Zla ta @IVAKOVI]-KER@E Ka ro lus Fran ci scus Nu ber (1872. – 1935

Zla ta ŽIVAKOVIĆ-KERŽE

Ka ro lus Fran ci scus Nu ber (1872. – 1935.)

U gospodarskom, kulturnom te u sportskom `ivotu Osijeka od kraja 19. te do prve polovice 20. stoljeća značajno je mjesto zauzeo Karolus Franciscus (Karlo Franjo) Nuber. Bio je, svjedoče i danas daljnji rođaci,1 čovjek bistra i praktična uma, izuzetno nadaren i obrazovan, doduše i osobenjak, ali prvenstveno zaljubljenik u Osijek i njegovu povijest, a i u hrvatsku baštinu u cjelini. Nagle i duboke promjene na područjima društvenoga, ali i političkog `ivota od druge polovice 20. stoljeća i kasnije, potisnule su spomen na Nubera. Unatoč tome, njegova osoba i njegovo djelo u kulturnom i sportskom `ivotu Osijeka i danas zaslu`uju du`nu pozornost i daljnja istra`ivanja.

S obzirom na mjesto rođenja njegova oca Franza (Franje), obitelj Nuber pripadala je skupini Podunavskih Nijemaca, koji su se spustili niz Dunav do tadašnje ju`ne Ugarske. Otac Franjo Nuber (Novi Sad, 22. 11. 1841.2 – Osijek, 4. 11. 1884.) zarana se posvetio trgovačkom poslu i doselio kao imućan trgovac u Osijek. O njegovu `ivotu i djelovanju do dolaska u grad na Dravi nemamo podataka, a prvi podaci o njegovom `ivotu u Osijeku predstavljaju nam ga kao vlasnika trgovine `eljeza i poljskoga oruđa u Dugoj ulici (današnja Strossmayerova br. 5) i nekoliko skladišta robe i drva u Gornjem gradu (prostor sjeverne strane današnje Avenije europske preko puta zgrade Općinskog i Županijskog suda do Ulice kardinala Alojzija Stepinca). Saznat ćemo i da se 30. lipnja 1868. vjenčao u staroj gornjogradskoj Župnoj crkvi sv. Petra i Pavla s Barbarom (Beti) Šeper, kćeri gornjogradskog pivara Cajetana Šepera3 te da je na dan vjenčanja Barbara imala nepunih 18 godina, a Franjo 27. U 17 godina njihova braka rodilo im se 11 djece (četiri kćeri i 7 sinova). Među njima, Karolus Franciscus Nuber je četvrto dijete. Rođen je 4. listopada 1872. godine,4 i to 10 mjeseci nakon tragedije koja je zadesila obitelj - u mjesec dana umrlo im je troje djece, i to: Colomanus Ferdinandus (rođen 8. srpnja 1871. godine - umro 5. studenog 1871.), Barbara Maria Anna (rođena 28. o`ujka 1869. godine - umrla 9. prosinca 1871.) i Franciscus Cajetanusa (rođen 13. svibnja 1870. godine - umro 13. prosinca 1871.).5

1 Prema kazivanju Nade Markušev, rođene Dlouhi, po majci Nuber, Osijek, Ulica Stjepana Radića 4; Ljiljane Sudić, rođ.

Stepansky, unuke Adele Josepe Šeper, Osijek, Park kneza Branimira 3. 2 Dr`avni arhiv u Osijeku (dalje DAO), Zbirka matičnih knjiga Gornji grad (dalje ZMK G. g.), Matica vjenčanih, br. 566. 3 Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, “Uloga obitelji Šeper u gospodarskom i društvenom `ivotu Osijeka”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, Osijek 2000., 31. 4 DAO, ZMK G. g., Matica rođenih, br. 561., red. br. 194. 5 Isto, Matica rođenih, br. 560.; Matica umrlih, br. 572.

RODOSLOVLJE OBITELJI FRANJE I BARBARE NUBER

Franjo Nuber (Novi Sad, 22. 11. 1841. - Osijek, 4. 11. 1884.) Barbara Nuber, rođena Šeper (6. 11. 1850. - 26. 04. 1940.) vjenčani 30. lipnja 1868.

djeca Barbara, Maria, Anna (28. 03. 1869. - 9. 12. 1871.) Franciscus, Cajetanus (13. 05. 1870. - 13. 12. 1871.) Colomanus, Ferdinandus (8. 07. 1871. - 5. 11. 1871.) Karolus Franciscus (4. 10. 1872. - Bukurešt 23. 11. 1935.) Emericus (8. 10. 1873. - 21. 10. 1873.) Franciscus Oscarus Cajetanus (4. 08. 1875. - 26. 03. 1927.) Ana Teresia (23. 07. 1876. - 28. 12. 1878.) Gustavus (24. 07. 1877. - 1. 05. 1932.) Leopold Felix (13. 11. 1878. - 30. 04. 1925.) Julijana (2. 06. 1881. - 10. 04. 1971.) Maria Theresia (5. 06. 1882. -

Franjo Nuber, trgovac `eljezom i `eljeznom robom poslovao je dobro, ali je iznenada umro u 43-oj godini.6 Tada je Karolusu Franciscusu (Karlu Franji) bilo 12 godina, a najmlađoj kćeri Marii Theresii tek dvije. Tvrtku Franz Nuber, tj. Trgovinu `eljezom i drvenom građevnom robom u Gornjem gradu u Dugoj ulici, vodila je nakon njegove smrti do 3. o`ujka 1906. godine udova Barbara (Beti) Nuber. A 3. o`ujka 1906. stupila je na snagu “ovosudna odluka” i izbrisana je “dosadašnja vlasnica Tvrtke Besi (Beti) Nuber” jer su vlasnici tvrtke postali “Franjo Nuber, mlađi, i Leopold Nuber”. Oni su “preuzeli tvrtku sa svim aktivnim i pasivnim inventarom”, te su je dalje vodili pod nepromijenjenim nazivom “Franjo Nuber”.7 (Od 8. veljače 1919. godine pa do smrti 30. travnja 1925. tvrtku je samostalno vodio Leopold Nuber. Nakon njegove smrti trgovinu je do likvidacije 1. listopada 1931. godine vodila njegova supruga, udovica Julijana Nuber. Od 9. veljače 1935. Nuberovu trgovinu preuzeo je Ljudevit Szinitz i trgovina je registrirana kao “Ljudevit Szinitz, trgovina `eljezom, `eljeznom i inom kovnom robom, gospodarstvenom robom, strojevima i alatom na električni i ini pogon te sve ostale vrste boja, firnisa i lakova, ugljenom te kuhinjskim potrepštinama i raznim kovinama, staklom i porculanom u Osijeku, Strossmayerova 3. – 5.”)8

6 Rimokatolička `upa Osijek I., Zbirka matičnih knjiga Gornji grad, Matica umrlih 1878. – 1897. 7 DAO, A. I. Registar za inokosne tvrtke Osijek, str. 7., 8. 8 “Gradske vijesti - Leopold Nuber”, Stra`a, Organ Narodne radikalne stranke Osječke oblasti, (Osijek), br. 52., 30. IV. 1925., 3.

DAO, A. II. Registar za inokosne tvrtke Osijek, str. 88., 89., 350., 366., 397.; Upisnik B IV-a Osijek / 1-394., str. 392/393.;

Umje sto po du zet nog trgov ca gla so vi ti nu miz ma ti č ar

Od Karla Franje Nubera očekivalo se da se bavi trgovinom. No on za taj posao, zacijelo, nije bio nadaren a sigurno mu i nije bio sklon unatoč trgovačkoj naobrazbi. Nakon završene Kraljevske realne gimnazije u Osijeku nastavio je, naime, školovanje u Grazu, gdje je završio Trgovačku akademiju. Iako su otac, sada već veletrgovac, za `ivota, a kasnije i majka nastojali sina uputiti u trgovačke poslove, Karlo Franjo je od najranije mladosti bio više zainteresiran za nalaze rimske Murse nego za trgovačko zvanje.9

Karolus Franciscus Nuber - ili Caius Flavius Nuber (kako se sam rado nazivao), pa Dragutin Nuber ili Fehim Kadrija (pseudonimom) - bio je zaokupljen starinama; čovjek je mnogostrukih kulturno-umjetničkih interesa, a njegovo golemo praktično znanje s područja univerzalne numizmatike bilo je široko poznato i vrlo cijenjeno. Bavio se numizmatikom i gotovo je cijeli svoj imetak neprestano ulagao u otkup starina, knjiga, a posebice starog novca i medalja te bi stalno “ostajao kratkih rukava”.10 Kao vatreni sakupljač arheoloških predmeta rimske Murse prikupio je do 1895. godine preko 270 srebrnog i 4.350 bakrenog rimskog novca nađenoga na području središnjega dijela osječkoga Donjeg grada. Te je godine Karlo Franjo Nuber svoju bogatu numizmatičku zbirku poklonio osječkom muzeju, utemeljenom početkom 1877. godine. I u narednim godinama nastavlja Nuber darivati pa je 1897. poklonio dio skupnoga nalaza otkrivenog u Donjem gradu (7 rimskih zlatnika cara Elagabala i 4 zlatnika Aleksandra Severa). A onda - 23. rujna 1899. javlja se Nuber s najvećom donacija koju su činili 4.304 primjerka slavonskih banovaca i nekoliko stotina ju`noslavenskog novca. Velik je Nuberov doprinos zasnivanju i razvitku zbirki ne samo zbog brojnih donacija, već i zbog njegovog posredovanja pri zamjeni ili otkupu materijala na međunarodnim aukcijama i među pojedincima. Tako je, zahvaljujući Nuberu, zbirka nacionalne numizmatike u osječkom muzeju upotpunjena zamjenama dupleta za hrvatski novac. Nuber je u razdoblju od 1900. do 1909. godine posredovao pri zamjenama dupleta osječkog muzeja sa Zemaljskim muzejom u Sarajevu te muzejima u Budimpešti i Beogradu. Kao vrstan znalac u numizmatici cijenio je nadasve umjetnost medaljarstva. Prikupio je stotine i stotine medalja i plaketa ula`ući svoj imetak s jasnom namjerom – potpuno objediniti i dokumentirati opus hrvatskog medaljarstva. 11

U razdoblju do Prvoga svjetskoga rata boravio je Karlo Franjo Nuber dulje vrijeme u Budimpešti, a `ivio je i u Beču, Berlinu, Kopenhagenu, Sarajevu, Ljubljani, Beogradu i Ateni. Početkom 20. stoljeća Nuber je u Budimpešti potaknuo osnutak Mađarskog numizmatičkog društva.12

9 Hermine GÖRICKE-LUKIĆ, “Numizmatičari Franjo Ladislav Sedlaković i Karlo Franjo Nuber – osnivači osječkog Muzeja”,

Zbornik radova “Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj”, Osijek 1999., 98. 10 B. HORVAT, “K. F. Nuber”, Numizmatika II. – IV, Zagreb 1936., 159.-161. 11 H. GÖRICKE-LUKIĆ, “Numizmatičari Franjo Ladislav Sedlaković i Karlo Franjo Nuber…”, n. dj., 99.,101. 12 ISTI, 101.

Svoju zaljubljenost u Osijek, njegovu povijest te brigu za razvoj i širenje djelatnosti osječkog muzeja pokazao je Karlo Franjo Nuber 1903. godine kada je preporučio profesoru Vjekoslavu Celestinu, kustosu osječkog muzeja, da nabavi za knji`nicu muzeja 66 primjeraka slavonskih kalendara tiskanih u Osijeku i Budimpešti. Mo`e se istaknuti da od toga doba i počinje sustavno sakupljanje svega što je tiskano u Osijeku i onoga što se odnosi na Osijek. (Danas je to tzv. Zavičajna zbirka “Essekiana”.)13

Nu be ro va na zo č nost i u jav nom `ivo tu Osi je ka

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Karlo Franjo Nuber vrlo je poznata osoba u javnom `ivotu grada Osijeka. Osim što je bio sakupljač starina, numizmatičar, darovatelj i utemeljitelj pojedinih zbirki osječkoga muzeja, bio je i jedan od osnivača gornjogradskih veslačkih društava i Francuskog kluba te član odbora gornjogradskog Hrvatskoga sokola. To je bilo razdoblje najveće Nuberove aktivnosti u javnom `ivotu Osijeka.

Podsjetimo se na prostiranje Osijeka u to vrijeme: uočit ćemo veliku prostornu razdvojenost Gornjega grada od Tvrđe, Novoga i Donjega grada. A ipak - Osijek toga doba najva`nije je gospodarsko središte i va`no prometno čvorište u Slavoniji; ovdje su razvijeni `eljeznički, cestovni i vodeni promet, grad je i značajno prosvjetno i crkveno središte. Grad na Dravi sna`an je industrijski centar; u njemu su razvijene prehrambena, drvna, metalurška, tekstilna i druge industrije. Osijek s prijelaza 19. u 20. stoljeće je multietnički grad u kojem su uz domicilno hrvatsko stanovništvo `ivjeli brojni doseljenici iz Štajerske, Kranjske, Srbije, Bavarske, Moravske, Italije, Njemačke, Francuske, Mađarske i drugih zemalja. Privukao ih je ovamo gospodarski `ivot – mogućnosti u industriji, trgovini i obrtu. Strani su doseljenici učili hrvatski jezik, a pojedine su trgovačke obitelji govorile njemački, mađarski, novogrčki, talijanski te francuski. Tako je Osijek imao obilje`je internacionalnog grada. No, da se u gradu govorilo i učilo strane jezike, da su u grad stizale suvremene gospodarske i druge ideje i preko jezika, bio je zacijelo vrlo bitan utjecaj dotoka stranoga kapitala koji je ulaganjem u banke, trgovinu, obrt i industriju jačao privrednu i kulturnu moć u gradu.14

Kao primjer valja navesti i pojavu Karla Franje Nubera u tome. Naime, krajem siječnja 1897. godine osniva jedna skupina Osječana Francuski klub i namjenjuju mu zadaću njegovanja francuskoga jezika; uvodi se podučavanje francuskoga jezika u dvije grupe – za početnike i napredne. Za predsjednika je izabran osječki advokat dr. Hinko Blahte, a uz njega su se javili Petar Zimmer i već mnogostrano anga`irani Karlo Franjo Nuber. Francuski klub je planirao slati članke u francuske časopise i osnovati francusku knji`nicu u Osijeku.15 Na`alost, promatrajući u cjelini, malo se zna

13 Vesna BURIĆ, “Stara gimnazijska knji`nica kao cjelina u Knji`nici Muzeja Slavonije”, Osječki zbornik XXI., Osijek 1991., 176. 14 Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stoljeća (1868.-1918.), Osijek 1996.; Zlata

ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, S tradicionalnih na nove puteve Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada Osijeka na prijelazu stoljeća od godine 1868. do 1918.; Osijek 1999. 15 “Gradske vijesti”, Die Drau (Osijek), 28. I., 4. i 14. II. 1897.

o potonjim godinama rada Francuskog kluba. Je li s dolaskom francuskog kapitala u `eljezničke i neke druge ovdašnje investicije potkraj 19. stoljeća stigao i taj interes za francuski jezik i kulturu; ili su mo`da trgovački poslovi osječkih gospodarstvenika, vrlo razvijeni na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, i sami otvorili ovu liniju interesa? Je li na to djelovala već i sama višeetničnost i multikulturalnost Osijeka? Jesu li, naprosto, postojali neki entuzijasti koji su opći procvat francuske kulture uoči 20. stoljeća na taj način prenosili u Osijek? U svakom slučaju to su morali biti pripadnici imućnijeg stale`a kojima je bilo dostupno ne samo du`e školovanje nego i doticaj i susret s drugim narodima i kulturama bilo u njihovom trgovačkom ili kakovom drugom interesu i poslu. Koliko bi se o tome moglo saznati kad bi se mogle pronaći mo`ebitne zabilješke sa susreta koji su za članove Francuskoga kluba najavili osnivači u određene dane?! Hoće li tragovi o `ivotu Karla Franje Nubera jednom omogućiti da i to saznamo?! To je i doba pojave tjelovje`benoga pokreta diljem Europe. Nositelji pokreta bili su liberalno usmjereni građanski slojevi. Organizirana tjelesna vje`banja - kao rekreacija, ali i s političkim podtekstom i narodnim stremljenjima - dobivaju sve veću popularnost. Na tim temeljima počinju se krajem 19. i početkom 20. stoljeća u velikom broju organizirati posebne sportske društvene organizacije. Hrvatski sokol, građansko društvo hrvatske provenijencije, osnovan je u osječkom Gornjem gradu 6. prosinca 1896. godine. U prvom privremenom odboru bit će, i u ovoj društvenoj djelatnosti, Karlo Franjo Nuber. (Prvi privremeni odbor činili su predsjednik dr. Ante Pinterović, potpredsjednik Josip Kostjal pl. Živanović, tajnik Rudolf Bach, vođa i učitelj gimnastike Ljudevit Sorlini te odbornici dr. Hugo Spitzer, Vladimir Virag, Cajetan Šeper, Karlo Franjo Nuber i drugi.)16

Nuber je nazočan kada se osnivaju gornjogradski veslački klubovi. Osim na plivanje Drava je stanovnike Osijeka pozivala i na veslanje, a ono je krajem 19. stoljeća u gradu na Dravi prešlo iz `ivotne potrebe i, mo`da, zabave i u sport. U Osijeku je 5.lipnja 1892. osnovan prvi veslački klub pod imenom Osiečko veslarski shod Drava. Jedan od utemeljitelja i prvih članova bio je Karlo Franjo Nuber. Klub se, doduše, 1895. godine ugasio ali su ljubitelji veslanja i dalje bili aktivni. Nuber je, naime, zajedno sa svojom braćom Gustavom i Leopoldom te s Gustavom Jandom, Adolfom Lafertom i Jakšom Zimermannom osnovao 10. srpnja 1907. godine Veslački klub Neptun u Gornjem gradu u kojem je djelovao do završetka Prvoga svjetskoga rata.17

Odla zak iz rod no ga gra da

U Osijeku je Karlo Franjo Nuber sa svojom obitelji, suprugom Marijom Nuber, rođenom Langfeit, (6. 01. 1883. – Osijek, 6. 09. 1920.) i sinom Washingtonom (Osijek, 1910. - ubijen kao domobran 10. 04. 1945. kod Đakova),18 dočekao raspad

16 Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, “Sokolstvo (Gimnastika)”, Povijest sporta grada Osijeka 1784.-1996. (gl. ur. Zlata

Živaković-Ker`e), Osijek 1996., 33., 34. 17 Igor KNEŽEVIĆ, “Veslanje”, Povijest sporta grada Osijeka 1784.-1996. (gl. ur. Zlata Živaković-Ker`e), Osijek 1996., 45. 18 Grobnica obitelji Nuber na gornjogradskom Groblju sv. Ane.

Austro-Ugarske monarhije i stvaranje Dr`ave Slovenaca, Hrvata i Srba, a onda proglašenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U novim okolnostima polo`aj Nijemaca naglo se pogoršao pa je to, vjerojatno, bio jedan razloga što je Nuber napustio i obitelj i rodni grad. Otišao je u Bukurešt svome bratu Gustavu. Od toga vremena pa do smrti 23. studenoga 1935. godine nema tragova njegovih veza s rodnim gradom, osječkim muzejom i prijateljima.

Sveukupno promatrajući `ivotni put i djelovanje Karolusa Franciscusa Nubera, velikog zaljubljenika u rodni grad Osijek, mo`e se zaključiti da je riječ o osobi iznimno bogatoga i raznovrsnog djelovanja na kulturnom i nekim drugim poljima u Osijeku, ali i šire.

Što ga je na to nukalo, najbolje nam predočava sam Nuber kada je prilikom darivanja svoje najveće donacije 23. rujna 1899. godine sastavio Darovnicu u kojoj je između ostaloga napisao “…stavio sam si zadaćom, da sa svim marom i trudom, neštedeći ni vremena ni znatnoga troška, radim oko povećanja muzeja slob. i kr. grada Osijeka, da uspjesima moga rada osiguram njegov opstanak… Osvjedočen, da je ovogradskom muzeju zadaća, ne samo da sakuplja starine, koje se nalaze na historijskom tlu rimske kolonije Murse i kasnije grada Osijeka, nego da se moraju ovamo sakupljati i druge starine znamenite za našu domovinu i ostale zemlje slavenskoga juga, to sam se pobrinuo nizom mnogo godina, da sakupim što je više moguće raznih starina, osobito pako starih novaca, da ih tako sačuvam za našu domovinu… odričem se svake izjave zahvalnosti, jer moje nastojanje ne smjera onamo, da si stečem proznanje, nego samo da vršim svoju du`nost, pošto sam uvjeren, da jedino imadem zahvaliti muzeju slob. i kr. grada Osijeka, što se je probudio i u mene interes za ovu struku.”19

Tu, dakako, nije kraj priče a ni povijesnoga istra`ivanja o `ivotu Karla Franje Nubera. Djelovanje ovoga mnogostruko zainteresiranoga čovjeka, osobe koja je još na prvim koracima u samostalan `ivot napustila trasu zadanu po roditeljima, običajima i školovanju, i zaputila se u prostore ostavština antičkih i srednjovjekovnih vremenâ, numizmatike, kulture, sporta i tako dalje moralo je ostaviti tragova na koje još nismo naišli. A bili bi vrijedni u osvjetljavanju svega što sačinjava slojevitu prošlost Osijeka kojemu je posvetio većinu svojega `ivota. Pa i činjenica da je odlazeći iz Osijeka u razdoblju nakon Prvoga svjetskoga rata, da bi se po zamrlim glasovima o njemu od tada moglo pomisliti da je on zatvorio za sobom sva vrata ili da su ih mo`da prilike zatvorile, zahtijeva da se postave mnoga pitanja. Što je sve izazvalo u njemu odluku da ode, napusti obitelj i sve ono čemu je darovao sebe – ne samo materijalno –i to je ostalo trajno nazočno, kao npr. u današnjem Muzeju Slavonije? Što bi nam odgovor i odgovori i na to i na takova pitanja mogli reći o tadašnjim prilikama i kako bi dopunili sliku vremena koju smo dosada stvorili?

Pitanja je mnogo, tragovi o Karlu Franji Nuberu na tom području našega zanimanja još šute. Tek, uklesani tekst na spomeniku obitelji Nuber na gornjogradskom Groblju sv. Ane upućuje na čovjeka koji je rođen u Osijeku i koji je

19 H. GÖRICKE-LUKIĆ, “Numizmatičari Franjo Ladislav Sedlaković i Karlo Franjo Nuber…”, n. dj., 99., 100.

umro u Bukureštu te usmjerava na traganje o `ivotu čovjeka koji je bio sastavnicom `ivota Osijeka i ukazuje da traganja ne treba zaključiti. Naprotiv!

Ka ro lus Fran ci scus Nu ber (1872-1935)

Die Arbeit bezieht sich auf die schon früher veröffentlichten Werke, die die Einflüsse der Familien deutscher und österreichischer Herkunft auf die kulturelle und wirtschaftliche Entwicklung der Stadt Osijek in der Jahrhundertwende bearbeiten. In der Arbeit wurden die Rolle und Bedeutung von Karolus Franciscus Nuber auf das Kultur- und Sportleben der Stadt Osijek zusammengefasst.