve većeg demografskog deficita u Hrvatskoj (Wertheimer-Baletić, 1996., 1999., 2003.,

2 Modiglianijeva teorija životnog ciklusa objašnjava kako se bogatstvo prenosi s generacije na generacije jer umirovljenici ušteđeno bogatstvo troše i time iznova bogatstvo kruži u gospodarstvu pa ga stječu mlađe generacije u fazi akumulacije. Ipak, treba voditi računa kako pad prihoda pri odlasku u mirovinu utječe negativno na potrošnju stanovništva.

Nažalost, ako se nastave negativni populacijski trendovi u Hrvatskoj, dodatno će se otežat cirkulacija „bogatstva“ među generacijama što će uzrokovati negativne neto uštede, a to će se odraziti, dugoročno, i na ekonomski prosperitet. Više o tome: u Ando i Modigliani (1963), Deaton (1992) Beblo i Schreiber (2022).

2004., 2005., 2006.; Akrap, 2011., 2019.; Živić, 1998. i ostali). Razlozi nepovoljne demografske slike duboko su ukorijenjeni u specifične okvire našeg političkog i ekonomskog života. Tako Wertheimer-Baletić (2005) ističe parcijalne generacijske depopulacijske procese i to: depopulaciju ženskog stanovništva koja traje od kraja 1950- ih godina i depopulaciju ukupnog stanovništva od druge polovice 1960- ih godina, a Akrap (2019) podsjeća na sporu modernizaciju jer je sredinom 20. stoljeća još oko 80% stanovništva živjelo u seoskim naseljima uz broju ratovanja na ovim područjima koja su nanijela velike demografske i gospodarske gubitke. Kada se promotre pokazatelji Popisa 2001., 2011. i 2021., hrvatsko se stanovništvo smanjilo za 14 posto, a 40,3 posto ukupnog smanjenja stanovništva Hrvatske u razdoblju od 2001. do 2021. godine odnosi se na smanjivanje broja stanovnika pet slavonskih županija3. U odnosu na 2001. godinu, promatrajući novu NUTS II klasifikaciju, u Panonskoj Hrvatskoj4 je preko 255 tisuća stanovnika manje (prema DZS, 2022) i ova regija, gotovo kontinuirano, u posljednje 23 godine čini oko 42 posto negativnog prirodnog prirasta Hrvatske. Nastavno na to, zabrinjava indeks starenja5 koji je, prema posljednjem Popisu stanovništva, u Panonskoj Hrvatskoj 166, a u Hrvatskoj je prosječno 156! Stanovništva starijeg od 65 godina je više od mladog stanovništva do 14 godina za više od 93 tisuće (autorica prema DZS, 2022e) (pogledati Grafikon 2). Ukupan broj radno-sposobnog stanovništva smanjio se za oko 122.192 stanovnika između 2007. i 2019. godine pa se, logično, smanjio i broj aktivnog stanovništva i to za oko 126.133 stanovnika u istom razdoblju. Iako se stopa rizika od siromaštva kontinuirano smanjuje od 2010. do 2020. godine, za skupinu stanovništva od 65 godina i više kontinuirano raste. Ako se uzme u obzir činjenica kako je hrvatskom gospodarstvu 2019. godine bilo potrebno čak sedam godina da dosegne razinu BDP-a po stanovniku iz 2008. godine, a realna stopa rasta prosječno je iznosila 2,3% od 1996. godine do 2019. godine (DZS, odabrane godine), zabrinutost je opravdana. Osim toga, bruto dodana vrijednost (tržišna vrijednost svih proizvedenih roba i usluga) bilježi povećanje od 26.525 milijuna kuna od 1995. do 2019. godine, ali zabrinjava pokazatelj kako je sama struktura BDV u istom razdoblju smanjena, posebice u produktivnim sektorima gospodarstva. Ne čude, stoga, niti sljedeći podaci. U razdoblju 2015. – 2019. godina, u Panonskoj Hrvatskoj prosječne neto plaće bile su niže za gotovo 740 kuna u odnosu na prosjek Hrvatske, odnosno 1.770 kuna u odnosu na Grad Zagreb u istom razdoblju. Prosječne isplaćene bruto plaće prerađivačke industrije u 2021. godini su bile za oko 1456 kune niže u Panonskoj Hrvatskoj nego su bile isplaćene, prosječno, u prerađivačkoj industriji na razini Hrvatske (DZS, 2022c).

3 Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska i

Brodsko-posavska županija 4 Uz prethodne županije, dodatno i: Sisačko-moslavačka, Karlovačka i Bjelovarskobilogorska županija 5 Misli se na omjer stanovništva starijeg od 65 godina i stanovništva do 14 godine života

70000

60000

50000

40000

30000

20000

10000

0

-10000

-20000

-30000

Živorođeni, Republika Hrvatska Živorođeni, Panonska Hrvatska Umrli, Republika Hrvatska Umrli, Panonska Hrvatska Prirodni prirast, Republika Hrvatska Prirodni prirast, Panonska Hrvatska Izvor: izračun autorice prema odabranim pokazateljima DZS, 2022. Izvor: izračun autorice prema odabranim pokazateljima DZS, 2022.

Grafikon 2. Osnovna demografska obilježja Republike Hrvatske i Panonske Hrvatske od Stopa nezaposlenosti je u Panonskoj Hrvatskoj (ne zaboravimo, riječ je o 8 županija) bila čak 1998. do 2020. godine. osam godina iznad 30 posto (a do 2018. godine nije išla niže od 23 posto) dok, prosječno, u

Hrvatskoj nikada nije dosegla niti približnu razinu (čak i onih „najgorih godina“), ne trebaju nas Stopa nezaposlenosti je u Panonskoj Hrvatskoj (ne zaboravimo, riječ je o 8 županija) čuditi alarmantni demografski pokazatelji za ovaj dio Hrvatske. Dodatno zabrinjava činjenica kako bila čak osam godina iznad 30 posto (a do 2018. godine nije išla niže od 23 posto) je broj zaposlenog stanovništva oko 1,7 na jednu osobu stariju od 65 godina. Zanimljivo, u dok, prosječno, u Hrvatskoj nikada nije dosegla niti približnu razinu (čak i onih pravnim je osobama oko 11.268 osoba više zaposleno nego 2011. godine, nezaposlenih je bilo „najgorih godina“), ne trebaju nas čuditi alarmantni demografski pokazatelji za ovaj prosječno 190.850 2007. godine, a 2021. godine 138.187, dok je zaposlenih za oko 54.280 dio Hrvatske. Dodatno zabrinjava činjenica kako je broj zaposlenog stanovništva prosječno manje u 2019. godini u odnosu na 2007. godinu (autorica prema: DZS, 2021) (Pogledati Grafikon 2). Ne treba zaboraviti: migracije nisu sinonim za mobilnost i to je važno napomenuti. oko 1,7 na jednu osobu stariju od 65 godina. Zanimljivo, u pravnim je osobama Usporedba se može povući i s procesom deagrarizacije nakon kojeg se na selima stvorio oko 11.268 osoba više zaposleno nego 2011. godine, nezaposlenih je bilo prosječno ekonomski "višak stanovništva" koji nije mogao pronaći ikakvo ili barem zadovoljavajuće radno 190.850 2007. godine, a 2021. godine 138.187, dok je zaposlenih za oko 54.280 prosječno manje u 2019. godini u odnosu na 2007. godinu (autorica prema: DZS, 2021) (Pogledati Grafikon 2). Ne treba zaboraviti: migracije nisu sinonim za mobilnost i to je važno napomenuti. Usporedba se može povući i s procesom deagrarizacije nakon kojeg se na selima stvorio ekonomski „višak stanovništva“ koji nije mogao pronaći ikakvo ili barem zadovoljavajuće radno mjesto u gradovima te je dobrim dijelom iseljavao u inozemstvo. Nakon ulaska Hrvatske u EU, 37,5% negativnog migracijskog salda Hrvatske s inozemstvom su odseljeni iz pet slavonskih županija, a zanimljivo je primijetiti kako je 2001. godine ostvaren pozitivni migracijski saldo s udjelom pet slavonskih županija od čak 28%. Stoga, kako Ivanda (2017) naglašava, nažalost, ovu suvremenu „selidbu obitelji s djecom vjerojatnije možemo okarakterizirati trajnom, ne privremenom migracijom“.

500000

400000

300000

200000

100000

0

-100000

Zaposleni, Panonska Hrvatska Aktivno stanovništvo, Panonska Hrvatska Nezaposleni, Panonska Hrvatska Saldo ukupne migracije, Panonska Hrvatska Izvor: izračun autorice prema odabranim pokazateljima DZS, 2022. Izvor: izračun autorice prema odabranim pokazateljima DZS, 2022.

Grafikon 2. Kretanje aktivnog stanovništva, zaposlenih i nezaposlenih u Panonskoj Hrvatskoj Živić (1998) upozorava na „lošu, neprimjerenu i neprilagođenu agrarnu gospodarstvenu strukturu od 1998. do 2020. godine. i politiku“ koja je sustavno desetljećima pustošila mala i usitnjena poljoprivredna gospodarstva, osiromašivanje poljoprivrednika i njihov nepovoljan socijalni položaj i, samim time, Živić (1998) upozorava na „lošu, neprimjerenu i neprilagođenu agrarnu neperspektivnost za mlado stanovništvo, „a kad plodna zemlja nije više privlačila nove gospodarstvenu strukturu i politiku“ koja je sustavno desetljećima pustošila mala doseljenike, Slavonija je postala emigracijska“ (Akrap, 2019). U suvremeno doba, industrije i i usitnjena poljoprivredna gospodarstva, osiromašivanje poljoprivrednika i njihov usluge koje se oslanjaju na poljoprivredu osiguravaju više od 44 milijuna radnih mjesta u EU nepovoljan socijalni položaj i, samim time, neperspektivnost za mlado stanovništvo, „a kad plodna zemlja nije više privlačila nove doseljenike, Slavonija je postala uključujući redoviti rad preko 20 milijuna samo u poljoprivredi. EU čini 17% ukupnog svjetskog izvoza hrane. Kroz efikasnu agrarnu politiku osigurava se stabilnost cijena (i opskrbe), samodostatnost (četvrtina prihoda građana EU troši se na hranu) te se sprječava deruralizacija i emigracijska“ (Akrap, 2019). U suvremeno doba, industrije i usluge koje se oslanjaju iseljavanje. Mjere agrarne politike nužno moraju uključiti, izuzev agronomskih i organizacijskih i na poljoprivredu osiguravaju više od 44 milijuna radnih mjesta u EU uključujući one ekonomske prirode (efikasan sustav poticaja, investicijsko planiranje, fondove EU, shvaćanje redoviti rad preko 20 milijuna samo u poljoprivredi. EU čini 17% ukupnog svjetskog da je poljoprivreda (i) poduzetništvo i profesija). Iako se ponekad čini kako je struktura hrvatskog izvoza hrane. Kroz efikasnu agrarnu politiku osigurava se stabilnost cijena (i opskrbe), poljoprivrednog gospodarstva značajno drugačija od prosjeka EU, preko 60% gospodarstava i u samodostatnost (četvrtina prihoda građana EU troši se na hranu) te se sprječava EU i u Hrvatskoj obrađuje do 5 hektara zemljišta, poljoprivrednika starijih od 64 godine je na razini deruralizacija i iseljavanje. Mjere agrarne politike nužno moraju uključiti, izuzev oko 30% dok ih je svega oko 6% mlađe od 35 godina. Suviše su se brzo donosile i provodile odluke agronomskih i organizacijskih i one ekonomske prirode (efikasan sustav poticaja, „iz fotelje“ zanemarujući poljoprivrednu osnovicu i stanje „na terenu“ . Specijalizacija je mjera investicijsko planiranje, fondove EU, shvaćanje da je poljoprivreda (i) poduzetništvo kojom se ispituje koliko je neka županija specijalizirala svoje aktivnosti u jedan ili nekoliko sektora, i profesija). Iako se ponekad čini kako je struktura hrvatskog poljoprivrednog a koncentracija je mjera koja ukazuje na koncentriranost ekonomskih aktivnosti u županiji. gospodarstva značajno drugačija od prosjeka EU, preko 60% gospodarstava i u Poljoprivreda je mogla biti izvor stabilnog zaposlenja značajnog dijela ruralnog stanovništva čime EU i u Hrvatskoj obrađuje do 5 hektara zemljišta, poljoprivrednika starijih od 64 godine je na razini oko 30% dok ih je svega oko 6% mlađe od 35 godina. Suviše su se brzo donosile i provodile odluke „iz fotelje“ zanemarujući poljoprivrednu osnovicu i stanje „na terenu“. Specijalizacija je mjera kojom se ispituje koliko je neka županija specijalizirala svoje aktivnosti u jedan ili nekoliko sektora, a koncentracija je mjera koja ukazuje na koncentriranost ekonomskih aktivnosti u županiji. Poljoprivreda je mogla biti izvor stabilnog zaposlenja značajnog dijela ruralnog stanovništva čime bi se podigla razina produktivnosti poljoprivrede, osuvremenila proizvodnja, razvili

funkcionalni proizvodi dodanih vrijednosti te bi se izbjeglo iseljavanje, poboljšala kvaliteta života u ruralnim sredinama i doprinosilo gospodarskom rastu županija. Ali ako je prioriteta previše (ili su samo politički orijentirani na kupovinu socijalnog mira), onda prioriteta nema, pogotovo u situaciji (uvijek) ograničenih resursa (prirodnih i gospodarskih). Takav je razmještaj u pravilu posljedica neravnomjernoga gospodarskog razvoja, ističe Wertheimer-Baletić (2005), a privredno zaostalija područja su ujedno područja slabije prirodne demografske dinamike i istodobno emigracijski intenzivna. Osim toga, ako se promotri gospodarsko stanje zemlje od osamostaljenja do danas, moguće je uočiti kako je industrija, prvenstveno ona prerađivačka, bila poprilično „teška tema“ u javnosti, nedovoljno atraktivna, a pojam reindustrijalizacija izazivao je blago zgražanje.

Od neravnoteža prema stabilnosti: iluzija ili stvarnost?

Stanovništvo EU živi dulje, zdravije i sigurnije, a potreba za solidarnošću između generacija jedna je od ključnih pokretačkih snaga za oporavak EU (Europska komisija, 2020). Do 2070. godine predviđa se kako će očekivani životni vijek dosegnuti, prosječno, 86,1 godinu u odnosu na 78,2 godine koji je bio 2018. godine. Između 2001. i 2018. godine žene su, prosječno, godinu i osam mjeseci starije kod prvog poroda. Pretpostavlja se kako je vrijednost od 2,1 djece po ženi minimalna razina koja je potrebna za zadržavanje stanovništva konstantnim (isključujući migracije) u EU, a u današnjim je okolnostima to, prosječno gledajući, 1,55 djece po ženi. Nadalje, očekuje se kako će do 2070. godine doći do smanjenja radno spodobnog stanovništva s oko 59% na 51% ukupnog stanovništva, uz smanjivanje djece i mladih za preko 12 milijuna na razini EU (Europska komisija, 2020). Očekuje se smanjenje radne snage za oko 45 milijuna do 2070. godine. Ovakvi izazovi uvijek mogu biti preformulirani u ciljeve razvoja i stimulans za nove poduzetničke ideje. Kako bi stanovništvo neke zemlje osjetilo ekonomski rast, nužni su okidači industrijskog razvoja: 1) znati prepoznati sektore i/ili aktivnosti unutar nekog sektora koji su „obećavajući“, odnosno imaju potencijal rasta, 2) imati mogućnost sudjelovanja u inter-ili-intra industrijskoj razmjeni, 3) posjedovati tehnološku osnovicu (između ostalog) koja se može transformirati (nadograditi i unaprijediti) 4) imati stručan kadar koji može biti nositelj i predmet promjena (svih hijerarhijskih razina) i, naravno 5) omogućiti što kvalitetnije (i jednostavnije) poduzetničko okruženje. Pri tome, važno je napomenuti kako industrija omogućava razvoj kompleksnih znanja i vještina koje se onda reflektiraju na kompleksne industrijske proizvode koje je teže kopirati. Do restrukturiranja i rasta produktivnosti dolazi zahvaljujući inovacijama. Pri tome, Inovacije nužne za restrukturiranje gospodarstva niskog dohotka nisu ograničene samo nedostatkom obrazovanih znanstvenika i inženjera, nepostojanjem istraživačkih i razvojnih laboratorija ili slabom zaštitom intelektualnog vlasništva.

Inovacije su onemogućene i nepostojanjem potražnje kod potencijalnih korisnika u stvarnoj ekonomiji – kod poduzetnika! Ulazak u EU znatno se pozitivno odrazio na zemlje članice. Kao primjer, ako se promotri razmjena unutar EU u ukupnom izvozu, udio izvoza strojeva, vozila i transportne opreme Slovačke je bio na razini od 39,8% u 2002. godini, a 2019. godine je na čak 74,1%, u Češkoj 51,5% u 2002. godini i 62,4% u 2019. godini. Tržište ne stvara proizvode, tržište je samo poligon za igru, a pravila igre određuje društveno-ekonomski sustav države! Uz osobne heterogenosti stanovništva, postoje i one objektivne. Uzimajući u obzir kretanje realnog BDP-a, kapitala i broja zaposlenih, svjedočimo 35-o godišnjem najgorem gospodarskom razdoblju zbog dugogodišnjeg problema s infleksibilnom gospodarskom strukturom, patrimonijalnim sustavom, otežanom tranzicijom ne samo iz netržišnog u tržišno već i iz političkog u poduzetnički kapitalizam, Domovinskim ratom i ratnim štetama (54% nacionalnog teritorija), kasnim ulaskom u EU, nerazvojnim karakterom investicija, amaterizmom versus profesionalizmom, financijskom i ekonomskom krizom te šestogodišnjim oporavkom, ali i mentalitetom koji se opire promjenama. Hrvatska je za razliku od zapadnoeuropskih zemalja na relativno nižem stupnju ekonomskog razvoja te ostvaruje prirodno smanjenje stanovništva s tendencijom pogoršanja, uz istovremeno negativni migracijski saldo s tendencijom povećanja, u kojem prednjači poglavito iseljavanje mladih osoba (NPOO, 2021). Povezujući to s demografskim izazovima, zanimljiva su zapažanja Ivande (2017) koji ističe kako je „najpogubnija zabluda ona da Hrvatska prati europske demografske trendove. Takva tvrdnja bi značila kako u biti rješenja nema jer i naše puno bogatije i uređenije šire okruženje pati od istih boljki suvremenog društva“. Naime, upravo u ovim bogatim društvima cjelokupno tržište rada dostupno je ženama, a društveno i ekonomsko uređenje im ne nameće odabir između majčinstva i karijere već podrazumijeva i jedno i drugo. Akrap (2011) naglašava prirodnu dvojbu žene „između prevelikih zahtjeva koji joj se postavljaju (zbog kumulacije uloga – zaposlena žena, majka, supruga, kućanica) i osamljenja (zbog gubitka važnoga interakcijskog polja pri napuštanju zaposlenosti)“.

„Penali za majčinstvo“

Prema nekim istraživanjima OECD-a, „penali za majčinstvo“ dosežu čak 7% smanjenja plaće ženama po djetetu na svjetskoj razini! Neplaćeno radno vrijeme žena varira od 6 do 8 sati u nordijskim zemljama do čak preko 15 sati u Italiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Malti, Grčkoj i Cipru. Čak i prije COVID-19 utjecaja, zemlje u razvoju su izgubile bogatstvo od gotovo 48 bilijuna američkih dolara zbog razlika u životnoj zaradi između žena i muškaraca (WEF, 2020.). Ne čude stoga niti podaci Europske komisije (EK, 2019.), koji naglašavaju važnost uključivanja žena na tržištu rada koje mora biti što fleksibilnije upravo zbog česte dvojake uloge žene – kao obiteljske i poslovne žene. Kako istraživanje HÉFTA (2020.) naglašava, u Mađarskoj 2 sata više za obitelj znači minimalno 1 sat manje za posao, a 72% poduzeća koje

vode žene negativno je pogođeno COVID-19 te dodatnih 10% gotovo ne može dalje upravljati poslovanjem. Što zbog nedostatka samopouzdanja, što zbog nedostatka podrške obitelji, ali, ponajviše zbog nedostatka podrške „servisa“ poput produženog radnog vremena vrtića ili vrtića koji radi u dvije smjene, potom odgovarajućih mogućnosti za internu ili eksternu njegu starijih i/ili nemoćnih, svojevrsne „zrelosti“ sustava radnog zakonodavstva i fleksibilnosti tržišta rada. Dodatan problem se javlja i u situaciji povratka s porodiljnog dopusta kada je ženi ipak otežana ponovna integracija u poslovne procese, a svojevrsna „utrka za karijerom“ determinira i poslovni (propušteno promaknuće, delegiranje poslovnih kontakata i sl.) kao i obiteljski život (suviše brzo odvajanje od djeteta i prekidanje porodiljnog dopusta). Upravo i akademkinja Wertheimer-Baletić (2005) naglašava kako su, uz stvaranje odgovarajućih materijalnih i društvenih uvjeta za osnivanje obitelji, od posebne važnosti promjene u sustavu vrijednosti i stilu života, relevantne za motiviranje mladih da imaju djecu. Istraživanje Akrapa i Čipina (2008) pokazuje kako za demografski deficit nisu zaslužni pojedinci „koji imaju drugačiji sustav životnih vrednota, koji su okrenuti poslu i zaradi i koji ne vole djecu, kako ih se vrlo često zna okarakterizirati, već je riječ o običnim ljudima kojima je vrlo široki splet objektivnih i subjektivnih životnih okolnosti bio prepreka u imanju djece“. Mjere za pomoć gospodarstvu uslijed COVID-19 pandemije horizontalne i sektorske odnosno vertikalne prirode, potom Nacionalni plan za oporavak i otpornost, pristup fondovima EU značajno pozitivno utječu na stabilizaciju nacionalnog, ali i regionalnog (županijskog) gospodarstva, očuvanje proizvodnje i radnih mjesta, a posebice su značajne jer su usmjerene na poduzeća koja su „ekonomski zdrava“. Između ostaloga, upravo i EU naglašava kako jedino industrija može biti nositelj zelene, digitalne i otporne ekonomije uvažavajući geopolitičke i geoekonomske izazove! EU ciljano unaprjeđuje (manje razvijene) regije, utječe na poboljšanje konkurentnosti, sadržaja i infrastrukture gradova te jača ukupne konkurentske (urbane) kapacitete, a ujedno utječe i na ruralne regije.

Dolaze ipak bolja vremena

Štoviše, evidentni su značajni pomaci, ali je naša ekonomska osnovica bila slaba pa je teško očekivati brze pozitivne pomake. Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026. teškom oko 6,3 milijarde eura planira se oko trećine sredstava usmjeriti izravno na privatni sektor kao neposredni korisnik pa uz efikasnije korištenje sredstava fondova EU (pritom mislim na privatne investicije s mulitiplikativnim efektom osim onih javnih), sređivanje pravosuđa, administrativno rasterećenje, postojeće fiskalne napore i pomake, prisutan rast hrvatskog izvoza, vjerujem kako dolaze bolja vremena. Kao posljedica pristupanja Hrvatske EU, već se od 2014. godine bilježe visoke stope rasta robnog izvoza, raste udio kompleksnijih industrijskih proizvoda, dolazi do izmjena u sustavu poreza na dohodak kojima su povećani porezni razredi i povećan osobni odbitak. Pet slavonskih županija ostvaruje osjetno veće udjele u ugovorenim sredstvima fondova EU u razdoblju 2017. – 2019. nego što je njihov

udio u gospodarstvu Hrvatske, a samo korištenje fondova EU znatno utječe na njihova gospodarstva. Stoga, u kojim je prostranstvima radnog kontingenta moguće tražiti aktivno stanovništvo koje može biti nositelj gospodarstva? Uz efikasne (čitaj: brze, transparentne i zdravo-razumske) javne servise, domaći kapital i oplođivanje kapitala dodatnim inozemnim kapitalom u produktivne projekte (a što olakšavaju fondovi EU), dodatno je potrebno osvijestiti aktere kako su: 1.) gotovo sve razvijene zemlje zahvaćene negativnim demografskim problemima kao posljedicom „modernih“ trendova u društvu (započetih industrijalizacijom, pojavom radničke klase i promjenom uloge žene u obitelji), 2.) populacijske mjere kompleksne, a efekti vidljivi tek u dugom roku i pri tome nema pravila - postoje bogati s malo i bogati s puno djece, kao i obrnuto; pri tome, mjere zadiru u privatnu sferu (želim li imati djecu, mogu li imati djecu, kada ću imati djecu…), 3.) sigurnost ili mogućnost zaposlenja (više alternativa) važan motivator koji otvara bolje perspektive za „ostanak“, osnivanje ili proširivanje obitelji, a to nužno mora uključiti gospodarski rast, zakonske mjere, sustav materijalnih stimulacija (rodiljne/roditeljske naknade, sustav kreditiranja), mjere usmjerene na zaposlene žene (rodiljni/roditeljski dopust, fleksibilno radno vrijeme, dostupnost vrtića i radno vrijeme vrtića, školski dnevni boravci, interna/eksterna njega starijih i/ili nemoćnih) i 4.) proces stvaranje svijesti o važnosti obitelji i poimanje stanovništva kao važnog (strateškog) resursa za dugoročno održiv gospodarski rast i razvoj neupitni. Ipak, prisutan je i društveni izazov, a ne samo ovaj ekonomski: opća društvena „mlakost, sebičnost, ljubomora, lijenost, taština, niska razina kompetentnosti, često precijenjena sposobnost“ te veliko oslanjanje na „država treba“ i subvencije „svega i svačega“ uz pomanjkanje osobne odgovornosti. Prosječno radimo oko godinu i pol kraće nego u EU. Stoga, trebamo realno sagledati našu ekonomsku stvarnost, postaviti je u europske i svjetske okvire, raditi na stvaranju dodanih vrijednosti, ali i osobnih odgovornosti.

Literatura

Akrap, A. (2019). Stanovništvo u Hrvatskoj: čimbenici silaznih trendova, Obnovljeni Život, Vol. 74, No. 3, str. 335 – 350 Akrap, A. (2011). Sektor zaposlenosti žena i fertilitet u Hrvatskoj, Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, Vol. 20, No.1, str. 3 – 23 Akrap, A. & Čipin, I. (2008). Socijalni sterilitet u Hrvatskoj – zašto smo neoženjeni i neudani, recenzija, Revija za socijalnu politiku, Vol. 15, No. 2, str. 269 – 271 Ando, A. & Modigliani, F. (1963). The „Life Cycle“ Hypothesis of Savings: Aggregate Implications and Tests, The American Economic Review, vol. 53, No. 1, Part 1, str. 55 – 84 Beblo, M. & Schreiber, S. (2022). Leisure and housing consumption after retirement: evidence on the life-cycle hypothesis, Review of Economic of the Household, No. 20, str. 305 – 330

Deaton, A. (1992). Understanding consumption, Oxford University Press, ISBN-13: 978-0198288244 DZS (2022a). Osnovni pokazatelji RH, Excel baza DZS (2022b). Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti, Excel baza DZS (2022c). Zaposlenost i plaće – pregled po županijama, Excel baza DZS (2022d). Doseljeno i odseljeno stanovništvo – pregled po županijama, Excel baza Europska komisija (2020). European Commission report on the Impact of Demographic Change Europska komisija (2020). Women’s employment in the EU Europska komisija (2021). CAP Eurostat (2022). EU trade in food Ivanda, K. (2017). Demografija Hrvatske: stanje, zablude i perspektive, Političke analize: tromjesečnik za hrvatsku i međunarodnu politiku, Vol. 8, No. 31, str. 10 – 15 OECD (2020). Women at Work in G20 countries: Policy action since 2020, ILO & OCD Vlada RH (2021). Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021. – 2026. Wertheimer-Baletić, A. (1996). Specifičnosti demografskog razvitka u Hrvatskoj i njegove implikacije, Revija za socijalnu politiku, Vol. 3, No. 3, 251 – 258 Wertheimer-Baletić, A. (1999). Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb Wertheimer-Baletić, A. (2003). Razvoj stanovništva Hrvatske – reprodukcijske odrednice, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, Vol. 21, No. 2, str. 29 – 47 Wertheimer-Baletić, A. (2004). Depopulacija i starenje stanovništva – temeljni demografski procesi u Hrvatskoj, Društvena istraživanja, Vol. 13, No. 4-5, str. 631 – 351 Wertheimer-Baletić, A. (2005). Polazišta za populacijsku pronatalističku politiku u Hrvatskoj, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, Vol. 23, No. 2, str. 217 – 236 Wertheimer-Baletić, A. (2006). Eksplicitna i implicitna populacijska politika u europskim zemljama, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Vol. 4, No. 1, str. 1 – 22 Wertheimer-Baletić, A. (2005). Demografija Hrvatske – aktualni demografski procesi, Diacovensia: teološki prilozi, Vol. 13, No.1, str. 97 – 118 World Economic Forum (2019). Global Gender Gap Report 2020, dostupno na: https://www. weforum.org/reports/gender-gap-2020-report-100-years-pay-equality Živić, D. (1998). Neki pokazatelji i posljedice deagrarizacije i deruralizacije u istočnoj Slavoniji, Sociologija i prostor: časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja, (139-142), str. 103 – 125