Literatura

Slika 4 : Nastava prema kritičko -komun ikativnoj didaktici (Gudjons i suradnici, 1992)

Sustavnu analizu nastavnih struktura dali su R. Biermann i R. Winkel. Na gornjoj slici je prikazana nastava u okviru kritičko -komunikativne didaktike. K od promišljanja o

nastavnom procesu, uglavnom se prom išlja o jednom aspektu od svih navedenih na gornjoj

slici, tako da ostale tri strukture često budu zasjenjene, ali su ipak prisutne i na djelu (Gudjons

i

suradnici, 1992).U središtu modela kritičko -komun ikativne didaktike je omogućavanje

komunikacije i uspo stavljanje odnosa. Ovdje je didaktika shvaćena kao kritička teorija

nastavne komunikacije. Školski sat se shvaća kao komunikacijski proces u kojem istu ulogu i

va žnost imaju sadr žaj i odnos učenik -učenik, te učenik -nastavnik. Nastavni sat je oblikovan prema pravilima komunikacije i komunikacijskim djelovanjem, a tu spada: razgovor, govorno izra žavanje, dijalog, pitanja, interakcija (Garmaz, 2005).

Kritičko -komunikativna didaktika kao analiza i planiranj e nastavnih procesa učenja i

podučavanja se ne suprot stavlja polemički ostalim četirima teorijama/modelima, već njihove

jednostranosti i ograničenja uzima kao poticaj svojim nastojanjima u svrhu da se bolje shvati

praksa školskog djelovanja. Ovaj didaktičk i model/teorija je jedini dosad koji problem analize i planiranja isprepliće tako da norme postaju suvišne te da umjesto njih, planiranje se odvija iz

analize. Kritičko -komunikativna didaktika je usmjerena na učenika, te oni nastupaju kao

ravnopravni sudio nici u procesu nastavne komunikacije. Jedna od središ njih stavki analize i planiranja je i podlo žnost smetnjama koja je karakteristična za svaku nastavu. Ovaj model

shvaća podučavanje i učenje kao solidarni način ljudske emancipacije, te se oslanja na

kritičku teoriju škole i odgoja (Gudjons i suradnici, 199 2).

3.4. Zaključak

Didaktika je znanost o poučavanju i učenju uopće, a u u žem shvaćanju je znanost o

nastavi. Postoje različita stajališta koja su djelomično predstavljena u obliku modela. Pod

didaktičkim modelom se p odrazumijeva odgojnoznanstvena teorijska tvorba koja didaktičko

djelovanje u školi i u izvanškolskim poljima djelovanja, analizira i modelira na općoj razini,

tj. poma že u planiranju. Od modela se zahtijeva da teorijski razjasni pretpostavke, mogućnosti

i granice učenja i poučavanja. Ponekad se nekom modelu mo že pridru žiti neko znanstvenoteorijsko stajalište, no unatoč tomu, nijedan model ne mo že sve obuhvatiti ni riješiti. Pojam i značenje didaktike se razvio u nekoliko velikih modela (pogotovo na

njemačko m govornom području). Svaki od tih modela na svoj način definira što je didaktika i

što je njezina zadaća. Didaktički su modeli vezani uz pothvate i oblikovanja u praksi.

U prethodnim poglavljima, predstavljeno je pet didaktičkih modela i opisana su

njihova temeljna obilje žja. Većina predstavljenih didaktičkih modela nema samo zajedničku

usmjerenost prema učeniku, već i zahjev da se utemelji odgovarajuća teorija/model

obrazovanja. Na temelju svih opisanih modela, mo že se primijetiti da se didaktika u svom sadr žaju, značenju i manifestaciji ne mo že svesti samo na jedno značenje i na jedan model,

već se mora promišljati kao miks ostalih naznačenih modela, tj. kao sinergija sadr žaja, metoda i drugih elemenata procesa učenja. Prema navedenim modelima, mogu se i zdvojiti pedagoški

ciljevi didaktičkog nastojanja. To su: koncept i smisaona struktura nastavnog sata, ciljevi i sadr žaji u me đusobnoj ovisnosti, učitelji i učenici kao sudionici nastave, sadr žaj i uspjeh metoda, mogućnosti, prednosti i granice didaktičke analize, didaktički mediji i mogućnosti i

mjere kontrole u čenja.

3.5.Literatura

[1].Bognar L, Matijević M (2005), Didaktika , Zagreb: Školska knjiga

[2].Garmaz J (s.a.), Sadržajni aspekti didaktike školsk og vjeronauka , dostupno 11.05.2017. na http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=39509 [3].Gudjons H (1994), Pedagogija: temeljna znanja , Zagreb: Educa [4].Gudjons H, Teske R, Winkel R (1992), Didaktičke teorije , Zagreb: Educa [5].Kiper H, Mischke W (2008), Uvod u opću pedagogiju , Zagreb: Educa [6].Piršl E (s.a.), Didaktika, Artikulacija odgojno obrazovnog procesa , prezentacija dostupna 11.05.2017. na: www.ffpu.hr/fileadmi n/Dokumenti/Artikulacija_nastave_01.ppt [7].Scribd, Skripta za nastavu, dostupno 11.05.2017. na www.scribd.com/doc/142501877/Skripta -Za -Nastavu -2

POGLAVLJE 4: DIDAKTIČKI PRINCIPI

Sažetak

Odgojno -obrazovni proces u svom središtu ima ljude. Ti ljudi su učenici, nastavnici i roditelji.

Svatko od njih ima svoju specifičnu ulogu. Bitno je ne zaboraviti na činjenicu da odgojno obrazovni proces postoji zbog učenika. Uloga učitelja je kroz taj proces učenika osposobiti da

jednoga dana postane odgovoran i koristan član zajednice u kojoj živi. To nije nimalo lak zadatak koji je potrebno izvršiti kroz nastavu. Tu u priču ulaze didaktički principi i načela.

Oni za učitelje predstavljaju nezamjenjivu pomoć u efikasnom provo đenju nastavnog sata.

Ključne riječi

Didaktički principi, nastava, nastavnik, uče nik, odgoj, obrazovanje