GDJE GRIJEŠIMO U POLJOPRIVREDNOJ POLITICI? Treba li aktualnoj hrvatskoj vladi poljoprivreda?

GDJE GRIJEŠIMO U POLJOPRIVREDNOJ POLITICI?

Treba li aktualnoj hrvatskoj vladi poljoprivreda?

Piše: prof. emeritus akademik Ferdo Bašić1

1. Uvod

U vrijeme neizvjesnosti zbog pandemijom prouzročenih tektonskih poremećaja u proizvodnji, prometu i opskrbi hranom, kada se u sjeni razarajućeg obračuna na najplodnijim tlima žitnice Europe/svijeta, u svjetskim odnosima crtaju novi geopolitički atlasi, nije lako tražiti odgovor na pitanje iz naslova. Ne bi to bilo lako ni da smo naučili nešto iz sličnih, ne tako davnih događaja na našim prostorima,a posebna nelagoda proistječe iz činjenice što se za odgovor ne može izbjeći zadiranje u sivilo politike. Suvremeni događaji koji očigledno donose promjene na geopolitičkom atlasu svijeta za sigurnost opskrbe hranom (food security) i zdravstvenu ispravnost hrane (food safety) kao imperativ nalažu samodostatnost u proizvodnji hrane, sukladno Rimskoj deklaraciji Summita u Rimu (1996). Za razliku od toga vremena, nije u pitanju samo proizvodnja, jer na putu do potrošača pokazuju se ranjivim i dostavni smjerovi (kopnene prometnice, morske i zračne rute), izvori energije za kopnena, zračna i morska prometala, i distribucijski lanci unutar države. Ne samo zbog toga, izgledno je da će temelj održivog razvoja u postindustrijskoj epohi antropocena biti „na fotosintezi temeljene gospodarske grane“ – poljoprivreda, šumarstvo, prerada hrane i turizam, što širom otvara vrata hrvatskom gospodarstvu i prirodnim resursima. Premda se to tako jasno ne vidi, najnoviji događaji (arapsko posezanje za baranjskim oranicama) pokazuju da je jagma za tim resursima već počela. U najširem smislu riječi, hrana je proizvod fotosinteze – procesa u kojemu, posredstvom tla u agroekosustavu, kao kreaciji čovjeka, koristeći vodu i u njoj otopljena hranjiva, svjetlosnu energiju sunca i CO2 iz atmosfere, biljka stvara organsku tvar, iz koje nastaju: hrana za izravno korištenje (voće, povrće), ishranu stoke ili sirovine za preradu u (prehrambenoj) industriji (šećer, brašno, meso, mlijeko, jaja), farmaceutskoj (ljekovito i užitno bilje), tekstilnoj (pamuk, lan, konoplja, kenaf),

1 Autor je akademik, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Razred za prirodne znanosti

duhanskoj (list duhana), industriji, ukrasi doma ili okoliša (ukrasno bilje) i druga utrživa i neutrživa dobra. Tradicijski, poljoprivreda je na prvom mjestu hraniteljica – izvor sigurnosti opskrbe hranom (food security)od prvih kultura2 i početka sjediteljskog života (poslije posljednje odledbe u kvartaru), dakle od prije 12 000 godina, do antropocena. Prva roba u svjetskoj trgovini bila je hrana (maslinovo ulje, vino, smokve, mirodije), s tom trgovinom su obilježene prve morske prometne rute i kopnena prometnica – „put svile“. Kao dio Sredozemlja, dubine Jadrana još su pune svjedočanstava iz tih vremena. Dakle, odnos prema poljoprivredi prepleten je povijesnim pitanjima: baštinjenim od naraštaja, vezanih za tlo od početaka sjediteljskog života do antropocena, na njemu žive i temelje o(p)stanak i sutrašnjicu3 . Novi zahtjevi i regulacijska uloga poljoprivrede i tla imaju snažnu refleksiju na tržište i tržišnost, kao uteg koji poljoprivredu čini „takmacem olovnih nogu“ na slobodnom tržištu. Naime, poljoprivredno tlo je privatno vlasništvo na kojemu se stvara roba za tržište, ali mu se značaj ne iscrpljuje na tome, jer ima niz drugih, javnih, za društvo sudbinskih važnih, netržišnih i neizbježnih, ne utrživih uloga, koje država niti može niti smije prepustiti volji i potrebama vlasnika. Sama činjenica da se na tlu – privatnom vlasništvu ostvaruju javni interesi stavlja sve korisnike tla, dakle zemljoradnike, u poseban položaj i odnos prema društvu, koji opterećuje njegov puni razmah na tržištu. Zbog toga naša poljoprivreda nije nezavisna i slobodna, ravna se prema Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (Common agricultural policy) i direktivama EU, kojih se mora pridržavati nezavisno o stanju domaćeg i inozemnog tržišta. Prisjetimo se da je upravo zbog tih razloga i nastala

2 Riječ kultura potječe od latinske riječi culter – crtalo pluga, dio koji prilikom oranja prodire u tlo i sječe ga okomito, na užas skorojevića svih boja: kultura je utemeljena plugom! A da bi užas bio još veći zahvaljujući tlu i poljoprivredi nastale su i temeljne znanosti, na čijim ćemo krilima doći do antropocena, najprije kemija od riječi khem na arapskom jeziku crno tlo naplavina Nila. Prema zapažanjima egipatskih filozofa tvar čijim dodirom iz sjemenke niče bilje… pa po analogiji ako obični khem može stvoriti pšenicu (kruh), ječam (pivo), što tek može neka druga tvar, pa u potrazi za svemoćnom tvari koja će vršiti i druge pretvorbe po volji čovjeka, nastaje al-kemija, kemija… laboratoriji… ostalo je povijest! 3 Prvi tragovi Homo sapiensa na našim prostorima datirani su prije 30 000 godina u istarskoj pećini Šandalja (St. Danielle). Držimo li se procjene o prosječnom trajanju naraštaja od 30 god., mi smo 401. naraštaj ljudi koji tu žive od početka odledbe i izlaska iz pećina, koji su se bavili lovom i ribolovom. Arheološkim nalazima je dokazano da od „Europskog Jerichona“ na obalama Bosuta (Vinkovci) 266 naraštaja ovih prostora živi sjediteljskim životom od poljoprivrede. Ako je vjerovati dokazima Jurića (2013) o autohtonosti Hrvata na ovim prostorima, mi smo 267. naraštaj Hrvata, a 47. naraštaj „od stoljeća sedmog“, koji se drži svoga tla i hrani iz poljoprivrede. I svi su živjeli od svoje proizvodnje, a mi 267 naraštaj namirujemo niti pola potreba skromne, gotovo prepolovljene populacije!

najprije ekonomska zajednica europskih država, a zatim EU. Poljoprivrednik je dakle sputan nerazmjerno većim teretom od drugih „igrača“ na slobodnom tržištu4 . Recimo stoga već u uvodu, kako je samodostatnost, koja se u najavi ovoga izdanja označava kao možebitno upitan koncept sučeljen sa slobodom gospodarstva i globalnog tržišta u poljoprivredi je imperativ, u početcima sjediteljskog života samodostatnost za obitelj, kasnije za grad, državu… Suvremena načela oblikovana su još u proteklom stoljeću tzv. Rimskom deklaracijom Svjetskog summita o hrani održanog u Rimu 1996. godine5. Hrvatska je potpisnica te deklaracije, a nemjerljiva je šteta što se obveza preuzetih tim potpisom nikada nije pridržavala. Držimo kako je upravo to jedan od glavnih uzroka zabrinjavajuće depopulacije– raseljavanja najvitalnijih dijelova hrvatskog prostora, stoljećima poznat kao cilj doseljenja, osvajanja… I bez događaja koji najavljuju novi geopolitički atlas svijeta, a „navjestitelji apokalipse“ žure najaviti, očito bezrazložni, negdje (u mračnim kutcima) naručen i dogovoren „let cijena hrane u nebo“ i tjeskobu svakodnevice, premda svijet ima obilje hrane i još uvijek dovoljno resursa, znanja i opreme za globalnu sigurnost opskrbe hranom (food security)6 . U Hrvatskoj je već poodmaklo vrijeme za postaviti pitanje iz naslova7, i na njega od nadležnih tražiti, zapravo iznuditi nedvojbeno jasan odgovor. Rad je pisan kao odgovor na to pitanje sa samo jednom nakanom: želja i podsticaj za bolje!

4 Opterećeni brojnim smjernicama (tzv. EU direktivama) europski poljoprivrednici kažu da su oni sve manje vlasnici zemljišta, a sve više radnici, koji na svom vlasništvu rade po obvezujućim smjernicama, kreiranim u kabinetima EU administracije, koja se množi kao da granica množenju nema. 5 Kao sudionik Summita, u ulozi člana izaslanstva kao koordinator izrade Nacionalnog izvješća o stanju sigurnosti prehrane u Hrvatskoj (pod naslovom „Hrvatska poljoprivreda na raskrižju), onodobno novoj državi na političkom atlasu Europe, svjedočim kako je samodostatnost na Summitu (najvećem ikada do tada održanom skupu najodgovornijih državnika svijeta), u borbi protiv gladi utvrđena kao stožerno pitanje. U izradi Rimske deklaracije pošlo se od stava da je pomoć gladnima prihvatljiva samo u obliku pomoći izrade i provedbe strategije razvitka poljoprivrede u zemljama s gladnim pučanstvom, a sve države potpisnice su se obvezale ulagati u razvoj poljoprivrede do samodostatnosti opskrbe hranom. Premda potpisnik toga dokumenta (onodobni premijer Z. Mateša), ali i kasnije potisanih ugovora, Hrvatska je nepromišljeno okrenula leđa toj obvezi, od tada do danas sustavno provodeći, suludu, suprotnu politiku!!! 6 U svijetu se proizvodi hrane za 11, a nas je manje od 8 milijardi, hrana se doslovce baca, broj ljudi s pretjeranom tjelesnom težinom i pretilih rapidno raste, a novac utrošen na gubitak te težine veći je od novca koji se izdvaja za pomoć gladnima! 7 Što se poljoprivrede tiče, realniji bi naslov bio podnaslov: jer kronologija, sustavno ponavljanje i broj „pogrešaka“ govori da se radi o očitoj namjeri… ili narudžbi iz „viših sfera“, jer, živo se sjećam vremena osobnog oduševljenja blizu euforije najavom EU, kako će ta zajednica s čela svjetskog izvoza hrane potisnuti USA!.. da bi, napose poslije poznate sintagme „America the first“ utihnula, danas završila „u džepu“ te velesile.

2. Neutržive, regulacijske uloge poljoprivrede

(na koje se olako zaboravlja!) Prisjetimo se kako je u novo tisućljeće i 21. stoljeće svijet stupio nadahnut dokumentom naziva Agenda 21 – programza 21. stoljeće8, prožet i nadahnut mislima iz globalno poznate publikacije norveške premijerke Gro Harlem Brundtland pod naslovom Our common future, a koja pod okriljem UN najavljuje i potiče najprije skup o Zemlji (Rio de Janeiro 1992), a uskoro zatim i svjetski summit u organizaciji FAO-UN (Food forall, Rome, 1996), koji potkraj prošlog tisućljeća/ stoljeća unose promjene u sve sfere života, uključujući dakako, možda i najviše, gospodarstvo. Riječ održiv, održivost, na početku ovog stoljeća ulazi u život i od krivog korištena gubi smisao9. U stručne i znanstvene krugove u poljoprivredu ulazi poslije Rimskog Summita (Rim 1996) pod pojmom održivo gospodarenje tlom i održiva poljoprivreda, koji podrazumijeva okolišno, gospodarski (ekonomski) i socijalno prihvatljivo gospodarenje tlom i poljoprivredu koja: ne ugrožava okoliš – na prvom mjestu resurse koje koristi (tlo, voda, zrak); poljoprivredniku osigurava profit i ekonomski opstanak gospodarstva (farme) na tržištu; a socijalno prihvatljive cijene hrane potrošačima svih socijalnih kategorija. Već u pripremi dokumenata za Summit dolazi do nesuglasica, jer dio znanstvenika zaduženih za ta pitanja smatra kako održivost znači (linerano) smanjenje korištenja kemijskih sredstava, napose mineralnih gnojiva i sredstava za zaštitu bilja10, a drugi, da istina tu potrošnju treba smanjiti, ali vezujući je za agroekološke uvjete i gospodarske posebnosti svake države. Ostali smo u manjini, a priliku iskoristili izgledni naručitelji i najveći onečišćivači okoliša – razvijene zemlje. U zamku su uletjeli nerazvijeni, među kojima je Hrvatska eklatantan primjer (u nastavku).

3. Višenamjenska obilježja poljoprivrede i tla

Na summit iz Ria nastavlja se konferencija u Maastrichtu, namjerno zbog odjeka održana 1999., na raskrižju milenija, koja utvrdila je i definirala višenamjenska obilježja poljoprivrede i tla – VOPT (Multifunctional character of Agriculture and Land – MFCAL) o kojima, inače vrlo kompleksnim, u nastavku vrlo kratko i do krajnosti pojednostavljeno:

8 U Hrvatskoj tiskan kao posebno izdanje Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša RH, sektor za zaštitu okoliša u suradnji s Centre for Our Common Future iz 1993. 9 Držim kako je smisao riječi održivost kontaminiran upotrebom na krivim mjestima, omiljen u krugu skorojevića političara i novinara pa relativiziranjem sve može postati održivo… 10 … predstavnik iz država s hiperprodukcijom hrane traži da svi smanjimo potrošnju mineralnih gnojiva, pa bi Nizozemska s preko 700 kg/ha, potrošnju prepolovila na „samo“ 350, (o kojoj Hrvatska ni danas ne može sanjati!) Hrvatska svojih skromnih 72 kg na beznačajnih 36 kg/ha. Naravno da sam pitao: misli li ozbiljno?...

3.1. Primarno je poljoprivreda oslonac sigurnosti opskrbe hranom (food security) i to od obitelji vlasnika tla-zemljišta, do tržišta – države, kontinenta i globalnog. No, uz proizvodnju i sigurnost opskrbe hranom (food security) koja je legitimira na slobodnom tržištu, poljoprivreda je opterećena nizom netržišnih uloga, koje je sputavaju i čine „trkačem olovnih nogu“. 3.2. Poljoprivreda (tlo-poljoprivredno zemljište) osigurava zdravu, pitku vodu: • Tlo kao središnja sastavnica agroekosustava je medij pohrane pitke podzemne vode, koja je pretežit i najsigurniji izvor opskrbe pitkom vodom. Dakle, osim što nas hrani, poljoprivreda namiruje potrebe za vodom, jednako značajne kao i hrana, ali ne utržive, pače opterećuju zemljoradnika jer on gospodareći na tlu „iznad“ te vode nema odriješene ruke za korištenje kemijskih sredstava (gnojiva pesticidi), koja mu donose veći prinos i sigurniji položaj na tržištu. • Tlo u poljoprivredi je univerzalni prirodni pročistač (filter) vode, zahvaljujući koloidnom (adsorpcijskom) kompleksu tla, u kojemu dominiraju humus i glina. Primjerice, dušik je ključ visokih prinosa, ali je u obliku nitrata i najveći onečišćivač vode. Prema „nitratnoj direktivi EU“ uvedeno je ograničenje količine, vremena i oblika dušika u gnojidbi važnijih oraničnih kultura, osobito strogo u vodozaštitnoj zoni pitke podzemne vode. • Poljoprivreda je putem tla regulator hidrološkog ciklusa, jer tlo kao sastavnica agroekosustava prima i veže dio oborinske vode, a kada namiri kapacitet za vodu, višak otječe uzrokujući eroziju i poplavu. Količina vode vezane za tlo kao vlaga globalno je veća od količine vode u svim rijekama na Zemlji. Zadržavajući tu vodu, tlo smanjuje pritisak na korita rijeka i štiti od poplava. Dakle, zaštita od poplava treba biti ujednačena od najviše točke porječja, do nasipa kao završne točke pa pritisak treba ravnomjerno rasporediti, ne usredotočiti na nasipe. 3.3. Poljoprivreda je (hrana i voda) stup zdravlja i ishodište medicinskih sredstava U jednom gramu prirodnog tla nalazi se do 9 milijardi različitih mikroorganizama, među kojima je od gljivice Penicillium ekstrahiran prvi antibiotik penicilin, a od gljivica iz roda Streptomyces čak 80% dosad otkrivenih antibiotika, najpoznatiji streptomicin. Ljekovito bilje izravno liječi ili se u farmaceutskoj industriji koristi za proizvodnju farmaceutskih pripravaka. Zbog brzine razmnožavanja mikroorganizmi iz tla služe kao pokusni organizmi za istraživački rad u medicini. 3.4. Tlo u poljoprivredi ima brojne regulacijske uloge • Poljoprivreda je izvor emisije CO2 i drugih plinova (CH4 NOx) koji prinose „učinku staklenika“, i zbog toga regulator klime, s utjecajem (u procjeni snage se pretjeruje) na promjene kojima danas svjedočimo, a one imaju razorni učinak na sve sfere života.

• Tlo u poljoprivredi je regulator: prijemnik (receptor), sakupljač (akumulator) i izmjenjivač (transformator) onečišćivača (polutanata). U toj ulozi tlo izravno utječe na zdravstvenu ispravnost hrane (food safety). Popis onečišćivača (polutanata) tla dug je i otvoren, a najveći broj izvorišta im je je izvan poljoprivrede – iz industrije, prometa, otpada i ratnih djelovanja, a sastavom anorganske i organske tvari: ∘ teške kovine (abecedno, a najopasnije ispisane boldirano): As, (Ba), Cd, Cr, Cu, Hg, Ni, Pb, Pt, Se, Sb, U, (V), Zn, itd.; Emitirane iz različitih izvora, otopljene u rosi ili kiši teške kovine tlo prima iz zraka, zadržava ih, nakuplja, a biljka ih prima istim mehanizmima kao i biljna hranjiva, ugrađuje u organizam (a neke upravo u jestive dijelove) i brže ili sporije razgrađuje u bezopasne oblike. ∘ perzistentni (na razgradnju u tlu otporni) spojevi: – policiklički aromatski ugljikovodici (PAH); poliklorirani i polibromirani furani i dioksini; petrokemikalije (nafta i derivati); mineralna vlakna – azbest; hlapljivi organski spojevi; klorirani ugljikovodici; patogeni organizmi; antraks i prioni; radionukleidi – cezij i stroncij; ratna sredstva: eksplozivi i mine i ostatci biocidnih tvari – pesticida korištenih za zaštitu bilja u poljoprivredi. Konzumacija hrane uzgojene na onečišćenim tlima uzrokuje mutagene, teratogene (smrtnost embrija) i/ili kancerogene (napose probavnih organa i žlijezda) učinke, dovodeći u pitanje zdravstvenu ispravnost hrane (food safety). Zbog toga su uvedene granične vrijednosti sadržaja pojedinih polutanata u tlu, a temeljem postotka sadržaja u odnosu na nju tla se dijele na: čisto tlo do 25%, povećane onečićenosti, 25-50% velike onečišćenosti, 50-100% onečišćeno tlo, 100200% zagađeno tlo, preko 200% od granične – maksimalno dopuštene vrijednosti. • Tlo je i prirodni izmjenjivač (transformator) onečišćivača. Sve tvari koje na tlo emitiraju različiti izvori tlo stanovito vrijeme veže/zadržava u svojoj masi i postupno izlaže mikrobiološkoj razgradnji: mineralizaciji, transformaciji, sintezi u nove spojeve, ili razgradnji do CO2 i vode. To vrijedi za praktički sva organska onečišćenja, kao što su PAH, ostaci pesticida i petrokemikalije. 3.5. Poljoprivredno tlo je putem uzgajanih biljaka izvor emisije kisika i održavanja aerobioze kao najraširenijeg oblika života na Zemlji. Prema tome, prirodno raslinje i kulture su veliki potrošač CO2, a izvor kisika. Stoga u gospodarenju tlom treba nastojati da tlo bude što izdašniji potrošač CO2, što znači što dulje ili trajno pod zelenim pokrovom11 .

11 …iz zemalja s hiperprodukcijom hrane plasiraju se, a u nas prihvaćaju informacije o poljoprivredi, naročito mineralnim gnojivima kao avaj! ...uzrocima onečišćenja okoliša – informacije nam stižu iz država koje troše do 900, a mi ni 80 kg/ha/god., pa ocijenite realnost tih, novinarima napuhanih vapaja za smanjenje potrošnje gnojiva u Hrvatskoj ili ponosa zbog toga smanjenja!

3.6. Tlo je medij genetskog bogatstva i biološke raznolikosti. Budući u tlu buja život s brojnim mikro i makro organizmima, tj. pedoflora i pedofauna, ono je početna i završna točka bioloških kruženja, pričuva gena i temelj globalne biološke raznolikosti. Poljoprivreda nužno smanjuje tu raznolikost, jer se svjesno potiskuju – uklanjaju biološke jedinke biljke (korovi) i životinje (štetnici kulturnog bilja) i mikroorganizmi (gljivice, bakterije i virusi bolesti biljaka) koje nisu cilj uzgoja, a favoriziraju kulturna biljka i domaća životinja. Dugo su od početka sjediteljskog života na Zemlji prevladavale biljke i životinje slobodne prirode, trebalo je dugo vremena da se one izjednače. Za uzgoj bilja trebalo je ukloniti prirodni biljni pokrov spaljivanjem i/ili krčenjem. Na oko 1,2 milijarde hektara poljoprivrednog zemljišta danas su najzastupljenije tri kulture: pšenica, kukuruz i riža, biološka masa divljih sisavaca danas se procjenjuje na samo 5 megatona (milijuna tona), a uzgajanih životinja čak 129 megatona. Kako među njima prevladavaju preživači, veliki globalni izvor emisije plina staklenika metana (CH4) u atmosferu su domaće životinje, govedo i ovca, poljoprivreda slovi kao uzročnik pada biološke raznolikosti i klimatskih promjena. 3.7. Poljoprivreda podiže vjetrozaštitne pojase, štoje vrlo značajno na svim područjima na kojima suhi vjetar isušuje tlo, a razornom snagom nanosi štete prirodnom raslinju nasadima, prometnicama i drugim strukturama i dobrima. Monotoni krajobraz Panonije promijenjen je zbog stabala (jablana) u svrhu vjetrozaštite. 3.8. Poljoprivreda je bitan čimbenik u namjeni i korištenju prostora i u prošlosti i danas, jer je na površini prostor poljoprivrede, ali i industrije, stanovanja, prometnica i druge infrastrukture, rekreacije, gospodarenja otpadom, a ispod površine infrastrukture (strujovodi, cjevovodi za transport plina, nafte, kondenzata i dr). 3.9. Tlo je medij odlaganja, razgradnje i detoksikacije otpada, pri čemu je zbrinjavanje otpada samo jedna od bitnih prostornih uloga tla. Izbor lokacije odlagališta važno je, delikatno i vrlo stručno pitanje, a tzv. eliminacijski kriteriji za izbor lokaliteta uvažavaju blizinu različitih zaštićenih objekata, prirodnih površina, vodo zaštitnih područja, arheoloških nalazišta, spomenika kulture, šumskih sastojina posebne vrijednosti, i dr. 3.10. Tlo ima estetske i emotivne učinke, posebice uoblikovanju krajobraza. U stvaranju svijesti o pripadnosti nekom kraju krajobraz je emocijsko-memorijski temelj odnosa prema zavičaju i osjećaju pripadnosti nekom kraju i domoljublju. 3.11. Tlo je izuzetno važno u zaštiti prirodne i kulturne, posebice arheološke baštine, jer kao medij – poprište svih događaja povijesni, tlo čuva tragove prirodne povijesti i štiti arheološke ostatke – svjedočanstva i dokaze za rekonstrukciju povijesnih događaja i prirodnih procesa. Prekriveni tlom, ti dokazi ostaju gotovo neoštećeni.

3.12. Poljoprivreda, hrana i tlo važan su teološko-religijski motiv, od početaka čovječanstva u svim kulturama i religijama tlo ima mjesto, u molitvama, meditacijama, slavljima, običajima, ponašanju i zakonima. Tlo kojemu se čovjek uvijek vraća simbol je vjernosti pa su se monogamni brakovi u starogrčkim obredima sklapali na plugu, orač je orao nag ogrnut samo plaštom, kako bi tlo podsjećao na obvezu rađanja. Poznat je u staroj Grčkoj tzv. „sveti prileg“ na svježe oranom tlu, kako bi ga se podsjetilo na plodnost. Produhovljeni hrvatski teolog tla Pardon (2011) navodi (citat): Tlo se kao temeljna sastavnica biblijske vjere nudi suvremenoj Crkvi kao transtemporalna tema po kojoj se može utažiti glad i žeđ suvremenoga čovjeka za ukorijenjenost, smještenost u prostor, za tlom kao mjestom konkretnoga življenja kršćanske vjere. Vjernici – katolici se na vječni počinak ispraćaju riječima: Upamti čovječe: prah si(sastavnica tla) i u prah (tlo) ćeš se vratiti! 3.13. Poljoprivreda i poljoprivredno zemljište su izvor i pokretač sukoba i osvajačkih ratova u povijesti, od biblijskih Kaina i Abela, preko brojnih osvajača, koji su ratom tražili životni prostor za svoj narod. Bitna je razlika u sklonosti sukobima i ratobornosti zemljodjelca vezanog za svoje tlo i svoju kućicu, i stočara koji je u pokretu za novim pašnjacima, pa mu je svaka kuća prikladna dok oko nje ima paše, brani pravo na pašu na svačijem tlu. Osjećaj vezanosti za tlo-zemljište duboko je urezan u svijest zemljoradnika – zemljoposjednika. Izum i korištenje pluga, napose oranje korištenjem vučne snage vola i konja pokrenulo je povijest više od svih drugih izuma. Do tada čovjek – lovac nije poznavao tlo, nomad nije ravnodušan, pamti tlo po dobroj/lošoj paši, a tek je ratar – orač upoznao tlo, orući, sijući i ubirući plodine doživljava ga svojim, udara temelje sjediteljskog načina života. Od samih početaka uzgoja bilja i stoke i trgovine hranom (vino, ulje) proizvodnju u poljoprivredi prati, potiče, kreira i usmjerava gospodarsku, poreznu, novčanu, kreditnu, kamatnu politiku, prati i proučava položaj i udio poljoprivrede u nacionalnom dohotku, komplementarnost s drugim granama gospodarstva, bilancu hrane na nacionalnoj razini i potreba izvoza/uvoza poljoprivrednih proizvoda, udio hrane u troškovima domaćinstva, itd. posebna znanstvena disciplina poljoprivredna ekonomika. Gdje je tu tržište i tržišni odnosi? Sumirajući opisanu, kompleksnu ulogu poljoprivrede i tla kao sastavnice agroekosustava recimo još kako je poljoprivreda više od gospodarske grane, ona „ima dušu“, ona je sama život, način života i odnos prema životu. Poljoprivrednik na tržište izlazi s proizvodom uzgoja živih bića, za koje je od pamtivijeka sudbinski vezan.

4. Agroekološki uvjeti uzgoja bilja i stoke – poljoprivredne regije

Premda površinom malen, prostor koji čini agrosferu Hrvatske vrlo je raznolik i danas, u uvjetima klimatskih promjena pruža povoljne agroekološke uvjete za širok izbor u uzgoju bilja i stoke na otvorenom prostoru na kontinentalnom dijelu, povoljne prilike za uzgoj sredozemnog bilja na otvorenom, a optimalne i u zatvorenim prostorima, uz najmanji utrošak skupe energije na sredozemnom području – priobalju i otocima. Temeljem egzaktnih podataka o tlu iz Osnovne pedološke karte Hrvatske mjerila 1:50 000, podataka DHMZ, o klimi, socijalno-gospodarskim i prometnim prilikama, u okviru projekta Vijeća za istraživanje u poljoprivredi (VIP), izvršeno je agroekološko vrednovanje hrvatske agrosfere – u okviru projekta pod nazivom Regionalizacije hrvatske poljoprivrede. Na njemu su tri godine radili iskusni i istinski poznavatelji hrvatske agrosfere – znanstvenici iz svih naših, za agroekološka pitanja nadležnih akademskih ustanova. Prilažemo topografski zemljovid s legendom i označenim granicama poljoprivrednih regija i podregija, kao rezultat toga projekta12 . Kako se vidi, Panonska poljoprivredna regija, u kojoj je „sve počelo“ prije osam tisućljeća, od obala Dunava, Iloka između rijeka iz himne Lijepe Naše do granice sa Slovenijom podijeljena je na četiri podregije, Gorska regija na dvije, a Jadranska od Istre do Konavala i Boke Kotorske ima tri poljoprivredne podregije. Svaka podregija ima neke posebnosti, na prvom mjestu obilježja tla, klime i geomorfologije i njima uzrokovanih prirodnih posebnosti s refleksijom na način korištenja.

… Odgovor na pitanje iz naslova po svojoj naravi je složen, dio odgovora je sadržan i u sugestivnim pitanjima upućenim drugima autorima u ovom izdanju, a za traženje odgovora usredotočimo se na „pitanje svih pitanja u poljoprivredi“. To je poljoprivredno zemljište.

12 Iz razloga koje nije lako dokučiti, nadležno Ministarstvo, koje je projekt naručilo i ugovorilo, onodobno mu je na čelu bio danas neupitno vrijedan gospodarstvenik, javnosti poznati pokajnik i „gulitelj krumpira“, kao „vojnik stranke“ odbio je izvršiti ugovorenu obvezu tiska toga dokumenta s preko 400 str. teksta. Čini se da je razlog jer nije bio po volji prigovor onodobno, a pogotovo danas „nepogrešivima“, navodeći „nezgodne“, neumoljive, znanstveno utvrđene posljedice privatizacijskog uništavanja kombinata, uočene s početkom uvoza hrane. To su izbjegli i drugi ministri, neki se pravdajući s „nije ugovoreno u mojemu mandatu“, drugi su barem pokušali naručiti negativnu recenziju, ali više od jednog recenzenta, i to izvan kompetencije, nisu mogli naći, a ministar koji je i ko-autor, „zbog zauzetosti“ za kratkog trajanja mandata „nije stigao“. U popisu radova

Regionalizaciju hrvatske poljoprivrede voditelj projekta vodi kao knjigu u rukopisu (www. ferdobasic.info), ali će je, makar kao nekovrsni „sam izdat“ tiskati o vlastitom trošku.

5. Poljoprivredno zemljište

Hrvatski narod u pravom smislu riječi „živi od zemlje“, na svom dijelu pedosfere zasnovao je on svoj život u prošlosti, a izgrađivat će ga i u budućnosti. Tla

Hrvatske najveće su blago hrvatskog naroda; nepresušivi su izvor njegovih snaga i temelj hrvatske domovine… poznavati ih znači poznavati temelje na kojima Hrvatska počiva. (Mihovil Gračanin 1942.) Gornje riječi velikog Gračanina uovom radu otvaraju prostor traženju odgovora u odnosu prema tlu – poljoprivrednom zemljištu. Dodajmo, davne 1940. akademik M. Mirković – Mate Balota, šalje rezolutno jasnu poruku onodobnoj stručnoj i široj javnosti i vlastima: Mjere unapređenja agrara trebaju se temeljiti na poznavanju stanja i mogućnosti, imajući na umu velike razlike u pedološkim, klimatskim, ekonomskim, socijalnim, demografskim i drugim uvjetima razvitka poljoprivrede. Povrh toga, svaka kultura pa i svako gospodarstvo ima posebnosti o kojima se treba voditi računa.

Pođimo s podatcima i neprijeporno za njih vezane činjenice. Općeprihvaćeni pokazatelj potencijalnih mogućnosti proizvodnje u poljoprivredi je površina zemljišta (ukupna i per capita – po glavi žitelja), koje se za tu svrhu koristi ili se uz razumna ulaganja, koja se inače podrazumijevaju, može koristiti. Hrvatska raspolaže sa 2 237 370 ha tih površina (Bašić i sur., 2011), dakle, preračunato na 3888529 glava žitelja, koliko nas je popisano 2021., to iznosi 0,57 ha/per capita. Taj podatak nas svrstava u gornju polovicu tablice prosječno bogatih država. Inače se kao kriterij uzima da: vrlo bogate države raspolažu s više od 1,0 ha; bogate 0,650,99; prosječno bogate 0,36-0,64; siromašne 0,1-0,36; a kritično siromašne su države koje raspolažu s manje od 0,1 ha/per capita. Najbogatija država su USA s 0,76 ha, EU sa svojih 0,38 ha je na granici siromašne i prosječno bogate, Afrika sa 0,27 ha pripada siromašnima, a na začelju je Azija, koja se sa samo 0,14 ha/ per capita nalazi na granici kritičnog stanja. Optimumom se smatra površina od 0,42 hapo glavi. Hrvatska se dakle nalazi u „gornjem dijelu“ ljestvice prosječno bogatih zemalja, sa značajno više površine od prosjeka Europe, a napose od Afrike i Azije. Važan pokazatelj djelotvornosti poljoprivrede je veličina posjeda, odnosno usitnjenost zemljišta. Čak 72% globalnog fonda poljoprivrednog zemljišta čine posjedi manji od 1 ha, na kojima žive u bijedi veliki kupci hrane koji su čimbenik socijalne stabilnosti. Jer, primjerice, da se poljoprivreda mnogoljudne Indije razvije do razine UK, bez posla bi ostalo 500 milijuna radno sposobnih ljudi –kao ukupan broj ljudi u EU – dva puta više od USA. Samo 2% poljoprivrednih površina s posjedom većim od 20 ha svojim proizvodima gospodari svjetskim tržištem hrane!!! Prema tome: za samodostatnost iz vlastite proizvodnje svaka država treba imati velike posjede s komercijalnom proizvodnjom, koji trebaju proizvoditi „razliku između ukupnih potreba“ umanjenu za proizvodnju na malim – obiteljskim gospodarstvima! Što se Hrvatske tiče, priloženi prikaz jasno oslikava stanje. Na zatečenom, aktualnom životnom standardu: da se nalazi u Europi hrvatsko poljoprivredno zemljište bi namirivalo potrebe 6,4 milijuna ljudi, u Africi 8,2, a u Aziji bi se s poljoprivrednih površina RH hranilo čak 15,5 milijuna ljudi. Hrvatska ima bolje uvjete za poljoprivredu nego za nogomet13: da se korištenje zemljišta izjednači s EU, namirivala bi svoje potrebe hrane, uključujući turističku klijentelu, i izvozila za godišnje potrebe oko 2,5 milijuna zahtjevnih potrošača!

13 ..., a da se zemljodjelcima ne miješaju „demokratski izabrani znalci“ to bi se dokazalo, ostvarila bi se vizija Utemeljitelja HAZU o Hrvatskoj Toscani, PDV bi pao do jednoznamenkaste vrijednosti…

A da se izvrši odvodnja potrebitih tala, da se natapa pogodne površine, (is) koriste mogućnosti uzgoja bilja u zatvorenom prostoru (plastenici na danas golom kršu) naše zemljište može hranitiviše od 25 milijuna Hrvata; do tada valja o(p)stati!14 .

6. Iz svemira vidljivi razlozi nazadovanja

6.1. Zemljišna politika Iz prethodnog teksta slijedi, da svoje kapacitete koristimo na razini prosjeka Europe imali bismo dvostruko više hrane od aktualnih potreba. Zašto je tomu tako? Tražeći odgovor na pitanje iz naslova tvrdimo: samo na zemljišnoj politici ili zbog izostanka svake politike15 Hrvatska je izgubila nemjerljivo blago demografskim rasulom. Slavoniju, Baranju i Srijem mahom su napustili mladi ljudi, koji bi se bavili poljoprivredom i svakovrsnim drugim djelatnostima, optimalnim za ruralni prostor, napose ruralnim turizmom16 .

14 ….ako ih pak ne bude toliko na ovim prostorima, hranu će izvoziti. 15 … za koju više, po navici, ne možemo kriviti povijesne okupatore i eksploatatore svih boja iz hrvatske bremenite prošlosti! Adresa krivaca je jasna: to su oni čijom odlukom za svaki proizvod što ga kupimo plaćamo 25% cijene. Elita koju biramo svojom voljom, odmah po izborima tu volju faraonski uzimaju kao svoj leno pa sklapaju biračima nezamislive koalicije i plešu njihovo kolo – biraš vino, dobiješ vodu, uz to mutnu! 16 Još u drugoj polovici 18. stoljeća utemeljitelj HAZU, đakovački biskup J.J. Strossmayer je u onodobno izglednoj austro-slavenskoj federaciji u viziji gospodarskog razvoja te zajednice vizionarski vidio Hrvatsku Toscanu… s „vjetrovima u leđa oktobra“ povijest je pošla drugim smjerom!

Kako bi i ostali kada Ministarstvo svako malo, sada već dvadeset peti ili šesti (samo nebo, za razliku od Ministarstva, zna koji) put mijenja za njih najvažniji zakon. Zakon koji je uvjet o(p)stanka i života – Zakon o poljoprivrednom zemljištu!17

6.1.1. Pogodnost tala Hrvatske za uzgoj bilja u poljoprivredi Dodajemo i brojčane pokazatelje pogodnosti poljoprivrednih tala za obradu i korištenje u poljoprivredi. Stanje pogodnosti tala za uzgoj bilja na otvorenom prostoru oslikava priloženi prikaz, u kojemu smo zbog slikovitosti koristili „semaforske boje“: zelenu za razrede pogodnih, žutu za tla rizična za uzgoj, a crvenu boju za trajno nepogodna tla.

Dakle, pada u oči kako samo 8% tala površine 269 451 ha ne traži posebna ulaganja u uređenje, ali i ona traže ulaganja u nimalo jeftino natapanje. „Široko polje“ u poljoprivredi su investicija u uređenje tala: odvodnju, natapanje i agrotehničke

17 Nadležno ministarstvo, s tko zna koliko pravnika, ne krije manire faraona. Premda svako rješenje državnih tijela po Zakonu mora sadržavati i pravni lijek za stranku oštećenu dodjelom zemljišta po pripadnosti krugu (stranački) podobnih i/ili poželjnih, oštećeni nema pravo žalbe! Otmu ti temelj egzistencije a ti nemaš ni pravo žalbe. Upravo je nevjerojatno da je na to gluh i slijep, nedajbože solidaran politički stav kojega, doduše u državama s demokratskom tradicijom zastupa opozicija. U nas se ona povlači pred optužbama za pokušaj smjene vlasti, kao da joj to nije notorna i legitimna uloga, pače i zadaća. Eno, premijerka UK, najstarije demokracije, upravo odlazi, prije „ugrijane stolice“, a da se to smatra demokratskim postupkom.

melioracije – posebne zahvate gospodarenja: podrivanje, vapnjenje, humizacija, melioracijska gnojidba18 .

6.1.2. Uništavanje javnih poljoprivrednih imanja i gospodarstvo na bazi uvoza Treće po redu u 20. stoljeću (prvo poslije I., drugo polije II. svj. rata), uništavanje velikih, naprednih posjeda, nositelja tržišta i svakog napretka u uzgoju bilja i stoke izvršeno je poslije osamostaljenja hrvatske države privatizacijom javnih imanja – kombinata i zadruga. U zanosu ratnih pobjednika, na naručeni poticaj – prozivku tzv. politički korisnih idiota19 pod optužbom da su bili „komunističke utvrde“, „mastodonti“ sa gospodarske scene su uklonjeni poljoprivredni kombinati, koji su povijesno nastali kao potpora bivšoj državi, koja se „otela iz bratskog zagrljaja“, slično današnjim pribaltičkim državama i bivšim članicama Varšavskog ugovora, danas to pokušava Ukrajina. Bile su to farme po američkom modelu s najmodernijim rješenjima i primjenom znanosti, visokim prinosima svih kultura i uspješnog, na znanstvenim temeljima uzgoja svih vrsta stoke, kada je Hrvatska bila izvoznica hrane u druge republike zajedničke države i inozemstvo. Stručnjaci kombinata na specijalizaciju išli su u zapadne države i uzgajali bilje i stoku, ne uvozeći ništa komunističko! Svi kombinati su u svom sastavu imali znanstvene jedinice, koje su opsluživale proizvodnju na površinama i u stajama kombinata ali i tzv. organizacijama kooperanata. Tomu se ima zahvaliti žilavost hrvatskog sela na velikosrpsku agresiju. Rezultati – posljedice – za oslik: prije uništavanja kombinata 1990. god. ukupna godišnja vrijednost poljoprivredne proizvodnje Republike Hrvatske iznosila je 30, do 2012. god. pada na 20, a 2018. iznosi 17 mlijardi HRK/god. (Tomić i sur., 2021.) Svaki komentar je suvišan! Ne možemo ne dodati kako je s tim procesom, napose od 2013. i pristupa Hrvatske EU počela provedba koncepta „na uvozu temeljenog gospodarstva“, na valu kojega RH prodaje svoju tvornicu lijekova pa uvozi lijekove, svoju naftu, pa uvozi derivate, svoj plin pa ga uvozi, a što je najbolnije uvozi hranu, usput rečeno, posljednje kvalitete. Izgleda, a to će se postupno doznavati, „na kapaljku“, kako nam i inače sve istine pristižu sa zakašnjenjem, da je tomu uvoz/izvozu cilj bio krađa i bogaćenje odabranih. Poljoprivreda je eklatantan primjer; do poljoprivrednog zemljišta dolaze ljudi

18 Propuštene su dobre prilike za ulaganja u uređenje zemljišta još u bivšoj državi, a države članice EU svoja su tla uglavnom uredile pa danas pokazuju manju osjetljivost i razumijevanja za naše potrebe te vrste. 19 …onodobni državni bilten „Vjesnik“ iz pera prvaka te družbe iz Brestače, donosio je na po dvije stranice velikog formata opis strahovlade na Agronomskom fakultetu, djelovanje

UDBE… imena „sluga komunizma“, a sam je najprije u zemljištu namirio sebe, prema onoj: „to je nama naša borba dala“!

zainteresirani za poticaje, a niti malo (čast izuzetcima!) za održavanje dobivenog (!!!) zemljišta na kojemu je šuma u kanalima već zrela za sječu, uzgoj bilja i stoke im nije ni na umu. To pogotovo vrijedi za krške pašnjake: nigdje krave, ali poticaja do neba. Tako je poljoprivredno zemljište do besmisla usitnjeno.

6.1.3. Izostanak ulaganja u popravak tala Kako se iz prikaza vidi, potreba za ulaganjem u uređenje tla raste od I. do IV. razreda pogodnosti, gdje je najveća. No, niti trajno nepogodna tla svrstana u V. razred nisu „za otpis“. Dapače, ako ima dovoljno vode pogodne za natapanje, kao na golom kršu uz obale svih naših „krških ljepotica“, od Mirne, Zrmanje, Krke, Neretve, do Ljute u Konavlima već danas je gospodarski isplativo ulagati u plastenike i uzgoj bilja, s plodovima delicija vrhunske kakvoće, napose jagode20. Zemlja, do tada izvoznica hrane u druge republike ili na svjetsko tržište, poznata od K&K monarhije po babybeefu, provodeći interese razvijenih o zaštiti okoliša poduzima i do danas provodi sve mjere kojima je rezultat pad proizvodnje i ovisnost o uvozu, a njima prepuštajući svjetsko tržište i svoje tržište hranom. To, gotovo strastveno prihvaćaju upravo novinari, pa primjerice HTV više pozornosti polaže starima pasminama i sortama, ekološkoj poljoprivredi, nego pitanjima sjetve, žetve i prinosa najvažnijih kultura ili iseljavanja poljoprivrednika. Istraživačko novinarstvo ne izvještava o razlogu bijega mladih iz zemlje gdje se pravnik na mjestu ministra poljoprivrede, na HTV u bijelom javlja kao spasitelj potrošača od salmonele, kao da se ne radi o njegovom zaslugom „uvezene salmonele“, od nesolidnih proizvođača u EU. Uvezi nekvalitetno i jeftino, prodaj podkvalitetno… eto profita! Još podigni alarm kako je sve poskupilo pa eto mora i to „žnj meso“, pa evo nam povećanja profita. U tom okružju izrasla i s njim srasla urednica Hrvatskog radija E.Č. Glibota javnosti reče kako su akademici, prof. emeritusi i svi profesori najstarijeg, 103 godine starog poljoprivrednog fakulteta u zemlji… jadnici. Doduše, E.Č-G!.… uistinu je ružan osjećaj nemoći pred zidom nasilja faraonskih moćnika i umišljenih novinarskih veličina!!!

20 Umjesto naših delicija hrvatskim turistima se nudi hrana iz njihovih zemalja, jer se naš „bankovni sektor“ nalazi u njihovu vlasništvu pa ne ulaže u područje potencijalne konkurencije. Naši zastupnici u EU parlamentu i sudionici u kreiranju Zajedničke poljoprivredne politike – ZPP na tu temu se ne čuju! Za mjesto, interese hrvatske poljoprivrede u ZPP tek se treba izboriti, ali neservilno, na pitanjima tipa zaštite: starih pasmina i sorata; močvarnih staništa; krajobraza dok se primjerice Andaluzija „pokriva plastenicima“ stvarajući anthroscape na račun landscape – prirodnih krajobraza; bioraznolikosti koja je samo na Velebitu veća nego u nekim EU državama iz kojih uvozimo – hranu. Dakako, neupitna je zaštita prirodne baštine, ali ne na način koji vezuje ruke, mi štitimo, a oni nam izvoze hranu! Oni se vraćaju na ugljen, a mi u ime „netaknute prirode“ ne možemo ni hidroelektrane. Pogodovanje nadležnih skorojevića iz Ministarstva poljoprivrede tim uvoznicima hrane iz EU druga je, duga i tužna priča. Svako prase, tele prema direktivama EU već kod dolaska na svijet dobiva broj, a mi jedemo meso u kojemu se ne vidi ni zemlja porijekla!

Nikada nismo doznali zbog čega jedemo kruh i peciva iz uvezenog tijesta pored naših mlinsko-pekarskih poduzeća među najstarijim au Europi, našeg giganta prehrambene industrije u Podravini, i toliko privatnih pekara.

6.1.4. Nesređenost zemljišnih knjiga Hrvatska pripada krugu rijetkih zemalja s (danas je očito smišljeno) nesređenim zemljišnim knjigama, što otežava sređivanje stanja, ulaganja u nužno uređenje i zaštitu tla kao najvećeg nacionalnog blaga. Trebamo investicije u uređenje zemljišta, a nitko razuman nije spreman dati ni 1 € bez jasne adrese komu i u koju parcelu ulaže taj novac. Preduvjet za osmišljavanje i provedbu zemljišne politike, optimalne sa stajališta mogućnosti i interesa i države, a pogotovo mjera uređenja zemljišta je nedvojbeno točna i pouzdana suvremena računalna evidencija poljoprivrednih površina. Hrvatska toga nema! Svojevrsni je apsurd da se klikom na mobitelu može dobiti ime gljive, biljke, životinja, kukca,… ali nikako ime uživatelja-korisnika neke parcele!!! Hrvatska država niti nakon 20 godina od osamostaljenja nema pouzdan podatak o površinama „najvećeg blaga hrvatskog naroda“. Na Šarengradskoj adi, notorno hrvatskom teritoriju, danas jedan kraj drugog pecaju ribe ljudi s jedne i druge strane Dunava i nemaju dvojbe na čijemu su teritoriju…, ali Hrvatska država ih, tko zna zašto ima!

Vlasnički odnosi poljoprivrednog zemljišta U službenom opticaju nema pouzdanog podatka o površini poljoprivrednog zemljišta. Koristi se službeni podatak Državnog zavoda za statistiku prema kojemu je u 2020. godini u Republici Hrvatskoj korišteno 1.506.205 ha poljoprivrednog zemljišta, a prema načinu korištenja, najzastupljenije su oranice i vrtovi s 888.928 ha (ukupno 59%), slijede trajni travnjaci s 536.683 ha (35,6%), voćnjaci 2,4%, vinogradi 21.454 ha ili 1,4%, a maslinici 20.282 ha ili samo 1,3%, a najmanje je površina pod najintenzivnijom vrstom-povrćem – 1.777 ha ili samo 0,1%. U privatizaciju poljoprivrednog zemljišta pošlo se bez dostatne, ako ikakve, raščlambe posljedica i strategije razvitka poljoprivrede, koja bi taj proces usmjerila na racionalno korištenje zatečenih resursa; plodnog i uređenog zemljišta, znanja sposobnih i iskusnih stručnjaka, strojeva, opreme i objekata, riječju, bez trunke pretjeravanja nemjerljivo vrijednog hrvatskog nacionalnog blaga. Brzim postupkom uništeni su kombinati, sotonizirani znanstvenici i učilišta koja su ih opsluživali i na Hrvatima provjerava koncept „na uvozu temeljenog gospodarstva“. Zemljištem naših kombinata upravlja kapital na čiju potporu računaju agresori na Ukrajinu; jedemo uvezenu hranu, neoznačenog porijekla, sa rizicima koji još nisu sagledivi. U Toscani, i u osrednjem restoranu i mesnici možete naručiti narezak od mesa vlasnika poznatog prezimena i imena, u čijemu je svinjcu, pašnjaku, masliniku uzgojena svinja čije meso kupujete. Obitelj mesara sa djecom za vikend obilazi „svoje svinje“ što se tove za njegovu mesnicu, djeca ih časte keksima, i slasticama i uče se ruralnim vrijednostima

i životinji. U nas, u robnom centru ne znate ni državu iz koje potječe odmrznuto meso! Birači zaboravljaju i praštaju, povijest sigurno ne! Privatizacijom nastala imanja novopečenih poljoprivrednika, „stručnih“ za prihvat državnih potpora, koji su bez struke i znanja, potpuno nespremni dočekali konkurenciju koju je otvorio ulazak na tržište EU. Odvodni kanali na skupom, dreniranom zemljištu, dobivenom (pazite: u tržišnom gospodarstvu dobivenom) privatizacijom, zarastaju johom, vrbom i topolom zrelim za sječu. Novopečeni vlasnici u najnovijim terencima, s lokalnim vodičem (jer bi inače zalutali) obilaze „svoja“ imanja i očekuju da im kanale čisti država, kad je već dala zemljište, a profit iz poljoprivrede ulažu u unosnije djelatnosti, novije terence, nekretnine, suvišne strojeve ili podizanje životnog standarda. Država se tomu priključuje konceptom: izvoz poljoprivrednika (i pražnjenje Slavonije), a uvoz hrane! Nemoćni pred viđenim, domaći poljoprivrednici „tješeni“ pompozno najavljenim povećanjem poticaja, rezignirano čitaju 22…treću verziju Zakona o poljoprivrednom zemljištu, na čija rješenja nemaju ni pravo žalbe! …kadija tuži kadija sudi… u pravnoj državi?! Mala je utjeha, za utjehe željne, što je ministar koji je: dokidanjem VIP-a iz poljoprivrede uklonio znanost (kršeći pri tome ugovorom preuzetu obvezu RH), dokidanjem samostalnosti Hrvatske poljoprivredne savjetodavne službe udaljio vapijuće potrebnu struku od sela, ukidanjem Agencije za poljoprivredno zemljište unio dodatni nered, a sa 22, 23 ili tko zna koliko izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu unio pravi kaos i omogućio da zemljište PIK Belje, VUPIK… ode u ruke ratnika za Veliku Srbiju/Ukrajinu, danas privremeno (kao i slični) s one strane brave.

6.2. Ljudski resursi u poljoprivredi Zbog opisanih razloga, mladi ljudi su napustili selo, poljoprivredu i državu, a ostali oni koji nisu imali dugog izlaza, mahom starije dobi, koji ne mogu biti nositelji razvoja. Ali su zadržali i svoje poljoprivredno zemljište. Na drugoj strani do zemljišta su došli podobni bez kvalifikacija i sposobnosti uzeti se u koštac sa zahtjevima primjene suvremenih rješenja u uzgoju bilja i stoke, a što je najgore, nisu zainteresirani, niti ičim stimulirani na to, jer se zadovoljavaju poticajima, kojim dobivaju novac bez ikakvih obaveza, na ime raspolaganja zemljištem, a zemljište daju u zakup pa i tu ponešto zarade. Tako se događa da se u cijelom selu poljoprivredom bavi 5-6 mladih ljudi, uzimajući u zakup zemljište starijih i nezainteresiranih ljudi. Koliko smo daleko od željenog odnosa obrazovanih vlasnika poljoprivrednog posjeda govori podatak da u Nizozemskoj 95% vlasnika poljoprivrednih imanja ima visoku stručnu spremu, a u nas manje od 4%!!! Imamo poljoprivredne fakultete, visoka i srednja učilišta, znanstvene institute, a završeni stručnjaci i usluge znanstvenika nam nisu potrebni! Ali status quo odgovara svima: vlasnici zemljišta dobivaju novac, korisnici zemljišta jeftinim zakupom obrađuju velike površine seoskog imanja i polučuju značajne prihode, uvoznici: uvoze baš sve i sve prodaju, boreći se za što manji nadzor i daju potporu vlastima koji im to omogućavaju, političari: dobivaju birače i obećavaju im stalni rast potpora. Zapravo: prava raspašojka!

Umjesto zaključka!!! Otvoriti novu stranicu razvoja agrara!

Sav trud oko zaključka skratila mi je najkompetentnija, i za stanje u Hrvatskoj općenito pa i u poljoprivredi, najodgovornija osoba premijer Plenković, izjavom u emisiji HR „Za selo i poljoprivredu“ od 30. listopada 2022., iz koje je više nego očito da on izvrsno zna što je trebao učiniti. Ali ne čini! Istini za volju: korijeni problema razvoja poljoprivrede u nas sežu u prošlost pa se mora priznati da se krivica ne može adresirati samo na aktualnog predsjednika Vlade. Mijenjali su se predsjednici, još češće ministri poljoprivrede, najavljivale reforme, problemi gomilali, a rješenja odlagana za neka druga vremena. Kako svojedobno reče Einstein: „Niti jedan problem ne može se riješiti na razini svijesti na kojoj je problem nastao“. Sapienti sat! I upravo zbog toga: Nema dvojbe, u razvoju poljoprivrede došli smo do zida; ma koliko teško bilo, valja otvoriti novo poglavlje razvoja hrvatske poljoprivrede, na načelima bitno drugačijim od onih čijom smo primjenom dovedeni u aktualno stanje, nikako primjereno mogućnostima, potrebama i tradiciji. Na prvoj stranici toga poglavlja trebaju se naći pitanja vlasništva i korištenja poljoprivrednog zemljišta, „dobra od posebnog značaja za državu“, odnosno „najvećeg blaga hrvatskog naroda koje je temelj hrvatske domovine“. Nigdje u svijetu država ga ne daje ljudima koji ne znaju s njim upravljati, i to treba promijeniti na način da pod nadzorom države ostane površina državnog poljoprivrednog zemljišta koja jamči samodostatnost u opskrbi hranom iz vlastitih izvora.

Važniji izvori informacija (popis prema redoslijedu korištenja u tekstu):

Bašić, F., Tomić F., Poljoprivreda, povijest poljoprivredervatskoj, – natuknica, Hrvatska tehnička enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, str. 604-608, od 933 str., Zagreb, 2022. Keating M.: Program za promjenu – popularno izdanje Agende 21 i drugih sporazuma iz Rija, posebno izdanje Ministarstva gradit. i zaštite okoliša RH, sektor za zaštitu okoliša u sur. s Centre for Our Common Future, naklada10 000 primjeraka (ur. V. Simončič i L. Pavić) 79, Zagreb 1993. Bašić F.: Hrvatska Toskana – nadvremenska vizija J.J. Strossmayera, utemeljitelja HAZU, 5. međunarodni kongres ruralnog turizma, zbornik u tisku, Zagreb 2022. Bašić F. (coordinator): Croatian agriculture at thecrossroads, The country position paperof the Republic of Croatia for World Food Summit – Rome 1996, Special edition of TheMinistry of Agric. and Forestry, (Caput, P. Bićanić V. Kralik G, PiližotaV. – editors), p. 153., Zagreb, 1996. Bašić F.: Učinci tla u ekosustavu – nit u tkanici života panonske ravni Hrvatske Srijema, Slavonije i Baranje, zbornik znanstveno-stručnog skupa: Budućnost ruralnog prostora u Slavoniji, Baranji i Srijemu, posvećenog prvaku hrvatske agroekonomske znanosti B. Štanclu, Razred za prirodne znanosti HAZU, Znanstveno vijeće za polj. i šumarstvo HAZU i Fakultet agrobiotehničkih znanosti Sveučilišta J.J. Strossmayer u Osijeku (urednik F. Bašić)u tisku, Požega 2022. Bašić F., Šlaus I.: Quo vadis humanity !!! Stop the pedocide of chernozemin Ukraine – suicide of humanity, Croatian Soil Science Society, Croatian Pugwash Society, apel svjetskoj javnosti, Zagreb, 2022. Salaj, B., Kovač, M. (2017), Boj za živo selo, obiteljska gospodarstva – temelj hrv. poljoprivrede, Udruga OPG ŽIVOT, (ur. Njavro \, Njavro M.) Pardon, \. (2014), Zemlja: dar, kušnja i zadaća, biblijska teologija zemlje u knjizi Postanka 1-11, Glas koncila, Zagreb, xxx. (1999.), Multifunctional Character of Agriculture and Land, Cultivating our future, background papers of FAO/Netherlandsconf. on Multifunctional Character of Agriculture and Land, Maastricht, 189 p. Tomić, F., Krička, T., Ban, D., Ban-Goreta, S.,Šatović, Z., Oplanić, M, Pinzan, E., Bašić F. (2020.), Ocjena stanja i putokaz održive intenzifikacije hrvatske poljoprivrede u uvjetima klimatskih promjena, s naglaskom na Istru, Zbornik zn. skupa u povodu 145. oblj. Instituta za poljoprivredu i turizam „Održivi razvoj poljoprivrede i turizma u kontekstu klimatskih promjena“, str. 1-27, Poreč. Vučković, M., i sur. (2018): Zeleni plan, Izvješće Ministarstva poljoprivrede za 2018. godinu, Zagreb. Čandrlić-Glibota, E., Hrvatski radio: Emisija za selo i poljoprivredu, Zagreb, 30. 10. 2022.