Suvremeno liječenje šećerne bolesti i propuštene prilike Doc. prim. dr. sc. Valerija Bralić Lang, spec. obiteljske medicine U zadnjih dvadesetak godina dogodio se značajan napredak u liječenju šećerne bolesti. Otkriveni su lijekovi koji osim snižavanja vrijednosti glukoze u krvi donose dodatne koristi oboljelima na način da smanjuju srčanožilne događaje, popravljaju bubrežnu funkciju, smanjuju broj hospitalizacija, ali smanjuju i smrtnost. U istih dvadesetak godina šećerna bolest je u Hrvatskoj dospjela s desetog na treće mjesto svih uzroka smrti. Osim toga, pandemija COVID-19 značajno je negativno utjecala na kontinuitet skrbi bolesnika s kroničnim bolestima pa tako i oboljelih od šećerne bolesti. Pokazalo se da su bolesnici s dijabetesom u slučaju infekcije COVID-19 češće imali potrebu za različitim medicinskim intervencijama (češće hospitalizacije, češće liječenje na odjelima intenzivnog liječenja) i da je dijagnoza šećerne bolesti povećavala rizik smrtnosti. I kontrola bolesti prije infekcije pokazala se bitnom. Tako su oni dijabetičari koji su imali dobro kontroliranu bolest, s urednim vrijednostima glukoze u krvi, u slučaju zaraze imali bolje ishode od onih koji su imali loše reguliranu bolest. Dugoročne negativne posljedice liječenja šećerne bolesti (promjene u dostupnosti zdravstvene skrbi, psihosocijalni učinak pandemije, utjeha hranom, manja tjelesna aktivnost) u uvjetima pandemije tek ćemo moći sagledati. Srčanožilne bolesti glavni su uzrok smrti oboljelih od šećerne bolesti. Pa ipak, mnogi pacijenti, a čini se i društvo, i dalje nisu svjesni toga, kao ni jasne veze između šećerne i srčanožilnih bolesti. Nedovoljno se ili uopće ne poduzimaju odgovarajući koraci kako bi se smanjio rizik od nepoželjnoga srčanožilnog događaja. I prije postavljanja same dijagnoze šećerne bolesti, već blago povišeni šećer u krvi počinje neprimjetno stvarati oštećenja na malim i velikim krvnim žilama. Zbog toga oboljeli kasnije mogu
8
imati brojne tegobe i dobiti infarkt srčanog mišića, moždani udar, razviti bolest krvnih žila u srcu, ali i u drugim dijelovima tijela, razviti popuštanje srca, slabljenje bubrežne funkcije, oštećenje vida i neuropatije. Ove su bolesti povezane i u suprotnom smjeru. Tako mnoge osobe s ovim utvrđenim bolestima mogu imati nedijagnosticirani dijabetes tipa 2 ili biti u opasnosti da ga razviju. Neugodna statistika je neumoljiva i pokazuje kako osobe koje imaju šećernu bolest imaju dva do četiri puta veću šansu da razviju bolest krvnih žila srca, dvije od tri smrti oboljelih od šećerne bolesti mogu se pripisati srčanožilnim bolestima, a dvije trećine oboljelih od šećerne bolesti razvije neki oblik zatajenja srca. Imajući ovo na umu važno je da smo svi svjesni i kako mnogo osoba ne zna da ima dijabetes ili predijabetes. Prepostavlja se da ih je u Hrvatskoj više od 120.000. Čak i oni koji znaju za svoj dijabetes ne znaju za povezanost dijabetesa i srčanožilnog rizika. Kod nekih pacijenata bol u prsima ili infarkt srčanog mišića često je prva manifestacija šećerne bolesti, dok je kod drugih to moždani udar. Upravo na te važne činjenice u proteklih nekoliko godina intenzivno upozoravaju stručna društva diljem svijeta. Navode da je u pristupu liječenju oboljelih od šećerne bolesti važno preusmjeriti glavni fokus liječenja (kontrola glukoze u krvi) na onaj koji uz kontrolu glukoze u krvi uključuje i sveobuhvatnu te stalnu procjenu srčanožilnog rizika pacijenata. Glavnina njihovih preporuka odnosi se na agresivno smanjenje tog rizika. Svaki oboljeli od šećerne bolesti treba znati koliki je njegov srčanožilni rizik i što u tom smjeru može učiniti za vlastito zdravlje. Stara izreka „znanje je moć“ ovdje se itekako može uklopiti i posebno je bitna kada je riječ o dijabetesu i srčanožilnom riziku. Važno je da su pacijenti dovoljno informirani o tome kako
