5 minute read

Ljeti pašu PŠENIČNA PIVA

piše: GORAN GAZDEK foto: JULIO FRANGEN

Osvježavajuća lagana piva od pšeničnog slada najbolji su izbor za gašenje žeđi u vruće dane, ali i za uživanje uz laganu hranu kao što su salate, plodovi mora, bijela riba, suši, piletina, laganih sirevi i deserti ako je riječ o voćnoj varijanti, bilo da vrijeme provodimo na morskome žalu, na jahti, turističkom brodu, nekom gradskom restoranu, kafiću ili u svojoj kući ili stanu. Vrijeme je, dakle, za sezonsko pivo koje će nam nevjerojatnim okusima, slaganjima s hranom i načinom točenja i posluživanja obogatiti doživljaj ljeta.

Pšenična piva najviše se proizvode i piju u Njemačkoj gdje ih nazivaju „Hefeweizen“. Hefe je kvasac, a Weizen je pšenica! Često ga zovu Weissbier (bijelo pivo) jer su prije pronalaska svijetlog Lagera i alea, piva uglavnom bila tamna. Hefeweizen je pivo gornjeg vrenja, nefiltrirano i naknadno provrelo u bocama, u kojima se taloži kvasac. Kad bocu pomičemo, kvasac se diže s dna. Toče se hladna, polako i pažljivo u visoku čašu, usku pri dnu i proširenu na vrhu – nalik na vazu. Kad u boci ostane četvrtina sadržaja, istakanje prestaje. Bocu tada valja zavrtjeti da se nataloženi kvasac podigne, a zatim se ostatak izlije u čašu. Tako se u čaši dobije bogata kremasta pjena i sav sadržaj pivskog kvasca. Obično ima oko 5 posto alkohola, a proizvedeno je od usipka s najmanje polovicom pšeničnog slada. Može biti bistro (filtrirano), zvano još i kristal, ili mutno (nefiltrirano) – Hefeweizen. Boja mu je mutna zlatnonarančasta, a pjena čvrsta i kremasta. Aromu daju kvasne note. U balansu su fenoli nalik na klinčić i esteri koji podsjećaju na bananu. Njemačko je pšenično pivo lagano, iskričavo, osvježavajuće i smatra se pravim ljetnim pićem. U Bavarskoj je od 1970. godine, kad je počeo trend pijenja, taj tip u 20 godina došao do udjela od četvrtine potrošnje.

Weizenbier se radi i u tamnoj varijanti, pod imenima Stark, Export, Weizenbock i Dunkelweizen, i može imati više od 10 posto alkohola. Veći su bavarski proizvođači Schneider (njihova pivovara u Münchenu zove se Weissbrauerei – Bijela pivovara) i Erdinger. Odlična su pšenična piva i Franziskaner i Hofbräuhaus. U sjeveroistočnoj Njemačkoj kuha se slabiji, kiselkastiji tip, s dvostruko manje pšenice i zove se Berliner Weisse. Tom se pivu dodaje voćni sirup, a vodeće su marke Berliner Kindl i Schultheiss. I belgijska pšenična piva nazivaju se bijelima – Witbier Služila su za ljetno osvježenje još od srednjega vijeka. Katkad su začinjena korijanderom, narančinom ili limunovom korom, kamilicom, kimom ili cimetom. Karakteristična su slamnato-žućkaste ili vrlo blijedo zlatne boje i mutnoga tijela od škroba ili kvasca. Poznata su pod francuskim imenom Bière Blanches ili Tarwebier. Najpoznatija je marka Hoegarden. Poslužuju se u velikoj tumbler čaši, a uz njega ide lagana hrana – školjke, losos ili piletina. U belgijskim pivnicama gotovo ćemo u pravilu, doživjeti da nam konobari takva piva natoče u čaše, po svim pravilima struke i vrlo često objasne kako kvasci koji ostaju na dnu boce ne znači da piće nije pokvareno nego upravo suprotno – da su oni poželjni i da su duša takvih piva.

Jedinstveni su belgijski stil piva lambic. Nazivaju ih i divljim pivima, a korijene im sežu daleko u prošlost. Koristi se barem 30 posto nesladne pšenice kako bi se dobilo mliječne nehmeljeno pivo od smjese. Koriste se stari hmeljni češeri jer se su potrebni kao konzervans, a ne radi okusa i arome. Za razliku od drugih stilova, kako u Enciklopediji piva piše Brian Glover, u kojima se pažljivo kultivirani kvasac rabi za fermentaciju mladog nehmeljenog piva, pšenično pivo kojim se proizvodi lambic, ostavlja se izloženo zraku kako bi se omogućila spontana fermentacija od divljih kvasaca u atmosferi. Takvo pivo proizvodi se zimi jer bi kvasci ljeti bili nepredvidivi. Ono sazrijeva u drvenim bačvama u mračnim podrumima od tri mjeseca do više godina. Može se piti mlado, često u briselskim kafićima, ali se obično miješa sa starijim lambicima. Ponekad se dodaje voće da bi se dobio framboise (malina) ili kriek (trešnja). Obično se proizvode u malim specijaliziranim pivovarama, ali postoji nekoliko komercijalnih pivovara. Pšenična piva popularna su i u Americi. Tamošnji pivari ponekad koriste i standardni ale kvasac uz dodatak višanja, malina, ribiza, marelica i borovnica. I kod nas je u novije doba bilo pokušaja proizvodnje pšeničnih piva: Heineken Hrvatska 2015. je na tržište izbacio Karlovačko Primavera, nefiltrirano pšenično pivo obogaćeno mirisom korijandera što mu je davalo osvježavajući okus i blagu gorčinu, a četiri godine prije Zagrebačka pivovara izbacila je Ožujsko pšenično Pivo je blijede oker boje, blago zamućeno, s gustom bijelom, trajnom i stabilnom pjenom, a u okusu se prepoznaje banana, klinčić, malo korijandera, te natruha kvasca.

Le Petit Belge

Osjetite dašak Belgije uz četrdesetak poznatih belgijskih specijala i tridesetak craft piva, domaćih i stranih! Uživajte u pivu kao da ste u Antwerpenu, Liegeu ili Ghentu. Čekamo Vas na Trgu Dražena Petrovića, u popularnoj Ciboni!

This article is from: