Stan ko PIPLOVI] jeTe o ri je Jo se fa Strzygov skog o um jet no sti Dal ma ci

Stan ko PIPLOVI]

Te o ri je Jo se fa Strzygow skog o um jet no sti Dal ma ci je

Jedan od vode}ih austrijskih teoreti~ara umjetnosti novijeg vremena Josef Strzygowski veliku je pozornost posvetio graditeljskom naslje|u Dalmacije, tuma~enju i genezi pojedinih pojava i njegovih oblika. Porijeklom je iz Poljske. Rodio se 1862. u Biali u [leskoj. [kolovao se u Be~u, Berlinu i Münchenu. Godine 1892. postao je profesorom na sveu~ili{tu u Grazu, a 1909. u Be~u. Bio je voditelj Instituta za isto~nja~ku umjetnost. Izi{ao je na glas u europskim znanstvenim krugovima kao vrsni poznavalac filozofije i povijesti umjetnosti. Preminuo je 1941. godine u Be~u.

Strzygowski je zna~ajna osoba u stru~nim krugovima prvih 30 godina XX. stolje}a. Poznat je po svojim smjelim postavkama ishodi{ta i razvitka umjetnosti ~ime je izazvao velike polemike. Njegova stajali{ta o porijeklu starokr{}anske umjetnosti vrlo su posebna. Isticao je presudno zna~enje Helenizma i Orijenta nasuprot uvrije`enom mi{ljenju o kontinuitetu rimskog i bizantinskog stvarala{tva. Umanjivao je ulogu Bizanta i tra`io korijene dalje na Istoku. Nagla{avao je ulogu aleksandrijske i sirijske sredine. I porijeklo srednjovjekovne europske umjetnosti je tra`io u Maloj Aziji, Armeniji i seobama naroda. Napokon je obrazlagao njene skandinavske iskone.

Na temelju takvih promi{ljanja obja{njavao je nezavisnost umjetnosti ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji u odnosu na rimsku tradiciju i langobardsko stvarala{tvo. Vidio je ~ak nastanak njenih graditeljskih oblika i tehni~kih struktura na sjeveru Europe. Sli~an je njegov stav i u odnosu na pleternu ornamentiku kamenog namje{taja crkvica. Tijekom istra`ivanja mijenjao je mi{ljenje. U po~etku je smatrao bitnim Iran, ali se kasnije priklonio germanskoj mistici. Neke njegove postavke su kasnije otklonjene, ipak ukazivanje na potrebu znanstvenog prou~avanja nepoznatih zemalja od fundamentalnog je zna~aja za metodologiju istra`ivanja u povijesti umjetnosti.

Hrvatsku je upoznao dosta rano. Jo{ 1887 po{ao je kao mladi privatni docent preko Zagreba u Dalmaciju provesti bo`i}ne praznike. Tom su prilikom ranosrednjovjekovni spomenici zaokupili njegovu pozornost. Njima se detaljnije pozabavio ve} 1893. godine u djelu “Kunst-geschichtliche Charakterbilder aus Österreich-Ungarn” {to ga je izdao A. Ilg u odsjeku o ranome i poznijem srednjem vijeku.

Godine 1901. Strzygowski je u raspravi “Orijent ili Rim” poljuljao uvrije`eno shva}anje autoriteta, ustvrdiv{i da je glavna zasluga, dotada pripisivana Rimu u nastanku prve kr{}anske umjetnosti, ustvari pripadala Orijentu. Po njegovom mi{ljenju, umjetnost koja se razvila na Orijentu, u Egiptu, Siriji i Maloj Aziji u prva tri stolje}a na{e ere je bila potpuno neovisna od Rima. I kr{}anska bazilika vu~e

porijeklo iz tih krajeva. Ta teorija je odmah nai{la na osporavanje, ali je on i dalje produbljivao. Alternativa kasnije nije vi{e bila izme|u Orijenta i Rima nego izme|u Orijenta i Helenizma. I opet je dao prednost Orijentu tj. Mezopotamiji i Perziji. Prema Strzygovskom, Iran je bio za kr{}ansku umjetnost {to je bila Gr~ka za antiku. Ove postavke izazvale su novu buku, ali mnogi su ih zdu{no prihvatili. Me|utim malo je bilo konkretnih ~injenica kao upori{ta. Neosporno je njegova zasluga {to je pro{irio podru~je istra`ivanja prve kr{}anske umjetnosti. Orijent je do tada bio nepravedno zanemaren, {to je bio veliki nedostatak i ozbiljna prepreka da se do|e do pravih zaklju~aka. Samo imaju}i u vidu, koliko je mogu}e, razli~ite vidove kr{}anske umjetnosti na ~itavom ogromnom teritoriju podre|enom rimskoj dominaciji, moglo se posti}i zadovoljavaju}e rezultate. To je pomoglo da se shvati koliko je bila velika i efikasna uloga Rima u uskla|ivanju, usmjeravanju i djelotvornom o`ivljavanju razli~itih stremljenja provincijalnog duha.1

Ubrzo se Stryzigowski po~eo baviti pala~om koju je po~etkom IV. stolje}a dao podignuti rimski car Dioklecijan na mjestu dana{njeg grada Splita. Shvatio je va`nost koju je ta monumentalna kasnoanti~ka gra|evina imala u razvitku arhitekture. Tako je 1903. godine na njema~kom jeziku objavio knjigu “Mala Azija, nova zemlja u povijesti umjetnosti”. Tu se na nekoliko mjesta dotakao pala~e u Splitu, posebno u poglavlju koje obra|uje lukove i ni{e od opeke.2

Idu}e godine on je u godi{njaku njema~kog Arheolo{kog instituta objavio studiju o rimskom vojni~kom logoru Mschatti u Siriji ju`no od Damaska. Usporedio je taj sklop s pala~om u Splitu. Rad je izazvao zanimanje u znanstvenim krugovima, jer se ve} godinama tra`io prototip Dioklecijanovoj pala~i. Radi usporedbe u prilogu je reproduciran plan pala~e Roberta Adama iz sredine XVIII. stolje}a. On je ve} bio zastario, ali jo{ uvijek nije bilo to~nijeg.3 Ina~e se Strzygowski u svojim radovima ~esto osvrtao na pala~u u Splitu.4

Strzygowski se bavio nekim neobi~nim gra|evnim oblicima na Dioklecijanovoj pala~i i poku{ao ih objasniti. Jo{ je ranije austrijski arheolog Robert Schneider ukazao na mogu}e nove veze.5 Po~etkom XX. stolje}a ve} se toliko napredovalo u op}em istra`ivanju da se rimska pala~a u Splitu vi{e nije smatrala degradacijom klasi~ne umjetnosti prema kojoj se ranije odnosilo s podcjenjivanjem. Uo~en je zna~aj te gra|evine na kojoj se po prvi put na europskom tlu nalaze oni elementi koji su predodredili razvoj romanske umjetnosti. Zato se ubrzo postavilo pitanje odakle je Dioklecijan doveo graditelje koji su inaugurirali taj novi duh. Posebno od kada je Melchiorre de Vogüé objavio rezultate svojih istra`ivanja u Siriji, Strzygowski je bio

1 Josef Strzygowski: Orient oder Rom. Leipzig 1901. - Vicenzo Golzo: Architettura bizantina e romanica. Milano 1939. 1-4. 2 Josef Strzygowski: Kleinasien, ein Neuland der Kunstgeschichte. Leipzig 1903. 38, 167, 208 i 245. - Frane Bulic: Bibliografija.

BASD XXIX/1906. 109. 3 Josef Strzygowski: Mschatta. Jahrbuch der Kgl. preussischen Kunstsammlungen XXV. band IV, Berlin 1904. - Frane Bulic:

Bibliografija. BASD XXVIII/ 1905. 123. 4 Pored navedenih djela Strzygowskog vidjeti još: Amida. Heidelberg i Pariz 1910. -Orientalische Kunst in Dalmatien. Brückner,

Be~ 1911. 5 O Schneideru vidjeti u Stanko Piplovi}: Austrijanci istraživaci Dioklecijanove pala~e u Splitu. Godišnjak Njema~ke narodnosne zajednice, Osijek 1999. 42.

uvjeren da izvori{te za pala~u u Splitu treba tra`iti upravo na Istoku na helenisti~kim osnovama. u Splitu je vidio ono {to se ve} formiralo u umjetnosti sredi{nje Sirije i u unutra{njosti Male Azije. Centar tih zbivanja je Antiohija.

U tom smislu posebnu pozornost su privukle bo~ne kolonade na peristilu Dioklecijanove pala~e u Splitu. Tu se prvi put na dugom potezu lukovi oslanjaju neposredno na stupove. Ina~e standardno rje{enje kod Rimljana je da lukovi po~ivaju na jakim pilonima ili stupcima. Bilo je raznih tuma~enja za tu novu pojavu u graditeljstvu. Strzygowski je smatrao da je to rje{enje kreirao gr~ko-isto~ni duh kasnog helenizma.

Isto tako je iznio mi{ljenje o tlocrtnom obliku Dioklecijanove pala~e koja je komponirana kao utvr|eni ~etverokut s kulama po vanjskom obodu. Unutra{nji raspored joj karakteriziraju dvije glavne me|usobno okomite ulice koje se sijeku u sredi{tu, na peristilu. I o porijeklu takve geometrijski pravilne prostorne dispozicije bilo je dosta razli~itih stajali{ta. Tlocrt pala~e se uspore|ivao s tlocrtima kastruma tj. vojni~kih logora. Strzygowski je smatrao da tu sli~nost ne bi trebalo neposredno uspore|ivati, ve} bi izvore sli~nih rje{enja bilo bolje dovesti u vezu s pravokutnim shemama uli~nog rastera helenisti~kih gradova. Zanimljiva je usporedba s carskom pala~om u Antiohiji koju je po~eo graditi car Galijen, a zavr{io Dioklecijan. Po njemu su majstori iz Sirije prenijeli u Split taj tip. Obje pala~e su imale dvije glavne ulice s trijemovima koje su se kri`ale u sredini. Jedna od ulica se pretvarala pred carskim domom u monumentalni pristup. Postoje i druge zna~ajne podudarnosti, ali i neke razlike. Na osnovu svega, Strzygowski je zaklju~io da je Dioklecijanova pala~a u Splitu jedna od prvih etapa u prijelazu Isto~ne umjetnosti prema Zapadu.

Pod utjecajem Strzygowskog ve}ina tada{njih europskih znanstvenika prihvatila je kao orijentalna obilje`ja Dioklecijanove pala~e. Konzervator Frane Buli} je pratio i komentirao sve te rasprave. Osobno je smatrao da je pitanje o{tro postavljeno, jer su i Rim i Istok u to vrijeme dijelovi iste dr`avne organizacije. Stoga je i u umjetnosti tih krajeva dosta zajedni~kog, ali ima i posebnosti. Ipak i on je dr`ao da je pala~a u Splitu bli`a umjetnosti helenisti~koga dijela carstva.6

Krajevi uz isto~nu obalu Jadrana sve vi{e su privla~ili stru~njake raznih zanimanja. Tako je u o`ujku 1910. organizirano prvo putovanje profesora i studenata be~kog sveu~ili{ta u Dalmaciju. Izvr{ene su temeljite pripreme. Prije polaska profesori M. Dvorák, M. Haberlandt, N. Krebs, H. Kretschmayer, A. Merz, E. Oberhummer, E. Reisch, M. Re{etar, J. Strzygowski, F. Werner, R. Wettstein, F. Karminski i R. Riedel su odr`ali 14 predavanja. Po nalogu rektora E. Brücknera izlaganja su tiskana idu}e godine pod naslovom “Dalmatien und das österreichische Küstenland”. Strzygowski je obradio temu “Isto~na umjetnost u Dalmaciji” koje je svojim smjelim postavkama i ovaj put izazvalo veliku pozornost.7 @ivotni put ga je u to vrijeme odveo kroz gotovo ~itavu Aziju i sjevernu Europu {to je bitno utjecalo na njegova stajali{ta.

6 Josef Strzygowski: Spalato una tappa dell´ arte romanica nel suo passaggio dall´ Oriente nell´ Ocidente. BASD XXXI/1908.

Supplemento 1-2. - Frane Buli}: Pala~a cara Dioklecijana u Splitu. Zagreb 1927. 35, 131, 173 i 176. 7 Neke nove radnje o Dalmaciji. NL 17. I. 1912. 1.

Godine 1911. Strzygowski je objavio na njema~kom jeziku djelo “Isto~na umjetnost u Dalmaciji” u kojem raspravlja o nekim starim graditeljskim ostvarenjima na na{oj obali. U prvom dijelu je pisao op}enito o helenisti~koj umjetnosti na Istoku u prvih {est stolje}a na{e ere koju karakterizira plo{na ornamentika. Takav na~in se nastavio u helenisti~koj i rimskoj epohi. Tada se ve} osje}ao graditeljski pokret baziran na gradnji zidova od opeka koji je stremio stvaranju ve}ih unutra{njih prostora sa svodovima. Razvitak je rezultirao bogatim i raznolikim dekorativnim sustavom kr{}anske epohe. Naveo je kako je Dioklecijanova pala~a vrhunsko djelo nove arhitekture koja se s Istoka penetrirala prema Zapadu. Neki njeni oblici su sirijski ili tipi~ni za Orijent. Smatrao je kako je mogu}e da je car dao sagraditi pala~u u Splitu istim umjetnicima i zanatlijama koji su ne{to ranije zavr{ili njegovu pala~u na otoku Oronte u Antiohiji. Plasti~na dekoracija je sli~na onoj iz tih krajeva, a motivi palmeta i vitica su ga podsje}ali na Balbek i Palmiru. Za starokr{}anske spomenike na obali sjevernog Jadrana u Gradu, Aquileji, Puli i Pore~u naveo je kako imaju zajedni~ko s helenisti~kom ornamentikom, ali i arhitektonske pojedinosti tipi~ne za Siriju. kako anti~ke gra|evine u Saloni nisu sa~uvane u visini, ne mogu se pobli`e odrediti njihova obilje`ja.8

Strzygowski je s posebnom pomnjom pratio arheolo{ka iskapanja u Dalmaciji te sve publikacije Arheolo{koga muzeja u Splitu. U svojim je djelima ~esto spominjao istra`ivanja nacionalnih spomenika, posebno u Bija}ima, Kninu i Ninu. Za razliku od Dvoráka koji je zastupao tezu o Rimu kao kolijevki europske umjetnosti, Strzygowski je naprotiv ustrajao da je Istok vrelo stvarala{tva na Zapadu. Uz njega je pristajao i arheolog dr. Luka Jeli} koji je naro~itu pozornost posvetio istra`ivanjima u sjevernoj Dalmaciji. Do svojih zaklju~aka do{ao je Strzygowski na osnovu dubokog prou~avanja umjetnosti Orijenta, Balkana, Armenije, Irana i drugih isto~nih zemalja. Protiv njegove teorije bili su mnogi tada{nji autoriteti, ali je on umio sjajno braniti. Bio je sna`na i originalna osoba. Suvremenici su ga smatrali dubokim i pronicljivim, punim fantazije. Radovi su mu se mnogo ~itali, jer su bili dobro stru~no obra|eni i duhoviti.

Godine 1923. proslavio je u Be~u 60. godinu `ivota. Tom prigodom prijatelji su mu posvetili posebni zbornik. Me|u autorima je bio i konzervator Frane Buli} koji je napisao rad o ranosrednjovjekovnoj crkvici sv. Petra u Prikome kod Omi{a. Idu}e godine Strzygowski je za Buli}ev zbornik napisao prilog “Die Stellung des Balkans in der Kunstforschung” u kojemu je iznio sugestije za prou~avanje slavenske umjetnosti na Balkanu.9

U o`ujku 1924. Strzygowski je doputovao u Zagreb. Na dane 20. i 22. istog mjeseca odr`ao je dva predavanja na temu umjetni~kog zna~aja drvene gradnje i njen utjecaj na op}i razvitak arhitekture. Kroz desetlje}a Strzygowski je bio najborbeniji pobornik orijentalnog porijekla umjetnosti srednjega vijeka. Me|utim u to se vrijeme priklonio uvjerenju o velikom i odlu~nom utjecaju graditeljstva u drvu sjeverne Europe. Po njegovom novom mi{ljenju germanski i slavenski narodi, koji su

8 Josef Strzygowski: Orientalische Kunst in Dalmatien. Be~ 1911. - Luka Jeli}: Pubblicazioni recenti (a. 1910-1911) sull´ architettura medioevale in Dalmazia. BASD XXXV/1912. Supplemento, 47. 9 Buli}ev zbornik, Strena Bvuliciana. Zagreb-Split 1924. 507-513.

u doba seoba nastanili teritorij nekada{njeg Rimskog carstva, dizali su u svojim {umovitim postojbinama zgrade od drveta. Tako su navodno gradili i kasnije kada su doselili u zapadnu Europu sve do sredine XI. stolje}a. Ali te zgrade od tro{nog materijala nisu mogle odoljeti zubu vremena pa su nestale bez traga. Me|utim ih je po mi{ljenju Strzygowskog bilo mogu}e u duhu rekonstruirati po njihovom utjecaju na prve kamene srednjovjekovne gra|evine. On je priznavao da gotovo ni{ta nije poznato ni od starih drvenih zgrada isto~ne Europe. Ali je smatrao da se i taj nedostatak mo`e nadoknaditi posrednim zaklju~ivanjem i to na temelju sa~uvanih slavenskih crkava od balvana koje potje~u tek od XVII. stolje}a. Kao primjer naveo je neke zgrade iz Hrvatske. Nadalje je iznio uzorke iz Slova~ke, ^e{ke, Poljske i Moravske. U ve}ini navedenih slu~aja se radilo o izdu`enim gra|evinama natkrivenim svodovima od balvana. Svoju je tvrdnju potkrepljivao i velikim brojem drvenih crkava iz XVII. i XVIII. stolje}a {to ih je otkrio u Finskoj. Time je Strzygowski osporavao uvrije`eno mi{ljenje onih koji su tvrdili da su srednjovjekovne crkve na zapadu nastale na anti~koj rimskoj osnovi.10

Iz Zagreba je Strzygowski proslijedio za Split gdje je stigao 29. o`ujka 1924. godine u pratnji kipara Ivana Me{trovi}a i dr. Svetozara Rittiga `upnika crkve sv. Marka u Zagrebu. Tu je tako|er planirao 2 predavanja iz povijesti i umjetnosti. Posebno se zanimao za krstionicu sv. Ivana biv{i Jupiterov hram Dioklecijanove pala~e. U pratnji F. Buli}a i Lj. Karamana obi{ao je okolna mjesta. Sutradan je oti{ao u Trogir upoznati tamo{nje spomenike osobito baziliku sv. Barbare iz IX-X. stolje}a. Planirao je posjetiti Bija}e, sv. Petra od Klobuka u Ka{telima, crkvu u Gradini u Solinu u kojoj se, kako se tada smatralo, okrunio kralj Zvonimir te kona~no ostatke ranosrednjovjekovne crkve Gospe od Otoka. Zatim je pregledao crkvicu sv. Petra u Priku kod Omi{a iz X. stolje}a. Cilj mu je bio detaljno upoznati umjetnost Hrvata iz vremena narodne dinastije. Htio je prikupiti {to vi{e podataka za svoje teorije. Nakon Splita Strzygowski i Rittig su po~etkom travnja posjetili Dubrovnik.11

U to vrijeme Strzygowski se posebno bavio arhitekturom ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji. Upravo se u razdoblju 1923.-1925. godine nastavilo s istra`ivanjem crkve u srednjovjekovnoj tvr|avi Gradini u Solinu. Njeni temelji su otkopani jo{ 1909-1911. godine. Imala je neobi~an oblik. Centralnog je tipa, kvadrati~nog tlocrta s 3 apside na isto~noj strani. U unutra{njosti je bilo 8 stupova raspore|enih u obliku osmerokuta i po jo{ jedan u 4 kuta. Za to izuzetno rje{enje Strzygowski je imao i originalno obja{njenje. Ta crkva mu je poslu`ila kao va`an primjer na kojemu je dokazivao sjevernja~ko porijeklo na{eg ranosrednjovjekovnog graditeljstva. Po njegovom mi{ljenju ova prostorna koncepcija je imala vezu s crkvama srednjega vijeka u Norve{koj ~iji je krov nosilo 12 jarbola. Smatrao je da su taj na~in gradnje Hrvati prenijeli u Dalmaciju iz svoje prvobitne domovine. Danas je nakon detaljnijeg

10 Josef Strzygowski: O uticaju Istoka na umetnost Balkanskog poluostrva. NE 1924. br. 12, 353-355. 11 predavanje be~kog profesora. ND 22. III. 1924. 4. - Umjetni~ke bilješke. ND 23. III. 1924. 2. - Li~ne vijesti. ND 29. III. 1924. 5. - Prof. Strzygowski u Splitu. ND 30. III. 1924. 4. - Iz Dubrovnika. ND 10. IV. 1924. 6. - Maja Bona~i} Mandini}:

Nacrt za kronologiju `ivota i rada don Frane Buli}a. Don Frane Buli}, katalog izlo`be, Split 1984. 131.

istra`ivanja utvr|eno da se radi o crkvi bizantinskog tipa obnovljenoj u XI. stolje}u. Stupovi su nosili ovalni tambur s kupolom koja se izdizala sred gra|evine.12

Iste godine 1. lipnja Strzygowski je odr`ao u Zagrebu predavanje o Me{trovi}u. Na osnovu pojedinih kiparskih djela analizirao je svojstva i razvitak njegovog stvarala{tva. Smatrao je da se Me{trovi}a ne mo`e svrstati u neki posebni umjetni~ki smjer. Iako su ga u to vrijeme neki smatrali pukim promicateljem nacionalnog duha, on se ipak uzdigao iznad toga. Predava~ je iznio kako je Me{trovi} u svom stvarala{tvu pre{ao razli~ite faze: od nadahnu}a antikom do veli~anja nacionalne epopeje i nezemaljske mistike. Me{trovi} je tada imao ~etrdesetak godina, vi{e je bio cijenjen u tu|ini nego u domovini. Strzygowski mu je prorekao veliku budu}nost.13 U to vrijeme jo{ se jednom dotakao Me{trovi}a. Naveo je kako se kipar za prostornu koncepciju Kosovskog hrama ugledao na rje{enje sredi{njeg dijela Dioklecijanove pala~e u Splitu. Raspored i arhitektonski elementi su zaista identi~ni. U oba slu~aja pred zami{ljenom zgradom je peristil-atrij. Toranj sazidan od ljudskih figura odgovara zvoniku katedrale, a hram u obliku osmokuta s kupolom podsje}a na carev mauzolej. ^itav taj reprezentativni ansambl kao i neki drugi graditeljski sklopovi koje je kreirao Me{trovi}, trebao je poslu`iti isklju~ivo kao okvir za prezentaciju njegovih brojnih skulptura.14

U listopadu 1927. godine izi{la je kao izvanredno izdanje Matice hrvatske u Zagrebu knjiga Strzygowskog “O razvitku starohrvatske umjetnosti”. Povod je bila proslava 1000 godi{njice hrvatskog kraljevstva. Ima 230 stranica i 9 tabela, a sadr`i va`nija poglavlja: Starohrvatski spomenici, njihova bit, njihovo postanje, @ivotna snaga starohrvatske umjetnosti, Va`nost smje{taja i sjever, Tlo i gradnja, Rasa i ukras, Utjecaj tu|e volje, Prometne sile i Rad oko istra`ivanja hrvatske umjetnosti. Knjiga je u bogatoj opremi, tiskana je u Tipografiji d. d. Zagreb. Naslovni list i oprema su od Vladimira Kirina. U njoj je autor obrazlo`io svoju teoriju o porijeklu starohrvatske umjetnosti i analizirao pojedina arhitektonska i skulpturalna ostvarenja. Me|u prikazanim djelima su i ona iz Splita kao reljef s kraljevim likom iz krstionice, crkvice sv. Martina, sv. Trojice, sv. Eufemije, i sv. Nikole u Velom Varo{u, zatim crkva u Gradini u obli`njem Solinu. Ima ilustracija iz Zadra, Nina, Dubrovnika, Cetine i Raba. Zbog njenog zna~aja, planiralo se uskoro objavljivanje knjige i na njema~kom jeziku.15

To je bilo vrijeme kada su se iznosile razli~ite teze o porijeklu raznolikih oblika ranosrednjovjekovnih crkvica u Dalmaciji. Strzygowski je u po~etku zastupao tezu o orijentalnom ishodi{tu srednjovjekovnog stvarala{tva Europe. Kasnije se priklonio uvjerenju o va`nom i odlu~nom utjecaju graditeljstva u drvu sjeverne Europe. U taj okvir stavio je i starohrvatske spomenike. Po njegovom mi{ljenju germanski i

12 Ljubo Karaman: Po ruševinama starohrvatskog Solina. Zagreb 1934. 18.- Josef Strzygowski: O razvitku starohrvatske umjetnosti. Zagreb 1927. 95-103. - Tomislav Marasovic: starohrvatski Solin. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku,

Split 85/1993. 60. 13 Predavanje o Meštrovicu. ND 4. VI. 1924. 3. 14 Josef Strzygowski: Meštrovicevo mesto u razvoju svetske umetnosti. NE 1924. - Žarko Vidovic: Meštrovic i savremeni sukob skulptora s arhitektom. Sarajevo 1961. 206. - Stanko Piplovic: Arhitektura Ivana Meštrovica. Mogucnosti, Split XXX/1983. br. 10-11. 15 Nova publikacija o starohrvatskoj umjetnosti. Djelo profesora Strzygowskog. ND 18. X. 1927. 2.

Uspo red ba ra no sred njev je kov ne crkvi ce sv. Tro ji ce u Spli tu iz IX. stol je}a s crkvom u Lu dor fu u nje ma~koj pok ra ji ni Mec klen burg

Uspo red ba crkve u Gra di ni u So li nu iz VI. stol je}a s crkvom na 12 jar bo la u Bor gun du iz XII. stol je}a slavenski narodi koji su u vrijeme velikih seoba do{li sa sjevera na teritorij Rimskog carstva, gradili su u svojoj pradomovini hramove i dvorane za okupljanje od drveta. Taj na~in gradnje navodno su prenijeli i u krajeve koje su kasnije nastanili. Tek sredinom XI. stolje}a napustili su svoje tradicionalno graditeljstvo u drvu i po~eli podizati kamene izdu`ene bazilike kakve je stvorilo prvo kr{}anstvo. Tako je po njegovom mi{ljenju privr`enost drvenoj gradnji bila pokreta~ka sila u postanku i razvitku srednjovjekovne umjetnosti.

Postavke Strzygowskog o porijeklu arhitekture ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji primljene su u po~etku kod nas, posebno u kulturnoj javnosti, s velikom naklono{}u. Dan im je {iroki publicitet, upu}ivane su im velike pohvale. Stru~njaci su bili ne{to oprezniji. Dvadesetih godina arheolog Miloje Vasi} samo ih je usput spominjao i iznosio prve kriti~ke opaske o sirijskom utjecaju. 16Isto tako Frane Buli} navodi stajali{ta Strzygowskog o Dioklecijanovoj pala~i uz suzdr`ane komentare.

Prvi koji je podvrgao temeljitoj i argumentiranoj kritici teorije Strzygowskog o porijeklu ranosrednjovjekovne umjetnosti u Dalmaciji bio je povjesni~ar umjetnosti dr. Ljubo Karaman 1930. godine. On je i sam bio u~enik Strzygowskog i visoko cijenio

16 Miloje Vasi}: Arhitektura i Skulptura u Dalmaciji od po~etka IX do po~etka XV veka. Beograd 1922. 82, 83 i 146.

veliku erudiciju i znanje svog u~itelja. Na~elna Karamanova zamjerka je bila {to je Strzygowski zaklju~ivao na osnovu mogu}nosti, smjelih domi{ljanja, ali bez ~vr{}ih argumenata. Smatrao je da je glavni nedostatak njegove teze o ovisnosti umjetnosti srednjeg vijeka u Europi od arhitekture u drvu na sjeveru, jer nije sa~uvan niti jedan takav spomenik iz starijeg vremena. Najve}a mana metode Strzygowskog je da je tra`io analogije i tuma~enja u gra|evinama koje su vremenski i prostorno vrlo daleke. Ali i sam je bio svjestan da iznosi samo zanimljive pretpostavke i na kojima je temeljio svoje nazore, ali kojima se ipak nije mogao odhrvati. Isto {to je bilo sporno kod op}eg razmatranja, tako|er je te{ko odr`ivo i za starohrvatsku umjetnost. To se nije moglo provjeriti ni dokazati. Naga|anje da su se u malim kamenim crkvama u Dalmaciji sa~uvali oblici drevnog graditeljstva iz poganskih vremena u pradomovini iza Karpata bila je velika smjelost. Karaman je naveo kako su Hrvati pokr{teni oko 800. godine i kako su ve} od tada po~eli podizati crkve od kamena. O tome svjedo~e crkve sv. Kri`a u Ninu, sv. Jurja u Ka{telima, samostan u Ri`inicama, crkva sv. Marte u Bija}ima i mnoge druge. Karamanovo mi{ljenje je bilo da starohrvatske crkvice nisu nastale pod nikakvim vanjskim utjecajem, ve} su djelo spretnih doma}ih majstora. To je rezultiralo gra|evinama malih dimenzija, neobi~nih i raznolikih oblika.17

Strzygowski je dalje ustrajao na svojim tvrdnjama. Tako je u var{avskom mjese~niku “Pamientnik warszawski”1931. godine objavio 2 ~lanka koji su se odnosili na ju`noslavensku i starohrvatsku umjetnost. Ponovio je da je odlu~no protiv onih koji su uvjereni da sva umjetnost potje~e iz sredozemne sfere. Istakao je kako je do{lo vrijeme da se prizna uloga sjevernoj umjetnosti. Po njegovom mi{ljenju, sjeverni barbar i primitivni umjetnik, Slaven ili Nijemac, bio je predmet prezira humanista. Stoga se i nije moglo razumjeti doma}e ostvarenje kakvo je ono u Wawelu u obliku okrugle kapelice i plo~e s pletenicom koja se odr`ala na poljskom tlu jo{ od po~etka kr{}anstva. Naveo je da svaki narod ima zagovara~e koji dokazuju da je Europa tj. Rim i Bizant jedini izvor kr{}anske umjetnosti, a sve drugo da je refleks tih vrela. Me|u njima je spomenuo Birnbauma u ^ehoslova~koj, Zalozieckog u Ukrajini i Ljubu Karamana me|u Hrvatima.18

Potporu Karamanu u njegovom suprostavljanju Strzygowskom dao je u najnovije vrijeme Radovan Ivan~evi}. Prigoda je bila objavljivanje u Hrvatskoj knjige izabranih tekstova istaknutih austrijskih povjesni~ara umjetnosti Aloisa Riegla, Maxa Dvoráka, Dagoberta Freya, Otta Pächta i Hansa Sedlmayera. Tu je Ivan~evi} napisao tekst o odnosu be~ke {kole i njenom utjecaju na Hrvatsku te prikazao mjesto na{e zemlje u tom krugu. U pripadnike grupi je ubrojio i Ljubu Karamana pa je analizirao onaj dio njegove knjige “Iz kolijevke hrvatske pro{losti” u kojoj je odlu~no pobijao postavke Strzygowskog o karakteru starohrvatske umjetnosti.19

Zaklju~uju}i pregled djelovanja Josefa Strzygowskog treba istaknuti kako danas vi{e nema sumnje da je Dioklecijanova pala~a u Splitu gra|ena pod utjecajem

17 Ljubo Karaman: Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Zagreb 1930. 18 Prof. Strzygowski za kulturu sa sjevera. ND 10. XI. 1931. 4. 19 Radovan Ivan~evi}: Be~ka škola povijesti umjetnosti i Hrvatska, utjecaji i kontinuitet.. Be~ka škola povijesti umjetnosti, Zagreb 1999. 414-426.

Orijenta, bolje re~eno helenskog dijela Rimskog carstva. Druga je stvar da li su pojedinosti u postavci Strzygowskog u svemu to~ne. Uostalom i nakon svih novijih istra`ivanja, pitanje kojemu je krugu pripadala nije u potpunosti rije{eno. Njegova je velika zasluga {to je uporno ukazivao na Orijent kao izvori{te mnogih kasnijih smjerova razvitka arhitekture.

Teza o barbarskom porijeklu srednjovjekovne evropske umjetnosti nije se potvrdila. Ishodi{te tog stajali{ta treba tra`iti u romantizmu druge polovice XIX. stolje}a. Tada je nacionalni naboj do{ao do punog izra`aja. Raslo je zanimanje za srednjovjekovnu povijest i umjetnost u smislu afirmacije samosvojnosti pojedinih naroda. O osnovama stvarala{tva ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji izneseno je vi{e razli~itih mi{ljenja. Vjerojatno je najbli`i istini spoj dviju postavka. To je ona {to je zastupao danski arhitekt Ejnar Dyggve o osloncu na anti~ku rimsku umjetnost, ali ima mnogo i onoga {to je zagovarao Ljubo Karaman o izdvojenoj kulturnoj sredini. Tako je umjetnost Dalmacije poprimila neke posebne regionalne ina~ice u odnosu na op}i razvitak u Evropi.20

Postavke Strzygowskog, bez obzira na neka pretjerivanja dale su nove pobude i smjernice za istra`ivanje srednjovjekovnog stvarala{tva. Unijele su svje`inu u ustaljenje sheme tada{nje povijesti umjetnosti. A to je njegova velika zasluga.

BILJE[KE

Kratice BASD Bullettino di archeologia e storia dalmata, Split ND Novo doba, Split NE Nova Evropa, Zagreb NL Narodni list, Zadar

Jo sef Strzygow skis The o rien über die Kunst in Dal ma tien

Josef Strzygowski ist ein bedeutender, österreichischer Kunsttheoretiker polnischer Abstammung. Er war ein angesehener Gelehrter. In den dreißiger Jahren des 20. Jahrhunderts war er in der europäischen Wissenschaft bekannt für seine gewagten Thesen über die Ursprünge und die Entwicklung der Kunst. Entgegen der damals üblichen Meinung, dass die römische und byzantinische Kultur die Entwicklung der Kunst des Christentums kontinuierlich beeinflusste, betonte er die ausschlaggebende Rolle des Orients und Hellenismus. Einerseits stieß er deshalb auf heftigen Widerstand, andererseits begeisterte er seine Anhänger.

20 Ljubo Karaman: O djelovanju domace sredine na umjetnost hrvatskih krajeva. Zagreb 1963. 89-90.

In seinem Werk nimmt die architektonische Hinterlassenschaft Dalmatiens eine besondere Stelle ein. Er beschäftigte sich vor allem mit dem Diokletianpalast in Split, der Anfang des 4. Jahrhunderts errichtet worden war. Dessen Konzept und regelmäßige räumliche Anordnung verglich er mit dem römischen Militärlager in Mschatta. Er erforschte einige ungewöhnliche Phänomene an diesem spätantiken, monumentalen Bau, wie z.B. die Bögen, die sich direkt auf die Säulen der Kolonnade des Peristyls stützen und versuchte diese Neuheit zu erklären. Die Erklärung dafür hätte man gerade im Orient auf hellenistischen Grundlagen suchen sollen. In Split entdeckte er das, was sich schon in der Kunst in Mittelsyrien und im Landesinneren Kleinasiens herausgebildet hatte. Das Zentrum dieser Entwicklung befand sich in Antakya (Stadt im damaligen Syrien, heute Türkei, Anm. des Üb.)

Strzygowski hielt sich mehrmals in Kroatien auf. Er erforschte die sakrale Architektur des frühen Mittelalters in Dalmatien. Darüber schrieb er auch und hielt Vorträge. Er war äußerst interessiert an archäologischen Ausgrabungen. Er bewies, dass diese Architektur von den Holzbauten Nordeuropas stammte. Diese These hatte ihren Ausgangspunkt im Romantismus und im wachsenden Nationalbewusstsein der zweiten Hälfte des 19. Jahrhunderts. Im Rahmen dieser These wurde der Kunst des Mittelalters mehr Bedeutung beigemessen. Strzygowski war sich trotz allem bewusst, dass es nicht genügend Anhaltspunkte für seine gewagten Behauptungen gab. Er beharrte aber auf seinen Thesen, trotz der zeitlichen und räumlichen Disparität der Bauten, die er verglich.

Unter den ersten, die an seinen Thesen Kritik übten, war der Kunsthistoriker Ljubo Karaman. Er schloss die Möglichkeit aus, dass slawische und germanische Völker während ihrer zahlreichen Völkerwanderungen auch die Baumethoden aus ihrer Urheimat in neue Gebiete übertragen hatten. Er wies darauf hin, dass sich die altkroatische Steinarchitektur in einer geschlossenen Umgebung entwickelt hatte und daher autochthon war. Auf diese Weise hatte sie im Vergleich mit anderer Kunst aus jener Zeit einige besondere Merkmale erhalten.

Strzygowski beschäftigte sich auch mit der Kunst Ivan Me{trovi}s. Dieser Bildhauer bemühte sich in den zwanziger Jahren um die Affirmation seiner Auffassungen. Manche betrachteten ihn nur als Förderer des nationalen Bewusstseins. Im Ausland war er anerkannter als in seiner Heimat. Strzygowski schätzte ihn sehr und prophezeite ihm eine glänzende Zukunft.

Strzygowskis Thesen gaben, trotz mancher Übertreibung, den Anstoß zu neuen Erforschungen der mittelalterlichen Kunst, außerdem frischten sie die starren Schemen der damaligen Kunstgeschichte auf. Das ist sein bedeutendster Verdienst.