Uvod

4.1.Uvod

Svaki nastavnik zna koliko je bitan nastavni program i va žnost toga da ga se izrealizira i ispoštuje radom u razredu. "Nastavni program odre đuje opseg, dubinu i slijed proučavanja

nekog sadr žaja" (Bognar , Matijević 2002). Profesor Bognar je u knjizi Didaktika dao dobar

primjer. "O vodi učenici uče na više predmeta i više puta u svome obrazovanju. U programu

Prirode i društva se prvi puta spminje. Zatim u gradivu kemije u višim razredima osnovne

škole te p onovo u srednjoj školi kada se znanje koje je to tada naučeno produbljuje. Bitno je

da sadr žaji koji su po odre đenim kriterijima te gnoseološkoj i didaktičkoj logici izabrani za

neki stupanj školovanja, ili za odre đeni nastavni predmet, trebaju biti raspor eđeni i slo ženi na način da nastavnici mogu lakše izraditi svoje izvedbene programe te organizirati ostvarivanje

predvi đenih nastavnih ciljeva. Pri raspore đivanju nastavničkih sadr žaja obično se poštuju

osnovna didaktična pravila o postupnosti, a to su: od bli žeg k daljem te od jednostavnije k slo ženijem. Upravo spomenuta pravila su zapravo didaktički principi, to jest jedan od njih:

princip sistematičnosti i postupnosti. Tu mo žemo spomenuti činjenicu da nastavnik za učenika

koji je na svojoj prvoj godini š kolovanja nastoji novi nastavni sadr žaj graditi dalje na onome što učenik donosi u školi u sklopu iskustva i to baš po principu postupnosti" (Bognar,

Matijević 2002). Princip aktivnosti i razvoja podrazumijeva aktivno uključivanje polaznika u

obrazovni pro ces. To pojednostavljeno znači da se od učenika očekuje da koriste svoju

kreativnosti kako bi riješili neki zadani problem. Princip zornosti i apstraktnosti je vrlo va žan i njega ni jedan dobar nastavnik ne bi trebao zaboraviti ni na jednom nastavnom satu ako je to ikako moguće. Učenici bolje razumiju ono što im se mo že zorno prikazat i, nego apstraktne činjenice koje jednostavno moraju prihvatiti.

Diferencijacija i integracija zahtijeva timski rad nastavnika koji moraju biti svjesni da je gradivo koje pred aju na neki način povezano. Primjerenost nastavnom sadr žaja je vrlo bitna, pogoto vo kada u razredu postoje učenici koji imaju poteškoća u učenju ili vrlo nadareni

učenici. U takvom razredu se nu žno koristiti principom primjerenosti i napora kako bi svaki učenik dobio upravo ono opter ećenje gradivom s kojim se mo že nositi. Iako je svaki učen ik individualac i ima svoje jedin stvene potrebe i stavove, svi oni imaju potrebu za društvom.

Socijalizacija je u školi vrlo izra žena jer su učenici stalno u interakciji i moraju sura đivati jedni s drugima, bilo da rade u grupi na nekom predmetu, markiraju ili pišu zadaću pod

odmorom. Princip individualizacije i socijalizacije govori o tome. Kako j e moguće da se svaki

nastavnik mo že nazvati i razrednim menad žerom govori pr incip ekonomičnosti i

racionalizacije. Da bi prošlost, sadašnjost i budućnost u nastavnom gradivu bile pa žljivo odmjerene nastavnik mo že koristiti princip historičnosti i suvremeno sti. U svome radu za svaki spomenuti d idaktički princip sam napisala primjer koji smatram prikladnim te sam

tako đer opisala svoje sjećanje na to kakva je nastava bila kada sam ja išla u školu i kako su se

principi primjenjivali, ako jesu uopće.

4.2.Pojmovno odre đenje didaktike i didaktičk ih principa

"Didaktika je znanost o poučavanju i učenju. Zbog toga je ona znanost o nastavničkoj

profesiji" (Meyer, 2002). Ova činjenica se mo že potkrijepiti spoznajom da je didaktika, u obliku u kojem je danas poznajemo, od avno prevladala ograničenje n a školu i razvila se u

sveobuhvatnu znanost o poučavanju i učenju. Za didaktiku se mo že reći da je ona teorija i

praksa učenja i poučavanja. Dimenziju dinamičnosti didaktika dobiva time što je pri

doga đajima u razredu uvijek riječ o napetošću i neizvjesnoš ću ispunjenoj suradnji izme đu učenika i nastavnika. Treba imati na umu da učiti mo že i svaka osoba sama za sebe, ali poučavanje bez učenika i učitelja kao sudionika tog procesa nema nikakvog smisla. Zadaća

didaktike je da nasta vnicima i učenicima bude pomo ć pri poučavanju i učenju. To je dakle

operativna znanost (Meyer, 2002).

"Odgojno -obrazovni proces je sustavno organizirana zajednička aktivnost nastavnika i

učenika. Oni rade na ostvarenju zad ataka odgoja i obrazovanja. Kada govorimo o didaktici, izraz k oji se koristi za odgojno -obrazovni proces je nastava. Osim nastave, postoje i drugi odgojno -obrazovni procesi kao što su razne vannastavne aktivnosti" (Bognar,Matijević 2002).

Mislim da je i na vannastavnim aktivnostima, kao što je na primjer bavljenje ma žoretom, dobro koristiti didak tička načela. Kao što učenici trebaju odre đena znanja usvojiti na nastavi, tako i male ma žoretkinje trebaju naučiti odre đene pokrete štapom i pri tome je vrlo korisno da

se trenerica pridr žavat i odr eđenih didaktičkih principa da bi to učenje bilo uspješno. Ja sa

svoga stajališta smatram da je općenito i teorija i praksa vrlo va žna i da je teško nešto naučiti

ako postoji samo jedno od toga bez drugoga. Nije dovoljno opisati kako se vrti štap, nego to

treba i demonstrirati. Zato smatram da se i treneri mogu smatrati učiteljima i mislim da bi

trebali proučiti didaktičke principe, ako već do sada nisu .U globalu, kakva god nastava bila, nastavnicima su od velike pomoći didaktički principi. Ti principi za nastavnike predstavljaju

model kako što uspješnije organizirati svoj nastavni sat i učenicima prenijeti sva potrebna

znanja i kompetencije na smislen i strukturirani način.

4.3.Didaktički principi

Osam didaktičkih principa koje ću sada objas niti i potkrijepi ti primjerima je u svojoj knjizi naveo profesor Vladimir Poljak. Da bi dobili uvid u to što sve oni podrazumijevaju,

najprije ću ih samo nabrojati (Poljak 1991):

1.Princip zornosti i apstraktnosti

2.Princip aktivnosti i razvoja

3.Princip sist ematičnosti i po stupnosti

4.Princip diferencijacije i integracije

5.Princip primjerenosti i napora

6.Princip individualizacije i socijalizacije

7.Princip racionalizacije i ekonomičnosti

8.Princip historičnosti i suvremenosti

4.3.1. Izvo đenje didaktičkih pri ncipa

"Didaktički principi su odre đena pravila kojima se rukovodi nastavnik u nastavnom radu da bi uspješno ostvario njegove zadatke. Izvode se na temelju spoznaje objektivne

zakonitosti nastavnog procesa. Nastava je proces koji ima sve oznake dijalektič kog procesa, a to znači: kretanj e, kretanje po uzlaznoj liniji, kretanje na temelju suprotnosti njihovih polova, te jedinstvo bipolariteta. Općenito, dijalektička pozicija ima izra žen dijalektički -kritički

pristup otu đenosti života i situacija učenja, ali malo govori o konstruktivnim rješenjima.

Kretanje po uzlaznoj putanji se očituje u tome što učenici sa svakim odra đenim nastavnim satom postaju sve upućeniji u problematiku koju obra đuju" (Poljak 1991). Na primjer, na nastavi matematike djeca najprije uče oduzimati i zbrajati, kasnije mno žiti i dijeliti, da bi neki od njih u gimnaziji napredovali do učenja derivacija i integrala. Nastavnikova uloga u tom procesu je da pru ža informacije, upućuje na to što treba učiti i iz čega te kako savladavati

gradivo i na kraju, nastavnik je taj koji d aje povratnu informaciju o učenikovom

napredovanju. Uspješnost nastave se manifestira upravo kroz tu povratnu informaciju. Ako je

većina učenika dobila pozitivnu povratnu informaciju sma tra se da je nastava bila efikasna. Ako je više od pola razreda dobilo negativnu povratnu informaciju, nastavnik bi trebao shvatiti da je to problem i da treba nešto m ijenjati u svome načinu rada kako bi se uspješnost

povećala.

4.3.2.Princip zornosti i a pstraktnosti

"Princip zornosti osigurava usvajanje činjenica, a princip apstraktnosti usvajanje generalizacija. Zornost znači cjelovito osjetno do življavanje. Zornost i apstraktnost su ovdje dva pola jedinstvenog dijalektičkog niza na čijim krajevima st oje činjenice i generalizacije.

Učenje će s psihološkog stajališta biti efi kasnije ako je utemeljeno na zornim sredstvima. (Gnoseološka trijada promatranje -mišljenje -praksa)" (Poljak 1991).

Apstraktne činjenice učenicima je puno te že razumjeti nego kada i m se nešto zorno

poka že. Bitno je znati da se pojedinci me đusobno ne razlik uju samo po razini razvijenosti i strukturom svojih sposobnosti, nego i načinom spoznavanja svijeta. Svaki nastavnik bi se

trebao potruditi da gradivo koje predaje ne ostane samo na razini apstrakcije ako postoji ikakva mogućnost da primjeni načelo zornosti. Primjer za dobro primijenjeno načelo zornosti

bi bio rad u nekom alatu za računalom. Ukoliko bi nastavnik govorio učenicima o tom alatu

bez da ima upaljeno računalo i taj alat is pred sebe, učenicima bi se to sigurno činilo

apstraktno. Zornost bi u tom s lučaju značila da nastavnik dok govori o alatu učenicima

pokazuje gdje se što u tom alatu nalazi i kako funkcionira. Apstraktnost je prihvatljiva kada se

radi o nekom kompleksnom gr adivu koje se mora prihvatiti da vrijedi samo po sebi, bez dokaza ili primj era. U gradivu iz matematike postoje teoremi koji su prilično apstraktni, a nisu

svi jednostavno dokazivi nego ih treba prihvatiti da vrijede sami po sebi. Kada sam proučavala ovaj princip, sjetila sam se profesorice iz kemije i činjenice da je jako rijetk o radila pokuse na nastavi. Ako i je napravila neki pokus, uglavnom joj nije uspio. Kada sam kasnije učila o nekom pokusu iz knjige, uglavnom mi je to djelovalo previše apstraktno i

nisam si ga mogla zamisliti na temelju jedne slike. Ona je, da bi joj bilo lakše na nastavi,

zanemarila princip zornosti i time zapravo zakomplicirala i učenicima shvać anje nastavnog gradiva, i sebi davanje ocjena jer smo joj pri usmenom ispitivanju često govorili da neki pokus ne mo žemo zamisliti niti ga razumjeti.

4.3.3.Princip aktivnosti i razvoja

Pod tim se principom podrazumijeva "aktivno uključivanje polaznika u obrazovni

proces. Misli se na prisutnost u n astavi svih područja ljudskih aktivnosti: intelektualnih,

senzornih, praktičnih i izra žajnih. Bitno je učenika smatrati akt ivnim subjektom u procesu nastave, što znači da učenici nastavi mogu pridonositi svojim aktivnim sudjelovanjem u

procesu i kreiranju nastave uz vodstvo i usmjeravanje od strane nastavnika" (Poljak 1991).

Intelektualna područja: Za učenike je vrlo va žno da razvijaju svoj intelekt. To je moguće na

način da ih nastavnik izla že problemskim situacijama vezanim za gradivo koje se odra đuje. Učenici trebaju koristiti svoju maštu, kreativnost i originalnost da bi riješili zadani problem.

Senzorna područja u biti predstavljaju ljudska osjetila. Ako pri učenju koristimo više od

jednog osjetila, lakše je i zanimljivije zapamtiti i povezati konkretn e nastavne sadr žaje koji trebaju biti usvojeni. Praktična područja se razvijaju samo onda kada su učenici primorani

nešto napraviti osobno svojima rukama. Nastava na kojoj nastavnik samo priča, a učenici

samo slušaju, uz popratne komentare ili bez njih, ne mo že biti praktična. Izra žajnost je obično

vezana za nastavu hrvatskoga ili nekog stranog jezika. Učenici pišu sastavke i eseje pomoću

kojih stječu sve bolju izra žajnost. Sjećam se koliko je profesorica iz francuskog jezika

inzistirala da svako od nas uče nika na svakom satu mora čitati gradivo koje obra đujemo naglas i pri tome je inzistirala da pravilno izgovaramo riječi, pove zano i s akcentima na pravim mjestima. Nama je bilo smiješno slušati jedni druge i nju kako nas ispravlja dok

govorimo krivo. Danas znam da je njoj bilo va žno da postignemo što veći stupanj izra žajnosti kako bi jednog dana mogli progovoriti s nekim barem p ar riječi na francuskom jeziku ali na

pravilan način.

4.3.4.Princip sist ematičnosti i postupnosti

"Svaki slo ženiji čovjekov rad odvija se po odre đenom sistemu, odre đenim redom. To vrijedi i za obrazovanje. Postoje četiri osnovna pravila postupnosti:

1. od bli žeg prema daljem

2.od jednostavnoga prema slo ženom

3.od lakšega prem a te žem

4.od konkretnog prema apstraktnom

Sistematičnost podrazumijeva obra đivanje nastavnih sadr žaja u odre đenom logičkom

pregledu, s izdvojenim uporištima oko kojih se koncentriraju ostali sadr žajni elementi.

Postupnost podrazumijeva napredovanje od lak šeg ka te žem, od jednostavnog k slo ženom, od bli žeg k nepoznatom, od konkretnog k apstraktnom " (Poljak 1991).

Svako gradivo je nu žno odra đivati po principu da se krene s jednostavnim i osnovnim činjenicama i znanjima te se nakon što je jednostavno usvoje no mo že krenuti s usvajanjem slo ženih znanja. Za ovaj princip mogu reći da sam ga čak i ja primjenjivala dok sam učila

neko gradivo kod kuće. Mislim da je ovo jedan od osnovnih principa kojeg bi se svaki

nastavni k trebao pridr žavati jer "ne mo žeš graditi k rov ako nemaš temelje". Tek kada su

osnovne činjen ice dobro savladane, ima smisla učiti slo ženije koje se nadovezuju na ove jednostavne. Princip postupnosti se mo že dobro razumjeti ako ga proučimo kroz primjer

školske lektire. Učenici koji su tek naučili č itati obra đuju jednostavne pričice, bajke i

slikovnice. Nakon što su uspješno uvedeni u svijet čitanja broj stranica koje su obavezne se

povećava, priče postaju kompleksnije i sa više likova te nose poruku primjerenu učenikovoj

dobi. U višim razredima učen ici trebaju čitati romane i razumjeti "što je pjesnik htio reći". U

srednjoj školi se učenici susreću s djelima koja često nose socijalne i ne tako lijepe poruke, pa

čak i opisuju životne tragedije s kojima se mla đi učenici n e bi mogli nositi niti ih razum jeti.

4.3.5.Princip diferencijacije i integracije

"U nastavi se uvijek provodi proces diferencijacije (raščlanjivanje, analiza) u mnogo

čemu – sadr žaju, oblicima rada, aktivnostima, postupcima, etapama rada. Proc es diferencijacije prati proces integracije (sjedinjenje, sintetiziranje)" (Poljak 1991).

U svakom predmetu gradivo je podijeljeno na manje cjeline i to je jasno već pri prvom

pogledu na sadr žaj knjige. Učenici uče cjelinu po cjelinu. Pa ipak, va žno je da na kraju pove žu cijelo gradivo predmeta u jednu veliku, smislenu cjelinu i da zapamte ono što je

najva žnije te potrebno za daljnje napredovanje. Timski rad nastavnika je tipičan primjer

jedinstva diferencijacije i integracije, tj. zajednički rad (int egracija) s unutrašnjom podjelom

posla (diferencijacija). Zajednički zadatak svih nastavnika koji predaju odre đenom razredu je da obrazuju djecu koja su im povjerena. Pri tome svaki nastavnik ima svoj predmet ili grupu predmeta koji čine njegovo područje. Njegov individualni zadatak je da poduči učenike o

svom predmetu. S tim da se gradivo pojedi nih nastavnih predmeta ispreplić e i zahtijeva nastavničku suradnj u u izradi operativnih planova.

4.3.6.Princip primjerenosti i napora

"Organizacija obrazovnog p rocesa koji je primjeren psihičkim i fizičkim

karakteristikama polaznika uz uva žavanje i njihove želje i potrebe za napredovanjem. Organiziranje aktivnosti tako da one polaznicima ne budu ni preteške ni prelagane. I preteški i prelagani zadaci umanjili bi i volju odras lih za aktivnošću u obrazovnom procesu i naveli ih

na odustajanje" (Poljak 1991).

Učenici su vrlo različitih osobnosti i u svakom odjeljenju postoji po nekoliko njih

kojima su prosječni zadaci preteški i imaju problema s praćenjem nastave. To su uglavnom učenici s raznim poteškoćama u razvoju i teško se nose sa zahtjevima škole. Imaju teškoća i u

učenju i u vladanju. Nastavnici se često orijentiraju na prosječne učenike u razredu i tako rade

veliku grešku jer učenici koji se ističu zbog teškoć a trebaju dodatnu pozornost i pomoć.

Postoji par uzroka zašto pojedini učenici imaju poteškoće. Oni mogu biti biološki ili socijalne

prirode. Najčešće su ipak uzroci kombinirani i djeluju interaktivno. Kao što u svakom razredu

postoje učenici s teškoćama p ostoje i posebno nadareni učenici. To su ona djeca koja

"odudaraju od ostalih u pogledu brzine razumijevanja i reagiranja, lakoće i vještine

izra žavanja i općenito, lakoće svladavanja školskog gradiva" (Andrilović, Čudina, 1985).

Mo že se na prvi tren učini ti da takva djeca ne zahtijevaju posebnu pa žnju, ali ako ih nastavnik

zanemari tako đer radi grešku. Kod takve djece se mo že javiti dosada ili čak frustracija zbog

nemogućnosti da poka žu svoj puni potencijal. Zato je bit no da nastavnik i njima poka že pa žnju i daje im dodatne zadatke za rješavanje.

U srednjoj školi razred kojem sam ja pripadala se mogao opisati kao vrlo ambiciozan.

Više od pola učenika je prolazilo s odličnim i svoje smo zadatke shvaćali vrlo ozbiljno i

savjesno smo ih obavljali. Zato nam je na nastavi ponekad bilo dosadno. Profesori nisu razumjeli da nam je neka tema već od prije poznata i nezanimljiva pa se inzistirali na

objašnjavanju osnovnih stvari koje smo mi već znali. Često su se znali čuditi kako tako dobar razred mo že postati tako nemiran. Mi smo im se tim nemirom na neki način osvećivali baš

zato jer nisu dobro procijenili razinu primjerenosti i napora.

4.3.7.Princip individualizacije i socijalizacije

"Učenje je prije svega individualna aktiv nost, ali čovjek uvijek ima potrebu da o

onome što radi komun icira s drugim ljudima. Zato se i povezuje zahtjev za individualizacijom sa socijalizacijom. Odgoj svakog učenika je bitan za buduće društvo. Pri tome je va žno poštovati individualnost i osobnost svakog učenika zasebno" (Poljak 1991).

Čovjek je po prirodi društveno biće. Iako nitko ne mo že učiti umjesto nikoga, učenje u

grupama je itekako moguće pa čak i po željno. Na nastavi se socijalizacija mo že provoditi na način da se učenike podijeli u manje grupe ili timove i daje im se zadatak koji moraju ispuniti sura đujući me đusobno. Na kraju sata je dobro zatra žiti grupe da prezentiraju što su napravili

jer se tako izbjegava zamka da učenicima pa žnja odluta sa zadanog zadatka na nešto

nevezano za nastavu te je veća šansa da su učenici zaista naučili ono što su trebali. Učenici na

taj način dolaze do zaključka da suradnjom i funkcioniranjem u grupi mogu obaviti zadane

zadatke i ostvariti uspjeh. Profesorica iz povijesti nam je često znala zadati zadatak da u grupi obradimo neki dio gradiva, pročitamo što piše u knji zi, napravimo natuknice i onda to prezentiramo pred ostatkom razreda na kraju sata. Tada smo svi mi učenici zaboravljali na

svoje individualno mišljenje o drugim učenicima s kojima smo bili u gru pi i posvetili smo se izradi zadatka jer smo htjeli biti uspj ešni i dobiti pohvale za obavljeni zadatak na kraju sata.

4.3.8.Princip racionalizacije i ekonomičnosti

"Smisao je ekonomičnosti da se postigne n ajveći učinak sa što manjim utroškom

vremena, sredstava i snaga. Racionalizirati nastavu znači provesti smišljene, odnosno

racionalne promjene u nastavnim postupcima da bi se postigao kvalitetniji rezulta t i veći

učinak" (Poljak 1991).Racionalizacija je bi tan proces u svim segmentima života pa tako i u nastavi. Nastavnici trebaju uvijek biti spremni uvesti i novacije koje će njihov dosadašnji

princip vo đenja nastave promijeniti na bolje. Svaki nastavnik koji tr ži do principa ekonomičnosti ne treba biti samo nastavnik nego i razredni menad žer. On treba upravljati, organizirati, planirati i voditi nastavni proce s i svoje učenike kroz tak proces. Zatim treba

analizirati uspješnost koju posti že i on i njegovi učenici. Tako na temelju dobivenih

zaključaka mo že provesti eventualne promjene i poboljšati učinak. Mislim da su svi moji

nastavnici bili izuzetno ekonomični jer je moja škola u malom gradići i nema dovoljno

financijskih sredstava za neka skupa pomagala pri nastavi. Većinom smo se morali slu žiti maštom i sam i crtati, umjesto da gledamo u kupljene, skupe modele i na taj način naučimo

kako nešto funkcionira. Što se racionalizacije tiče, mislim da profesori baš i nisu provodili

neke promjene u nastavnim postupcima jer smo primi jetili da obra đujemo gradivo na got ovo identičan način kao i generacije učenika prije nas.

4.3.9.Princip historičnosti i suvremenosti

"U proce su obrazovanja subjekti koji uče trebaju upoznati prošlost i sadašnjost da bi

mogli sagledati tokove budućnosti. Treba odrediti optimalan omjer p rošlosti i suvremenosti u

obrazovnom procesu" (Poljak 1991). Iza nas su mnoge godine povijesti. Ka žu da je pov ijest učiteljica života. Pa ipak, baš zato što je povijest toliko opširna, va žno je znati izdvojiti ono bitno za nastavni sadr žaj. Povijest treba povezivati sa sadašnjosti i sa aktualnim trendovima u

svijetu znanosti. Učenike treba osposobljavati na način da budu uvijek spremni prihvatiti nova otkrića i nove tehnologije. To je vrlo va žno i za informatiku koja je vrlo dinamična i promjene

se doga đajusvakih nekoliko godina. Mnoge tehnologije i alati će već za nekoliko godina biti

zastarjeli, a zamijeniti će ih neki koje tek treba otkriti. Uspješni učenici trebaju stalno biti

spremni za daljnji razvoj i usavršavanje. U mom razredu u srednjoj školi svi smo bili zainteresrani za nove tehnologije. Ljutilo nas je kad bi nas profesori pokušavali podučiti

nećemo za što smo znali da je već zastarjelo i da se više ne koristi. Kada bi profesori

spomenuli nešto što je novootkriveno ili novitet na tr žištu vrlo brz o bi zaokupili pa žnju i bili bi spremni za suradnju. Na glazbenoj i na likovnoj umjetnosti nam je bilo poprili čno dosadno

i naporno proučavati umjetnost iz srednjeg vijeka i slušati takve skladbe, ali kada bi profesor

spomenuo na primjer, nekog glazbenika koji se tek pojavio na sceni ili nam donio časopis sa

informacijama o nekoj aktualnoj izlo žbi odmah bi imali p uno pitanja i pojavila bi se zainteresiranost za nastavu. Isto tako, kada smo primi jetili da se u učionici izfizike pojavila pametna ploča, svi smo bili jako sretni što ćemo sada moći gledati i prezentacije, a ne samo

prepisivati zadatke koji su napisati kredom na običnoj ploč i. Kad god bi profesor pokrenuo prezentaciju, koncentraciju u razredu je bila gotovo op ipljiva.

4.3.10. Didaktička načela

Ako umjesto didaktički principi ka žemo da su to didaktička načela, što je drugo ime za

didaktičke principe, osim nabrojanih osam pojavljuju još četiri didaktička načela tako da ih je

ukupno dvanaest. Ta načela su:

načelo jedinstvenosti i dosljednosti

načelo obrazovljivosti i odgojnosti

načelo koncentracije i disperzije

načelo oprimjerenosti i strukturiranosti

4.3.10.1. Načelo jedinstvenosti i dosljednosti odgojnog djelovanja

Načelo jedinstvenosti i dosljednost i djelovanja podrazumijeva nu žnost svih odgojnih čimbenika kako bi se učeniku omogućilo stjecanje postojane slike svijeta te mu se tako

omogućilo formiranje okvira referencije za samostalno djelovanje jednoga dana. "U svakom razredu postoje učenici koji se razlikuju prema stupnju motiviranosti za nastavu koji pokazuju. Učenici mogu biti visoko motivirani, nisko motivirani ili čak nemotivirani. Svaki

od njih zahtijeva poseban tretman u skladu sa svojim mogućnostima. Motivirane učenike

treba odr žavati na toj razini motiviranosti. Nemotivirane učenike je va žno motivirati, kao i one nisko motivirane, jer motivacija je značajna za učenje i rad. Nastavnici moraju biti uporn i u dosljednosti na nastavi da svaki učenik bude spreman na suradnju i učenje" (Vrcelj, 2000 .). Mislim da učenici nastavnicima jako zamjeraju kada su nedosljedni i kada "mijenjaju pravila

igre" usred školske godine ili pak kada prema nekom učeniku imaju bla že ili stro že kriterije ocjenjivanja nego prema ostalima.

4.3.10.2.Načelo obrazovljivosti i odgojnosti

Jedan od va žnih elemenata koji čine školsku organizaciju je nastava. "To je

najdominantnija aktivnost u školi. Izvodi se prema nastavnom planu i programu. Nasta vni sadr žaji trebaju biti strukturirani tako da svaki obrazovni sadr žaj u sebi sadr ži odgojne elemente (poruke) i obratno. Problem izbora sadr žaja obrazovanja je vrlo osjetljivo pitanje. Bitno je da sadr žaj obrazovanja treba ogovarati potrebama suvremenog svijeta i vremena" (Vrcelj, 2000). Na primje r, u strukovnom obrazovanju, svaki se učenik obrazuje za to da

jednoga dana bude dobar kuhar ili pekar ili mehaničer i da na taj način doprinosi zajednici u

kojoj živi. Tako đer je dobro poticati daljnje napredova nje u obrazovanju. Frizerka, na primjer, daljnim doškolovanjem mo že postati kozmetičarka. Nastavnici trebaju poticati učenike da

stalno razvijaju svoje potencijale. Treba ih učiti o dosljednosti, upornosti, pravednosti,

dobronamjernosti... Svaki nastavni p redmet treba sadr žavati te odgojne poruke ka ko bi učenici shvatili da što god jednom dana radili, ove dobre osobine su nu žne da bi postali ugodna i kompletna ličnost.

4.3.10.3.Načelo koncentracije i disperzije

Nastavne sadr žaje potrebno je usvajati u što vremenski ograničenijem razdoblju te i h istovremeno usvajati kao sastavni dio raznorodnih sadr žaja na više razina kako bi bila uočljiva

multidimenzionalnost i multika uzalnost me đu pojavama. Na primj er, voda se kao pojam prote že kroz nekoliko predmeta. Uči se o njoj u prirodi i društvu, na bilo logiji, ali i fizici i kemiji. Voda se proučava sa različitih aspekata tih znanosti. To kod učenika mo že uzrokovati zbunjenost. Zato je va žna multidimenzionalnost i multikauzalnost izme đu tih predmeta na koju nastavnici trebaj u upozoriti učenike. Profesor iz kemije mo že reći, na primjer, već ste na

biologiji učili o vodi i sada ćemo se i mi baviti vodom ali na način da ćemo proučiti koji je

kemijski sastav vode. Ne znam da li je me đu nastavnicima u mojoj školi vladala loša radn a atmosfera ili neki drugi pro blem, ali činjenica je da ni multidimenzionalnosti niti

multikauzalnosti nije bilo ili je ja nisam prepoznala. Jedino ako nam je neki nastavnik predavao više predmeta. Onda je znao u svojim komentarima povezivati gradivo jedn om predmeta s drugim ukoliko je to bilo moguće.

4.3.10. 4. Načelo egzemplarnosti (oprimjerenosti) i didaktičke strukturiranosti

Nastavni sadr žaji radi slo ženosti svoje strukture trebaju biti oprimjereni i didaktički

oblikovani tako da omogućava ju uvid u cjelinu sadr žaja. Dobar primjer za prikaz kako se pojedine nastavne cjeline mogu povezati u cjelinu sadr žaja mo žemo pronaći kod obuč avanja učenika za automehaničara. Oni uče kako treba funkcionirati pojedini dio automobila te kako

taj pojedini di o popraviti, ali u cjelini moraju uvijek biti svjesni da se radi o cjelovitom objektu, automobilu, koji mora funkcionirati kao cjelina sa sv im dijelovima. Iako uče o

pojedinim di jelovima automobila kroz stručne predmete, oni zapravo sve tri godine svoga školovanja uče o automob ilu. Vodeći se time da treba dobro paziti na činjenicu da nastavni

sadr žaji moraju biti dobro strukturirani i povezani kroz cijeli proces naukovanja.