Ivan Bal ta

Njemačka prezimena židov ske i drugih vjeroispovjesti u Ora ho vi ci u 19. i početkom 20. stoljeća

Još početkom 20. stoljeća Stanoje Stanojević u svojoj enciklopediji za Orahovicu je zabilježio: “Gradić u Slavoniji u oblasti osječkoj, srezu našičkom, od Našica 18 km (pravac) k zapadu. Leži u dolini potoka Orahovica između vinorodnih gorica na sjevernoj padini Papuk-Gore. Orahovica je stanica vicinalne željeznice (uski kolosjek 1 m) u Moslavac (- Donji Miholjac – Osijek) i polazna točka druma preko gore za Kutjevo. Stanica glavne podravske željeznice (Koprivnica-Orahovica-Našice-Osijek) od mjesta je 5 km daleko. Mjesto ima općinsko poglavarstvo, rimokatoličku župu, pravoslavnu parohiju, židovski rabinat, pučku školu, štedionicu, poštu, telegraf i telefon. Nad Orahovicom na strmom, 200 m visokom brijegu razvaline su starog grada Ružice...”.1

Od kraja 18. stoljeća do 1857. godine Orahovica je imala između 1.000 i 1.500 stanovnika,2 a bila je u posjedu raznih vlastelina, najduže grofova Mihailovića.

Po službensoj statistici popisa stanovništva,3 Orahovica je od 1857. do 1921. godine imala stanovnika:

go di ne: 1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. Ora ho vi ca 1.678 1.752 1.564 1.676 1.932 2.517 2.573

3000 2500 2000 1500 1000 500 0

1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921.

1 Stanoje Stanojević, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, knj. III., Zagreb, 1928., str. 259. 2 Ivan Balta, Virovitička županija i grad Osijek u zbivanjima 1848. i 1849. godine, Zavod znanstveni rad HAZU, Osijek, 1997., str. 33. 3 M. Korenčić, Popisi stanovništva od 1857. do 1971. godine, Zagreb...

Nijemci u većem broju dolaze u Orahovicu krajem 18. stoljeća, a prve vijesti o naseljavanjima su iz 1770. godine te oko 1784. godine kada je car Josip II. započeo s organiziranim naseljavanjem Nijemaca. Naseljenici bijahu oko 1790. godine dolazili u Orahovicu uglavnom iz Würtemberga, Schwabena, Elsasa, Lothringena, Badena, Nasaua i Schweiza iz okoline Basela, ali najveći dio Nijemaca doselio se u Banat te nešto manji dio u Bačkoj i Srijemu.

Uvjete privatnog i državnog naseljavanja Nijemaca ustanovila je Ugarska dvorska komora, koja je 1784. godine obvezala lokalne vlasteline da moraju svakom naseljeniku dati besplatno 5 3/4 jutra (200 hvati) oranice i slobodnu sječu šume te šest mjeseci slobodno točenja i kupovanja. Za uzvrat, naseljenici su se morali obvezati plaćati godišnje 4 forinta, bez rabote i drugih kakvih podavanja.4 Drugi veći val doseljenja Nijemaca u Orahovicu uslijedit će također oko 1840. godine iz županije Baranja. Uzrokom useljavanja Nijemaca u Orahovicu i njezinu okolicu bili su počeci manufakturne proizvodnje, posebno uzgoj svilenih kokona i kovnica bakra u Orahovici u vlasništvu poduzetnika Herzoga. Sredinom 19. stoljeća u Orahovici već ima 63 obrtnika raznih zanimanja, pretežito njemačkih prezimena.5 Ipak, najveće bogatstvo Orahovice bile su šume, koje su se počele intenzivnije eksploatirati od 1830. godine. Njemačke su se tvrtke izravno angažirale u eksploataciji i preradi drveta, kao bečki veletrgovac Pfeiffer, koji je pored riječnih pilana na Dravi, Vučici i Karašici podigao velike parne pilane u Orahovici, Krivaji i Našicama. Pepeljarenjem6 su se uglavnom bavili orahovički i osječki Židovi njemačkih prezimena u šumama okolice Orahovice. Otkup svilenih kokona od 1827. godine vršili su u Orahovici bečki veletrgovci Isak Hoffmann i Lazar Goldschmidt (K.K. Privilegierte Grosshandler) na temelju ugovora s Ugarskom komorom na rok od deset godina.

Za Orahovicu je osnovna cestovna komunikacija bila od Kutjeva (Požege) do Moslavine i Szigetvára, a od 1845. godine (dovršena 1850.) gradi se cesta od Našica do Mikleuša i Virovitice, važna za orahovičke trgovce njemačkih prezimena.

Posebno su izrazite veze između Nijemaca u orahovičkom kotaru izgradnjom željezničke pruge7 normalnog kolosijeka,8 tzv. slavonske podravske željeznice. 9

4 Josip Lakatoš, Narodna statistika, II.izdanje, Zagreb, 1914., 24. 5 Igor Karaman, Privreda i društvo Hrvatske u 19. stoljeću, Zagreb, 1972., str. 88. 6 pepeljarenje = paljenje najčešće bukova drveta te iz njegove pepelaste luži kristaliziranjem i kalciniranjem dobivanje pepeljike za proizvodnju sapuna, boja, stakla i medicinskih ljekova 7 Otvorenje željeznice Osiek-Belišće, Narodna obrana, Osijek, br. 273., 25. XI. 1908., str. 2. ...Jućerašnji broj Narodne obrane donio je vijest o otvaranju vicinalne željeznice Osiek-Belišće i Dolnji Miholjac-Moslavina-Vörös-Major-Orahovica... 8 Otvorenje željezničke pruge Osiek-Belišće, Pozor, br. 67., 24. XI. 1908., str. 2. ...Danas u 9 sati predana je u promet želj. pruga

Osiek-Valpovo-Belišće... Cijene su do Valpova II. razred 1,60 K., III. razred 90 fil., do D. Miholjca II. razred 2,40 K., III. razred 1,30 K., do Orahovice II. razred 4,40 K., III. razred 2,40 K., do Vočina II. razred 5 K., III razred 2,80 K. Utvrđen je i vozni red... polazak iz Osijeka 7,53, 13,25 i 16,00 sati... 9 Otvorenje pruge Osiek-Belišće, Pozor, br. 65., 21. XI. 1908., str. 2. ...Dne 24. studenoga obavit će se redarstveno-tehnički obhod novo sagradjene pruge Osijek-Belišće slavonske podravske željeznice, a isto tako i pruge Moslavina-Vörösmajur iste željeznice, koja je kao industrijalna željeznica jur od prije postojala, a sada u vicinalnu pretvorena, te će se po tom obe pruge predati javnom prometu. Kao predsjednik povjerenstav fungirat će izaslanik glavnoga nadzorničtva za željeznice i parobrodarstvo g.

Medanić a prisustvovat će obhodu izaslanici kr.zem.vlade, kr.župan.oblasti, obćine sl. i kr. grada Osieka, te kotar.oblasti u području u kome spomenute pruge leže... Krenut će se sa novosagradjenog kolodvora Osiek 24. XI. u 9,15 sati, u 11,oo će biti u

Belišću. Iz Belišća se polazi u 12,15 i dolazi u Moslavinu u 13,40 sati te se nastavlja prema Vörösmajuru gdje se dolazi u 15,20 sati te prema Orahovici. U Orahovici će se sastaviti zapisnik i ručat a potom u 18,30 sati poći na vlak za Osiek...

Naseljavanje Nijemaca, a još više Mađara, kod brojnijeg slavenskog stanovništva izazivalo je ponekad, zbog manjih privilegija nehrvatskog stanovništva,10 manje sukobe ne samo u Orahovici već i u čitavoj Slavoniji11 nego i u Bosni i Hercegovini.12

Nijemci raznih vjeroispovjesti vezivali su se često ženidbama. Kod mješovitih konfesionalnih brakova, u pravilu bi muška djeca postajali protestanti, a ženska djeca rimokatolici, u zavisnosti što im je otac. Uglavnom su se orahovički Nijemci ženili u njemačke porodice iz Orahovice ili okolnih mjesta. Rimokatolici su u orahovičkom kotaru svoje vjerske potrebe upražnjavali u župnoj crkvi sv. Križa, protestanati u protestantskim hramovima (helvećani) u Čačincima, a vjere augsburga i helvećana u Velimirovcu.

U Slavoniji je u 19. stoljeću vladala vjerska tolerancija svih konfesija. Tako su nesmetano vršeni vjerski obredi i pokapanja pokojnika te su postojala odvojena i zajednička groblja u mjestima i gradovima.

Katolici su bili najbrojniji u Orahovici već stoljećima, a njihovi su vjerski obredi do Drugog Vatikanskog koncila bili tradicionalni i nisu se mijenjali. Pravoslavni su bili prisutni svojim većim seobama od 16. stoljeća te organizirani u svojim parohijama.13 Islamizirani su bili prisutni prodorom Turaka od 16. stoljeća, a veoma su bili brojni od 16. do 18. stoljeća, od kada su većinom iseljeni u Bosnu. Protestanti, različitih vjerskih konfesija (evangelisti, reformatori, kalvini, luterani…), bili su prisutni od velikih vjerskih reformatorskih pokreta. Židovi su bili prisutni u većem broju u 19. stoljeću, kada su gotovo u svim većim slavonskim mjestima postojale nezavisne crkvene židovske općine, sinagoge i groblja.14

Za Orahovicu su bila vezana njemačka prezimena židovske vjeroispovjesti još krajem 18. stoljeća, posebno u 19. stoljeću, a o čemu svjedoče Matice rođenih Židovske zajednice u Orahovici, gdje su uvedena djeca novorođenčad (osim iz Orahovice i iz Našica, Podgorača, Motičine te poneki iz Zdenaca, Čačinaca, Kolokočevca, Breznice, Virovitice i Slatine):15

10 Propadanje naroda Orahovice, Narodna obrana, Osijek, br. 212., 15. IX. 1908., str. 3. ...U Orahovici bijahu svi trgovci nehrvati, uglavnom Židovi, a na Guttmanovom dvoru svi pa i kočijaši su Magjari, a na željeznici u Orahovici također svi govore magjarski... 11 Magjarske škole, Narodna obrana, Osijek, br. 166., 20. VII. 1908., str. 1. ..."Zar nije sramota", što školstvo naše omalovažava doseljenike... Dodješ u Zagreb –govori se magjarski, dodješ u Osiek –pogotovo, a u Brodu pomišljaš da si u Debrecinu, u

Vinkovcima misliš da si u Segedinu... Je li pravo da hrvatski učitelji po ulici love djecu za opetovnicu ?... 12 Hrvatski kao službeni jezik u Bosni, Pozor, br.25., 6. X. 1908., str. 2. ...Kako “Sar. Tagblatt” iz pouzdanog izvora doznaje 1. siječnja 1909. u svim uredima i oblastima Bosne i Hercegovine biti će uveden kao unutarnji službeni jezik hrvatski. Samo za izvješća ministarstva trebat će priložiti i njemačke prijevode... 13 Državni arhiv Osijek, Matična knjiga prav. sv. Nikola (manastir), Orahovica, od 1543. 14 Stjepan Pavičić, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, Zagreb, 1953. 15 Državni arhiv Osijek, Matica rođenih Židovske zajednice Orahovica, 517-, 1779.-1913.R

Go di na ro đen ja: Pre zi me na: Mje sto sta no van ja: Ku mo vi: 1779. KRANSZ Vi ro vi ti ca LANDSINGER 1795. SELINGER Pod go rač 1799. MÜLLER Na ši ce SCHLESINGER 1800. SELINGER Na ši ce WEISZ, POLLAK 1803. SITZER Pod go rač ABELES 1805. SITZER Pod go rač WOLF 1807. KEMPFNER Na ši ce SEIZEL, KLEIN 1808. BAUER Na ši ce 1809. BLUM Brez vitz 1812. BERAN Ora ho vi ca 1813. SITZER Pod go rač 1817. HEIM Vi ro vi ti ca 1819. BERAN Ča č in ci LÖV, KLEIN 1820.. KRAUSZ Na ši ce FUCHS 1820. KERSCHNER Na ši ce BETELHEIM 1821. KOHN Mo ti č i na 1821. BERAN Ča č in ci 1822. BAUER Ora ho vi ca 1824. BAUER Ora ho vi ca 1824. WEISZ Na ši ce 1825. MÜLLER Na ši ce 1824. BAUER Ora ho vi ca 1825. KOHN Na ši ce 1825. SLATKI Ora ho vi ca 1825. SELIGMAN Na ši ce 1825. SELIGMAN Na ši ce 1825. WEIHS Ora ho vi ca 1825. BAUER Ora ho vi ca 1825. KRAUSZ Na ši ce 1825. SELIGMAN Na ši ce 1825. MÜLLER Na ši ce 1825. FISCHER Ora ho vi ca 1825. DEUTSH Ora ho vi ca 1827. SLATKI Ora ho vi ca 1827. SELINGER Na ši ce DITMAN 1828. SELINGER Na ši ce 1828. KIRSCHNER Na ši ce HEIN 1829. KOHN Na ši ce BAUER 1829. MÜLLER Na ši ce 1829. EHRICH Mo ti č i na 1830. KOHN Mo ti č i na 1831. MÜLLER Na ši ce LEITL 1831. FISCHER Ora ho vi ca

1831. DEUTSCH Ora ho vi ca KOHN 1833. POLLAK Don ja Mo ti č i na SITZER 1833. POLLAK Na ši ce SCHÖNFELD 1834. REITZER Na ši ce 1834. EHRLICH Mo ti č i na 1834. REITZER Na ši ce BERAN 1832. BAUER Sla ti na 1834. KOHN Na ši ce 1834. (14. VI.) FUCHS Ružica Zden ci ight 1834. KOHN Mo ti č i na 1834. KOHN Na ši ce 1834. FÄRBER Pod go rač 1834. KOHN Mo ti č i na 1835. SITZER Pod go rač 1835. DEUTSCH Ora ho vi ca 1835. (9. VII.) FUCHS Hin ko Zden ci SCHÖNFELD, WEIHS

1836. SELINGER Pod go rač 1836. KOHN Na ši ce 1836. GOLDSTEIN Na ši ce 1836. SCHÖNFELD Ora ho vi ca SCHUTZ 1836. FISCHER Ora ho vi ca 1836. MINA Pod go rač 1836. DRESCHLER Ostro šin ci 1837. ( 2.XII.) FUCHS Elis Zden ci 1838 KOHN Mo ti č i na VALTER 1838. KOHN Na ši ce 1838. REIF Na ši ce EUGEL 1838. SELINGER Pod go rač SALAMON 1839. KOHN Na ši ce 1839. SITZER Pod go rač 1840. DEUTSCH Ora ho vi ca 1839. LEDERER Ora ho vi ca 1839. KOHN Mo ti č i na 1839. SINGER Mo ti č i na ustright 1839. ... FUCHS Zden ci 1839. ... FUCHS Zden ci 1839. SELINGER Pod go rač 1840. SLATKI Ora ho vi ca 1841. SITLER Pod go rač 1841. EGNER Pod go rač 1842. FISCHER Ora ho vi ca 1842. KOHN Ora ho vi ca 1842. WOLF Ora ho vi ca 1842. SELINGER Pod go rać

1842. SCHULHOF Na ši ce 1843. SITLER Pod go rač 1843. BAUER Ora ho vi ca 1843. FISCHLER Na ši ce 1843. STÄDTLER Pod go rač 1844. SELIGER Pod go rač 1844. KOHN Na ši ce 1844. BAUER Ora ho vi ca 1844. KOHN Na ši ce 1845. BAUER Klo ko č ev ci 1845. (20.I.) FUCHS So fi ja Zden ci 1845. KOHN Ora ho vi ca SONENFELD 1845. BAUER Ora ho vi ca BRAUN 1845. KOHN Mo ti č i na 1845. LEDERER Ora ho vi ca 1845. STRASSBERGER Ora ho vi ca mult11845. POLLACK Don ja Mo ti č i na 1845. SITLER Pod go rač 1845. BERAN Ora ho vi ca 1845. FIŠER Ora ho vi ca 1846. WEINER Na ši ce 1846. STÄDTER Pod go rač 1847. FUCHS Pod go rač BLÜM 1847. SPITZER Na ši ce 1847. LEDERER Ora ho vi ca 1847. BAUER Ora ho vi ca 1847. BAUER Ora ho vi ca LANG 1847. EICHBAUM Na ši ce 1847. GRNÜVALD Ora ho vi ca MÜLLER 1847. SITZER Pod go rač 1847. KERŠNER Na ši ce KRANCZ 1847. STRASSBERGER Ora ho vi ca 1848. STÄDTER Pod go rač 1848. (2.IV.) FUCHS Ma ri ja Zden ci 1848. BAUER Ora ho vi ca 1848. WEISZ Pod go rač 1848. BAUER Ko lo ko č ev ci 1848. KERŠNER Na ši ce 1849. SPITZER Na ši ce 1849. FUCHS Pod go rač 1849. SELINGER Pod go rač 1849. BERAN Ča č in ci lt11849. SITZER Pod go rač 1849. GRÜNVALD Ora ho vi ca 1849. SPITZER Brez ni ca

U prvoj polovici 19. stoljeća u Orahovici bile su zapažene židovske porodice njemačkih prezimena: Bauer, Lederer, Grünvald, Strassberger, Beran, Fischer, Kohn, Wolf, Deutsch, Slatki, Schönfeld i Weihs, a u obližnjim Zdencima porodica Fuchs.

Brojnost židovske vjeroispovjesti njemačkih prezimena u Orahovici posvjedočuju i Matice umrlih.

Židovi su u Orahovici prisutni tijekom 19. stoljeća, istina bili su malobrojni, ali zapažen sloj ljudi.16 Židovska sinagoga se nalazila u samom centru Orahovice, preko puta današnjeg Vatrogasnog doma. Po kazivačima, ona je kao takva funkcionirala do 1941. godine, a posebno je svečano bilo, kako u sinagogi, tako i u ostalim tadašnjim hramovima, 1. prosinca 1918. godine, kada se svetim misama proslavljalo ujedinjenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.17

Živi spomenici ostataka orahovičke prošlosti su mnogobrojna groblja,18 od kojih se na različitim lokacijama u Orahovici tijekom 19. stoljeća moglo razabrati sedam:

Orahovičko tursko groblje

Od polovice 16. do kraja 17. stoljeća Orahovica je bila pod vlašću turskih plemića, kada je nastalo i groblje. Pouzdano se ne zna lokacija tzv. turskog groblja, ali po narodnim predajama, trebalo bi se nalaziti na brdu ispod utvrde i iznad današnjeg umjetnog jezera (sagrađenog 1960. godine.). Muslimanska se džamija, nalazila na području tzv. Rajčule, jednoga dijela Orahovice. Bila je, navodno, jedna od najvećih u Slavoniji za vrijeme turskih prodora i zadržavanja u Slavoniji, a danas o tome gotovo nema niti traga.

Orahovičko mjesno (mješovito) groblje

Crkva sv. Roka, danas kapelica na mjesnom groblju u Orahovici, sagrađena je 1852. godine, a zatim se oko nje počelo formirati groblje. Groblje je do kraja II. svjetskog rata bilo isključivo katoličko, a od 1945. godine groblje postaje mješovito.

Sama površina groblja nije bila podijeljena na pojedinačne dijelove određene za različite skupine, osim jednoga dijela, koji bi se mogao nazvati dječjim.

Do proširenja područja groblja došlo je 25. travnja 1902. godine, blagoslovljeno od župnika i dekana Franje Lamppe.19 Groblje se nalazilo na površini od ca. 31.500 četvornih metara te ukupno imalo oko 2.700 grobnica, koji su bili vidljivo označeni kao kameni spomenici (oko 2.120) ili drveni križevi (oko 580). U istom groblju nalaze se mnogi njemački spomenički natpisi.

Karakteristični su bili nadgrobni natpisi orahovičkog groblja iz 19. stoljeća:

16 Melita Švob, Židovi u Hrvatskoj, Zagreb,... 17 Ivan Balta-Mirko Brazda, Virovitičko-podravska županija, Školska knjiga, Zagreb, 1997., str. 30. 18 Ivan Balta, Zapisi o gradskim grobljima Istočne Hrvatske krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, Osijek, 2001. 19 Franjo Lamppe sahranjen je na mjesnom orahovičkom groblju 1914. godine

Gjuro Antun Ovdje počiva u miru božjem r. 12.VI 1810 nezaboravljeni u. 30.VIII 1873. sin Marije Bauer Zorac zet Jargačićev Dragutin pokoj mu vječni vlastelinski providnik suprug Marije Bauer rodj. 3. studenoga 1875. umro 6. kolovoza 1913.

Orahovičko staro katoličko groblje

Groblje je bilo smješteno na brdu, iznad jednog dijela današnje ulice Ivana Zajca u Orahovici te školskoga centra Orahovica. Ne zna se točan naziv groblja, a po usmenim predajama ono je bilo filijala mjesnoga groblja za taj dio Orahovice i sela Duzluk. Groblje je bilo veličine oko 2.000 četvornih metara, a na njemu se nalazilo oko 40-ak označenih grobnica. Pretežno su to bili drveni križevi na kojima je teško odgonetnuti identitet pokojnika. Najčešće su grobnice obitelji Paraga (4 grobnice), označene kamenim križevima, obitelji Majstorović (2) s označenim drvenim križevima, kao i 5 grobova obitelji Šimić, te grob dječaka Ivana Kanisa, obilježen kamenim spomenikom, po izgledu iz 19. stoljeća.20

Samo je godine 1876. umrlo u župi sv. Našašća Križa Orahovica 143 ljudi. Od toga iz Orahovice 43 ljudi, a ostali pokojnici bijahu iz ostalih orahovičkih mjesta.

Te iste godine, preko 30 godina života doživjelo je iz Orahovice 7 pokojnika. Najčešće se umiralo od upale pluća, frasa, griže…

Česta su prezimena pokojnika iz Orahovice 1876. godine bili: Matianić, Šimić, Vinković, Petričević, Marić, Jovanović, Kalfić, Matoković, Krkljec, Miletić, Schroder, Safer, Karner, Ognjenović, Kovač, Grgic, Soll, Grbić, Pavlović, Babić, Vranić, Vučinić, Vojvodić, Vrbanić, Kosović, Paraga, Bogetić, Gaspar…21

Dakle, nalaze se i njemačka prezimena katoličke vjeroispovjesti, kao: Schroder, Safer, Karner i Soll, a kasnije Andelfinger, Hornung i Cabicar.22

Orahovičko Riječansko groblje

Naziv groblja nije nigdje ničim potvrđeno, ali se ovim imenom označuje područje kojem je pripadalo.23

Za isto groblje spominju se još neki nazivi, kao: staro pravoslavno groblje (novo je nastalo početkom 19. stoljeća u samom Duzluku) te tursko groblje.

20 Od kada je 1957. godine postavljena oznaka zabrane pokapanja, pokojnici se više ne sahranjuju na tome groblju 21 Državni arhiv Osijek, Matice umrlih Orahovica, rkt. Našašće sv. Križa, od 1724. 512 M 1764-1810. (271, lat.) 513 M 1824-1853 (346, lat., hrv.) 514 M 1858-1874. (480, lat.) 515 M 1874-1877. (130, lat.) 22 Dodatak (anketni radni list za prikupljanje podataka o groblju) 23 Duzluk je selo, gotovo prigradsko naselje, uz samu Orahovicu (južno)

Groblje je veličine oko 6.500 četvornih metara, a na njemu se nalazi oko stotinu označenih grobnica, od toga kamenih spomenika 35 i oko 65 drvenih križeva. Groblje se nalazi na brdu uz cestu koja vodi s Orahovičkog jezera.

Većina sahranjenih pokojnika pokopana je (vidljivo iz zapisa na spomenicima) od druge polovine 19. stoljeća. Groblje je bilo mješovito, jer su na njemu sahranjivani pravoslavci, katolici i Nijemci (evangelisti), a na spomenicima su se miješala latinična i ćirilična slova te ijekavica i ekavica. Na primjer: Pajerle je ćirilicom napisano slovom Ď i Ë, a ostalo je napisano latinicom, ili natpis: Ovde počiva Miloš Đurđević rođen 1.2.1851. umro u Riječani 12.6.1913.

Danas je veći dio groblja urastao u gustu šikaru i teško je vidljivo te se u njemu više ne vrše ukopi.

Orahovičko pravoslavno groblje

Još od razdoblja turske vladavine, orahovički su pravoslavci imali manastir Sv. Nikole, koji se nalazio nekoliko kilometara od Orahovice u brdu Krndiji.

Nakon odlaska Turaka iz Orahovice, pravoslavci mjesta sagradili su oko 1738. godine drvenu crkvu na izvoru potoka Radlovca (Radulovca), koja je bila posvećena Sv. apostolu Tomi.24 Desetak godina kasnije, između Orhovice i Riječana sagrađena je pravoslavna zidana crkva, čiji je investitor bio orahovički vlastelin Dimitrije Mihailović. Nova crkva je dobila naziv sv. Georgija, promijenivši 1769. godine ime u crkvu Roždestvu Bogorodice. U crkvi su bili sahranjeni i neki od članova vlastelina Mihailovića.

Pravoslavno groblje se nalazilo u srednjem dijelu Orahovice, na brdu, danas zemljištu uglavnom zasađenom vinovom lozom. Prema sačuvanim spomenicima, groblje datira iz19. stoljeća i još je uvijek u uporabi.25 Unutar groblja vidljivi su još samo zidovi i oronuo krov zgrade, koja je mogla u prošlosti služiti kao kapelica. Groblje je veličine 8.000 četvornih metara, a na njemu se nalazi 161 vidljiva grobnica, od čega je 118 kamenih spomenika, a 43 drvenih križeva. Natpisi na spomenicima pisani su pretežno latinicom (68), ali i ćirilicom (36).

Orahovičko Židovsko groblje

Židovsko groblje se nalazilo oko 700 metara od raskršća u Donjoj Orahovici, cestom prema Zdencima, s lijeve strane udaljeno stotinjak metara od ceste.

Prema židovskoj matici umrlih, godine 1882. umrlo je tada 13 ljudi s navedenim njemačkim imenima i prezimenima:

24 Lazar BOGDANOVIĆ, Crkvena trgovišta Orahovice, Glasnik Istoriskog društva Novog Sada, IV., 2., Novi Sad, 1931., str. 321.-323. 25 Državni arhiv Osijek, Matica umrlih Orahovica, pravoslavna Sv. Nikola (manastir), od 1543.

• Gisa Grun wald iz Ora ho vi ce, ne za ko ni ta kći Ka ti ce Grun wald, 1 go di na i 9 mje se ci, od vru ći ce, • Sa li ka Ker sner iz Ora ho vi ce, udo vi ca trgov ca, 80 go di na, od sla bo sti, • Ružica Stern iz Ora ho vi ce, dje voj ka, 30 go di na, od ti fu sa, • Ja kov Ehrlich iz Pre uh se na, trgo vac, 78 go di na, od sla bo sti, • Ale xan der Kra uss iz Na ši ca, knji go vo đa, 22 go di ne, od tu ber ku lo ze, • Giza Be ran iz Ora ho vi ce, di je te, 2 mje se ca, od fra sa, • Ignjo Ba u er iz Vo ći na, trgo vac, 37 go di na, od tu ber ku lo ze, • Jo sip Sin ger iz Ma đar ske, trgo vac, 54 go di ne, od upa le plu ća, • Jo se fi na Pol lak iz Osi je ka, su pru ga trgov ca, 39 go di na, od kreb sa, • Sa li ka So nen se in iz Ne u zol ja na, su pru ga trgov ca, 42 go di ne, od možda nog uda ra, • Ka ti ca Sle sin ger iz Na ši ca, udo vi ca, 76 go di na, od sla bo sti, • Ka ti ca Spit zer iz Ora ho vi ce, su pru ga trgov ca, 42 go di ne, od srč a ne bo le sti, • Emma Hein iz Na ši ca, di je te, 4 go di ne, od krva ren ja.

Navedeni pokojnici su pokopani u židovskim grobljima: Orahovica 6, Našice 6 i jedan u Osijeku.26

Groblje u Orahovici je bilo na površini od 4.800 četvornih metara, danas zapušteno, zaraslo i jedva prepoznatljivo. Židovi su na istom groblju sahranjivali svoje pokojnike do 1941. godine, a danas se na njemu nalazi samo jedan sačuvani spomenik.

Natpis na spomeniku glasi:

HIER RUHT ROSALIA SCHAPRINGER GESTORBEN AM 14 MARZ FRIEDE IHRER ASCHE DER GELIEBTEN MUTTER IHE TRAUERNDEN KINDER

Orahovičko manastirsko groblje

Groblje se nalazi u sklopu Manastira Sv. Nikole u Orahovici Groblje je veličine oko 400 četvornih metara, a na njemu je ostalo 12 grobnica manastirskih monaha s natpisima na spomenicima na ćirilici.27 No, postojale su i tvrdnje da su u istom groblju sahranjivani i pokojnici drugih vjeroispovijesti.28

26 Državni arhiv Osijek, Matica umrlih Orahovica, izrael. 523 M 1858-1913. (52, hrv.) 524 M 1914-1933. (30, hrv.) 27 Manastir Orahovica: Po kazivanju pokojnog manastirskog igumana, Milutina, na tom se groblju nalazi i do sada najstariji spomenik u Orahovici koji datira iz 1761. godine, a označava grob jednog igumana. Pravoslavno svećenstvo toga svetoga hrama tvrdi da su na groblju sahranjivani isključivo pravoslavni monasi i igumani. 28 Crkva Sv. Križa Orahovica, Prema kazivanju orahovičkog župnika, na grobu jednoga monaha (?) nalazi se grobni kamen bez imena, gdje se ispod mahovine krije malteški viteški križ, a iz čega se da naslutiti da je na prostoru današnjeg manastira nekada boravio neki viteški katolički red. Pretpostavlja se da su temelji manastira na temeljima bazilike iz 12. st. - samostan

Sv. Augustina ili Sv. Pavla Eremitskog.

Orahovička njemačka prezimena bila su uglavnom židovske vjeroispovjesti te ponešto rimokatoličke i protestantskih vjeroispovjesti.

Organizacija židovskih općina u Slavoniji:29

Ukupno stanovništvo po županijama i gradovima u Slavoniji od 1880. do 1910. godine (i broj Židova):30

župa ni ja /grad 1880. ukup no 1880. Žido vi 1890. ukup no 1890. Žido vi 1900. ukup no 1900. Žido vi 1910. ukup no 1910. Žido vi

Vi ro vi ti č ka 165.025 2.228 196.639 2.880 217.845 2.972 240.694 2.854 grad Osi jek 1.493 1.585 2.027 2.299 Požeška 166.512 1.337 202.836 1.928 228.096 2.734 263.690 2.388 Sri jem ska 269.878 2.459 347.022 3.097 365.100 3.208 394.172 3.071 grad Ze mun 589 662 638 675 grad Za greb 1.286 1.942 3.195 4.192

Prema statističkim podacima židovska općina Orahovice, uglavnom njemačkih prezimena, nije bila brojna u odnosu na okolna mjesta, ali su oni u tada relativno maloj Orahovici činili vrlo važan faktor ekonomskog i kulturnog razvoja mjesta tijekom 19. i početkom 20. stoljeća

29 Stanje 1929.-1930. godine 30 Grad Osijek je 1857. godine brojao 578 Židova (u popisu stanovništva)

Od 1857. do 1921. godine ukupan broj Židova u Hrvatskoj:

go di na: uku pan broj Žido va 1857. 5.845

1880. 13.488

1890. 17.261

1900. 20.032

1910. 21.013

1921. 20.562

Deutsche Nachnamen hebräischer und anderer Re li gio nen in Ora ho vi ca im 19. und Anfang des 20. Jahrhunderts

Orahovica war während des 19. Jahrhunderts ein multiethnischer, multikonfessioneller und multikultureller Ort, in dem die deutschen Namen und Nachnamen Angehöriger der hebräischen Religion, aber auch anderer Religionen, ein Kennzeichen des Ortes und ein bedeutender Anreger der Entwicklung des Ortes waren.

Die hebräischen und anderen deutschen Namen und Nachnamen waren in Orahovica schon von dem Ende des 18. Jahrhunderts anwesend. Die Familien siedelten einzeln an, aber es gab auch zwei Ansiedlerwellen am Anfang des 19. Jahrhunderts und in den 30 Jahren des 19. Jahrhunderts. Die wichtigsten Gründe dafür waren eine schnelle Entwicklung der Manufakturen, die Zucht der Seidenkokons und die Exploatierung der Wälder in Orahovica.

Die deutschen Namen und Nachnamen gehörten meistens der hebräischen Religion an und wurden in ihrer Gemeinde organisiert; sie hatten auch eine Synagoge und eigenen Friedhof in Orahovica. Sie beschäftigten sich meistens mit dem Gewerbe und Handel. Die deutschen Namen und Nachnamen Angehöriger der römisch-katholischen Religion in Orahovica hatten ihre Pfarrei, Kirche und ihren Friedhof zusammen mit anderen Völkern. Die deutschen Namen und Nachnamen Angehöriger der protestantischen Religionen hatten ihre Kirchen und Friedhöfe in den Nachbarorten. Deutsche Namen und Nachnamen Angehöriger der orthodoxen Religion waren sehr selten; meistens wurde der Glaube mit der Heirat geändert.

Die Spuren der Vergangenheit der deutschen Namen und Nachnamen verschiedener Religionen findet man in der Entwicklung von Orahovica im 19. Jahrhundert, in den historischen Quellen der Archivstiftungen, in wenigen Literaturnotizen, auf sieben Friedhöfen in Orahovica und bei den wenigen Namen und Nachnamen der Zeitgenossen.