UMJETNOST NA DJELU
Srce, a ne oko
Ponekad osjećam kao da cijeli svijet gleda samo vanjštinu. Da, samo vanjštinu. Prolazeći trgovinama između redova te skupe, ali bezvrijedne odjeće vidim toliko lia ca. Zapravo, ne vidim lica, već razne priče, emocije onih uplašenih, sramežljivih, hrabrih, dragih, ali i sebičnih. Sva ta pomalo sebična lica, razmišljaju samo o svojim emocijama, gledaju samo svoje mogućnosti i ciljeve. Sude kada ne bi trebali suditi, zbore kada ne bi trebali ništa prozboriti i gledaju samo kada bi trebali biti slijepi. A čuju sve. Samo što nitko od njih ne sluša. Bilo bi najbolje samo zatvoriti oči. Barem na dvije minute. Slušati ušima, dirati prstima i gledati srcem, a ne očima. Društvo smatra da je najbolje odjenuti najskuplju i najljepšu odjeću kako bi se stvorila neka lijepa, sjajna, blještava slika života, a taj život s druge strane nije a zamotan u “društveni papir za zamatanje”. Nabaci osmijeh na lice i živi iznutra jer će danas, sutra i zauvijek pobijediti srce.
Ivana Sambolec, 8. a
https://skolskilistpinklec.wordpress.com/
7979
