GRAŠEVINA - prva dama HRVATSKIH vinograda

piše: MARIJA VUKELIĆ foto: JULIO FRANGEN

Graševina je hrvatska najvažnija i najraširenija sorta, ima je 4.313,23 ha (podatci iz 2023.; APPRRR) što znači da je četvrtina hrvatskih vinograda pod njezinim trsjem. Najviše je zasađena u Kutjevačkom vinogorju (997,11 ha), slijede Srijem (973,28 ha); Baranja (510,43 ha), Erdut (344,59 ha) i Đakovo (332,50 ha), potom Orahovica, Međimurje, Daruvar, Slavonski Brod, Kalnik.

Graševina nije hrvatska izvorna sorta, ona je sorta srednje Europe: osim u Hrvatskoj, ima je u Sloveniji, ponajviše u Slovenskoj Štajerskoj, u Mađarskoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, u Srbiji, u sjevernoj Italiji (Furlaniji i Lombardiji). U raznim je državama različito zovu pa su joj najpoznatiji sinonimi grašica, laški rizling, riesling italico, riesling italiano, olaszrizling, Wälsch/Welsh Riesling, rizling vlašsky. Pogrešni nazivi su aligoté, greco, petit meslier, pignoletto, riesling. Iako bi se moglo zaključiti iz gore navedenih naziva da potječe iz Italije i da je u srodstvu s rizlingom - ni jedno ni drugo nije točno !

Puno je priča o podrijetlu

Ampelograf Ludwig von Babo (19. stoljeće) pisao je da graševina dolazi iz Francuske (možda iz Šampanje, iz doline rijeke Marne, a možda iz Alzasa) te da je introducirana u njemački Heidelberg kao Wälsch Riesling. Von Babo ju je pokušao prepoznati kao aligoté ili petit meslier, ali spoznalo se da graševina nema nikakve veze s njima. Iz riječi Wälsch, Welsh u nazivu, pojedini ampelografi zaključili su da su za sortu znali u Franačkoj, na njemačkom govornom području, tj. da su joj Franci dali te pridjeve. Wälsch se u Franačkoj nazivalo ono što je strano, što nije domaće (germansko, franačko), dok se ono što je bilo franačko nazivalo fränkisch. Misli se da je graševina stigla u Hrvatsku upravo iz Njemačke, preko austrijske Štajerske i da se u 19. stoljeću proširila na Zapadni Balkan, našavši ovdje idealne uvjete za uzgoj i udomaćivši se najviše u Slavoniji i Podunavlju.

Riječi Wälsch, Welsh, Laški, Vlašsky ispred riječi Riesling ili Rizling, povezuju je s rumunjskom pokrajinom Walachia/Vlaška: pomislilo se tako da je graševina došla iz Rumunjske. Međutim, u Rumunjskoj se graševina zove Riesling Italiano što upućuje na talijansko podrijetlo, stoga nije ni rumunjska. I Mađari nazivom Olasz (talijanski) rizling pretpostavjaju talijansko podrijetlo, ali ni to nije dokazano.

Iako u nekim svojim sinonimima sadrži riječ Rizling ili Riesling, graševina ni genetski a ni organoleptički nije Riesling bijeli ili Rizling rajnski, vezan uz područje Rajne u Njemačkoj. Riječ je o dva zasebna kultivara iz dvaju odvojenih zavičaja. Riječ italiano / italico dovodilo je do zablude o talijanskom podrijetlu graševine pa su je neki uspoređivali i izjednačavali sa sortom talijanskoga juga iz grupe greco, međutim analize DNA su to opovrgle. Spominjala se i teza da je graševina spontani križanac između sorte s talijanskog sjevera verduzzo (kojega ima i u Hrvatskoj) i jedne njemačke sorte, ali ni to nije dokazano. Iznenađujuće je pak da graševina ima veze sa Španjolskom: 2003. godine objavljeno je da DNAprofil kultivara borba iz područja Ribera del Guadiana na jugozapadu Španjolske odgovara DNA profilu graševine.

Zaključno

Jancis Robinson MW, vodeći vinski autoritet, u svom opsežnom vodiču „Wine grapes – a complete guide to 1 368 vine varieties, including their origines and flavours“ kao službeno ime kultivara navodi hrvatsko – graševina, a ta je odluka utemeljena na podatcima da je graševina najraširenija bijela sorta u Hrvatskoj. Ona navodi da su ostala imena sorte zbunjujuća jer povezuju graševinu sa sortom riesling, a DNK istraživanja su potvrdila da je riječ o dvjema različitim sortama koje su i organoleptički prilično udaljene te da je naziv „talijanski rizling“ pogrešan, tim više jer je graševina tek u 19. stoljeću stigla u Italiju.

Što voli graševina?

Graševina voli sjeverna kontinentalna vinogorja, visinske položaje na južnoj i od vjetra zaštićenoj strani, hladniju zemlju te hranjivo tlo. Sorta po terminu početka berbe spada u kasne, daje vino s dosta svježine, s lijepom kiselošću i voćnošću te s cvjetnim notama.

Zahvalna je jer se od nje može napraviti paleta različitih tipova vina, od pjenušavih do predikatnih. Ovisno o položaju vinograda, radu u vinogradu i opterećenju trsa te terminu berbe, kao i pristupu u podrumu, od nje je moguće proizvesti pjenušac, svježa, jednostavnija i voćna - idealna ljetna vina, pa vina jačega tijela, njegovana u drvenim bačvama te visoki plemeniti predikati. Najbolje izborne berbe, izborne berbe prosušenih bobica i ledena vina dolaze iz Hrvatskog zagorja, zapadne Slavonije (Daruvara), središnje Slavonije (Kutjeva) te iz austrijskog Gradišća, slovenskih Ljutomerskoormoških gorica i Mariborskog vinogorja. Graševina je vrlo pogodna i za proizvodnju jantarnih vina, konkretno za maceraciju, kraću ali i dulju, i do 200 dana.

Kakva je graševina?

Mlada graševina ima žućkasto-zelenkastu boju, svježa je, s mirisom zelene i zrele jabuke, kruške, vinogradske breskve, na nepcu je profinjeno kiselkasta. Umjerenih je alkohola i ugodne svježine. Cvjetni miris podsjeća na lipu ili jasmin. Graševine iz kasnijih berbi punije su žućkaste do zlaćane boje, s voćnošću ukuhanoga bijeloga koštuničavog voća, obogaćenog mednim i specifičnim senzacijama (plemenita plijesan).

Na nepcu su ta vina slasna do slatka, kremaste do sirupaste strukture. Mlada vina prikladna su kao aperitiv, uz hladna predjela i topla predjela sa šparogama, s artičokama, avokadom, a strukturiranije graševine slažu se s pečenom ribom, piletinom, teletinom, fišem. Visoki predikati odlični su pratitelji sireva poput gorgonzole i roqueforta te slatkih kolača. Mlade suhe graševine poslužujemo na 10° C, strukturiranije na 12 do 13° C, a slatke predikate na 10 stupnjeva.

SLAVONIJOM I PODUNAVLJEM PROĐI - PA SVUGDJE POSEBNU GRAŠEVINU NAĐI

Baranjske graševine obiluju sladorima, alkoholom i tijelom. Pune su, slasne i slatkaste. Srijemske, pod obroncima Fruške gore daju svježije arome, kiselost je nešto viša a vina aromatičnija i lakša. Kutjevačke su pune arome, živahne i snažne, atraktivne, s izvrsnim omjerom kiselosti i šećera i s izraženom aromom sočnih jabuka. Erdutske u sebi nose mineralnost Dunava i zavodljivu lakoću ispijanja.

„Grašica“ upućuje na ampelografsku karakteristiku kultivara čije su bobice sitne i nalik grašku. Neki će je nazivati „grašica slatka“ ili „grašica slatka bijela“, a naš poznati ampelograf Zdenko Turković koristi termin „graševina bijela“, katkad i „grašica“. GRAŠICA ili GRAŠAC jer je kao grašak !

Graševine u redovnim berbama krasi voćna aromatika od jabuka i citrusa, do laganih herbalnih nota. U toplijim godinama arome podsjećaju na egzotično voće, a u kasnijim berbama obilne su cvjetne, a potom i medne note. Graševina je pogodna za vrlo kasne, izborne i ledene berbe, naročito u sjevernijim krajevima gdje kiselost opstaje unatoč visokom sladoru. Zajednička karakteristika za sve graševine je specifičan pikantno-gorkasti aftertaste što ju čini idealnim gastronomskim vinom.

Sorta s puno imena!

Hrvatska – graševina bijela, grašica slatka, grašica

Slovenija – laški rizling

Njemačka i Austrija – Welschriesling

Mađarska – olaszrizling

Češka i Slovačka – rizling vlašsky

Rumunjska – rizling italien

Francuska – riesling italien blanc

Italija – riesling italico

Srbija – italijanski rizling, grašac

Makedonija – italijanski rizling