ULOGA TIMA OBITELJSKOG LIJEČNIKA U PREVENCIJI I RANOM OTKRIVANJU KOMPLIKACIJA ŠEĆERNE BOLESTI Prof. dr. sc. Marija Vrca Botica specijalistica obiteljske medicine Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Kronična bolest danas traži pružatelja zaštite po aktivnom strukturiranom modelu koji uključuje: prevenciju i rano otkrivanje kroničnih bolesti, nefarmakološko i farmakološko liječenje, probir na komplikacije i praćenje komplikacija te analizu rezultata zaštite. Specifičnosti su prakse koju pruža obiteljska medicina (širi tim obiteljskog liječnika) za skrb kroničnih bolesti u zdravstvenom sustavu: jedinstvo osobe (kontinuitet rada tima), prostora (ordinacija, kuća bolesnika) i vremena (u istoj konzultaciji oportuno). Dalje, bolesnik ima neposredan izravni kontakt s liječnikom (bez uputnice, telefonski), pružanje sveobuhvatne zaštite (svih pridruženih bolesti do određene razine) te individualni pristup. Važno je koristiti se ovim posebnostima rada tima obiteljskog liječnika u zdravstvenom sustavu u pružanju visokokvalitetne zdravstvene zaštite osobama sa šećernom bolešću.1 Ove osobine obiteljske medicine ipak moramo staviti ili sagledavati u kontekstu tri definirane ključne dimenzije, preduvjeta ili polazišta za pružanje primarne zaštite. 1. Struktura zaštite: na nacionalnoj razini potrebno je poći od okvira strukture zaštite ili uvjeta u kojima se zdravstvena zaštita pruža: osposobljenost osoblja koje pruža zaštitu (edukacija osoblja, postojanje znanja o kliničkom problemu), organizacija rada (ekipiranost tima), definirani standard opreme, nagrađivanje tima. Ustvari, to je ekonomski zdravstveni kapacitet nacije i vladin ustroj upravljanja u zdravstvenom sustavu, prije svega vrjednovanje i uloga primarne zaštite u sustavu. 2. Proces zaštite: uključuje pokazatelje mogućnosti pristupa bolesnika (dostupnost), sveobuhvatnost, kontinuitet zaštite,
pravednost, opseg postupaka, ograničavanje ili slobodu propisivanja lijekova, upućivanja, komunikaciju unutar sustava. 3. Rezultati zaštite ili ishod skrbi: mjerljivi su ishodi pružene zaštite: morbiditet (uključujući težinu morbiditeta, u šećernoj bolesti prisutnost i težinu komplikacija), mortalitet, postignuti ciljevi u liječenju bolesti, troškovi liječenja, kvaliteta života i zadovoljstvo bolesnika. Proces zaštite, podijeljen prema definiranom standardu zaštite, uključuje bolesnika, primarnu i sekundarnu zaštitu. Preduvjet provođenja racionalnog standarda zaštite pretpostavlja da između sudionika zaštite postoje komunikacijski kanali o učinjenim postupcima i o rezultatima zaštite. American Diabetes Assotiation (ADA) svake godine preporučuje smjernice za sve segmente strukture zaštite, ali ne svrstava preporuke po izvršiteljima razina zdravstvene zaštite i bolesnika.2 Od 2000. godine analiziraju se, revidiraju i nadopunjuju elementi procesa zaštite (temeljeni na smjernicama i preporukama) čije izvođenje/neizvođenje ima utjecaj na svekolike pokazatelje zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću. Izračunavaju se specifičnosti i osjetljivosti smjernica u procesu zaštite prema navedenomu strukturiranom modelu skrbi za kroničnu bolest: prevencija i probir na šećernu bolest, postavljanje dijagnoze, proces liječenja, nadzor komplikacija. Slijedom navedenoga, u ovom priručniku, oslanjajući se na temeljne preporučene smjernice, uključene su i novije znanstvene informacije o iskustvu davatelja usluga u procesu zaštite u obiteljskoj medicini. Najćešće, prema metodologiji Delphi (kvalitativnoj procjeni davatelja usluga), validirana je specifičnost i osjetljivost postupaka,
1. Velika većina osoba sa šećernom bolešću tipa 2 u Europi, Kanadi i Australiji zdravstvenu skrb za svoju bolest u potpunosti ili velikim dijelom ostvaruje u timu obiteljskog liječnika. 2. Treba napomenuti da smjernice ne mjere ishod bolesti (engl. outcome), nego služe tek kao podloga (preduvjet) da će njihovom primjenom ishod bolesti biti bolji. U literaturi je prethodno uveden naziv indikatori zdravstvene zaštite: tko radi taj preporučeni postupak (primarna ili sekundarna zaštita) i što realno radi u praksi.
26
