Molim vas, NE DOLIJEVAJTE VODU U VINOgrijeh je to - tako me je mama učila

piše: IVANA ERHARDT DRAGANIĆ

Osječka vinska mušica foto: ird/freepek

Volim rijeke i vinograde. Ljubav prema toj ponekad divljoj, a ponekad mirnoj vodi zasluga je tatina, a ona prema vinogradima i vinima, dolazi s mamine strane.

Rijeke su ljeti izvor najljepše zabave, kupanja, vožnje čamcima, pecanja, picigina na vrućem pijesku ili u plićaku... A vina, eh njih je kod nas u Slavoniji i Baranji te zapadnom Srijemu zaista šarolik i vrhunski izbor.

Krenulo je to davno, još dok sam s tatom učila kako naloviti gliste za pecanje te kako malim dječjim prstima vezati one opako oštre udice, samo da bih sa svojom srebrnoplavom kedericom imala ulov. Dok smo mi spremali gliste u piksnu da budemo spremni za pecanje na Dravi, mama je pripremala ručak i birala vina. Ona je ta koja je dobro znala, još u onoj bivšoj državi koje vinogorje daje najbolju sortu i vino. Što da vam pišem, prirodni talent... Kuhala je s vinima, rastakala vina, servirala prekrasno stol tako da je svako vino, prema vrsti imalo svoju čašu. Njezina jedina unuka jednom je pitala tu moju Erhardticu: „Oma, zašto imaš toliko puno čaša, a samo ste ti i deda?“. Ta mala koja nije ni prohodala, a već je uzvikivala s ciktavom radošću čin-čin kad bismo nazdravljali... Tako je to u našoj familiji. A tako je krenulo i sa mnom. Moj je kraj uistinu bogata vinska regija s pet vinogorja u kojima je vinska kraljica graševina. Bit ću iskrena, iako dolazim iz kraja gdje su prvi trs graševine zasadili Rimljani, ona nije moj prvi vinski izbor, ali da ih ima prekrasnih –uistinu ima. Svako vinogorje daje drugačiji nektar grozda prepunog sitnih bobica, ovisno o položaju, mikroklimi, zemlji – terroiru. Te graševine negdje su svježe, nježne i lepršave, poput proljeća, negdje su teže, mineralnije i bogatijega okusa. Graševina je ponudila toliku paletu od mirnih vina, pjenušavih do predikata, da to nikako nije ona sorta „najbolja za gemišt“. A nikako! Graševina Vinarije Antunović iz Dalja ovjenčana je platinastim Decanterom. Ozbiljna je to dama, punog okusa, zlatne boje, intenzivnog mirisa i nešto jačih alkohola, od onoga što se inače očekuje od graševine. Na stranu očekivanja. Najdraža mi je u pjenušavim vinima koja su idealno osvježenje u ovim ljetnim vrućinama. Fino ohlađena, po mom guštu ekstra brut. A kad raskošni mjehurići zaperlaju u čaši i zagolicaju nepce, stavljaju osmijeh na lice. I da, s pjenušcem je tako jednostavno. Držite ga na dobrom ledu i samo nadopunjujete čašu, to nikako ne činite s ostalim vinima jer jednostavno nije pristojno ni po vinskom bontonu. Nema brzog pijenja, samo guštanja dok butelja ne ostane prazna. Priznajem, volim pjenušava vina i sretna sam što se istok Hrvatske po tom pitanju mijenja.

Ivana Erhardt Draganić komunikacijska je savjetnica, vlasnica obrta Cat Komunikacije za odnose s javnošću, edukacije, organizacije evenata, s više od 20 godina iskustva rada u različitim medijima. Urednica kulture i novinarka u Osječkom domu, suradnica Elle magazina, osnivačica i glavna urednica portala osijek031. com. Novinarka, regionalna urednica i urednica na desku u Večernjem listu, reporterka RTL televizije. Bila je vlasnicom prvog vinskog bara u Osijeku „Vinska mušica“ gdje je predstavljala vinarije, osmišljavala je i vodila vinske večeri.

Kuhala je s vinima, rastakala vina, dobro je znala, još u onoj bivšoj državi, koje vinogorje daje najbolju sortu i vino“ ili „Graševina je ponudila toliku paletu od mirnih vina, pjenušavih do predikata, da to više nije ona sorta najbolja za gemišt. A nikako!“

Sve je više vinarija koje u svom asortimanu imaju pjenušce rađene klasičnom metodom. I tako je to od krajnje istočne točke Iloka, do Erduta, pa Baranje pa na zapad preko Orahovice i Feričanaca do Zlatne doline. Veliki vinar, čika Ivo Ivan Enjingi rekao mi je kako je sve grožđe iz berbe 2014. trebalo staviti u proizvodnju pjenušaca (ta je godina bila najteža u novijoj povijesti vinogradarstva i vinarstva u Hrvatskoj). A ima i još jedna anegdota iz Vinarije Brzica u Erdutu, pitao me jedan poznati hrvatski glumac: „Vinska mušice, koje je tebi najdraže vino?“, odmah sam ispalila kao iz topa: „Pjenušavo vino!“, na to će on: „A ja ti volim gemišt!“ i onda sam mu kroz šalu rekla, u toj dobroj atmosferi kod Ive Brzice „A to ti je blizu, nije baš isto. U mom pjenušcu mjehurići nastaju prirodnim putem, a ti da bi ih dobio, u svoje bazno vino dodaješ mineralnu vodu“. Špricer, gemišt, deci-deci, hosu lepeš ili tri sa dva, tri sa jedan – kombinacije su graševine u ljetnim vrućinama u mom kraju. No evo ovako, kad dođete na hrvatski istok uz fiš ili perkelt natočite dobro rashlađenu vrhunsku suhu graševinu ili suhi rosé. Dok žvačete čvarke pijuckajte suhi pjenušac, a suhi rosé savršen je izbor uz kulen i kobasice. Jamčim vam eksploziju okusa. Igrajte se. I samo vas jedno molim, nemojte dodavati vodu u vino - grijeh je to. Tako me je mama učila.