Stje pan MATKOVI] Der Schwa be aus Syrmien: Fer di nand Rie ster tuu hrvat skom po li ti~kom `ivo

Stje pan MATKOVI]

Der Schwabe aus Syrmien: Ferdinand Rie ster u hrvat skom po li ti~kom `ivotu

Ferdinand Riester (Ruma 29. 11. 1846. – Ruma 18. 8. 1911.) najpoznatiji je politi~ar njema~ke narodnosne zajednice (Volksgruppe) u hrvatskom politi~kom `ivotu na prijelazu iz 19. u 20. stolje}e.1 Riesterovi su potjecali iz Württemberga i stekli su 1829. zavi~ajno pravo u Rumi. Tu se i Ferdinand rodio u brojnoj obitelji. Pu~ku {kolu zavr{io je u Rumi a ni`u realnu {kolu u Mitrovici. Zatim je u Preußburgu svr{io pivarski obrt, da bi s 18 godina preuzeo Rumsku pivovaru koja nije dobro poslovala zbog op}e lo{e gospodarske situacije u Srijemu. Poslije toga Riester se s promjenljivim financijskim uspjehom bavio dr`anjem paromlina i trgovinom.

Njegov politi~ki rad odvijao se u Rumi, jednom od sredi{ta isto~nog Srijema. Prema popisu stanovni{tva Ruma je 1900. god. imala 44.936, a deset godina kasnije 48. 675 stanovnika.2 Ako uzmemo u obzir podjelu prema materinskom jeziku iz 1910. godine onda uo~avamo da 26. 662 stanovnika govore hrvatskim ili srpskim (54,77 posto), a 15.447 njema~kim (31,80 posto) jezikom.

U prvom zna~ajnijem politi~kom doga|aju po~etkom stolje}a nailazimo i na Riesterovo aktivno sudjelovanje. On je tijekom 1903., za vrijeme narodnog pokreta u Kraljevini Hrvatskoj, organizirao veliki njema~ki skup u Rumi. Na skupu su se tra`ila pokretanja “njema~kih dru{tava u njema~kim mjestima”, osobito osnivanja kulturnih ustanova poput ~itaonica i pjeva~kih dru{tava koje su trebale slu`iti promicanju samosvijesti o njema~kom nacionalnom identitetu. Prema izvje{}ima lokalnih vlasti te su akcije njema~kih predstavnika na ~elu s Riesterom bile bez politi~kih konotacija, ali su ipak izazivale bojazan “nekih Hrvata i Srba da Nijemci `ele ovladati Srijemom”.3 Drugim rije~ima, nije bilo znakova politi~kog Niemstva, no pretpostavljale su se mogu}e pote{ko}e jer se u nastupima srijemskih Nijemaca uo~avala podudarnost stavova s politikom Georga Rittera Schönerera (1842.-1921), ~lana Carevinskog vije}a u Be~u i predvodnika Svenjema~kog saveza. Tu se osobito mislilo na pisanje Deutsches Volksblatta i odre|ene pojave kao {to je isticanje isklju~ivo njema~kih nacionalnih boja crveno-crno-zlatne prigodom javnih nastupa udruga rumskih Nijemaca.

1 Više o Riesteru vidjeti kod: Valentin Oberkersch, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien und Kroatien, Stuttgart 1972, str. 95 i dalje, isti, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien, Kroatien, Kroatien und Bosnien. Geschichte einer deutschen Volksgruppe in

Südosteuropa, Stuttgart 1989, 64-91; Josef Volkmar Senz, Geschichte der Donauschwaben, München 1989, str. 176, `ivotopis u: Der Donauschwabe, Jg. 40, Nr. 44, str. 3. 2 Statistički godišnjak Kraljevina Hrvatske i Slavonije - 1910., Zagreb 1917., 22-24. 3 Hrvatski dr`avni arhiv u Zagrebu (HDA), Predsjedništvo zemaljske vlade (PRZV), Izvješće velikog `upana iz Vukovara od 9. listopada 1904. o događajima u Rumi, kut. 684, dok. br. 4.029.

U politi~ko-strana~kom smislu va`no je naglasiti da sve do 1906., dakle tijekom ~itave vladavine bana Khuena, lokalni Nijemci ne izlaze na izbore u Sabor sa svojim posebnim kandidatima, nego se lojalno dr`e prema vladi, podupiru}i njezine predstavnike. O odnosu re`ima i Riestera kao vode}e politi~ke figure njema~ke zajednice u Srijemu govori nam dokument lokalnih vlasti. Kad je Riester 1903. zatra`io iz srpskog narodno crkvenog fonda zajam lokalne su vlasti posvjedo~ile da su njegove materijalne prilike povoljne. Tom je izvje{}u pridodano: “U politi~kom pak pogledu jeste Ferdinand Riester od uvijek bio najvjerniji i najaktivniji privr`enik narodne stranke i vlade Preuzvi{enoga gospodina bana, {to je naro~ito kod zadnjih izborah (1901.) djelima zasvjedo~io, pak gojim pouzdanu nadu da }e isti i nadalje toj svojoj politi~koj tradiciji vjeran ostati.4” Atribut “starog khuenovskog magjarona” pratio je Riestera do kraja njegove karijere.5

Riester je prve politi~ke uspjehe ostvario 1905. god. ulaskom u skup{tinu srijemske `upanije. S obzirom na pravilo poreznog cenzusa i upla}enih 1485,55 kruna dr`avnog izravnog poreza izravno je u{ao u skup{tinu te je u njoj bio sve do 1910. godine kad je zbog smanjenih poreznih davanja brisan s listine veleporeznika.6 Tijekom djelovanja u `upanijskoj skup{tini bio je izabran u vi{e odbora za rje{avanje municipalnih pitanja. U travnju 1906. izabran je za gradona~elnika Rume. Iste godine dolazi do vrhunca njegova politi~kog djelovanja koji je vezan uz izbore za Hrvatski sabor. Po prvi je put srijemski Nijemac izabran u najvi{e hrvatsko zakonodavno tijelo. Prema odredbama izbornog zakona Ruma je bila osamdeseti izborni kotar. Birali{te je bilo u Rumi kojemu su pripadali “trg Ruma, te upravne op}ine In|ija i Dobrinci”.7 U sklopu izborne geometrije rumski kotar je spadao uz |akova~ki, {idski, iri{ki, staropazovski i sisa~ki me|u jedine kotare s vi{e od 1.000 izbornika.

Riester je izabran tri puta uzastopce u Hrvatski sabor. Kao kandidat biran je 1906., 1908. i 1910. godine za saborskog zastupnika u kotaru Ruma. Na prvim izborima 1906. ukupno je glasovalo 801 od 1087 upisanih izbornika (73,68 posto). Od ukupnog broja izbornika u kotaru je bilo 580 Hrvata i Srba.8 Riester je dobio 455 (56,8 posto), a njegov protukandidat Jovan Tati} iz Hrvatsko-srpske koalicije 346 glasova (43,19 posto).9 Kao {to je ve} spomenuto do 1906. redovito su rumski Nijemci birali ma|aronske predstavnike. Prije Riesterovog izbora u Rumi je bio narodni zastupnik Vasa Maksimovi}, ~lan re`imske Narodne stranke (ma|aroni).

Da bi se objasnila odluka srijemskih Nijemaca da postave kandidata iz vlastite etni~ke zajednice mora se uzeti u obzir tada{nji politi~ko-strana~ki kontekst. U Hrvatskoj su od 1903. god. bile na dnevnom redu velike promjene. Poslije izbijanja narodnog pokreta Khuen je dobio novu zada}u u Ugarskoj gdje je postao ministar predsjednik. Time je bilo zavr{eno dva desetlje}a khuenovske vladavine tijekom koje

4 HDA, PRZV, kut. 676, dok. br. 57. 5 Sabrana djela dra Antuna Radića, knj. X, Zagreb 1938., str. 117. 6 Izvještaj o stanju javne uprave u `upaniji sriemskoj za upravnu godinu 1907, Vukovar 1908, str. 134. 7 Saborski izbori. Zakoni o zaštiti slobode izbora, o izbornom redu i o uredjenju sabora, Zagreb 1908, str. 25. 8 Hrvatski Branik, “U Sriemu obavit će se izbori ovim redom”, br. 34, 28. travanj 1906. 9 HDA, PRZV, dok. br. 30.712/1906., Izborni zapisnik sastavljen 5. svibnja 1906. u obćinskom uredu Ruma.

je Hrvatska pacificirana u duhu nagodbene politike. Istodobno je u Monarhiji izbila kriza dualizma koja je stalno izazivala ustavne napetosti. Promjena na srbijanskom prijestolju tako|er je bila zna~ajan doga|aj jer je jugoisto~ni susjed Habsbur{ke monarhije zapo~eo voditi novi smjer vanjske politike sa sna`nim isticanjem iredentisti~kih ciljeva tamo gdje su `ivjeli Srbi. S obzirom na zna~ajan udio Srba u pojedinim dijelovima Hrvatske kara|or|evski je prevrat imao dalekose`ne posljedice za politi~ka kretanja. U banskoj Hrvatskoj i Dalmaciji do{ao je 1903. do izra`aja novi kurs koji je te`io povezivanju Hrvata i pre~anskih Srba radi zajedni~kog nastupa nasuprot obostranim prijetnjama. Na prvom mjestu ideologije novoga kursa bila je teza da je “najopasniji protivnik na{ega naroda Drang nach Osten i sistem koju mu slu`i. Tra`iti zato sporazuma, sa svima, kojima ista pogibelj prijeti”10. Suzbijanje politike njema~ke ekspanzije postala je jedna od upori{nih to~aka hrvatske politike. Sve u~estalije prozivanje njemstva kao najopasnijeg protivnika cjelokupnog slavenstva, a time i hrvatstva, moralo je neizbje`no izazvati i reagiranja me|u Nijemcima u hrvatskim zemljama. Prvi test za njihovo politi~ko dr`anje u novonastalim okolnostima bili su redoviti saborski izbori. [to nam govori analiza glasovanja? Saborski izbori iz 1906. odr`ani su u slobodnijem ozra~ju jer je hrvatska vlada dopustila dr`avnom ~inovni{tvu da glasuje prema savjesti. Drugim rije~ima, ~inovnici nisu morali strahovati za svoj posao ako budu glasovali za nevladine kandidate. Ta je ~injenica bila dovoljna za obaranje dugotrajne vladavine ma|aronske Narodne stranke. Srijemski Nijemci odlu~ili su kandidirati Riestera na listi Narodne stranke. Na primjeru izbora u Rumi uo~ava se da su ~lanovi kotarske vlasti mahom agitirali i glasovali za Riestera. Manji dio ~inovni{tva, tzv. zajedni~ki ~inovnici sa `eljeznice, i ma|arski u~itelji glasovali su za Tati}a {to nije bilo ~udno s obzirom da je Hrvatsko-srpska koalicija imala sporazum s vladaju}om koalicijom stranaka u Ugarskoj na ~elu s ko{utovskom Nezavisnom strankom. Ostalo u~iteljstvo je apstiniralo od izlaska na birali{te kao i ve}ina katoli~kog sve}enstva.11

Neposredno poslije objave izbornih rezultata u Rumi izbila je i afera koja je bila lokalnih razmjera. Afera nije imala posljedice po Riestera ali je bila simptomati~na za tada{nje me|uetni~ke odnose. Rumski Hrvati donijeli su proglas u kojemu su optu`ili “pangermansku usidjelicu” Riestera da se prigodom njegovih manifestacija viju isklju~ivo njema~ke trobojnice, a zanemaruje hrvatski stijeg.12 Istraga nije prona{la dokaze protiv Riestera, no pokazalo se da u javnosti vlada me|unacionalni animozitet. Jo{ prije izbora hrvatsko je novinstvo u Srijemu optu`ilo Riestera za protuhrvatsko djelovanje. Koje su bile glavne optu`be? Riester je pred licem hrvatske javnosti prikazan kao predsjednik “pangermanskog” pjeva~kog dru{tva “koje nosi

10 Frano Supilo, Politika u Hrvatskoj, ur. Vaso Bogdanov, Zagreb 1953., str.132 11 U novinskim izvješćima zabilje`eno je da su “(katolički) katehet Jurjević i srpski katehet Aleksandar Kostić” glasovali za

Riestera”. Usp. Hrvatski Branik, “Ruma (Izbor zastupnika)”, br. 38, 12. svibnja 1906. 12 Hrvatski Branik, “Na obranu hrvatske zastave”, br. 47, 13. lipnja 1906.

pangermanske kokarde”.13 To je dru{tvo prozvano da stalno svira njema~ku domoljubnu “Die Wacht am Rhein” {to je iritiralo lokalno stanovni{tvo. Spomenute su i navodne Riesterove rije~i da su Hrvati “eine minderwerte Nation”, da se “hrvatska literatura mo`e pro~itati za tri dana” i kona~no da su hrvatski kraljevi “historisch zweifelhafte Gestalten”.14

Nakon konstituiranja Sabora iz 1906. Riester je izabran u odbor za narodno gospodarstvo te za zastupnika u zastupni~koj ku}i zajedni~kog sabora koji je zasjedao u Budimpe{ti. Tijekom njegovog prvog mandata nastupio je samo jednom u sabornici. Govorio je u formi osobne primjedbe i ulo`io protest protiv tvrdnji da su Nijemci u Slavoniji “veleizdajnici i pangermanski {iritelji”.15 Njegov jedini istup vezan je uz pobijanje teze o koncepciji “Drang nach Osten” koja je postala vrlo aktualna s prodorom nove politi~ke struje “novoga kursa”. Prema interpretaciji “novokursa{a” na djelu je bio agresivni program njema~ke ekspanzije prema Istoku. Prije svega, ukazivalo se na ekonomsko i demografsko {irenje koje se provodi zaogrnuto pla{tem visoke germanske civilizacije.16 Politi~ari su koristili frazu o Drangu vrlo ~esto tako da su se ukorijenili brojni stereotipovi o njema~kim nacionalnim obilje`jima.

Tijekom izbornih 1908. god. Riester je potvrdio svoj izbor kao samostalni kandidat. U isto je vrijeme bilo poku{aja da se i drugi Nijemci kandidiraju u kotarevima sa zna~ajnim udjelom njema~kom stanovni{tva. Tako je 1908. ing. Heinrich Zeller kandidirao u Zemunu gdje ga je uvjerljivo pobijedio Levin pl. Chavrak.17 Tom su prigodom zemunski Hrvati, koji su ~inili 10 posto od ukupnog stanovni{tva, zajedno s prista{ama Srpske samostalne stranke. Jo{ se neuspje{no kandidirao i Samuel Schumacher u izbornim kotarima Stara Pazova i [id.

Va`no je istaknuti ~injenicu da je Riester 1910. godine pobijedio prema novom izbornom zakonu koji je izglasan u Hrvatskom saboru iste godine. Njime je povi{en broj izbornika. Prema novim odredbama Ruma je imala 2.332 izbornika, od toga 1242 Nijemca (53,25 posto), 130 Hrvata, 939 Srba i 20 Ma|ara. Ti su izbori odr`ani u doba bana Nikole Toma{i}a koji je na vje{t na~in uspio pridobiti za svoju politi~ku liniju i hrvatske Nijemce. Uz izbore iz 1910. zanimljiv je jo{ jedan arhivski dokument. Zabilje`eno je da su socijaldemokrati odr`ali u rumskoj gostioni [nura javnu skup{tinu. Tom su prigodom govorili njihovi prvaci Buk{eg i Heusch, uglavnom u prilog ideji o op}em pravu glasa i radni~kim pravima. Kritizirali su dogovor izme|u bana Toma{i}a i Hrvatsko-srpske koalicije, u kojoj su nekada bili i socijaldemokrati. Va`no je istaknuti da su preporu~ili svojim prista{ama da djeluju na “ovda{njeg

13 Radi se o Rumskom njemačkom pjevačkom društvu, osnovanom 1894. godine. Usp. Hrvatski dr`avni arhiv u Zagrebu, Pravila društva, Unutarnji odjel zemaljske vlade, br. 1574/1912. 14 Vidi bilj. 10. 15 Stenografski zapisnici Sabora Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, knj. 2, str. 1066-1069. 16 O pojmu Drang nach Osten vidi: Henry Cord Meyer, Drang nach Osten: Fortunes of a Slogan-Concept in German-Slavic

Relations, 1894-1990, Bern 1996. 17 HDA, PRZV, sv. 6-1a, dokument b.b. – kotar Zemun. Zellerovu kandidaturu poduprli su isključivo njemački izbornici: Martin

Saier, Josef Schwarz, Ignatz Reim, Jakob Zeller, Franz Putz, Anton Putz, Joseph Zeller, Laurentz Zeller, Ferdinand Konrad,

Filip Leixner i Johan Schall. Chavrakovu kandidaturu također je podupro značajan broj Nijemaca, jedino je kandidat srpskih radikala ostao bez njemačke potpore.

zastupnika Riestera da i on uzradi u Saboru da bi se cenzus za pro{irenje izbornog reda snizio ispod 10 kruna.” Iz tog podatka mo`emo zaklju~iti kako su socijaldemokrati iz prakti~nih razloga, svjesni Riesterove pobjede u rumskom kotaru, poku{ali neizravno promicati i preporu~iti svoje ideolo{ke stavove.18

Riester je umro u kolovozu 1911., dakle ~etiri mjeseca prije saborskih izbora odr`anih te godine. Na tim je izborima pobijedio Franz Moser. ^lan Srpske samostalne stranke Radoslav Markovi} nastupio je u ime Hrvatsko-srpske koalicije. Uo~i izbora promijenjen je agitacijski ton. Sa strane prista{a Koalicije nastojalo se privu}i i njema~ke izbornike tako da se pisalo o Nijemcima kao “mirnom elementu” koji `ivi u sno{ljivim odnosima s Hrvatima i Srbima.19 S druge strane, i dalje je kritizirana skupina prista{a “pangermana” koja je optu`ivana da podupire nagodbenu politiku i tra`i posebne pogodnosti za njema~ke doseljenike (brzo dobivanje prava zavi~ajnosti). O~ito je da su prvaci Koalicije nastojali dobiti mandat i u Rumi za {to su im bili neophodni i glasovi njema~kih izbornika tako da se i njih pridobivalo pomirljivijim stilom pisanja. No, mora se priznati da je ocjena o “nagodbenosti” bila velikim dijelom proma{ena jer je upravo vodstvo Koalicije vladalo po odredbama Nagodbe zbog ~ega i nisu imali stvarna upori{ta u svojoj kritici “pangermana”.

Ve}ina hrvatskih politi~ara smatrala je Riestera re`imskim osobom, ma|aronom, unionistom ili pangermanom.20 O Riesteru nisu puno pisali ili govorili. Za njih je bio predstavnik onih Nijemaca u Hrvatskoj koji “o~ijukaju sa suplemenicima izvan Hrvatske”.21 Taj stav nije bio potkrijepljen odgovaraju}im argumentima tako da se poku{alo i na druge na~ine kritizirati Riestoreve politi~ke nastupe. Naj~e{}e se tvrdilo da tra`i posebna narodnosna prava za Nijemce, dok istodobno ne pokazuje ve}u lojalnost prema hrvatskoj naciji i domovini. Naime, tu se isticala tipi~na pojava nepovjerenja prema pripadnicima manjinskih zajednica koje nemaju ista politi~ka stajali{ta kao i ve}insko stanovni{tvo. U pozadini se o~itavao i negativni stav prema gospodarskom polo`aju Nijemaca koji su spadali me|u najve}e zemljoposjednike u najplodnijim dijelovima Kraljevine Hrvatske.

18 HDA, PRZV, kut 785, dok. br. 1736/1910, 28. o`ujak 1910. 19 Hrvatski Branik, “Rumski mandat”, br. 68, 6. rujna 1911. 20 Jedan od tadašnjih vođa Novoga kursa Supilo u analizi saborskih izbora iz 1906. piše da su “od vladinovačkih mandata Hrvati dobili 22, Srbi 15 i Nijemci 1”. Vidjeti: F. Supilo, nav. dj., str. 171. Hrvatski tisak pisao je da u Rumi kandidiraju “rumski pangermani” koji su prije izabrani kao “magjaroni”. Usp. Hrvatski Branik, br. 5 (15.I.1908.) “Sriem pred izbore”. 21 Hrvatski Branik, br. 5 “Niemci i Magjari u Hrvatskoj”.

PRILOG:

Sa bor ski go vor Fer di nan da Rie ste ra na 50. sjed ni ci odr`anoj 28. vel ja~e 1907.*22

Visoko sabore! U ovoj visokoj ku}i bilo je govora o nekom stra{ilu, nazvanom pangermanizam, koje da se je pojavilo u na{oj ota~bini. Osobito je stra{no opisao to g. nar. zastupnik Supilo23 u jednoj sjednici, u kojoj nisam prisustvovao. Opisao je to stra{ilo kao neku zvjer, koja le`i u sjevernoj Evropi, a pru`ila je veliku mre`u, pru`ila je pand`e svoje preko srednje Evrope, pa ~ak do Jadranskog mora i do Crnoga mora, a i preko balkanskog poluostrva i jo{ preko komada velike Azije.

Znao je to tako stra{no opisati g. Supilo, da bi se netko i upla{io. No prirodni ispitiva~i politi~ki pitali su se, da li zbilja postoji ta sveza. Naime, gospodin Elegovi}24 i gospodin Per{i}25 vrlo su strogo to ispitali i do{li su do uvjerenja, da je cieli taj opis, {to ga je podao g. Supilo, jedno veliko platno, na kojem je on s drasti~kim bojama nacrtao tu a`daju, a kad su promotrili tu sliku, vidjeli su, da je to samo zastor, za kojim on neku politi~ku plasti~nu figuru modeluje, za koju se jo{ ne zna, {to }e predstavljati.

Uz to su g. Elegovi} i g. Per{i} bili tako dobri, da su taj pangermanizam ipak prikazali u malo boljem svjetlu. A ja, po{to sam ~lan toga naroda njema~koga u Slavoniji i Sriemu, koji je u tom opisu g. Supila tako stra{no opisan, moram da uzmem rie~ u obranu tih istih Niemaca.

Kazalo se je, da smo mi, ne znam kako stra{ni, da otimamo zemlju, da ubijamo Hrvate, da smo opasni po Hrvate i po Srbe i {to ti ja znam. Ja moram sve~ano da protestujem protiv takovih sumni~enja, jer da mi nismo takovi, kao {to nas neki opisuju – osobito »Hrvatski Braniku«26 u Mitrovici i “»Pokret«27 – to mogu posvjedo~iti moji sugradjani iz Sriema i Slavonije, koji medju nama `ivu i svaki dan – kao advokati – doaze u dodir s Niemcima, pa dobro znaju, kako je to miran narod, koji ne tjera veliku politiku, a najmanje kome o glavi radi. Niemci rade, {tede i kupuju zemlju – to je istina! Ali to isto mogu i drugi raditi. Nije dakle istina, da mi nekim na~inom i hrvatski i srpski elemenat potiskivamo kroz na{e ne znam kakvo, surovo pona{anje.

Ja ovdje pred najve}im forumom hrvatske ota~bine sve~ano izjavljujem, da smo mi isto tako lojalni i vjerni gradjani ove na{e ota~bine, kao god svaki drugi, Hrvat ili

22 * Stenografički zapisnici i prilozi Sabora Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije petogodišta 1906.-1911., svezak II., dio I., godina 1907., Zagreb 1907. , str. 1066-1069. Njemački prijevod nalazi se kod V. Oberkerscha (1989) na str. 75-77. međutim on nije u potpunosti identičan s originalnim govorom tiskanim u slu`benim Stenografičkim zapisnicima. Autor se poslu`io navodom iz rumskog lista Deutsches Volksblatt für Syrmien. 23 Frano Supilo (1870.-1917.), u to vrijeme zastupnik kotara Glina koji je tada bio prvak Hrvatsko-srpske koaliciju. Kasnije izlazi iz koalicije i samostalno nastupa do Prvog svjetskog rada kad je otišao u političku emigraciju. 24 Ivo Elegović (1877.-1959.), u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Klanjec. Za vrijeme

Kraljevstva SHS bio član Narodne radikalne stranke. 25 Ivan Peršić (1874-1949.), u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u trećem zagrebačkom kotaru. Kasnije prešao milinovskoj Starčevićevoj stranci prava, a poslije Prvog svjetskog rata član Hrvatske zajednice. 26 Hrvatski Branik. List za politiku, društveni i javni `ivot su novine pravaško/koalicijske orijentacije koje su izlazile u Mitrovici od 1893. do 1914. godine. 27 Pokret je bio tjednik Napredne stranke koja je bila u sklopu Hrvatsko-srpske koalicije. Izlazio je od 1904. u Zagrebu.

Srbin. Zato ka`em i opet, da nisu istiniti oni navodi o nama, da mi ne znam kakvim na~inom dolazimo do zemlje i da istiskujemo starosjedioce iz ove zemlje. Niemci, koji u Slavoniji i Sriemu stanuju u koju ve} 250 god. i 100 god. i iz bli`e dobe ovamo se naseli{te, uviek su sa Srbima i Hrvatima u najboljem odno{aju `ivjeli. Srbi i Hrvati su nas uviek po{tovali zbog na{eg marljivog rada i {tednje i bili smo u najboljem dru{tvenom, trgova~kom i svakom drugom odno{aju.

To je sve bilo do prije nekoliko godina, ali najedared zasvjetlilo se ne{to od zapada. Mi smo odmah znali, da se odavle sunce ne radja. Neki vjetar dune, neke iskre dodjo{e, koje nam doneso{e u {koli i crkvi veliki nemir. U~iteljstvo namjerno sistematski i{lo je za tim, da nam materinji jezik istiskuje i da djeci doka`e, da je njema~ki jezik nesposoban ~ovjeku, da nije liep kao hrvatski, tako, da su ulievali sistematski to u du{u, da je sramota biti Niemac i tjerali, da kogagod sretnu na dvori{tu, ulici ili gdjegod pozdravljaju nenjema~ki jezikom, nego u hrvatskom hvaljen Isus. I u crkvi katoli~ko sve}enstvo i{lo je, da istiskuje njema~ki jezik; makar je nas bilo u velikom broju, ne dadu nam evandjelje u njema~kom jeziku, makar smo to opetovano tra`ili. (Zast. P. Magdi}28: Mo`da ima jednu njema~ku glagolicu!) Tako je i{lo po stepenu i stepenu i sve vi{e se uzrujavao njema~ki narod u bojazni, da }e im nestati sasvim materinji jezik u familiji, {koli i crkvi.

Ne stoji, kao {to je to naveo gosp. Elegovi} u svojem govoru, da je njema~ki pokret u Sriemu tek onda po~eo, kada je neka konferencija `urnalisti~ka pokrenula ideju, da se osnuje jedan list, koji }e raditi oko toga, da Niemci postanu Hrvatima. To je bila posljednja kap u ovoj ~a{i, koju su nakapali u~itelji protiv Niemaca, da bude ~a{a puna. Kada smo to vidjeli, onda smo odlu~ili, da i mi osnujemo jedan list, u kojem }emo se boriti u svojem materinjem jeziku, neka nam se dozvoli, da se mo`emo u {koli slu`iti svojim materinjim jezikom. (Zast. dr. Karlo Bo{njak29: Zato }emo mi promieniti {kolski zakon.) Onda morate i za druge zakon promieniti, ako ho}ete za nas.

U prvom broju tih na{ih novina objavili smo program, da }emo nastojati o tom, da se mo`emo slobodno razvijati u na{em materinjem jeziku kulturno i ekonomski u okviru zakona u {koli i u crkvi. Odmah smo bili napadnuti i to u prvom redu u »Hrvatskom Braniku« u Mitrovici. Naviestio se tu nama rat na no`eve i o`igosalo nas se, da smo pangermani. (Zast. dr. Pero Magdi}: Pak ste i sami rekli, da ste protiv u~itelja, koji {ire hrvatsku sviest.) Okrivljuju nas radi veleizdajstva, jer da smo mi pangermani, i da smo podupirani iz Berlina i da dobivamo novaca i {to ti ja znam. (Zast. dr. Vladimir Frank30: Pa i dobivate od Schulvereina.)

To zna~i nas okriviti veleizdajstvom, a ja to najsve~anije odbijam od nas, a osobito od sebe, da bi se mi u tako pogibeljne i izdajne poslove kao mirni, pametni i lojalni gradjani ove dr`ave upu{tali. (Zast. dr. Karlo Bo{njak: [to je bilo sa zastavom?)

Predbacuju nam, da mrzimo Hrvate i Srbe, a ne vide, da su oni tu mr`nju iznieli i da nas mrze sa cielim svojim postupanjem.

28 Pero Magdić (1863.-1922.), zastupnik Hrvatske stranke prava, koja je bila u sklopu Hrvatsko-srpske koalicije, u kotaru

Vrbovsko. Poslije rata član Hrvatske zajednice. 29 Karlo Bošnjak (1866.-1953.), u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Sveti Ivan @abno. 30 Vladimir Frank (1873.-1916.), sin Josipa Franka, u to vrijeme zastupnik Starčeviće hrvatske stranke prava u kotaru Dugo Selo.

Okrivljuju nas, da smo, kako rekih, u svezi sa Berlinom i da dobivamo novaca. (Zast. dr. Vladimir Frank: To je istina.) Doka`ite. (Zast. dr. Vlad. Frank: Schulverein.) To nije istina. Mi ni krajcara nismo dobili. Mi uzdr`avamo na{e {kole sami, 30.000 for. nas stoje. Ne tra`imo mi pomo}i, ali tra`imo, da se na{ materinski jezik odr`i. Od Schulvereina nismo dobili ni{ta, niti {to tra`imo.

Krive nas, da se kitimo pruskim i carsko-njema~kim zastavama. To niti je pruska niti je zastava njema~kog carstva, {to smo mi crno-crveno-zlatno upotriebili. To je znak njema~kog naroda, ma gdje se on nalazio. (Glasovi u cieloj ku}i: A, a, a! To je ba{ ono!) To ne sadr`aje u sebi nikakvo neprijateljstvo protiv dr`ave. (Zast. dr. Pero Magdi}: U tom le`i va{a izdaja.) To bi mogli i Srbima kazati. (Nemir. – Zast. dr. Aleksander Horvat31: Pa mi im to i velimo. – Buka. Zast. Ivan Zatluka32: Ne{to govori.)

Predsjednik33: Gospodine Zatluka! Pozivam vas na red. (Zast. Ivan Zatluka: Vi se dajete ruke u Rumi, vi Srbi sa [vabama i tako se tamo u Sriemu bratite. – Zast. dr. Ivo Elegovi}: Dolje sa njema~kom i sa srpskom zastavom! – Zast. dr. Vladimir Frank: I sa magjarskom! – Zast. dr. Ivo Elegovi}: I sa magjarskom! – Zast. Ivan Zatluka: Bi li dopustila Njema~ka, da se tamo hrvatska zastava vije? Bi li dopustila Srbija, da se u Beogradu vije hrvatska zatava? - Buka. –Predsjednik zvoni. – Zast. Ivan Zatluka: Sad ih nau~ite pameti, kad je oni nemaju.)

Zast. Ferdinand Riester: Dakle, kao {to rekoh, predbacuje nam se od svih strana da smo veleizdajnici i da nismo lojalni gradjani. Ja protiv toga sve~ano protestujem i izjavljujem ovdje pred najve}im forumom na{e dr`ave i pred licem na{ega preuzv. g. bana i njegovih predstavnika, da smo mi isto tako lojalni i vjerni sinovi hrvatske dr`ave, kao i svi vi, da mi nemamo namjera nikakovih, koje gravitiraju van, jer bi to bila ludorija, veleizdajstvo. (Zast. dr. Ante Paveli}34: A za{to ste skinuli hrvatsku zastavu?) Kad mi to predbacujete, re}i }u vam, da je i ova afera svr{ena i ba{ je na moju molbu do{la od politi~ke oblasti k sudbenom stolu. No nitko se nije na{ao, tko bi ondje digao tri prsta i posvjedo~io, da sam ja onom prilikom vikao: dolje s hrvatskom zastavom! Nitko se nije na{ao, da posvjedo~i ono, {to su razne hrvatske novine tom zgodom pisale. Kad se dogodila ova afera, do{ao je k meni policajni povjerenik i rekao, da ima nalog, da odnese njema~ku zastavu u kot. oblast. Ja sam mu je dao, a rekao sam mu: jer vi tra`ite corpus delicti, evo vam i hrvatske zastave, da vidite, da ju imamo. Ta nisam ja pamet izgubio! I ja sam isto tako vjeran gradjanin ove ota~bine kao i vi, ali vas molim, da nam {titite i dozvoljavate razvitak u {koli i u crkvi u na{em materinskom jeziku, kako je to u okviru zakona dozvoljeno i kako je preuzv. gosp. ban kao glavar ove zemlje rekao, da }e se pod njegovom vladom svaka narodnost mo}i u okviru zakona razvijati. (Zast. dr. Ante Paveli}: Ja sam vam dokazao, da vi ho}ete i u op}ini njema~ki kao uredovni jezik!) Vidite, gosp. doktore, tu ste nekom nasjeli! Do{ao je, pa vam se nalagao. No sve to ne stoji, o tom se mo`ete uvjeriti...(Zast. dr. Ante Paveli}: Ali pokazao sam vam njema~ku tiskanu pozivnicu sa slu`benim `igom!)

31 Aleksander Horvat (1875.-1928. ) u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Novi Marof. 32 Ivan Zatluka (1867.-1947.) u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Vilićselo. 33 Predsjednik Hrvatskog sabora bio je tada Bogdan Medaković (1854.-1930.). 34 Ante Pavelić (1869.-1938.) u to vrijeme zastupnik Starčevićeve hrvatske stranke prava u kotaru Samobor.

Mo`e biti – ne znam ... (Smieh.) Zato ja ne odgovaram, kao{to ne mogu odgovarati za ono, {to se zbiva u Zemunu izmedju radikala Srba i Niemaca – to su lokalni odno{aji! Ina~e mi sa Srbima i Hrvatima `ivimo i `ivjet }emo u vrlo dobrim odno{ajima i na{a je briga, da ne damo povoda tomu, da se ti dobri odno{aji pomute.

Dr`ao sam, da sam mu bio du`an, da to izjavim, da se ne bi mislilo, da smo mi onakovi, kako nas opisuje »Hrvatski Branik«, »Pokret« i druge va{e novine.

Opetujem, da }emo mi uviek stajati uz onu vladu, koja }e nam na{ slobodni razvitak kulturni u njema~kom jeziku u okviru zakona dozvoljavati i koja }e podupirati na{ gospodarski rad u ovoj zemlji, kojoj smo vjerni sinovi.

a n i } p o a n v a r p U o p a k i n r o b z i j o r B e j i c n e g i l e t n i u s u z n e c o p a k i n r o b z i j o r B a z e r o p u s u z n e c i t a v r H i b r S i c m e j i N i r a | a M n i s u R a k i n r o b z i j o r b i n p u k U o p a k i n r o b z i j o r B i n i t s i l j o n r o b z i j o r a t s t s a r o p i n t u l o s p A j o r b a k i n r o b z i

Ruma 78 1128 101 372 726 7 -

Indji ja 32 460 26 66 392 8 -

Pu tin ci 7 144 3 36 112 - -

Kral jev ci 7 171 172 4 1 -

Do brin ci 10 295 293 8 4 1

Ukup no 134 2198 130 939 1242 20 1

Der Schwa be aus Syrmien: Fer di nand Rie ster im kro a ti schen Po li tik le ben

Ferdinand Riester (Ruma 29.11.1846-Ruma 18.9.1911) ist der bekannteste Politiker der deutschen Volksgruppe im kroatischen Politikleben der Jahrhundertwende. Sein politisches Wirken fand in Ruma statt, einem der Zentren Ostsyrmiens. Beim ersten bedeutenderen politischen Ereignis vom Anfang des Jahrhunderts begegnen wir auch Riesters aktive Teilnahme. Im Jahre 1903, zur Zeit der Volksbewegung im Königreich Kroatien, organisierte er eine große Versammlung der Deutschen in Ruma. Bei der Versammlung forderte man die Gründung von „deutschen Gesellschaften in deutschen Orten“, besonders die Gründung von Kulturinstitutionen wie der Lesesäle und Sängervereinigungen, die das Selbstbewusstsein der deutschen Nationalidentität fördern sollten. Riester wurde 1906, 1908 und 1910 als Kandidat zum Parlamentabgeordneten des Bezirkes Ruma gewählt. In diesem Artikel finden Sie als Beilage Riesters Parlamentsrede, die er auf der 50.Sitzung (am 28.02.1907) hielt und die, die politische und wirtschaftliche Lage der Deutschen in Kroatien am Anfang des 20.Jahrhunderts aus der Perspektive des Führers der deutschen Volksgruppe darstellt.