Elvi ra PETROVI] Za{to (ne)vo lim nje ma~ki je zik? kaIstra`ivan je mo ti va ci je za u~enje nje ma~kog je zi

Elvi ra PETROVI]

"Za{to (ne)vo lim nje ma~ki je zik" – istra`ivan je mo ti va ci je za u~enje nje ma~kog je zi ka

Od biv{ih, sada{njih i potencijalnih u~enika njema~kog jezika ~esto se mo`e ~uti mi{ljenje kako je njema~ki jezik te`ak za u~enje, dok je u usporedbi s njime engleski jezik mnogo lak{i, ljep{i i korisniji. Na ~emu se temelji takvo mi{ljenje i ima li za njega opravdanja? Pra}enje i istra`ivanje motivacije za u~enje stranih jezika kod osje~kih u~enika ukazuje na neke uzroke toj pojavi ali i na mogu}nosti djelovanja kako bi se odnos prema njema~kom jeziku mijenjao u pozitivnom smislu.

Njema~ki jezik bio je blizak Osje~anima sve do kraja II. svjetskog rata. Gotovo svaki stanovnik Osijeka, mla|i ili stariji, slu`io se tada osje~kom varijantom njema~kog jezika – esekerskim govorom. Koliko se taj govor pribli`avao standardnoj varijanti njema~kog jezika ovisilo je o stupnju {kolovanja pojedinca, odnosno o trajanju sustavnog u~enja njema~kog jezika kojemu je bio izlo`en u {koli. Njema~ki jezik kao nastavni predmet u {koli nije u to vrijeme u ovim krajevima uop}e bio upitan. Uz znatno manje zastupljen francuski jezik, njema~ki se jezik smatrao svjetskim jezikom koji svaka obrazovana osoba mora znati. Stoga je njema~ki jezik bio obavezan {kolski predmet u svim {kolama u kojima se strani jezik predavao. Niti roditelji niti u~enici nisu se tome protivili, iako su i tada mnogi u~enici imali problema pri savladavanju gramati~kih i pravopisnih normi standardnog njema~kog jezika.

Drugi svjetski rat iz temelja je promijenio odnos prema njema~kom jeziku, ne samo u na{oj zemlji nego i u svjetskim razmjerima. Osiroma{enost Njema~ke nakon Prvog svjetskog rata a posebno nacionalsocijalisti~ka politika u Njema~koj 30-ih godina imali su za posljedicu bijeg u izgnanstvo vode}ih austrijskih i njema~kih umova iz svih podru~ja znanosti i umjetnosti. Ve}ina tih izgnanika na{la je novu domovinu u jednoj od zemalja engleskog govornog podru~ja. Tako je njema~ki jezik, koji je po~etkom 20. stolje}a bio primarni jezik znanstvenih publikacija i rasprava, prepustio svoje mjesto engleskom jeziku, ~iji zna~aj u me|unarodnoj komunikaciji od tada naglo raste, tako da je danas ve} dosegao stupanj nedosti`an bilo kojem drugom jeziku.

Njema~ka je izgubila rat, ali kako se to obi~no doga|a, gubitnik u ratu nije bilo samo njema~ko politi~ko vodstvo, ve} cijeli njema~ki narod a time i njema~ki jezik. Njema~ki narod izvan Njema~ke protjerivan je nakon rata sa svojih ognji{ta gdje je decenijama mirno i sretno `ivio i stvarao, a njema~ki jezik, posebno u ovim na{im krajevima, izba~en je iz {kolskih programa kao jezik neprijatelja. Isto~ni ratni pobjednici nametnuli su svoj, ruski jezik, u zamjenu i uveli ga kao obavezan strani jezik u svim {kolama takozvanog Isto~nog bloka. @elja im je bila da ruski jezik postane

svjetski jezik me|unarodne komunikacije koji bi i{ao ukorak s engleskim jezikom. Razumljivo da je rezultat takvog nasilnog postupka bio pojava mr`nje i odbojnosti prema ruskom jeziku kod u~enika koji su bili prisiljeni da taj jezik u~e iako nisu vidjeli nikakvu svrhu i korist od toga. Mora se ipak priznati da je znanje ruskog jezika pomoglo mladim znanstvenicima i istra`iva~ima u ratom osiroma{enim zemljama jer su ruske znanstvene publikacije bile vrlo jeftine i lako dostupne za razliku od npr. engleskih i ameri~kih, a pratile su najnovija dostignu}a jer su do podataka dolazili "gusarskim" putem, bez pla}anja autorskih i nakladni~kih prava.

U prvim godinama svoje vladavine komunisti~ka vlast u tada{njoj Jugoslaviji sustavno je stvarala i razvijala negativan odnos prema Nijemcima i njema~kom jeziku. Starije generacije sigurno se sje}aju prvih doma}ih ratnih filmova u kojima su Nijemci mogli biti jedino negativci: fa{isti, okupatori, ubojice, izdajice ili kukavice. Kod mla|ih generacija na taj se na~in stvarala odbojnost prema njema~kom jeziku a posljedice toga osjetile su se i nakon {to je njema~ki jezik ponovo uveden u {kolske programe kao jedan od ravnopravnih svjetskih jezika. Kako su nakon rata, ina~e bilingvalni Osje~ani, iz straha i opreza izbjegavali da se slu`e njema~kim jezikom u svakodnevnoj komunikaciji, mla|e generacije vi{e nisu bile izlo`ene njema~kom jeziku kod ku}e pa je i taj pozitivan utjecaj bio izgubljen.

Potpuna izolacija od Zapada sre}om je za tada{nju Jugoslaviju trajala znatno kra}e nego za zemlje Isto~nog bloka. Ve} 60-ih godina Njema~ka }e ponovo postati vrlo privla~na za velik broj na{ih ljudi jer oni u njoj nalaze rje{enje svojih egzistencijalnih problema. Masovan odlazak na{ih radnika u Njema~ku mijenja i odnos prema njema~kom jeziku. Djeca na{ih radnika dobivaju priliku da kra}e ili dulje vrijeme borave s roditeljima na njema~kom govornom podru~ju. Za razliku od njihovih roditelja oni brzo savla|uju njema~ki jezik kojemu su svakodnevno izlo`eni, Mnoga od te djece vra}aju se s dobrim znanjem njema~kog jezika i nastavljaju {kolovanje u na{oj zemlji

Tako je 70-ih i 80-ih godina njema~ki jezik ponovno blizak Osje~anima, ovaj puta u svojoj "gastarbajterskoj" varijanti. Motivacija za u~enje njema~kog jezika u vidnom je porastu, ali u me|uvremenu motivacija za u~enje engleskog jezika jo{ je br`e porasla, kako zbog stvarne potrebe za u~enjem tog jezika, tako i zahvaljuju}i velikoj medijskoj propagandi. Godine 1969. sponzorira osje~ka "Saponia" uvo|enje engleskog jezika u sve vrti}e u Osijeku (niti u jednom vrti}u uvo|enje njema~kog jezika). Nekoliko godina kasnije engleski se jezik eksperimentalno uvodi u ni`e razrede nekoliko osnovnih {kola u Osijeku. Organiziraju se dje~ji te~ajevi pri tada "Radni~kom sveu~ili{tu". Engleski jezik postaje apsolutno jezik broj jedan, bez kojega nema vi{e budu}nosti.

Sre}om uvi|aju kreatori prosvjetne politike da u~enje samo jednog stranog jezika nije dovoljno, da u~enicima ve} u osnovnoj {koli treba omogu}iti u~enje dva jezika. Od tada pojedine osnovne {kole realiziraju nastavu drugog stranog jezika na razli~ite na~ine: u vidu fakultativne ili izborne nastave, besplatno za u~enike ili uz naplatu od roditelja. Drugi jezik koji i roditelji i u~enici izabiru u osje~kim osnovnim {kolama gotovo isklju~ivo je njema~ki jezik. Anketa provedena 1988. godine me|u roditeljima

u~enika tre}ih razreda u pet osnovnih {kola u Osijeku i bli`oj okolini pokazuje da preko 80% roditelja `eli da njihovo dijete kao prvi strani jezik u~i engleski, 70% istih roditelja `eli da im dijete u~i jo{ jedan strani jezik u osnovnoj {koli a gotovo 90% od njih `eli da taj drugi jezik bude njema~ki. Ve}ina osnovnih {kola u Osijeku 80-ih godina te `elje i ostvaruje.

Pove}anjem broja u~enika koji u~e njema~ki jezik pojavio se novi problem –nedostatak stru~no i metodi~ki osposobljenih nastavnika koji bi te u~enike mogli podu~avati. Od 1961. godine na Pedago{koj akademiji u Osijeku obrazuju se nastavnici engleskog jezika za rad u osnovnoj {koli. Desetak godina kasnije Pedago{ka akademija upisuje prvu generaciju studenata na dvogodi{nji studij njema~kog jezika. Kako je za takav studij potrebno predznanje, odnosno prakti~no poznavanje njema~kog jezika, nije bilo mnogo kandidata koji su se mogli upisati na taj studij i uspje{no ga zavr{iti.

Nedostatak predznanja za studij njema~kog jezika jo{ se vi{e osjetio nakon osnivanja Pedago{kog fakulteta, 1977. godine, koji je organizirao ~etverogodi{nji studij engleskog i njema~kog jezika kao dvopredmetni studij dvaju ravnopravnih predmeta. U prvih desetak godina postojanja tog studija moralo se pribje}i upisivanju studenata na taj studij i bez gotovo ikakvog predznanja njema~kog jezika. Takvi studenti bili su upozoreni da do kraja prve godine studija moraju nadoknaditi taj nedostatak, kako bi im znanje obaju jezika u drugoj godini ve} bilo podjednako. Mnogi su u tome uspjeli, za godinu dana ili za dvije, uz ponavljanje prve godine. Ipak, gotovo 50% studenata moralo je nakon neuspje{nih poku{aja odustati i od studija engleskog jezika.

Posljednjih desetak godina situacija je uo~ljivo izmijenjena. Za vrijeme Domovinskog rata velik broj u~enika osnovnih i srednjih {kola s ovog tada ratnog podru~ja provodi od nekoliko mjeseci do nekoliko godina u Njema~koj ili Austriji gdje su izlo`eni njema~kom jeziku u prirodnim uvjetima. Odnos suverene Hrvatske prema Njema~koj i Austriji ponovno je prijateljski, {to se pozitivno odra`ava na motivaciju za u~enje njema~kog jezika. Anketa provedena me|u studentima na studiju engleskog i njema~kog jezika u svibnju 2000. pokazuje da je od 130 studenata od prve do ~etvrte godine njih 48 provelo od nekoliko mjeseci do nekoliko godina na njema~kom govornom podru~ju, prije upisa na studij ili u tijeku studija. Istovremeno 61 student u~io je njema~ki jezik od ni`ih razreda osnovne {kole, tj. najmanje devet godina prije upisa na studij.

U istoj anketi studentima je bilo postavljeno pitanje o procjeni vlastitog znanja engleskog i njema~kog jezika pri upisu na studij. Njihovi odgovori pokazuju da 23% studenata smatra da im je znanje oba jezika bilo podjednako, 55% misli da im je znanje njema~kog jezika bilo slabije, dok 22% misli da im je znanje engleskog jezika bilo slabije od znanja njema~kog jezika. Posljednju skupinu ~ine prete`no studenti koji su dulje vrijeme `ivjeli u Njema~koj ili Austriji. Prema navedenim podacima 45% studenata na po~etku studija nije imalo problema s njema~kim jezikom.

S obzirom da su svi studenti prije upisa na fakultet u~ili oba jezika u osnovnoj i/ili srednjoj {koli trebalo je da objasne u anketi za{to smatraju da im je znanje jednog od

jezika bilo slabije. Najve}i broj studenata naveo je kao razlog kra}e vrijeme u~enja tog jezika, {to u svakom slu~aju i jeste glavni razlog. Kao dodatni razlog njihovog slabijeg znanja njema~kog jezika 62% studenata navelo je slabiju organiziranost nastave njema~kog jezika u {koli koju su poha|ali, 33% ih je navelo da su bili manje motivirani za u~enje njema~kog jezika a 30% smatra da je njema~ki jezik te`i za u~enje od engleskog jezika.

Slabija organiziranost nastave njema~kog jezika mo`e se djelomi~no objasniti nedostatkom stru~no i metodi~ki osposobljenih nastavnika za nastavu njema~kog jezika u usporedbi s osposobljenim kadrom za nastavu engleskog jezika. Dugogodi{nja dobro organizirana pomo} Britanskog savjeta i Ameri~kog kulturnog centra nastavnicima engleskog jezika, putem seminara i konferencija, vidno je doprinijela permanentnom obrazovanju nastavnika engleskog jezika. Osim toga britanske i ameri~ke izdava~ke ku}e ve} se niz godina natje~u u pripremanju i izdavanju maksimalno atraktivnih ud`benika za nastavu engleskog kao stranog jezika u~enicima svih uzrasta. ^itavi timovi stru~njaka, lingvista i metodi~ara, nastoje prona}i {to privla~nije metode i nastavne materijale uz pomo} kojih bi nastava engleskog jezika postala i ostala u~enicima zanimljiva.

Nastavni materijali za njema~ki jezik, dostupni na{im nastavnicima, tek su od nedavna postali svojim sadr`ajem, metodi~kim pristupom i samim izgledom privla~niji, kako za u~enike tako i za nastavnike. Vjerojatno je i ta ~injenica uzrokovala slabiju motiviranost u~enika za njema~ki jezik.

Kako se pak mo`e objasniti mi{ljenje da je engleski jezik lak{i za u~enje a njema~ki te`i?

Oba jezika su germanskog porijekla i u davnim vremenima razlike me|u tim jezicima bile su mnogo manje. Povijesna zbivanja od 11. do 13. stolje}a dovela su do velikih izmjena u engleskom jeziku. Njema~ki jezik danas je jo{ uvijek jezik bogate fleksije s obiljem gramati~kih nastavaka za obilje`avanje roda, broja i pade`a, dok engleski jezik razlikuje tek osam gramati~kih nastavaka za promjenu oblika rije~i, od kojih samo jedan slu`i za oznaku mno`ine imenica, niti jedan za oznaku pade`a ve}ine imenica. Osim toga u engleskom jeziku uop}e ne postoji razlika me|u imenicama u gramati~kom rodu. Zahvaljuju}i tome u~enici engleskog jezika trebaju nau~iti samo jedan oblik imenica i pridjeva (osim komparacije) i ve} mogu te rije~i upotrijebiti u re~enici, vode}i ra~una jedino o njihovom polo`aju u odnosu na ostale rije~i.

U njema~kom jeziku u~enici moraju od samog po~etka u~enja voditi ra~una o rodu imenica, koji se vrlo ~esto ne poklapa s gramati~kim rodom u hrvatskom jeziku. Nema nikakvog logi~nog obja{njenja za{to je npr. "stolica" u hrvatskom jeziku `enskog roda a njezin ekvivalenat u njema~kom je`iku mu{kog roda, ili, {to je jo{ gore, za{to je rije~ koja ozna~ava djevoj~icu u njema~kom jeziku srednjeg roda. Jo{ ve}e pote{ko}e nastaju kada se imenici doda pridjev pa se onda ~lan, imenica i pridjev trebaju upotrijebiti u dativu ili akuzativu. Razumljivo da postoje pravila koja lijepo odre|uju kada se koristi koji nastavak, ali ta pravila treba nau~iti, a u~enje pravila ve}ini u~enika nije zanimljivo.

Nepromjenjivost rije~i u engleskom jeziku omogu}uje u~enicima na po~etnom stupnju u~enja mnogo br`e napredovanje nego u njema~kom jeziku, a ta ~injenica stvara dojam da je engleski jezik lak{i za u~enje.

Me|utim i engleski jezik ima svojih pote{ko}a, koje dolaze vi{e do izra`aja na ne{to naprednijim stupnjevima u~enja. Prije pedesetak godina engleski jezik se smatrao "te{kim" jezikom, i on to jo{ uvijek jeste za mnoge odrasle u~enike. Ono {to engleski jezik ~ini te{kim je nepostojanje pravila za izgovor rije~i, odnosno velike razlike govornog i pisanog oblika rije~i. Problem izgovora danas je znatno umanjen zahvaljuju}i obilju ozvu~enih nastavnih materijala koji se primijenjuju u nastavi. Osim toga, izlo`enost engleskom jeziku izvan nastave danas je tolika da engleski glasovi, ritam i re~eni~na melodija vi{e nisu strani na{im u~enicima.

Suvremene metode nastave stranih jezika, usmjerene prema govornoj komunikaciji uz pomo} auditivnih i audiovizualnih pomagala prividno br`e dovode do uspjeha u nastavi engleskog jezika na po~etnim stupnjevima u~enja, a to poti~e motivaciju za daljnje u~enje. S druge strane, velika mogu}nost pogre{nog izbora gramati~kih nastavaka u njema~kom jeziku usporava napredovanje u tom jeziku na po~etnim stupnjevima, a time i smanjuje motivaciju za daljnje u~enje. Razlike u motivaciji za u~enje tih dvaju jezika najvi{e se primje}uju kod u~enika koji su njema~ki jezik po~eli u~iti nakon {to su engleski ve} u~ili nekoliko godina. U~enici koji su prvo po~eli u~iti njema~ki jezik u ni`im razredima osnovne {kole, koji su ve} osnovne pote{ko}e tog jezika savladali prije nego {to su po~eli u~iti engleski jezik, u ve}ini slu~ajeva odnose se prema jednom i drugom jeziku podjednako, prihva}aju}i razlike me|u tim jezicima kao prirodnu pojavu. To potvr|uje i podatak da se desetak studenata sa studija engleskog i njema~kog jezika izjasnilo da vi{e vole njema~ki jezik, a neki ~ak smatraju da je njema~ki jezik "lak{i" jer ima jasnija pravila. To su prete`no studenti koji su dulje vremena `ivjeli na njema~kom govornom podru~ju, ali me|u njima ima i onih koji su njema~ki u~ili kao strani jezik od ni`ih razreda osnovne {kole.

Za{to ti studenti vole njema~ki i za{to im se ne ~ini te{kim ve} ~ak i lak{im od engleskog jezika? – Borave}i dulje vrijeme na njema~kom govornom podru~ju oni su njema~ki u~ili u prirodnim uvjetima, pod pritiskom svakodnevne potrebe za komunikacijom s ljudima iz sredine u kojoj su `ivjeli. Proces u~enja stranog jezika za njih je bio sli~an procesu usvajanja materinskog jezika. Svakodnevna izlo`enost njema~kom jeziku poticala ih je da govore, ne razmi{ljaju}i mnogo o tome kako }e ne{to re}i. Oni su slu{ali jezik i slu`ili se njime u stvarnim `ivotnim situacijama a motivirani su bili uspjehom svojih govornih poku{aja da ka`u ono {to `ele re}i, i da razumiju ono {to je njima bilo re~eno. Postupno su svoj govor svjesno ili nesvjesno mijenjali da bi ga prilagodili govoru okoline, svjesno ili nesvjesno ispravljaju}i vlastite pogre{ke. Tim u~enicima nije bilo potrebno razmi{ljati o gramati~kim pravilima. Svakodnevno slu`enje jezikom razvijalo je kod njih osjetljivost za razlikovanje oblika koje izvorni govornici njema~kog jezika prihva}aju, pa su stoga pravilni, od onih oblika koje izvorni govornici ne prihva}aju, pa su stoga nepravilni.

Na`alost, svi na{i u~enici nemaju tu priliku da njema~ki jezik u~e u zemlji izvornih govornika. [to bi se moglo u~initi kako bi se poja~ala motivacija na{ih u~enika za u~enje njema~kog jezika? – U prvom redu trebalo bi djelovati na roditelje i uvjeriti ih da nije samo znanje engleskog jezika va`no za budu}nost njihove djece. U ujedinjenoj Evropi bez granica biti }e gotovo jednako va`no znati i njema~ki jezik. Znanje engleskog i njema~kog jezika znatno }e olak{ati `ivot gra|anima Evrope u budu}nosti.

Anketa provedena me|u roditeljima u~enika tre}ih razreda nekoliko osnovnih {kola u Osijeku i okolini u lipnju 2000. pokazuje da je ve}i dio roditelja svjestan va`nosti njema~kog jezika. 69% roditelja izjasnilo se da `eli da im dijete u~i dva jezika u osnovnoj {koli, a 72% od njih `eli da taj drugi jezik bude njema~ki. Me|utim, kad je u pitanju redoslijed u~enja tih jezika ve}ina roditelja smatra da prvo treba u~iti engleski a kasnije njema~ki. Svega 16% roditelja izrazilo je `elju da im dijete prvo u~i njema~ki a kasnije engleski.

Rezultati pra}enja motivacije za u~enje njema~kog jezika pokazuju da je ona bolja i trajnija kod u~enika koji su njema~ki po~eli u~iti u ranom uzrastu. Istra`ivanja u svijetu i kod nas pokazala su da je optimalna dob za po~etak u~enja stranog jezika oko sedme godine `ivota. Djeca u toj dobi imaju odre|ene biolo{ke i psiholo{ke prednosti koje im olak{avaju u~enje stranog jezika, pod pretpostavkom da se u nastavi primijenjuju metode i postupci primjereni tom uzrastu. Djeca u~e jezik na prirodniji na~in, bli`i usvajanju materinskog jezika. Oni opona{aju ono {to ~uju ne razmi{ljaju}i o pravilima. Njima ni jedan jezik nije niti te`ak niti lagan. Za njih je u~enje jezika neka vrsta igre. Takve u~enike ne treba mnogo u~iti jezik, jo{ manje ih treba u~iti o jeziku. Njima treba jedino uporno i strpljivo govoriti na stranom jeziku, uz obilno kori{tenje gesta i mimike i u odgovaraju}em situacijskom kontekstu, koji }e im omogu}iti razumijevanje onoga {to ~uju. Najbolji u~itelji na tom uzrastu su izvorni govornici ili osobe koje vladaju njema~kim jezikom poput izvornih govornika, a pored toga imaju metodi~ko obrazovanje, kao i sve osobine potrebne za takvu nastavu, u prvom redu mnogo strpljenja i ljubavi za djecu.

Koliko djece danas u Osijeku u~i njema~ki jezik u vrti}u ili u ni`im razredima osnovne {kole? – U usporedbi s engleskim jezikom, vrlo malo. Gotovo u svim osje~kim vrti}ima organizirana je nastava engleskog jezika. Isto tako, ve}ina osnovnih {kola ima organiziranu nastavu engleskog jezika od prvog razreda, dok se njema~ki jezik ne u~i prije IV. ili V. razreda, ukoliko se uop}e u~i.

Ranije u~enje njema~kog jezika ne bi nikako moglo ugroziti motivaciju za u~enje engleskog jezika. Ona je danas toliko sna`na da podnosi svaku konkurenciju. Danas je gotovo nemogu}e nenau~iti engleski jezik prije ili kasnije, jer on je svugdje oko nas. Zbog velike izlo`enosti engleskom jeziku u~enici, kad ga po~nu sustavno u~iti, brzo napreduju i za kratko vrijeme mogu na njemu komunicirati s izvornim ili drugim neizvornim govornicima. Za donekle ispravno komuniciranje na njema~kom jeziku potrebno je znatno vi{e vremena. Raniji po~etak u~enja njema~kog jezika mogao bi promijeniti odnos prema njema~kom jeziku i u~initi ga u~enicima manje "te{kim" jezikom.