Olga Visintin, usklađena s TERROIROM

piše: MARIJA VUKELIĆ foto: JULIO FRANGEN

Olga Visintin mlada je enologinja iz poznate istarske vinarske obitelji. U svojoj vinariji Veralda uspješno nastavlja obiteljsku tradiciju, čuva autentičnost terroira i voli izvorne sorte koje „su dio njihova DNK”. Za rubriku Vino na visokoj peti predstavlja nam svoje poglede na vinski svijet sadašnjosti i budućnosti, ali otkiva i dio sebe.

Prvi koraci s vinom

Odrasla sam u obiteljskoj vinariji gdje su nam jedini susjedi - vinogradi. Otkad znam za sebe, uvijek sam voljela pomagati roditeljima u njihovu poslu. Kada je došlo vrijeme odabira smjera za fakultet, razmišljala sam o tome čime bih se bavila i gdje bih voljela živjeti u budućnosti. Bila sam sigurna da se ne bih mogla odvojiti od svojeg kraja i onoga od čega se uvijek sastojao moj svijet: vinarstva. Tako sam se odlučila za studij vinarstva i vinogradarstva u Udinama.

Studij vinarstva u Italiji

Te su godine bile jako lijepe i intenzivne. Osim teorije koju sam učila na fakultetu, imala sam i zanimljivu praksu u jednoj talijanskoj tvrtki koja se bavi savjetovanjem u vinogradarstvu, a dvije sezone odradila sam u dvije različite vinarije: jedna u BurgundijiChâteau de Chamilly, poznata po sortama chardonnay i pinot noir, a druga vinarija bila je WG Mayschoss u Njemačkoj u Ahrtalu, uz rijeku Rajnu, u najsjevernijem kraju gdje se proizvodi vino.

Povratak kući

Nakon pet godina studiranja i putovanja po raznim vinskim regijama odlučila sam se vratiti kući i započeti novo poglavlje života, sa željom da se posvetim obiteljskoj vinariji i njezinu razvoju.

Moje prvo vino

Godine 2020. odlučila sam krenuti u novi projekt. Riječ je novom vinu koje sam počela proizvoditi iz znatiželje. Izabrala sam najbolje rukom brano grožđe malvazije s položaja Castagnari, jedno od najviših brda na bujskim brežuljcima i vinificirala sam grožđe na drugačiji način od uobičajenog. Ostavila sam kožice i sjemenke grožđa dugo u kontaktu s moštom, a zatim i s vinom sve dok vino nije bilo potpuno stabilno i dosegnulo svoju prirodnu ravnotežu. Vino je dobilo naziv Le Rote, što je dijalektalni izraz za potapanje klobuka tijekom fermentacije. Napravljeno u ograničenoj seriji od 400 boca, a sljedeća berba 2022. imat će 700 boca i uskoro izlazi na tržište. To je malvazija kakvu još ne poznajemo, s izrazito mnogo ekstrakta i dugim potencijalom odležavanja u boci.

Moj vinski uzor

Kroz fakultet i na poslu imala sam prilike susresti se s mnogo ljudi s velikim iskustvom i znanjem koji su me nadahnuli, svatko na svoji način. Osoba koja me najviše nadahnjuje konstantno je moj tata, zbog strasti i ljubavi prema vinarstvu i načinu kako se suočava sa svakodnevnim poteškoćama koje su u našem poslu neizbježne.

Malvazija istarska ili teran?

Oba, još i reforšk! Naša vinarija uzgaja i razvija izvorne sorte poput malvazije, refoška i terana. Te su sorte dio naše tradicije i dio našeg DNK, one predstavljaju specifičan terroir (sastavljen od čovjeka, tla i loze) i otpornije su od drugih jer se razvile u našim krajevima. Ove tri sorte, osim što mogu dati vina visoke kvalitete, vrlo su versatilne: sljubljivanje malvazije s ribom i refoška s mesom ostaje aktualno, ali nije više nužno.

Danas možemo uživati u školjkama ili rakovicama s odličnim pjenušcem od refoška, možemo sljubiti dobar ramstek s maceriranom malvazijom. Ostajemo vjerni našim korijenima, ali (time) ne zaustavljamo napredak. Vinarstvo u Istri i u Hrvatskoj

Napredak vinarstva nije samo trend u Istri nego u cijeloj Hrvatskoj. U zadnjih 30 godina uz vinarstvo se razvio i enoturizmom. Konkurencija je sve veća i to je dobro za razvoj i napredak. Hrvatska je bogata zemlja po broju sorta grožđa i raznolikosti terroira, mislim da bismo ubuduće tu činjenicu trebali više naglasiti i promovirati bogatstvo raznolikosti kako bi se Hrvatska afirmirala kao važna vinska zemlja. Na primjer, malvazija s bujskih brežuljaka i malvazija s Poreštine posve su drugačije jer proizlaze iz dva različita terroira, a to je nedvojbeno atraktivna činjenica za vinoljupce. Žene u svijetu vina

Zadnjih godina sve je više žena u ovom sektoru ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim zemljama i to je za mene vrlo poticajno.

Mladi i vino

Velik izazov u budućnosti za nove generacije bit će ostvariti aktualni i atraktivan proizvod. Generacija Z je svjesna potrebe za zaštitom prirode i održivosti proizvodnje. Mladi daju važnost autentičnosti i tipičnosti proizvoda bez kompromitiranja njegove kvalitete. Za mene je vino bliže budućnosti ono koje je načinjeno u skladu s ekološkom poljoprivredom, održive proizvodnje, vino koje predstavlja terroir na autentičan način. Ekološka proizvodnja za mene je jedina koja nam omogućuje da naša proizvodnja bude održiva kako bismo sačuvali prirodu za sljedeće generacije.

Vino koje me se nedavno dojmilo

U zadnje vrijeme to su pjenušci klasične metode. Nedavno sam ostala vrlo ugodno iznenađena jednom od najpoznatijih vinskih regija za pjenušce - Franciacortom, vodećom regijom za proizvodnju pjenušaca klasične metode u Italiji. Zadivila me svježina i kompleksnost tih pjenušaca. Još me više iznenadila važnost koju imaju pjenušci u cijeloj regiji i interes tamošnjih stanovnika za taj proizvod. Izlazeći, u njihovim sam restoranima vidjela da sljubljuju pjenušce sa svim jelima. Voljela bih da u budućnosti i kod nas interes prema pjenušcima postane veći i da se izađe iz nekih klasičnih stereotipa.

Vino koje mi paše uz sve je...

Vino koje mi paše uz sve je najčešće pjenušac, svjež, lepršav i najpouzdaniji odabir uz jela, uvijek ispuni očekivanja.

U vinogradu najviše volim

U vinogradu najviše volim jutarnje sate, pogotovo kada se diže sunce, nježna rosa je na lišću, oko mene vladaju mir i tišina, slušam cvrkut ptica.

U podrumu najviše volim...

U podrumu najviše volim kraj berbe, kada vina završe s fermentacijom i napokon možemo osjetiti prve rezultate cjelogodišnjeg rada u vinogradu i možemo zamišljati kako bi to vino moglo biti i u kojem smjeru ići. Štikla i vinograd

Ne preporučujem visoke pete u svijetu vina, a pogotovo ne u vinogradu!

Omiljena knjiga o vinu je...

Vino al vino Marija Soldatija knjiga je koja priča o putovanju talijanskog novinara Marija Soldatija Apeninskim poluotokom potkraj šezdesetih godina. Knjiga priča o potrazi za autentičnim vinima. U to vrijeme događale su se velike promjene u vinskom i općenito u agronomskom sektoru: pisac opisuje društvene promjene koje su se zbivale u to doba, kao i promjene uloge vina u društvu. U to doba društvo prelazi iz seljačkoga prema industrijskom i postaje sve više konzumerističko; tema koja je i danas aktualna.

Poruka mladima

Poruka mladima koji žele studirati vinarstvo i vinogradarstvo jest da odrade što više prakse u različitim vinskim regijama i krajevima svijeta. Putovati i raditi u totalno drugačijim uvjetima i situacijama jedan je od načina kako se brže uči i napreduje.