Mamino Sunce | broj 82. by Mamino sunce

maminosunce broj 82/veljača 2021.

Već

besplatni časopis za trudnice, mame i tate

ama! v s a 7 godin

Strah od porođaja Postani udomitelj

Teško odgojiva djeca

a m a b e b o i t Zanimljivos

UVODNIK veljača 2021.

www.MaminoSunce.hr Dragi moji, Mamino sunce ove godine puni 17 godina svoga postojanja. U tih 17 godina, uz online izdanje, tiskan je 81 broj časopisa. Ovaj, 82. broj je samo online i tako će i nadalje biti. Vremena su se promijenila, imamo pametne telefone, internet je svugdje dostupan, uz to imamo “novo normalno”... A i korištenje beskonačnih tona papira svakako nije ekološki prihvatljivo. A mi pratimo nove trendove i nove okolnosti. No tu ne stajemo s novostima. Od ove godine izlazimo šest puta, Mamino sunce je deblje i opširnije... Uz to, jeste li primijetili da imamo i novu internetsku stranicu... Maminom suncu je 2021. već donijela promjene, i to dobre :) A sada krenite u čitanje... Tekstova je mnogo, naši su se dragi, vjerni suradnici kao i inače, za vas potrudili. Sigurno ćete pronaći nešto što vam je baš sada aktualno i zanimljivo. Želim vam toplo proljeće, sunčane dane, osmjehe na licima i radost u srcima! Andrea

Impresum Izdavač: Optima media d.o.o. Glavna urednica: Andrea Hribar Livada andrea@optimamedia.hr Marketing: info@optimamedia.hr

www.maminosunce.hr

Izlazi šest puta godišnje. Sljedeći broj izlazi u travnju 2021. ISSN broj: 2757-1890

Uredništvo ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te informacije u oglasima. Svi tekstovi služe isključivo u informativne svrhe, a u slučaju bolesti ili poteškoća, potražite savjet liječnika.

4 MaminoSunce

SADRŽAJ Kako i kada je najlakše zanijeti?

Strah od porođaja

Postani udomitelj!

Što beba treba?

Normalni motorni razvoj u prvoj godini života

Zanimljivosti o bebama

Baby handling - što je to?

Covid 19 s pozicije primarnog pedijatra

Teško odgojiva djeca

Prevencija virusnih bolesti

Kada započeti čitati djetetu?

KOREGULACIJA - ključ razvoja samoregulacije kod djece i mladih 68

I tate su superheroji 78 Što moje dijete mora znati prije polaska u školu?

Žalovanje nakon gubitka djeteta 84 Strani jezik u doba korone

90 MaminoSunce

Kako i kada je najlakše zanijeti? 6 MaminoSunce

Prof. dr. sc. Snježana Škrablin Spec. ginekologije i opstetricije Subspec. fetalne medicine i opstetricije Subspec. humane reprodukcije

Što je normalna sposobnost zanošenja? Unutar 12 mjeseci redovitih spolnih odnosa zanijet će ukupno 85% parova, od toga oko 30% tijekom prvog mjeseca. Tijekom idućih će 36 mjeseci uspjeti zanijeti još oko polovine od preostalih 15%. Nakon toga izgledi su značajno smanjeni

Premda je dob između 20. i 25. godine života oduvijek poznata kao najbolja dob za zanijeti i iznijeti trudnoću i kao dob kada je porođaj najlakši, posljednjih se godina i u svijetu i u nas primjećuje kako se odluka roditi po prvi ili ponovni put odgađa sve više prema 35. godini i kasnije

Imam li izgleda zanijeti nakon dvije godine pokušavanja? Nakon 48 mjeseci od početka redovitih spolnih odnosa zanijet će polovina od 15% do tada neplodnih parova. Ostali parovi mogu zanijeti uz pomoć neke od metoda potpomognutog zanošenja. Minimalni broj njih možda zanese nakon promjene životnih navika koje otežavaju zanošenje. Koja je mogućnost zanošenja tijekom ciklusa? Mogućnost zanošenja ovisi o postojanju ovulacije i postojanju i kvaliteti sjemena.

MaminoSunce

Zanosi se tijekom pet dana prije ovulacije do same ovulacije, najčešće tijekom jednog do dva dana prije ovulacije. Nakon ovulacije mogućnosti za zanošenje više nema. Mijenja li se oplodna kvaliteta sjemena tijekom vremena? Kvaliteta sjemena mijenja se s razdobljem apstinencije. Pokretnost, morfologija i broj spermija najveći je nakon apstinencije koja traje 2-3 dana. Dulja apstinencija smanjuje oplodnu sposobnost spermija. Zbog toga najveće izglede za zanošenje imaju zdravi parovi koji imaju odnose svaki drugi dan. Može li žena prepoznati ovulaciju? Žene mogu prepoznati ovulaciju praćenjem izgleda i količine cervikalne sluzi ili određivanjem prisutnosti hormona luteinizacije u mokraći. U vrijeme ovulacije cervikalna je sluz potpuno prozirna i rijetka gotovo poput vode.

8 MaminoSunce

Utjecaj dobi na sposobnost zanošenja Ako imaju odnos u vrijeme najveće plodnosti tijekom jednog ciklusa zanijet će 50% žena u dobi od 10-26 godina, 40% žena u dobi od 2734 godina i 30% žena u dobi od 35-39 godina, pod uvjetom da su im i partneri iste dobi. Ako su partneri samo pet godina stariji učestalost zanošenja past će na 45% za žene do 27 godina, na 35% ako su u dobi od 27-34 godine i na samo 15% ako su u dobi od 35-39 godina. Učestalost zanošenja žena nakon 40. godine vrlo je niska i još dodatno s dobi jako opada, tako da je spontana trudnoća nakon 45. godine života žene samo sporadična.

GinOps d.o.o. Poliklinika za ginekologiju, porodništvo, humanu reprodukciju i bolesti dojke Zagreb, Korčulanska 3f ginops@ginops.hr, 01 6180 955 ginops.hr

Strah od porođaja Porođaj ono kada treba zamišljati pozitivno i biti spreman na neočekivano

rudnoću, uz pretpostavku da je željena i bez većih komplikacija ili strahova uzrokovanih prethodnim negativnim iskustvima, većina žena proživljava

10 MaminoSunce

u ružičastim i roza tonovima. A kako se bliži porođaj, pogotovo prvi ili ako su prethodne trudnoće i porođaji protekli s manjim ili većim problemima, očekivano je da će uz ružičaste

tonove javiti i oni tamniji koje nam donosi strah – strah od bolova, zdravstvenih poteškoća, komplikacija… U doba pandemije, strahovi su pojačani i brine nas još mnogo toga, poput straha od samoće na porođaju radi zabranjene pratnje ili straha od zaraze sebe i bebe. Pritom sama neizvjesnost od toga kako će se porođaj odvijati, pojačava strah, bojimo se jer ne možemo predvidjeti kako će se sve odvijati, ne

možemo zamisliti iskustvo porođaja koje je toliko posebno, drukčije od svega što smo do sada proživjele, a istovremeno obavijeno zastrašujućim iskazanjima koje se prenose s generacije na generaciju i s prijateljice na prijateljicu. Ako sam nešto naučila iz svog iskustva prvog porođaja, onda je to da treba biti spreman na nepredvidivost, da je to dio priče i čim prije je prihvatimo, lakše ćemo se nositi s njom. Potpuno uredna trudnoća može dovesti do neplaniranih obrata, a svi planovi moraju uključivati veliku dozu fleksibilnosti. Poučena tim iskustvom na svoj drugi porođaj nisam se previše obazirala – u prvoj trudnoći mnogo sam čitala, pohađala tečajeve, učila relaksacijske tehnike pa sam krenula od pretpostavke da ću sve to moći opet vratiti u sjećanje kada će biti potrebno. Čvrsto sam odlučila da ne želim ništa planirati – jer je

MaminoSunce 11

neizvjesno kako ću ovaj put roditi i što god bude da bude – spremna sam koliko god mogu biti. Odlučila sam prihvatiti neizvjesnost i ne prepustiti se strahu. Niti sam osjećala strah, no moguće je i da ga nisam stigla osvijestiti, jer je trudnoća išla svojim urednim tijekom a ja sam se bavila drugim stvarima, među ostalim i svojom prvom bebom koja više nije beba, no i dalje crpi snagu i traži pažnju. Uostalom, znala sam kako neću biti sama, suprug će biti sa mnom i izgurati sve što treba. A onda je došla korona. Sve se okrenulo naglavačke i opet se pokazalo da je nepredvidivost jedina konstanta. Izmigoljio je i potisnuti strah. Bez mogućnosti

12 MaminoSunce

pratnje na porođaju, s novim pitanjima vezanim uz novu bolest, stresovima poput potresa, primoranosti da zatvorim vrata poslu kojeg sam gradila barem zadnjih godinu dana. I s teškoćama suočavanja sa strahom, jer sam postala svjesna kako se nisam do kraja suočila s prethodnim porođajem. Umjesto da jutra na rodiljnom dopustu imam za sebe, da budem ona tipična trudnica ružičastih tonova koja se odmara, pegla male bodije i sanja o bebi – te se posveti i suočavanju sa svojim strahom – ostala sam zatočena doma s bebom koja više nije beba i koja svoju energiju umjesto na vrtićku igru i svoje vršnjake preusmjerava isključivo na mene. Zato je sada, u 37. tjednu trudnoće, krajnje

vrijeme za suočavanje sa strahovima! Bez obzira na tome kojoj teoriji i psihoterapijskoj praksi naginju, psiholozi i drugi stručnjaci slažu se u jednome: strah ne možemo pobijediti bez da ga prvo prigrlimo i suočimo se s njim. Krenuvši od sebe, istražit ću i predložiti razne strategije suočavanja sa strahom. Predlažem da se na njih ne gleda kao na definitivnu listu, već uzme kao polazišna točka za vlastitu situaciju: svaka trudnica će odlučiti koje strategije se više ili manje uklapaju u njezine strahove, iskustva, preferencije, osobnost. Primjerice neka od vas možda već zna da joj odgovaraju meditativne tehnike i koristi ih u svakodnevnom životu, u tom slučaju će vrlo dobro moći iskoristiti i istražiti relaksacijske tehnike opuštanja na porođaju, dok će ih druge tek isprobati i u tom procesu vidjeti u kojoj mjeri im odgovaraju. Neke strategije su ključne i nezaobilazne: znanje i priprema su najvažniji. Dobra vijest je da je čak i sada, kada su ukinuti trudnički tečajevi, moguće doći do kvalitetnih online tečajeva, SOS telefonskih linija, online grupa podrške ili pouzdanih članaka na temelju kojih se možemo pripremiti i učiti. Znanje, znanje. Pod pretpostavkom da imamo informacije iz provjerenih izvora, one nam mogu pomoći zamisliti si kako će izgledati situacija u kojoj ćemo se naći što jako olakšava konačno suočavanje s njom. Znanjem možemo bolje razabrati koji su strahovi neopravdani ili malo vjerojatni i samim time smo bliže da ih

14 MaminoSunce

zauvijek odbacimo. Oboružani činjenicama, znamo što učiniti i kako se postaviti prema onome čega se bojimo – bilo da se radi o boli uslijed trudova, neljubaznom osoblju, intervencijama pri porođaju i slično. Samo s kvalitetnim informacijama možemo i napraviti plan porođaja, koji nam pomaže osvijestiti što želimo i što ne želimo. Plan porođaja pomaže i u komunikaciji s osobljem, koja postaje važnija nego ikada kada ne postoji mogućnost pratnje na porođaju koja bi nas u tome mogla podržati ili zamijeniti. Priprema za porođaj. Ona uključuje i učenje tehnika opuštanja. Vaginalni porođaj protekne lakše, brže, i s manje bolova ako smo opušteni, koliko god to možemo biti. Hoćemo li vježbati disanje, vizualizacije, samohipnozu, ovisi najviše o nama samima i što nam odgovara. Preporučujem isprobati razne tehnike i raspitati se među stručnjacima koji ih nude. Čak i da tehnike ne svladamo u potpunosti ili one na samom porođaju ne pomognu u očekivanoj mjeri, bavljenje njima u mjesecima i tjednima koji prethode ima i drugu važnu funkciju – pomaže da se posvetimo samo sebi i stvorimo vrijeme za sebe. Pod izlikom da se bavimo svojom nerođenom bebom i pripremom za porođaj, mi se povlačimo u sobu i (pokušavamo) zaboraviti na pospremanje, posao, ukućane koji nam vjerojatno već idu na živce u korona izolaciji. No uz svu pripremu i znanje, samo mali

podsjetnik na to da je važno ostati fleksibilan. Kod porođaja moramo znati što nas očekuje, ali i biti spremne na neočekivano! Promjena perspektive. Kada ne možemo mijenjati vanjske okolnosti, možemo pokušati promijeniti način na koji razmišljamo o njima. Usmjeravanje misli može biti izrazito snažno i utjecati na sve druge procese – naše ponašanje i fiziološke procese, među ostalim osjećaj straha. Promjena perspektive nije lagana za izvesti, no i mali pomaci pomažu. Evo nekih ideja: W Vezano uz pratnju na porođaju:

16 MaminoSunce

• Nismo sasvim same za vrijeme porođaja. Porođaj rijetko krene iznenada te se dio porođaja može pa i preporučuje odraditi od kuće umjesto da žurimo u bolnicu. Znači da si do tog momenta možemo osigurati podršku koja nam odgovara! • Ako sam nešto naučila iz pripremnih tečajeva, onda je to da se na (vaginalnom) porođaju ionako najviše oslanjamo na sebe. Treba nam tišina, privatnost, unutarnji mir i opušteno stanje uma kako bismo što lakše prebrodile porođaj. To ionako moramo odraditi same pa – tješim se – možemo i bez pratnje!

W Dok se cijeli svijet mijenja i stoji naglavačke uslijed jedne sitne čestice virusa, mi imamo naš mali, ružičasti svijet u kojem nas očekuje jedna od najvećih, najznačajnijih i najljepših životnih promjena: rađanje bebe i rađanje mame. W Vizualizacija porođaja, zamišljanje pozitivnih scenarija – u kojem smo snažne, dočekujemo svoju bebu, zamišljamo prvi susret s njom, prvi kontakt i maženje - smiruje i osnažuje. Prilikom porođaja uvijek se možemo vratiti našim pozitivnim mislima koje smo izgradile u ovoj fazi. W Partner koji radi od doma bit će od velike koristi jednom kad dođe beba pa može uskočiti usred dana ili bar pomoći s osjećajem da nismo same. Time je i povezivanje tate s bebom olakšano.

usmjeriti energiju na ono što nam slijedi te oboružati se znanjem i pripremati se, u situacijama straha, neizvjesnosti i izvanrednih traumatskih događaja, odvlačenje pažnje je prekrasna strategija! Iz tog razloga možemo na društvenim mrežama čitati o raznim projektima koje ljudi sada izvode u svojim domovima ili čuti susjede kako bruse stari namještaj. Za nas trudnice, priroda se ionako pobrinula za to da se pozabavimo stvarima koje odvlače pažnju s vanjskog svijeta s procesom zvanim gniježđenje. Imamo potrebu spremati kuću, šarafiti novu komodu, na najuredniji način i debelo prije vremena složiti torbu za rodilište… Ja sam to shvatila kao vrijeme za sebe, kao način na koji se smirujem i preuzimam kontrolu. To radim sama, bez ukućana i to je ujedno jedino vrijeme u kojem se stignem povezati s bebicom. Prilikom usmjeravanja pozitivnih misli, važno je Drage trudnice – pozivam vas da izmijenite i osigurati način kako da dođemo do pouzdanih ovu listu, produžite je, prilagodite sebi i i provjerenih informacija, a izbjegnemo izvučete najbolje što možete u ovo čudno i bombardiranje s pretjerano negativnim nesretno doba korone. Sretno! vijestima koje nas samo uznemiravaju, poput izvještavanja o oboljeloj djeci i beba uslijed pandemije. Zato je preporuka većine Centar za roditelje Klubko stručnjaka ne otvarati TV i portale svaki čas i Kukuljevićeva 15, Zagreb odrediti si maksimalno jedno do dva razdoblja info@klubko.hr u danu za praćenje vijesti. www.klubko.hr Odvlačenje pažnje. Koliko god je važno

MaminoSunce 17

Postani udomitelj! ŠTO JE UDOMITELJSTVO? Udomiteljstvo je oblik skrbi za dijete u zamjenskoj, udomiteljskoj obitelji, kada se za njega ne može brinuti njegova primarna, biološka obitelj. Ovakav oblik skrbi bi trebao biti privremen, dok se ne poprave prilike u djetetovoj biološkoj obitelji ili dok se ne

18 MaminoSunce

donese odluka o nekom drugom obliku skrbi (posvojenju ili osamostaljenju djeteta). Brojni su razlozi zbog kojih djeca odlaze iz svojih primarnih obitelji u udomiteljsku. Djeca bez roditeljske skrbi mogu ostati napuštanjem od strane roditelja ili pak njihovom smrću, a u većini slučajeva se radi o roditeljskom

Udomiteljska obitelj može osigurati potrebnu podršku u odrastanju koju zaslužuje svako dijete, a posebno djeca izdvojena iz vlastitih obitelji

zanemarivanju ili zlostavljanju. Da bi dijete izraslo u cjelovitu, zdravu osobu sposobnu za samostalan život treba imati poticajno obiteljsko okruženje. Ukoliko to izostane, udomiteljstvo, za razliku od ostalih oblika izvanobiteljske skrbi kao što su domovi ili druge institucije, pruža najveću vjerojatnost da će dijete uspješno prevladavati sve teškoće odrastanja.

ZAŠTO JE UDOMITELJSTVO DOBRO ZA DJECU? Djeci kojoj je uskraćena odgovarajuća roditeljska skrb potrebna je nova, zamjenska obitelj koja će im tu skrb moći pružiti. Najčešći razlozi izdvajanja djece iz primarnih obitelji su zanemarivanje, poremećeni obiteljski odnosi, siromaštvo te napuštanje i smrt roditelja. Sve su to visoko traumatizirajući životni događaji koji imaju poguban utjecaj na dječji pogled na svijet, odnose s drugim ljudima, njihovo samopouzdanje i još niz drugih čimbenika. Druga obitelj se pokazuje kao najbolje rješenje jer im može pružiti osjećaj sigurnosti i strukturu koja im je, u većini slučajeva, nedostajala. Isto tako, odrastanje u zdravoj obiteljskoj sredini, poslužit će takvoj djeci kao bolji primjer na kojem mogu temeljiti odnose u potencijalnim, vlastitim obiteljima koje će jednog dana osnovati. Udomiteljska obitelj može osigurati potrebnu podršku u odrastanju koju zaslužuje

MaminoSunce

svako dijete, a posebno djeca izdvojena iz vlastitih obitelji. Puno vremena, strpljenja, ljubavi i brige će pomoći takvoj djeci da vrate povjerenje u ljude i pravedan svijet. TKO MOŽE BITI UDOMITELJ? Udomitelj može postati ona osoba koja zadovoljava osnovne uvjete postavljene u Zakonu o udomiteljstvu (punoljetna, sa stalnim prebivalištem u RH, uređenim stambenim i financijskim prilikama koje mu omogućuju da se upusti u ostvarivanje udomiteljskog statusa). Isto tako, potencijalnom udomitelju ili članu njegove uže obitelji ne smiju biti oduzeta roditeljska prava, ne smije biti sklon alkoholu, drogama, nasilničkom ponašanju ili bilo

20 MaminoSunce

kojim postupcima koji bi ugrozili sigurnost i egzistenciju udomljenog djeteta. Ovo su samo osnovni uvjeti koji, premda i zadovoljeni, ne moraju osigurati cjelovitu i zadovoljavajuću skrb udomljenom djetetu. Odluka o tome da se postane udomiteljem nosi sa sobom veliku odgovornost kao i dalekosežne promjene u životima udomitelja, njihove biološke djece i udomljenog djeteta. Osoba koja se odluči na takav postupak prvenstveno bi trebala biti vođena ljubavlju prema djetetu, kao i željom da mu pruži siguran, poticajan i brižan dom. Treba pritom razmisliti o svim pozitivnim i negativnim stranama koje sa sobom nosi odgoj svakog djeteta pa tako i udomiteljskog. Svatko tko se odluči postati udomitelj prima

i određenu naknadu za pokrivanje troškova djetetova uzdržavanja. Mnogi pojedinci koji su već postali udomitelji, kao i mnoga istraživanja ukazuju na pozitivnu promjenu u životu koju udomiteljstvo sa sobom donosi. Dijete i njegovo ponašanje u većini slučajeva predstavlja veliki izvor zadovoljstva za udomitelja, a zapažen je i utjecaj na poboljšanje odnosa u udomiteljskoj obitelji. Udomitelji u najvećem broju slučajeva govore o udomiteljstvu kao zadaći koja nije lagana, ali je pritom nevjerojatno ispunjujuća, zahvalna te ih čini ponosnima i zadovoljnima sobom.

22 MaminoSunce

KOME SE OBRATITI? Kako bi započeo proces dobivanja udomiteljskog statusa potrebno je javiti se u nadležni centar za socijalnu skrb koji je osposobljen pružiti vam sve potrebne informacije vezano uz vašu odluku. Nakon što se javite u centar, stručnjaci centra izvršit će stručnu procjenu i utvrditi udovoljavate li svim uvjetima za pružanje novog doma djetetu koje čeka na udomljavanje. Kandidati primjereni za udomiteljstvo proći će osposobljavanje i edukaciju te dobiti svu stručnu pomoć.

Centar Sirius Bužanova 10, Zagreb Tel: 01 6701 224 Besplatni tel: 0800 82 82 info@centar-sirius.hr centar-sirius.hr

Što beba treba? Izazovi ranog roditeljstva

Gordana Galetić, magistra socijalne pedagogije i psihoterapeutkinja (ECP), autorica radionica za roditelje, bebe i djecu “JUPI!” i programa “Poticajna obitelj”

PROMJENA U OBITELJI

Svi razumijemo da dolazak djeteta, prvog, drugog, trećeg i svakog ponovo, predstavlja promjenu u životu obitelji. Dobro je i promisliti

24 MaminoSunce

na koji način uljepšati i olakšati tu promjenu sebi i svom partneru ili partnerici, a da istovremeno odgovorimo na potrebe našeg iščekivanog člana obitelji!

Ključna je dobra priprema!

Kada se dvoje ljudi odluči živjeti zajedno kao obitelj, kao partneri, najčešće su potaknuti osjećajima međusobne povezanosti, zaljubljenosti i lijepim zajedničkim trenutcima. Ovisno koliko brzo u naš život dođe dijete, kao par još nismo ili smo već prošli putovanje od zaljubljenosti i često idealiziranja partnera do boljeg međusobnog upoznavanja, različitosti i sličnosti, možebitnih razočaranja, a i brojnih sukoba te u konačnici međusobnog usklađivanja potreba, očekivanja i navika te svjesne izgradnje bliskog i podržavajućeg partnerskog odnosa. Dolazak bebe u svakom je slučaju velika promjena! Naša najveća sreća i radost, a koja u nekim trenucima može biti i najveći izazov i najslađi izvor zabrinutosti i stresa. Ukoliko kao pojedinci i kao par još nismo prošli gore spomenuto putovanje i postigli razvoj našeg partnerskog odnosa do faze stabilne veze ispunjenje razumijevanjem i podrškom, tada se povećavaju šanse da dolazak bebe predstavlja još veći izazov. Ono što može bitno olakšati je priprema na sve ono što nas čeka, a što se nadam da ćemo uspjeti doprinijeti i ovim tekstom. Prije nego sam 2003. godine kreirala program ranog razvoja i sretnog roditeljstva “Poticajna obitelj”, uočavala sam da mnogi parovi pa i neki moji poznanici upravo nakon rođenja djeteta, koje su tako rado i uzbuđeno iščekivali, dođu u krizu braka, a neki se nađu i pred rastavom u tih prvih godinu dana života

bebe. Pitala sam se kako možemo osnažiti par i pripremiti roditelje i buduće roditelje, osim na ljepote i na izazove koji dolaze uz dijete. Dobra priprema znači da će biti lakše i ljepše i nama roditeljima i našoj voljenoj bebi!

Partnerski odnos i dijete

Ono što prvo osjetimo i uskoro s najbližima i podijelimo je sažeto u mnogim vašim riječima koje čujem: došla je naša sreća, rodio se mamin i tatin anđeo i slično. Doista neopisiva mi je ta radost, taj osjećaj duboke sreće koji sam osjećala dok sam gledala svoju bebu i još neko vrijeme nakon što je zaspala s ljubavlju gledala u nju i supruga koji je spavao nježno stisnut uz to maleno djetešće, možda to što sam osjećala u tim trenucima mogu pokušati opisati stanjem blaženstva. Istovremeno važno je reći (budućim) roditeljima i drugu stranu medalje i pripremiti se na to da je u prvih nekoliko tjedana, a često i nekoliko mjeseci, dok se partneri još nisu navikli na promjene nastale prirodno s dolaskom djeteta, vrlo učestala pojava da su oba partnera nenaspavana i umorna, neke bebe mogu biti vrlo potrebite i često se buditi, skoro stalno imati potrebu za dojenjem, a plakati i kada majka samo na trenutak odjuri na toalet, neke mame ne uspiju dovoljno zadovoljiti niti osnovne potrebe, primjerice najesti se u miru može biti teško dostižno ako želimo odgovoriti na sve bebine potrebe. U tom slučaju mnoge mame, a često i oni kvalitetno uključeni tate, nemaju snage i motivacije za

MaminoSunce 25

seksualni odnos iako ga možda žele, mogu osjećati iscrpljenost, zbunjenost, nervozu, razočaranje, ljutnju i razdražljivost. Bebe su različite i mi ne znamo unaprijed kakva će biti naša voljena beba. Možda će biti jedna od onih beba koje često spavaju, vrlo su prilagodljive i sve je lako i jednostavno s njima. Možda će malo spavati, kontinuirano tražiti našu pažnju, biti zahtjevna i veliki izazov za roditelje. Dobro je unaprijed znati da postoje ove obje i mnoge druge opcije. Tada se lakše

26 MaminoSunce

pripremiti. Također, važno je znati da to nije razmažena beba. Do dobi od 6 mjeseci, a često i godine dana, sve što beba čini je odraz njenih stvarnih potreba. Beba ne manipulira i nećemo je razmaziti ako zadovoljavamo njene potrebe. Upravo suprotno, ako zadovoljavamo njene potrebe, pomoći ćemo bebi da izraste u zdravo, sretno i zadovoljno dijete. To ujedno znači da će, zato što smo u ključnim periodima života odgovarali na djetetove potrebe, u

budućnosti i nama kao roditeljima biti puno jednostavnije, a kao roditelji ćemo se osjećati zadovoljno i sretno! Kada smo unaprijed svjesni i prihvatimo da nam može doći beba s kojom će biti lako, a jednako tako se pripremimo da nam može doći i beba s kojom će biti vrlo izazovno, kada integriramo spoznaju da ćemo možda oboje biti iscrpljeni (a možda je tu i starije dijete koje naravno traži pažnju), tada je veća šansa da ukoliko se to dogodi, prepoznamo

taj momenat: “A-ha, to je to”. Prepoznajmo to i sukladno tome lakše spriječimo svađe i otresanje jedno na drugog, a povećajmo međusobnu podršku i razumijevanje. Vrlo je važno da i mama i tata sudjeluju u brizi o djetetu, da majka ima trenutke odmora, a preporučuje se omogućiti si i dodatnu podršku – uključiti rodbinu i prijatelje, ako imamo mogućnost naći nekoga tko će pomoći u kućanskim poslovima, potražiti podršku svoje majke i slično. Potrebno je naći način da što ljepše, zajedničkim snagama prebrodimo tih prvih šest ili više mjeseci, a kod neke djece se može raditi i o nekoliko godina. Nisu oni stoga loša djeca, niti smo mi loši roditelji. Nego se dogodilo da je beba, dijete zahtjevnije i čim prije prihvatimo i s ljubavlju prigrlimo dijete kao takvo, prije ćemo olakšati djetetu i sebi. Ukoliko se ljutimo na bebu i očekujemo da spava, a naša beba skoro i ne spava, možemo očekivati da ćemo tim neprihvaćanjem bebine prirode dugoročno otežati život i bebi i sebi. Roditelji koji imaju nekoliko djece često će nam reći kako su im djeca bila različita još od dojenačkog razdoblja. Također, dobro je imati na umu da već i pola sata čuvanja bebe od strane bake, djeda ili vaše prijateljice od povjerenja, može biti vrlo dragocjenih pola sata da supružnici zajedno odmore ili pročavrljaju o nečemu neobaveznom. Volim podijeliti s parovima koji mi dolaze na bračno savjetovanje i žele imati (još) bolji

MaminoSunce 27

odnos, da je za odnos supruga i mene bilo vrlo blagotvorno kad smo počeli ići redovito jednom tjedno na piće – vrijeme rezervirano za nas, a dijete čuva djed!

JA SAM BEBA, ŠTO MI TREBA

Djetetu je cilj da preživi, a roditelji žele da to bude na način koji ih najmanje frustrira, napisale smo u knjizi “Naša poticajna obitelj”. Vjerujemo da se svi možemo donekle naći u tome. Da bismo bili sretan i uspješan roditelj, potrebno je razumjeti što naša beba treba i što joj se događa u kojoj razvojnoj fazi. Pamela Levin i Jean I. Clarke govore o

28 MaminoSunce

ciklusima razvoja te kako djetetu omogućiti zdrav razvoj kroz odgovarajući pristup roditelja u razvojnim fazama. U nastavku izdvajamo smjernice za period do djetetovih 18 mjeseci života.

Prenatalna faza (od začeća do rođenja) – faza dolazak ili engl.”becoming”

Dugo godina nismo bili svjesni koliko je važan period trudnoće. Osim što u ovoj fazi dijete razvija sve tjelesne sustave, već sada dijete posredno prima prihvaćanje, njegovanje, sigurnost i ljubav od majke i okoline. Već nam je postalo razumljivo da je period trudnoće

vrlo važan za razvoj djeteta na fizičkoj razini te trudnice više paze na raznoliku i zdravu prehranu i slično. Međutim dobro je znati da se u tada događa i vrlo važan dio psiho-socijalnog razvoja djeteta: istaknuta stručnjakinja J.I. Clark govori o tome da dijete već u trudnoći donosi odluke u vezi povjerenja prema vanjskom svijetu. Beba donosi odluke kao odgovor na okolinu u majčinoj utrobi i odnose koje iskusi preko majčinih odnosa s drugim ljudima i s bebom u trudnoći. Roditelji je potrebno da u ovoj fazi miluju trbuh, nježno govore djetetu, da majka pleše (ako nema medicinskih ograničenja) ili čini druge radnje koje ju usrećuju te da na razne druge načine roditelji djetetu poručuju da su djetetove potrebe važne, da je dobrodošlo i sigurno.

Faza “biti” (od rođenja do 6 mjeseci) – engl. “being”

Dijete u ovoj fazi jednostavno “jest”, postoji. To znači da naprosto doživljava svijet. Potrebno mu je da jede/pije, spava, da mu je ugodno, da mu se odmah bez odgode pruži podrška kada plače. U ovoj fazi dijete uči zadovoljavati svoje potrebe, između ostalog i zato je toliko važno ne puštati dijete da plače i čekati da prestane plakati te doživi da neće dobiti podršku i mogućnost da zadovolji svoju primarnu potrebu. Ovako malena beba uči primati dodire (sjetimo se odraslih koji ne vole dodire, ne mogu primiti zagrljaj). Iz ovog razdoblja, ovisno o reakciji nas roditelja ili skrbnika, dijete nosi doživljaje o svijetu (koliko je lijep ili opasan,

bolan, težak, radostan, podržavajući), doživljaj samoga sebi (vrijedan sam ili bezvrijedan), nosi zaključke je li dobrodošlo, prihvaćeno, je li važno, je li vrijedan njegov život i je li život vrijednost sama po sebi. Roditelji trebaju u ovoj dobi djetetu pružati zadovoljavanje potreba, ugodan dodir, prisustvo, stalnost, primjetiti glad/punu pelenu prije nego dijete zaplače, uzeti dijete u naručje odmah čim zaplače, promatrati dijete i naučiti što znači koja reakcija, igrati se s djetetom sukladno njegovoj dobi (vrste igara možete potražiti na našoj web stranici), brinuti o djetetu s radošću (npr. razgovarati s bebom i veselo gugutati dok joj presvlačimo pelenu), pružati ljubav i dosljednost. Kada pozitivno odgovaramo na djetetove potrebe u ovoj dobi poručujemo djetetu “Ti si važan. Sretni smo što te imamo. Vrijediš samim time što postojiš! Tvoj život je važan.”

Faza “činiti” (6-18 mjeseci) – engl.”doing”

Dijete u ovoj fazi želi sve samo, ali treba pomoć. Ono eksperimentira i istražuje svijet rukama, očima i ustima. Potrebno mu je da koristi sva osjetila. Kako postaje mobilnije, tako mu je potrebno da se kreće samostalno, da se fizički malo udalji od roditelja te da uči granice. U ovoj razvojnoj fazi ono uči da nisu svi problemi lako rješivi i da ima više mogućih rješenja; također u ovoj fazi uči prihvatiti pomoć. Roditelji trebaju znati da je djetetu sada

MaminoSunce 29

potrebno da razvija sigurnu privrženost, spremnost na bliskost s drugima, a to čini kroz blizak odnos ispunjen povjerenjem s roditeljima/skrbnicima. Dijete će to naučiti primjerice tako da zna da smije iskazati potrebe i da će te potrebe biti uvažene od strane roditelja. Dijete na taj način uči vjerovati sebi i drugima važnim/bliskim osobama. Sada ima priliku naučiti da je u redu biti inicijativan i da je u redu biti svoj, osjetiti i slijediti sebe. U ovoj fazi je najvažnije da roditelji primjećuju dijete, da poput odraza u ogledalu riječima i tijelom zrcale njegove radnje (npr. svojom rukom dodirnemo ručicu djeteta koju pruža prema nama, kažemo “o našao si nešto zanimljivo”, ” jako se želiš popeti, a izgleda

30 MaminoSunce

da bi ti dobro došla pomoć – ti nastavi, a ja ću pripaziti na ovaj rub da se ne udariš) i da verbalno i neverbalno reagiramo/pratimo djetetove reakcije. Također važno je da primjećujemo i uvažavamo sve osjećaje djeteta. Potrebno je pružiti sigurnost djetetu, a ne kontrolu i ograničenja za njegove aktivnosti. Djetetu valja pružiti ohrabrenje i roditeljskim ponašanjem dati mu obje dozvole: “u redu je biti aktivan/u redu je biti miran”. U ovoj dobi je važno, kad god je to moguće, ne prekidati dijete u aktivnostima i ne ubrzavati ga. Time poručujemo djetetu “Podržavam tvoju inicijativu. Uživam kada nešto i sporo obaviš”. “Smiješ imati svoj način. Smiješ znati to što znaš.”

ŠTO JE NAJBITNIJE

Najkraći i najvažniji savjet

Budite prisutni. Danas znamo da već i bebe imaju različite potrebe i načine da ih izraze. Znamo i da različita vrsta plača izražava drukčiju potrebu. Nakon mojih radionica za bebe i mame/tate “JUPI BEBA!” roditelji ponekad ostanu i pitaju rade li nešto dobro, kako postupiti u nekoj situaciji i kolegice i ja trudimo se dati što precizniji odgovor, a univerzalni odgovor bio bi: „Promatrajte svoje dijete, osluškujte njegove potrebe i osjetit ćete što je potrebno baš vašem djetetu te u tom trenutku i reagirajte, odgovorite podržavajuće na tu potrebu. Djeca mogu komunicirati i prije nego progovore.“ Preporučujem pogledati video na youtube: Still Face Experiment: Dr. Edward Tronick.

Sretan roditelj je dobar roditelj

Stoga je vrlo važno da mi roditelji nađemo način da brinemo o sebi i budemo sretni. Imajmo na umu da ako mi nismo sretni, to uvelike utječe i na naše dijete/djecu. Naravno ovdje ne govorimo o tome da ima roditelja koji su sebi isključivo najvažniji i koji zaborave da i dijete ima pravo na svoje potrebe. Ovdje govorimo o nastojanju da nađemo ravnotežu, o uvažavanju svojih potreba i uvažavanju djetetovih. Što je dijete mlađe, to može biti teže i prirodno je dok je beba malena da smo prvenstveno mi, roditelji, stalno uz nju. Promislimo kako osigurati vrijeme za sebe, ne čekajmo da nam netko ponudi pomoć nego se dogovarajmo sa suprugom oko obveza, potražimo nekoga tko će pričuvati dijete, a ako zatreba na vrijeme potražimo stručnu pomoć i podršku. Kreirajmo vrijeme za sebe i također vrijeme za naš bračni ili partnerski odnos i imajmo na umu: sretan roditelj je dobar roditelj.

Uz današnji tempo života mnogim roditeljima nije lako naći vrijeme za sebe. Zahvaljujući medijima sve više postaje jasno koliko je Napomena: dio teksta preuzet je iz knjige to važno za naše zdravlje, a također i za “Naša poticajna obitelj”, Gordana Galetić i kvalitetno roditeljstvo, dobre odnose u obitelju i suradnice, 2009.g. sreću svakog od nas. Uvijek iznova mi dođe ona usporedba s Centar za osobni i profesionalni razvoj „Sreća“ avionom i kada nastane opasnost od nesreće: Bartolovo 10, Rijeka ukoliko majka ne stavi prvo masku s kisikom www.centarsreca.hr na svoje lice, može se dogoditi i da dijete www.facebook.com/CentarSreca ostane bez kisika i da se desi najgore; zašto: www.facebook.com/bracnosavjetovanje jer majka djetetu neće moći dohvatiti i staviti www.instagram.com/centar.sreca_hr masku na lice ako je ostala bez kisika i onesvijestila se.

MaminoSunce 31

Normalni motorni razvoj

u prvoj godini života G ovoreći o normalnom razvoju zadržat ćemo se prije svega na normalnom motornom razvoju tijekom prve godine života, odnosno do samostalnog djetetovog hoda. Zanimljivo je da se o normalnom motornom razvoju djeteta počelo razmišljati tek u drugoj polovici prošlog stoljeća, dok se o abnormalnom motornom razvoju razmišljalo i puno ranije.

32 MaminoSunce

Normalni motorni razvoj djece je u osnovnim karakteristikama jednak u sve djece. Nešto poput pjesme Parnog Valjka: “Moraš prvo puzati da bi mog’o hodati.” (iako tu treba reći da 10% djece nikad ne puže); ali svakako primjerice nije za očekivati da će dijete prohodati prije nego što nauči sjediti. Razlog tome je što na normalni razvoj u velikoj mjeri utječe genetska informacija o razvoju čovjeka (npr. za razliku od normalnog razvoja ptice).

dr.sc. Andrea Polovina, dr.med, specijalist za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Poliklinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Prof.dr.sc. Milena Stojčević Polovina

Ipak, razvoj nije identičan u svakog djeteta, jer na razvoj osim genetskog koda, koji je i sam različit od čovjeka do čovjeka, utječe i faktor okoline, koji je također odgovoran za varijabilnost koja postoji u razvoju. Opis normalnog motornog razvoja se razlikuje od autora do autora. Glavni razlog toga je što različiti autori uzimaju različiti postotak djece koja dosežu određenu sposobnost kao kriterij “normale”, a posve je razumljivo da postoje rasponi unutar kojih se događaju određena zbivanja. Opisat ćemo normalni motorni razvoj prema V. Vojti upotpunjen iskustvom Milene Stojčević Polovine. V. Vojta je kao kriterij normalnog ili terminom kojim se on koristio, “idealnog” motornog razvoja uzimao 50% djece, što znači

motoričke sposobnosti koje ima 50% zdrave djece određene dobi. Dijete se rađa s određenim mogućnostima koje dalje razvija i unaprjeđuje. Treba znati da postoje razdoblja, odnosno vrijeme kada dijete treba nešto znati i moći učiniti, a važno je i kako to radi. Ti ključni događaji u motornom razvoju novorođenčeta i dojenčeta nazivaju se miljokazi razvoja. Razvoj ide svojim slijedom, u nekog djeteta malo prije, u nekog malo kasnije, tako da se u prosjeku miljokazi zbivaju u ili oko navedenih vremenskih perioda. Važno je poznavati razvojni slijed motorike djeteta kako bismo znali kada se što može očekivati u razvoju, kako bismo ga lakše pratili i brinuli o djetetu. Iako ćemo ovdje opisati motorički razvoj djeteta, treba napomenuti da je mentalni razvoj djeteta ono što “tjera” motorički razvoj. Upravo djetetova znatiželja ga tjera naprijed u stalno ispitivanje novih mogućnosti u stjecanje novih spoznaja te su zapravo motorički i duševni razvoj djeteta u praksi nedjeljivi. Motorički razvoj djeteta promatramo u potrbušnom i leđnom stavu.

MaminoSunce 33

NOVOROĐENČE POTRBUŠNI STAV Potrbušni položaj novorođenčeta karakteriziran je jakom savinutošću svih zglobova, posebno kukova i koljena te je guza kao podignuta u zrak. Glava leži naslonjena na lice i nagnuta na stranu. Ne može je okrenuti na drugu stranu, a da ne dodiruje podlogu. Uvijek može osloboditi dišne putove i slobodno disati. Ruke su savinute u laktima i priljubljene uz tijelo. Šačice su mekano poluotvorene, palčevi su pored šačica, a ponekad i u njima. Dijete savija i ispruža ruke i noge, ali je potrbuške mirnije nego na leđima. Ovaj stav se smatra prirodnijim stavom djeteta. LEĐNI STAV Veliki zglobovi su uglavnom savinuti i u leđnom položaju. Glava djeteta je nagnuta na stranu, a kralješnica savinuta. Ruke su lagano raširene na podlozi i savijene u laktima. Šačice su mekano poluotvorene, palčevi su pored šačica, a ponekad i u njima. Nožice u bebe su savijene u kukovima i koljenima. Dijete živahno ispruža i savija ruke i noge. To je i vrijeme masivne motorne spontane aktivnosti. Na unutarnji ili vanjski podražaj dijete reagira naglim širenjem ruku na stranu (Moro reakcija).

34 MaminoSunce

6 TJEDANA POTRBUŠNI STAV Polako popušta savinutost zglobova i dijete djeluje opuštenije, iako su još uvijek veliki zglobovi uglavnom savinuti. Počinje aktivni socijalni kontakt bebe s okolinom. Potaknuto vlastitim zanimanjem, dijete počinje odizati glavicu, u drugom mjesecu i do nekoliko sekundi, i to sredinom. Pri tom se oslanja na ručice koje su priljubljene uz tijelo i savijene u laktu, a sam oslonac je negdje na polovici podlaktica. Šačice su mekano poluzatvorene ili otvorene, a palčevi su izvan šaka. U to vrijeme 75% djece je optički orijentirano, odnosno može fiksirati pogledom. LEĐNI STAV U to vrijeme se razvija “stav mačevaoca”, drugi oblik masivne spontane pokretljivosti. Dijete koje sada može fiksirati pogledom, želi “uhvatiti majku” , ali još uvijek reagira masivno, cijelim tijelom. Ovaj stav je karakteriziran okrenutom glavom prema objektu interesa, ispruženom rukom na toj strani s otvorenom šakom i palcem izvan šake te ispruženom nogom. Na drugoj strani tijela ruka i noga su savinute.

2 MJESECA POTRBUŠNI STAV U daljnjem svom napredovanju dijete sve bolje i duže zadržava odignutu glavu. Uz odizanje glave dijete odiže i rameni obruč za cca 45 stupnjeva. Oslonac na ruke se pomiče na laktove što je izuzetno važan miljokaz razvoja jer predstavlja prvi sigurni antigravitacijski stav djeteta. Sada se glava može slobodno okretati, a da se pri tome ne mijenja stav tijela. LEĐNI STAV Dijete se počinje igrati vlastitim rukama što nazivamo koordinacija ruka-ruka. Počinje dobivati sliku o vlastitom tijelu. To je i vrijeme fiziološke (normalne) distone pokretljivosti, trećeg oblika masivne pokretljivosti djeteta koje ne smije trajati duže od tri mjeseca, tj. do postizanja oslonca na laktove. To je pokušaj djeteta za ostvarivanjem kontakta s okolinom što opet čini cijelim tijelom.

3 MJESECA POTRBUŠNI STAV U daljnjem svom napredovanju dijete sve bolje i duže zadržava odignutu glavu. Uz odizanje glave dijete odiže i rameni obruč za cca 45 stupnjeva. Oslonac na ruke se pomiče na laktove što je izuzetno važan miljokaz razvoja jer predstavlja prvi sigurni antigravitacijski stav djeteta. Sada se glava može slobodno okretati, a da se pri tome ne mijenja stav tijela. LEĐNI STAV S tri mjeseca dijete počinje stavljati ručice u usta što se naziva koordinacija oko-ruka-usta. Nožice odiže od podloge tako da one u kukovima i koljenima čine 90 stupnjeva. Počinje se razvijati hvat. Prvi hvat je savinutim prstima i dlanom i naziva se radiopalamarni hvat.

MaminoSunce 35

4,5 MJESECA POTRBUŠNI STAV U ovo vrijeme dijete je u stanju prenijeti ravnotežu na jedan lakat ne bi li oslobodilo drugu ruku za hvatanje. Pri tome se oslanja na lakat i zdjelicu jedne strane, a koljeno druge strane povlači prema naprijed do 90 stupnjeva oslanjajući se i na njega. Slobodnom rukom hvata predmete koje odmah stavlja u usta. LEĐNI STAV S 4 mjeseca dijete hvata iz sredine tijela prema van i to samo na strani ruke, ne može prijeći “polovicu” tijela. S 4,5 mjeseca dijete počinje hvatati izvana prema unutra te tako može pratiti predmet i preko polovice tijela.

36 MaminoSunce

5 MJESECI POTRBUŠNI STAV Dijete se počinje odizati još više od podloge ispružajući ruke i oslanjajući se na korijen dlana. Kada mu se nešto stavi na podlakticu može je okrenuti i ukloniti predmet. Kada ne može uhvatiti predmet, dijete se osloni na trbuh, a ruke odigne kao da pliva. LEĐNI STAV Dijete može direktno hvatati predmet na drugoj strani i pri tome prenijeti težinu tijela na stranu. Premješta igračke iz jedne u drugu ruku. Rukama dodiruje genitalije i koljena te tako proširuje sliku tijela.

6 MJESECI POTRBUŠNI STAV Sada je dijete razvilo siguran oslonac na dlanove i ispružene ruke, oslanjajući se gotovo na bedra. LEĐNI STAV Hvatajući predmet sve dalje, dijete se okrene s leđa na trbuh. Okretanje je koordinirano i kontrolirano, bez “zabacivanja” glavice, a u njemu sudjeluju i ruke i noge. Rukama dohvaća i stopala – koordinacija oko-rukanoga. Dijete dovedeno u sjedeći stav, isti može održati kraće vrijeme uz lagano povijenu glavu i zaobljena leđa. Pritom dijete pruža ruke prema naprijed oslanjajući se na šake s raširenim prstićima. To je prednja obrambena reakcija. Ovo se ne smatra sjedenjem djeteta.

8 MJESECI POTRBUŠNI STAV Dijete počinje puzati oslanjajući se na ispružene ruke i koljena, zdjelica je podignuta, a koljena u širini zdjelice. Kralješnica na početku može biti malo savinuta, a stopala su pod pravim kutom u odnosu na podlogu. S 8,5 mjeseci dijete se može povući u klečeći stav. Pritom se koristi rukama i da bi ga održalo, mora se pridržavati. LEĐNI STAV Dijete je u mogućnosti samostalno se posjesti i sada tek možemo govoriti o sjedenju. Posjeda se bilo iz četveronožnog stava, bilo iz stava vrtnog patuljka. Na početku je kralješnica lagano zaobljena, a noge ne može ispružiti u potpunosti. Ruke može ispružiti na stranu i tako se braniti od pada, što se naziva postranična obrambena reakcija.

7 MJESECI POTRBUŠNI STAV Počinje okretanje s trbuha na leđa, koordinirano, kontrolirano, bez “zabacivanja” glavice, a u njemu sudjeluju i ruke i noge. Razvija se bočni položaj u kojem se dijete oslanja na lakat jedne ruke, zdjelicu i natkoljenicu. Ako tako ne može doseći željeni predmet, odignut će se na ispruženu ruku oslanjajući se na dlan. Taj stav se naziva “stav vrtnog patuljka”. Dijete se počinje povlačiti po podlozi. Ruke su savijene uz oslonac na laktove, a noge se izmjenično savijaju i ispružaju sudjelujući u toj aktivnosti. To se naziva vojničko puzanje ili kretanje tuljana. Dijete može tako propuzati kratku udaljenost. To nije “pravo” puzanje. Izbalansirano kretanje rukama prethodi zauzimanju četveronožnog stava. Do njega dijete dolazi odižući trup od podloge, opirući se na ruke i koljena i u tom stavu se može njihati naprijed natrag. LEĐNI STAV Razvija se pincetni hvat, ispočetka hvat palcem i kažiprstom, a kasnije i drugim prstima. Pritom je jedan prst ispružen, a drugi savinut. To je početak fine motorike. Dohvaćeno stopalo dijete počinje stavljati u usta – koordinacija okoruka-noga-usta.

MaminoSunce 37

38 MaminoSunce

9 MJESECI POTRBUŠNI STAV Puzanje je sada u potpunosti razvijeno. Kralješnica je idealno ispružena, potkoljenice paralelne, a stopalo prati liniju potkoljenica. Dijete je svakim danom sve brže i brže. LEĐNI STAV U potpunosti je razvijeno samostalno sjedenje. Kralješnica je u potpunosti ispružena, baš kao i noge. Sjedi održavajući ravnotežu bez pomoći ruku kojima se sada može slobodno igrati, a okretanjem tijela stvara veće mogućnosti za aktivnosti ruku. Brani se od pada prema natrag pružajući ruke prema straga (stražnja obrambena reakcija). Razvoj fine motorike ide dalje. Hvat s dva prsta napreduje tako da su sada svi prsti savinuti u svim zglobovima.

10-11 MJESECI POTRBUŠNI STAV Dijete može hodati uz predmete, pri čemu i ruke i noge imaju oslonac. Prvo naprijed ide jedna ruka, suprotna noga, suprotna ruka i potom opet noga. S deset mjeseci funkcija šaka je sve bolja, dijete je sve spretnije, a počinje i stavljati npr. kocku u lončić. Kockicu koju je uzelo ispušta da bi uzelo neki drugi, u tom času interesantniji predmet.

12 MJESECI POTRBUŠNI STAV Pojavljuju se prvi samostalni koraci prema naprijed. Početno hodanje razlikuje se od razvijenog hoda. Dinamična baza hoda je u početku nešto šira, tj. dijete hoda s manje ili više raširenim nožicama. Ruke djetetu znatno pomažu u održavanju ravnoteže. Tijekom jedanaestog i dvanaestog mjeseca zbog razvoja svoje senzomotorne inteligencije beba kombinira pokrete ruku i počinje se na izvjestan način organizirano igrati stavljanjem manjeg predmeta u veći, vađenjem predmeta van, nošenjem i ispuštanjem ga gdje i kada to želi. Može čak složiti toranj od dvije, tri kockice. „Pomaže“ svojim pokretima pri kupanju i oblačenju.

13 MJESECI POTRBUŠNI STAV Dijete može samostalno hodati, a baza oslonca je sada uža. U stanju je ostati stajati u sredini prostorije, mijenjati smjer hoda, a i ustati se u slobodnom prostoru, “kao medvjed”.

Poliklinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Prof.dr.sc. Milena Stojčević Polovina Kosirnikova 14, Zagreb 01 3769 001, poliklinika@zg.t-com.hr poliklinika.org

MaminoSunce 39

Jeste li znali? Bebe u maternici čuju već u 12. tjednu.

Odmah nakon porođaja, novorođenče može prepoznati glasove svojih roditelja.

Zubi počinju rasti šest mjeseci prije no što se beba rodi.

Bebe se rađaju s 300 kostiju, dok odrasli imaju 206. Tijekom odrastanja neke od kostiju se spajaju.

40 MaminoSunce

Bebe mogu disati i gutati u isto vrijeme, a ovu mogućnost izgube otprilike u 7. mjesecu života.

Bebe se rode sa sposobnošću da plivaju i da prirodno zadrže dah. Međutim, vrlo brzo izgube tu sposobnost.

a m a b e b o i t s o v i j l m Zani Glava novorođenčeta zauzima oko 25% ukupne težine cijelog tijela. Od začeća do rođenja, tijekom devet mjeseci u maternici, bebina težina se povećava oko 3000 milijuna puta.

Bebe odmah po rođenju mogu prepoznati majčin miris i glas.

Iako ne mogu govoriti, bebe komuniciraju pokretima i glasom. Mašu, meškolje se, klikču... Istraživanja pokazuju da će bebe koje više komuniciraju pokretima bolje komunicirati i verbalno.

Nos i uši kod bebe neprestano rastu, dok veličina očiju ostaje ista.

Nakon samo 12 mjeseci života, veličina bebinog mozga će se udvostručiti. Vaša beba ima specifičan plač. Istraživači su zaključili da mame mogu prepoznati plač svoje bebe čak i ako se ona nalazi u prostoriji s drugim bebama koje plaču.

Kada bi dijete nastavilo rasti brzinom kojom je raslo u prvoj godini života, kada odraste bilo bi visoko 50 metara.

MaminoSunce 41

Baby handling - što je to?

Zlatko Tomašić, bacc. physio. Bobath terapeut, Vojta terapeut

aby handling podrazumijeva ispravno postupanje s bebom tijekom svakodnevnih aktivnosti poput podizanja s podloge, nošenja, spuštanja na podlogu, mijenjanja pelena, presvlačenja, hranjenja, podrigivanja, kupanja i igre.

Podrigivanje

U današanje vrijeme sve češće se trudnice ili novopečene majke susreću s pojmom baby handling. I tada krene tisuću pitanja u glavi poput “zašto je to važno?”, “ nije li svejedno kako ću bebu držati?”, “to je krhko biće, kako ću se snaći?”... No, krenimo ispočetka. Baby handling razvio se u sklopu neurorazvojnog Bobath koncepta kao dopuna terapijskim postupcima kod neurorizične djece i djece s neurorazvojnim smetnjama. Primjenom baby handlinga ispravnim postupcima šaljemo informacije mozgu o pravilnom držanju i pokretanju, a onemogućujemo nepoželjne obrasce kretanja poput izvijanja, križanja nogu, zabacivanja glavice, kako to kasnije ne bi otežavalo razvoj bebe. Baby handling je u početku prvenstveno bio namijenjen djeci s poteškoćama u razvoju. No danas, zbog svojih blagodati, sve se više

42 MaminoSunce

Igra

koristi i kod djece koja su urednog motoričkog razvoja. Vama kao roditelju nije bitno kako ćete dijete podići s podloge, no vašem djetetu je. Baby handling veoma je važan u prva tri mjeseca bebinog života te bi bilo poželjno naučiti ga što ranije, kako bi bebi senzomotrički razvoj bio što ugodniji. Osnovna pravila su na položaju bebinih ruku, bebine glave te pri okretanju (rotaciji) trupa, ali svaka beba je drukčija, stoga baby handlingu treba pristupati individualno. U tome vam mogu pomoći fizioterapeuti Fizio centra Mali Princ iz Čakovca koji su educirani u području neurorazvojne terapije po Bobathu.

Pravilno spuštanje

Pravilno podizanje

Pravilno nošenje

Fizio Centar Mali Princ Braće Radić 23, Pribislavec 091 149 9575 fmp.hr

MaminoSunce 43

Covid 19

s pozicije primarnog pedijatra 44 MaminoSunce

Mirjana Kolarek Karakaš dr.med. spec. pedijatar

Korona virusi koji nas okružuju većinom su bezazleni virusi, uzrokuju blaže simptome od strane respiratornog trakta. No, uz njih postoje dva tipa vrlo opasnih korona virusa pod nazivom MERS i SARS, koji mogu dovesti do težih kliničkih slika pa i do smrtnog ishoda

rajem pretprošle godine izoliran je virus SARS-CoV-2, novi tip virusa koji uzrokuje novu bolest pod nazivom COVID-19. To je zapravo skraćenica COkorona, Vi-virus, D-bolest. Prvi puta se javlja u Kini u gradu Wuhanu. Širenjem virusa proširila se svijetom te je 11.3.2020. proglašena pandemija. To je vrlo zarazna virusna bolest, koja se prenosi kapljičnim putem u bliskom kontaktu, kada kišemo, kašljemo, čak i kada govorimo, sitnim kapljicama sline možemo širiti virus oko sebe. SARS-CoV 2 naseljava epitelne stanice respiratornog trakta, ali je izoliran i iz stolice i u krvi. Za svaku bolest neophodna je dobra anamneza i klinički pregled djeteta. Važno je dati istinite podatke o kontaktima i kretanju. Simptomi bolesti nisu u početku specifični za Covid 19. Svaki od simptoma može biti znak neke druge bolesti, npr. gripe, infekcije adeno virusom, crijevnih viroza. Obično se javlja neki od simptoma, primjerice povišena temperatura, kašalj, bol u trbuhu, povraćanje,

MaminoSunce 45

proljev, osip, krvave oči, osjećaj umora, bol u mišićima, gubitak okusa i mirisa. Svakako moramo napomenuti da bolest može proći i bez simptoma. Dijagnoza se postavlja temeljem anamnestičkih podataka, epidemioloških svakako, kliničkim pregledom i dijagnostičkim postupcima. Dakle, samo poznavanje simptoma nije dovoljno. Oni nas na početku tek usmjeravaju prema mogućim uzročnicima. Stoga, jedino liječnik može sve to ujediniti i postaviti dijagnozu. Važan je stadij i

46 MaminoSunce

tijek bolesti, osobito ako se radi o prvom danu bolesti kada nemamo niti vodećih simptoma niti nedvojbenih dijagnostičkih postupaka da se postavi dijagnoza. Bilo koja bolest je potpuno drukčija na samom početku, prije potpunog razvoja kliničke slike. Svaka može proteći uobičajeno i bez posljedica ako imamo dobro razvijen obrambeni sustav organizma. No, uvijek postoji mogućnost razvoja komplikacija. Virusne bolesti utiru put bakterijama, tako da se na svaku virusnu bolest može nadovezati

bakterijska infekcija ili neka druga komplikacija. Najteža komplikacija Covida 19 je MIS-C: multisistemski upalni sindrom izazvani imunološkom reakcijom, moguće čak nekoliko tjedana nakon preboljenja Covida 19. Pri samoj pojavi MIS-C je uspoređivan s Kawasaki sindromom kojega karakterizira vaskulitis tj. upala krvnih žila, povišena temperatura, osip, upala sluznica, povećanje limfnih čvorova. Kod toga sindroma radi se o abnormalnom imunološkom odgovoru na

infekcije, u djece s genetskom predispozicijom, što znači da neka djeca imaju za to nasljednu sklonost. S vremenom se ustanovilo da se radi o komplikaciji nove bolesti Covid 19. Riječ je o MIS-C-u. Različiti djelovi tijela mogu biti zahvaćeni upalom: pluća, srce, bubrezi, mozak, koža, probavni trakt. Još nije poznati mehanizam nastanka ovoga sindroma ali prema američkoj literaturi mnoga djeca sa MISC-om su imala virus koji izaziva Covid 19 ili su bili u blizini nekoga tko je obolio od Covid 19. Specifičnost kod Covid 19 je gubitak osjeta mirisa i okusa. Ta pojava je moguća i kod gripe, ali je manje izražena. Što dovodi do toga? Znamo da virus pogađa potporne stanice olfaktornoga epitela koji je smješteni na krovu nosne šupljine. Time nastaje blokada prijenosa informacija preko njušnoga živca u dijelove mozga koji prepoznaju te osjete. Dakle oštećenje perifernog živčanog sustava samim virusom na sluznici nosa, dovodi do gubitka osjeta njuha i okusa. Nekim osobama se preboljenjem bolesti osjet mirisa i okusa vrati relativno brzo, drugima takvo stanje traje mjesecima. Zašto je to tako? Sve se svodi na to da nije svaki organizam isti, da ne reagira na sve uzročnike isto, isti uzročnik može kod nekih osoba izazvati blagi oblik bolesti, kod drugih vrlo težak. Sars CoV2 je virus koji može istovemeno izazvati oštećenje endotelnih stanica unutar krvnih žila te je moguć poremećaj u procesu

MaminoSunce 47

zgrušavanja krvi. Za roditelje je najvažnije da znaju razlikovati simptome zbog kojih se trebaju neodložno javiti liječniku od onih koje mogu zbrinjavati sami kod kuće. Djeca imaju veliku moć samoizlječenja ali trebamo im dati vremena, naravno uz simptomatsku potporu i pravilnu prehranu, mirovanje i dovoljno sna. Kod djeteta pozitivnog na Sars CoV 2 moramo prepoznati hitne znakove upozorenja kada se treba obavezno i u što kraćem vremenskom roku javiti u najbližu zdravstvenu ustanovu: problem s disanjem, kada dijete hvata zrak, kada signalizira bol ili pritisak u grudima, zbunjenost, dezorijentiranost, pospanost, plavičaste usne, jaka bol u trbuhu, neobičan osip po tijelu. Na kraju želim sve naše pacijente zamoliti za strpljenje i razumijevanje. Američki CDC Centar za kontrolu bolesti i prevenciju, preporučio je, a takav je stav i našega Javnog zdravstva da se standardni pristupi pružanja medicinskih usluga prilagode novim uvjetima, smanjenjem dolazaka pacijenata u ambulante, kako bi se rizik širenja zaraze na osoblje i pacijente smanjio na najmanju moguću mjeru, usmjeravanjem prema komunikacijskim tehnologijama putem mailova, telefonskih poziva. Naravno da kod toga treba strpljenja, ne možemo u ambulanti

48 MaminoSunce

stalno biti dostupni jer uz preglede bolesne djece odrađujemo administrativne potrebe zdravstvene skrbi, slanje uputnica, pisanje recepata, putnih naloga, potvda o bolovanjima, ispričnica za vrtiće, za školu, dnevni, mjesečni, godišnji izvještaji o radu i cijepljenjima, uz to odrađujemo svoju osnovnu ulogu, a to je preventiva, sistematski pregledi i cijepljenja.

Naši hodnici više nisu puni kao nekada, to ne znači da nismo angažirani, imajte na umu da se sada većina toga odvija pomoću digitalne tehnologije, što se iz hodnika ili čekaonica ne primjećuje. Medicinsko osoblje se neprestano prilagođava novim okolnostima, u skladu sa širenjem novih spoznaja o samoj bolesti, slijedeći upute nadležnih stožera. Opće

mjere zaštite od širenja bolesti su podložne stalnoj promjeni. Nacionalni stožer donosi smjernice za rad zdravstvenih ustanova tijekom pandemije. Uvelike smo se okrenuli pogodnostima komunikacijske tehnologije, osobito za uzimanje podataka o simptomima bolesti i čimbenicima rizika, kako bi se skratilo vrijeme boravka pacijenata u samoj ambulanti

MaminoSunce 49

na manje od 15 minuta. Nastoji se da u pratnji djeteta bude samo jedan od roditelja. Prostorije redovito provjetravamo, koristimo odgovarajuću zaštitnu opremu, dezinficirajuća sredstva, obavezno 60% alkohol. Temperaturu mjerimo bezkontaktnim toplomjerom. Pandemija je zahtjevala vrlo brzu prilagodbu dosadašnje organizacije rada na nove uvjete. Moramo štititi zdrave pacijente od bolesnih, ujedno zaštititi sebe od moguće infekcije, jer zamislite što se događa ako se pedijatar u ambulanti zarazi i razboli. U fazi inkubacije može širiti zarazu na zdrave pacijente, a kada se uistinu razboli, ambulanta se zatvara! Zamjene nema! Malo je pedijatara u mirovini koji se u doba pandemije žele izlagati mogućnosti da obole. Pacijenti se tada

50 MaminoSunce

preusmjeravaju na druge ambulante, uz već postojeće njihove pacijente za koje preostaje manje dostupnog vremena. I sve to baš nije lako, niti za pacijente niti osoblje, ali je u doba nedostatka pedijatara jedino moguće. Zato čuvajmo jedni druge, jer jedni drugima trebamo! Nadajmo se najboljem, udružimo snage, kako bismo zajedno pobijedili i ovu bolest!

Specijalistička pedijatrijska ordinacija Mirjana Kolarek Karakaš, dr. med. spec. pedijatar Kolodvorska 20, Varaždin tel: 042 398 540 www.pedijatrija.com.hr

Novo u ljekarnama! Ciljana formula za snažan imunitet djece u obliku ukusnih prutića od prave mliječne čokolade. 52 MaminoSunce

Biorela Choco Immuno Kids ®

super čokoladica za super snažnu obranu imuniteta!

ova Biorela® Choco Immuno Kids prava je riznica sastojaka koji štite imunitet djece. Budući da o zdravlju treba voditi računa uzimajući u obzir različite aspekte, tako i Biorela® Choco Immuno Kids brine o imunitetu djece pružajući im ciljanu nutritivnu potporu, ali i zaštitu zdrave crijevne mikrobiote koja je preduvjet dobrog zdravlja i imuniteta. Prirodni visoko pročišćeni beta-glukani iz kvasca, vitamin D3 i cink u 100% preporučenoj dnevnoj dozi te vrhunska kultura dobrih* bifidobakterija sastojci su nove Biorele® Choco Immuno Kids koji se uzimaju u obliku prutića od prave mliječne čokolade – jednom dnevno. Vitamin D doprinosi normalnoj funkciji imunološkog sustava djece, a kultura bifidobakterija povećava broj ovih dobrih*

bakterija u probavnom sustavu. Biorela® Choco Immuno Kids preporučuje se za ciljanu nutritivnu potporu tijekom hladne sezone nakon čega se može uzimati Biorela® Choco Multi Kids za svakodnevnu nutritivnu potporu. Oba proizvoda dostupna su u ljekarnama i specijaliziranim prodavaonicama. *nepatogene bakterije prirodno prisutne u probavnom sustavu

Biorela Choco Immuno Kids - Za snažan imunitet djece - Biorela

MaminoSunce 53

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

Teško odgojiva djeca 54 MaminoSunce

jećam se kako je mama moje prijateljice uvijek pričala priču kako je s njom bilo teško dok je bila dijete. Urezala mi se u pamćenje jedna priča gdje su njezini roditelji autobusom putovali s njom na more. I dok bi svi pomislili – kakva idila – njezinim roditeljima je to bilo sve samo ne idila. Njihova kćer je cijelim putem plakala i to toliko glasno da im je u jednom trenutku

vozač autobusa rekao da ne može više voziti koliko mu smeta njezino deranje. Na sreću, nije ih izbacio. No možda bi više sreće bilo da na more nisu stigli. Moja prijateljica nije imala dobru reakciju na more – dok su sve djeca na plaži igrala i veselo brčkala u moru, njezin prvi susret s morem nije bio nimalo veseo. Kada bi je mama odnijela u more, ona je vrištala – nije joj odgovaralo. S drugom djecom se nije igrala,

MaminoSunce 55

više je voljela sama nešto raditi (npr. kule u pijesku). I tako su njezini rodtelji zaključili da im prvo dijete nije nimalo olakšalo period roditeljstva. S druge strane, kada se rodila njezina sestra roditelji su već bili spremni na sve. I onda, tako spremni i očekujući prepreke gdje god krenu jako su se iznenadili kada su vidjeli da je njihovo drugo dijete posve drugačije od prvog. Ona je za razliku od starije sestre u autobusu zabavljala druge ljude, bila je vesela i prijateljski nastrojena, brčkanje u moru joj je

56 MaminoSunce

godilo, a svakim dolaskom malog valića ona se sve više i više veselila. Ovaj put roditeljima je laknulo – s mlađim djetetom je ipak bilo malo lakše. Čemu ove priče? Svi roditelji više djece s kojima sam razgovarala uglavnom bi se slatko nasmijali i s potvrdom reagirali kada bi im rekla da oni najbolje poznaju svoje dijete i da je itekako moguće da sve ono što im je koristilo i što su primjenjivali u odnosu s prvim djetetom tako uopće ne mora biti s drugim. Niti s četvrtim. Unatoč svemu što su naučili,

sa svakim novim djetetom kao da ponovno kreću u školu i iznova uče nove stvari. S nekim djetetom im je lakše, s nekim teže. I kada to kažu, roditelji su posve u pravu. Postoje djeca koju je veći izazov odgojiti i adekvatno reagirati na njihove potrebe (kao što je primjerice bila moja prijateljica), a postoje i djeca s kojom je puno lakše (kao što je bila njezina sestra). Prirodno zločesto dijete ne postoji – postoji samo dijete koje zbog svojih prirođenih osobina roditeljima predstavlja veći izazov u odgoj.

Kakva su to onda „teže odgojiva djeca“ s obzirom na njihov temperament? Naime, već kada proučavamo vrlo male bebe vidjet ćemo da se jako razlikuju – postoje bebe koje su živahne i one koje su mirne. Postoje bebe koje se smješkaju i one kod kojih se taj smiješak puno rjeđe nazire. Postoje bebe koje imaju pravilan tempo hranjenja, stolice, spavanja do te mjere da po njima možete navinuti sat, a postoje i one s kojima je svaki dan po tom pitanju drukčiji. Nijedna od tih beba nije razmažena ili zločesta – samo ima takav temperament na koji je neophodno da roditelji adekvatno reagiraju. Jer ukoliko ne reagiraju adekvatno, ne prihvaćaju dijete takvo kakvo je, ne umiruju ga – tada se dugoročno javlja frustracija kod djeteta koje jednog dana zaista može razviti razne poremećaje u ponašanju. U tablici na kraju članka navedene su sve odlike temperamenta djeteta, ali i osobine koje jednog dana pokazuje kao odrasla osoba. Temperament je nešto što ne možemo promijeniti (shvatite ga kao visinu ili boju očiju) i zato je za dijete iznimno važno da ga roditelj prihvaća takvog kakav jest i ne „gura“ u odrednice nečega što to dijete nije. Kako?

MaminoSunce 57

Pa primjerice, prva reakcija moje prijateljica na put i more je bila negativna – zato što je to odlika njezinog temperamenta. Ona nije lako prilagodljivo dijete i treba joj vremena da se adaptira. Da su je roditelji forsirali da se mora igrati s drugom djecom ili da se kupa, njezina reakcija bi bila još gora. Na sreću, roditelji su instiktivno reagirali i rekli joj da se ne mora kupati – neka si da vremena, pitali su je što bi voljela raditi na plaži. Ona je izabrala raditi nešto što joj već poznato (graditi kule od pijeska) i to joj je pomoglo da se opusti. Moru je svaki dan prilazila malo po malo i tijekom odmora se već naviknula. Iduće putovanje na more više nije bilo tako stresno jer su roditelji objasnili da idu isto kao i prošle godine na „ono kupanje i igranje u pijesku“. Jednostavno su se prilagodili njoj, pružili joj podršku i utjehu. Kako su reakcije njezine sestre na nove situacije bile posve drugačije, s njom nisu prolazili istu proceduru. S njom je bilo lakše jer se odmah

58 MaminoSunce

adaptirala na novu situaciju. I upravo iz tog razloga termin „lakše i teže odgojivo dijete“. Dijete je takvo kakvo je, sa svim svojim osobinama i karakteristikama s kojima je nama odraslima teže ili lakše baratati. Stoga je bitno prepoznati je li nešto odlika temperamenta (a ne „zločestoće“, provokacije i slično) i reagirati u skladu s tim što djetetu treba – vrijeme za adaptaciju, umirivanje kad burno reagira, prihvaćanje negativnih prvih reakcija. S kakvim djetetom je lakše ili teže – osim objektivnih čimbenika (primjerice, vjerujem da bi se svi složili da nam je lakše s djetetom koje je prilagodljivo), no to ovisi i o temperamentu roditelja. Ako primjerice roditelj ima visoku razinu aktivnosti a dijete nisku – možda će tom roditelju biti teško s takvim djetetom. No, ovaj teško možemo shvatiti kao izazov: izazov da prepoznamo tu razliku i polazeći od vlastitog djeteta naučimo prihvatiti je i adekvatno reagirati na nju.

Kvaliteta temperamenta

Ritmičnost

Regularno/ iregularno

Dijete

Odrasla osoba

Regularna

Regularna stolica, popodnevno spavanje u isto vrijeme, spremno za vrtić u dogovoreno vrijeme, voli rutinu

Pere auto u nedjelju, jede isto jelo u četvrtak, voli rutinu

Iregularna

Promjenjivog raspoloženja, ne želi ići u vrtić, ne voli rutinu, iregularna stolica

Jede u hodu, kasni na sastanke

Pozitivna

Hvala, molim, da, mamice. Voli upoznavati nove ljude i biti u novim situacijama, voli se družiti s vršnjacima

Dobro spava bilo gdje, društvena

Negativna

Plazi jezik, ignorira, skriva se. Ne sklapa prijateljstva lako, voli poznate situacije

Izbjegava kontakte, anksiozna kada je u nepoznatim situacijama

Lako prilagodljivo

Čini kao što mu je rečeno, konformistički, ljubazno, može naučiti voljeti nove situacije i iskustva

Konformistički, prilagodljiva promjenama, uklapa se među ljude i u nove situacije

Teško prilagodljivo

Ne želi ići u krevet, ne želi jesti večeru, ne voli promjene

Nesuradnička, sve argumentira, ne uklapa se

Blaga

Lagano se mršti, blago će reagirati na stvari koje voli i koje ne voli, neće vrištati kada je uplašeno

Miran, ugodan

Intenzivna

Napadi bijesa, vrišti, grize i udara, snažno lupa vratima

Pokazuje ljutnju, bučan

Pozitivno

Sretan, ugodan, simpatičan

Uživa u trenucima, sretan, zadovoljan

Negativno

Ljut, obrambeni, napadalački

Lako uvredljiv

Nisko

Sjedi mirno, može se dugo igrati sam

Pasivan

Visoko

Trči, skače, ne sprema stvari, hiperaktivno

Brzi pokreti, brzo završava zadatke

Niska

Ne reagira na promjenu buke, svjetlosti

Mirno podnosi „normalne“ promjene, gotovo ih ne primjećuje

Visoka

Smeta ga jaka svjetlost, buka, iznenadna promjena

Smeta mu buka, nagle promjene

Visoka

Dugo se igra sam, interesiraju ga detalji

Dobro se fokusira na zadatak, završava zadatke do kraja

Niska

Kratka pažnja, ne može se dugo igrati sam, „leti“ iz igre u igru

Zanima ga veliki broj stvari, ali teško ili nikako završava zadatke do kraja

Prva reakcija

Prilagodljivost

Intenzitet reakcije

Raspoloženje

Razina aktivnosti

Osjetljivost, senzibilnost

Upornost

www.budisvoj.eu

MaminoSunce 59

Prevencija virusnih bolesti 60 MaminoSunce

Dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped.

Ovo vrijeme pandemije COVID-19 respiratorne infekcije naučilo nas je kako spriječiti - prevenirati i smanjiti učestalost virusnih prehlada, gripe pa i COVID-19 respiratorne infekcije

reventivne mjere možemo podijeliti na opće društvene mjere i na osobne mjere. Svi smo se uvjerili - prihvaćajući opće društvene mjere da smo smanjili učestalost virusnih respiratornih infekcija. I to smanjivanjem broja osoba i vremenskim ograničavanjem boravka u zatvorenim prostorima: u dječjim kolektivima, školama, ambulantama, čekaonicama, ljekarnama, trgovinama uz držanje distance. Na taj način smanjujemo širenje kapljičnih infekcija među osobama. Provjetravanjem zajedničkih prostorija smanjujemo nakupljanje i širenje virusa. Vlaženje zraka također smanjuje koncentraciju virusa u zraku koji udišemo. Pojačana higijena predmeta u stalnoj upotrebi: igračke, kvake, sanitarni čvor, pribor za jelo smanjenje prijenosa infekcije. Redovito pranje ruku vodom i sapunom, dezinficiranje ruku, ne diranje lica, nosa, očiju, usta rukama - sve to služi očuvanju zdravlja. U opće društevene mjere spada i raznovrsna prehrana kao i redovita tjelovježba. I jasno medicinska zaštita.

MaminoSunce 61

Medicinska zaštita je poprimila nove dimenzije u cilju smanjivanja kontakata i širenja virusnih infekcija. U cilju očuvanja zdravlja i sprječavanju širenja zaraznih bolesti omogućeno je komuniciranje

62 MaminoSunce

s pacijentima telefonskim putem i putem službenog e-maila. Pacijenti putem službenog e-maila izabranog pedijatra ostvaruju veliki dio svojih potreba. Šalju povijesti bolesti i na temelju njih dobiju:

terapiju koja se prosljeđuje u ljekarnu. U slučaju neodlučnosti ili nesigurnosti obavlja se i pregled u ordinaciji uz mjere zaštite. Edukacija je vrlo važna. Savjetovalište za zdravu djecu uredno radi cijelo vrijeme. Prati se rast i razvoj dojenčadi i djece predškolske dobi uz potrebne preventivne postupke i mjere koje su sastavni dio sistematskog pregleda. Osobne mjere prevencije svi znamo i redovito ih koristimo. Svjesni smo da respiratorne infekcije imaju svoj ulaz: nos i zato vodimo brigu o sluznici nosa koja treba biti vlažna i neoštećena. Poželjno je izbjegavati nagle promjene temperature i vlažnosti zraka u ovo zimsko doba. Izlaskom iz kuće trebmo zaštititi nos i usta šalom. Boravak na zraku čuva naše zdravlje i smanjuje prijenos infekcije. U očuvanju zdravlja dobro dođu i prirodni lijekovi za jačanje imuniteta. Ako imamo simptome bolesti, potrebno je ostati u kući, ne ići u kolektiv, ne širiti bolest i ne pogoršavati stanje svoje bolesti. Trebamo biti strpljivi i odgovorni. Mjere su pokazale. Pridržavajmo se i dalje. savjet, terapiju, termin za potrebne preglede i pretrage. Pacijenti slikaju promjene na koži, na licu, na očima, slikaju grlo kod grlobolja i uz opis popratnih simptoma dobiju adekvatan savjet ili

Pedijatrijska ordinacija dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped Grižanska 4, Zagreb 01/299 5543

MaminoSunce 63

Kada započeti čitati djetetu? Ivona Vranaričić

64 MaminoSunce

ikad nije prerano za početi čitati svom mališanu. Zapravo, poželjno je čitati bebi već u prenatalnoj fazi, dakle dok se još nalazi u maminom trbuhu. Naime, slušanje majčinog/očevog glasa razvija

slušnu osjetljivost na glasove i govor. Oko 23. tjedna trudnoće se uspostavljaju veze među neuronima u dijelu mozga koji je zadužen za zvuk. Kad taj centar počinje funkcionirati, vaša bebica može čuti niskofrekventne zvukove u maternici, među kojima je i majčin glas te zvukovi kojima je okružena, a to su otkucaji majčinog srca, cirkulacija, majčino disanje i slično. Znanstvenici se slažu da zvukovi imaju veliku važnost u zdravom formiranju mozga! Dokazano je da zvukovi koje dijete čuje u majčinom trbuhu stimuliraju razvoj dječjeg mozga, osobito središte koje je zaduženo za razmišljanje. Kad se razvije bebin sluh, glasovi roditelja počinju umirujuće djelovati na nju i stvara se rana povezanost. Kad se beba rodi, čitanje prije spavanja (koje ne mora trajati više od pet minuta), vrlo je poželjno. Morate imati na umu da je tad bebi zanimljiviji vaš glas i blizina, nego sam sadržaj ili vrijeme čitanja. No kako dijete bude raslo, polako će pokazivati više interesa za neke priče, boje i oblike... U dobi od oko pet mjeseci većina beba pokazuje interes za jarke boje pa je tada pravo vrijeme za slikovnice. Pokazujte djetetu slike i izgovarajte nazive svega što je na njima. U ovom uzrastu, beba još ne razumije značenje riječi i njena pažnja će trajati kratko pa joj ne morate čitati dulje od desetak minuta. Međutim, kako bude rasla, rast će i njena pažnja pa će vremenom sve duže uživati u druženju sa slikovnicama. Beba starija od šest mjeseci već postupno

MaminoSunce 65

počinje povezivati riječi sa slikama koje joj pokazujete. Naravno, ona još ne zna govoriti, ali je već sposobna upamtiti gdje se koja slika nalazi. U dobi od oko godinu dana izgovarat će “va va” kad joj prstom pokažete psa i unaprijed će znati što je na sljedećoj stranici. Nakon što je dijete pokazalo interes za slikovnice i pjesmice, posebno one koje se rimuju, možete u vašu rutinu uvesti i kratke priče, koje su djeci zanimljive i lako im okupiraju pažnju. Dijete će na vaše čitanje reagirati pljeskanjem, odobravanjem, okretanjem stranica, a vremenom će tražiti da mu se čitaju točno određene slikovnice, priče ili pjesmice, koje su ga zainteresirale više od drugih. Čitanje u ranoj dobi nije samo aktivnost koja doprinosi povezivanju, već utječe i na razvoj djeteta te ima velik utjecaj na razvoj kognitivnih sposobnosti, pamćenje, razvoj vokabulara u budućnosti i naviku čitanja u odrasloj dobi. Istraživanja pokazuju da što je veći broj riječi koje dijete čuje u prvim mjesecima života (bilo kroz razgovor ili kroz čitanje), to je bolji njegov govorno-jezični razvoj, imaju jaču verbalnu komunikaciju i bolje usvajaju nove riječi. Psihologinja Anne Fernald kaže kako je dobrobit čitanja toliko velika da bi roditeljima njezinu važnost trebalo usporediti s hranjenjem! Znanstvenici su otkrili da djeca kojoj se čita kasnije budu uspješnija u školi pa čak i da

66 MaminoSunce

pronalaze bolji posao i imaju kvalitetniju vezu te brak. To ima logike, budući da dok čitate djetetu, ono sluša zvukove koje proizvodite, ali i emociju koju mu prenosite, a to potiče emotivni i društveni razvoj. No, da se zadržimo i na samom djetinjstvu, predčitalačke vještine izuzetno su važne. Ako im se redovito čitalo, djeca će u školu doći s većim rječnikom, dužim razdobljima u kojima mogu održavati pažnju,

većim razumjevanjem knjiga i tekstova i stoga vjerojatno imati manje poteškoća pri učenju samog čitanja. No zapamtite, čitanje djetetu namjenjeno je njemu, a ne vama. Stoga, ako se dijete nakon nekoliko minuta počne buniti ili na bilo koji način pokazivati nezadovoljstvo, odmah prestanite s čitanjem, jer bi dijete čitanje moglo početi povezivati s neugodom, a to je ono

što najmanje želimo. Uvijek možete ponovno pokušati sutra! Biti će dana kad ćete naizgled samo prelistati knjigu i onih kad ćete istu priču pročitati tri puta od korice do korice. O da, i na to budite spremni - čitati njihove omiljene knjige iznova i iznova! Djeca najčešće u toj dobi još nisu svjesna stvari koje radimo za njih, ali itekako pamte stvari koje radimo s njima!

MaminoSunce 67

Marina Milković, magistra psihologije

Kao ljudi imamo sposobnost regulirati različite aspekte vlastitog funkcioniranja kako vanjskog tako i unutarnjeg. Možemo regulirati vlastito ponašanje, emocije, misli, nagone i drugo

KOREGULACIJA ključ razvoja samoregulacije kod djece i mladih

pravljanje našim emocijama omogućuje nam emocionalna regulacija o kojoj najčešće govorimo kada govorimo o samoregulaciji. Ona je zapravo sposobnost učinkovitog upravljanja

68 MaminoSunce

emocijama i odgovaranja na neko emocionalno

iskustvo. Prema jednoj sveobuhvatnoj definiciji, emocionalna regulacija podrazumijeva vanjske i unutrašnje procese odgovorne za motrenje, procjenjivanje i mijenjanje emocionalnih

reakcija, posebno njihovog intenziteta i trajanja, a u svrhu postizanja ciljeva (Thompson i Meyer, 2007). Reguliranjem naših emocija, mi ne mijenjamo emociju, ne postajemo sretni kad smo zapravo tužni, već prilagođavamo intenzitet i trajanje emocionalne reakcije.

KOREGULACIJA

Važnu ulogu u razvoju različitih aspekata

samoregulacije kod djece imaju odrasli koji o njima brinu: roditelji, odgajatelji, učitelji, treneri... Ovaj interaktivni proces oblikovanja i podrške razvoju samoregulacije od ranog djetinjstva do mlađe odrasle dobi kroz međuodnos djece i mladih te značajnih odraslih naziva se koregulacija (Rosanbalm i Murray, 2017). Postoje tri glavna načina na koje odrasli koji brinu od djeci mogu podržavati i usmjeravati

MaminoSunce 69

razvoj samoregulacije kod djece (Rosanbalm i Murray, 2017). Prvi način je uspostavljanje toplog, njegujućeg i podržavajućeg odnosa kroz koji se odgovara na potrebe djeteta. To podrazumijeva pokazivanje interesa za unutarnji svijet djece i mladih, prepoznavanje znakova koji ukazuju na njihove želje i potrebe, poštivanje njihovih individualnih karakteristika te bezuvjetnu posvećenost i brigu. Drugi način je osiguravanje sigurnosti i strukture u

70 MaminoSunce

okruženju u kojem djeca i mladi odrastaju. To podrazumijeva stvaranje okruženja u kojem se djeca osjećaju fizički i emocionalno sigurno, u kojem mogu učiti i istraživati u skladu s vlastitim razvojnim mogućnostima te imaju osiguranu konzistentnost i predvidljivost, jasne ciljeve u području regulacije i logične posljedice u slučaju neprimjerenih ponašanja. Treći način je podučavanje u razvoju samoregulacije kroz modeliranje,

usmjeravanje, stvaranje prilika za vježbu te ohrabrivanje napretka u uspješnoj primjeni naučenih vještina.

VAŽNOST SAMOREGULACIJE ODRASLIH U PROCESU KOREGULACIJE

Uspješnost procesa koregulacije uvelike ovisi o tome koliko odrasli uspješno reguliraju vlastito funkcioniranje. Za uspješnu

samoregulaciju važno je da obraćamo pažnju na vlastite emocije i reakcije u stresnim interakcijama s djecom i mladima, na vlastite misli i vjerovanja o tuđim ponašanjima, da koristimo tehnike umirivanja u takvim situacijama te odgovaramo na dječje potrebe učinkovito i suosjećajno (Rosanbalm i Murray, 2017). Doprinos značajnih odraslih u procesu koregulacije ovisi o dobi i individualnim karakteristikama djeteta. Malenoj djeci potrebno je mnogo podrške odraslih u koregulaciji, dok će adolescentima ona biti potrebna u manjom mjeri. Najveće razvojne promjene u kapacitetu za samoregulaciju javljaju se u predškolskoj dobi i u ranoj adolescenciji te su upravo ta razdoblja često „najburnija“. Također, unutarnji i vanjski čimbenici poput temperamenta ili stresnih životnih iskustava mogu dovesti do toga da su neka djeca i mladi osjetljiviji na podražaje iz okoline i skloniji intenzivnijim reakcijama.

PUT KOREGULACIJE KROZ RAZVOJNE FAZE

Kao što je navedeno, u različitim razvojnim fazama očekuje se različita količina podrške značajnih odraslih u koregulaciji, iako je ona potrebna u svim fazama. U nastavku će kroz

MaminoSunce 71

primjere biti opisano što je djeci potrebno kroz koju fazu. Mia (1 mjesec) je novorođenče i u potpunosti ovisi o odraslima te joj je potrebno njegovanje, prepoznavanje znakova koje daje poput plača i adekvatno odgovaranje na njih, struktura i konzistentnost u dnevnim rutinama, fizička i emocionalna utjeha u situacijama frustracije i neravnoteže te prilagodba okruženja s ciljem smanjivanja rizika izloženosti frustrirajućim situacijama (npr. reguliranje buke, topline, udobnosti i slično). Teo (2 godine) je u dobi najranijeg djetinjstva (do 3. godine) te mu je u procesu koregulacije i dalje prvenstveno potreban topao i njegujući odnos sa značajnim odraslima, a zatim i podučavanje osnovnim, jednostavnim, razvojno primjerenim pravilima i očekivanjima, imenovanje emocija odnosno podučavanje u pronalaženju riječi za izražavanje emocija, modeliranje strpljivosti i samoumirujućih strategija te preusmjeravanje pažnje kako bi se reguliralo njegovo ponašanje. Lana (4 godine) je u fazi ranog djetinjstva odnosno predškolske dobi (3 do 6 godina) koje je jedno od ključnih i najintenzivnijih razdoblja u području razvoja samoregulacije i puno promjena te joj uz odnos sa značajnim odraslima dodatno treba poduka

72 MaminoSunce

i usmjeravanje u rješavanju jednostavnih problema, usmjeravanje u pridržavanju pravila i završavanju zadataka, modeliranje i ohrabrivanje samoumirujućih strategija poput disanja, vanjska struktura i resursi za podršku u umirivanju poput različitih materijala te jasne i konzistentne granice i posljedice za njihovo

kršenje koje se daju na čvrst i istovremeno smiren i nježan način. Roko (10 godina) je u razdoblju srednjeg djetinjstva (7 do 12 godina) koje traje većinu osnovne škole te je „najmirnije“ razvojno razdoblje. Roko je uglavnom uspostavio kontrolu nad svojim emocijama i ponašanju,

može odgoditi svoje reakcije i impulse, postao je svjestan svojih kognitivnih i misaonih procesa, ali su istovremeno, s polaskom u školu, očekivanja okoline u području njegovog ponašanja i socijalnih interakcija postala sve složenija. Sve je više pravila koja treba slijediti, sa sve više odraslih i vršnjaka ulazi

u interakciju i sve se više zahtjeva postavlja pred njega. Stoga u ovom razdoblju postoji niz prilika za podučavanje vještinama i učinkovitim strategijama samoregulacije. Roku u ovoj dobi i dalje u procesu koregulacije treba topao, njegujući i podržavajući odnos, zatim podrška u rješavanju sve složenijih problema, modeliranje strategija rješavanja sukoba, podučavanje vještinama suočavanja i samoumirivanja (npr. samoumirujući govor, tehnike opuštanja), vještinama organiziranja i planiranja, prilike za samostalno donošenje odluka i samomotrenje ponašanja te jasna struktura i posljedice. Eva (15 godina) je u razdoblju adolescencije, novom „burnom“ i intenzivnom razdoblju u razvoju samoregulacije. Ema intenzivno proživljava svoja iskustva i emocije te puno toga želi i očekuje u smislu ugodnih i nagrađujućih iskustava (npr. izlasci, zabava, druženja), a istovremeno njezina kognitivna kontrola zadužena za proces donošenja odgovarajućih odluka i planiranje, još nije dovoljno razvijena. Zbog toga se događa da su njezine odluke uvelike pod utjecajem emocija i da su usmjerene na kratkoročno zadovoljstvo, a ne dugoročnu korist. Stoga, uz već spomenuti odnos, Evi u procesu koregulacije treba utjeha i empatija tijekom

74 MaminoSunce

snažnih emocija, ohrabrivanje učinkovitih strategija suočavanja, ohrabrivanje učinkovitog planiranja i svijesti o posljedicama te usmjerenosti na dugoročne ciljeve i završavanje zadataka, usmjeravanje i dijeljenje različitih perspektiva u rješavanju složenih problema i donošenju odluka te davanje prostora za donošenje vlastitih odluka i doživljavanje posljedica tih odluka. Dakle, iako je Evi i dalje potrebna zaštita i kontrola odraslih, ona nužno postaje manja jer Evi treba prilika da sama primjerice donese odluku da će cijelo popodne prije testa iz matematike provesti ne radeći ništa i posljedično vjerojatno dobiti negativnu ocjenu, umjesto da roditelji provedu sate u nagovaranju, pregovaranju, najavljivanju posljedica, objašnjavanju važnosti obrazovanja i slično.

ZAKLJUČAK

Dakle, podrška u koregulaciji djeci i mladima je potrebna kroz sve razvojne faze u različitom obliku, ali često se događa da se ona pruža samo manjoj djeci, dok se s odrastanjem očekuje da, usprkos sve većim zahtjevima iz okoline, djeca sama trebaju regulirati vlastite emocije i ponašanje. Dok u vrtiću djeca još i uče o emocijama kroz različite slikovnice, igre i materijale, kada krenu u školu to često više nije

slučaj te nemaju puno prilika učiti o primjerice učinkovitim vještinama suočavanja sa stresnim situacijama, o tehnikama opuštanja, o povezanosti misli, osjećaja i ponašanja te načinima kako si možemo pomoći kada smo uznemireni. Istovremeno, upravo je „školsko doba“ razdoblje kada postoji najviše prilika za

76 MaminoSunce

ovakvo podučavanje. Razvoj samoregulacije je jedan od ključnih razvojnih zadataka djece i mladih te ima dugoročan utjecaj na njihovo mentalno zdravlje i dobrobit te je stoga vrlo važno omogućiti im kontinuiranu podršku značajnih odraslih. Možemo zaključiti da je osnovna formula u tome što djeci treba

Literatura:

Rosanbalm, K.D., i Murray, D.W. (2017).

Caregiver Co-regulation Across Development: A Practice Brief. Washington, DC: Office of Planning, Research, and Evaluation,

Administration for Children and Families, US. Department of Health and Human Services.

Thompson, R.A. i Meyer, S. (2007). Socialization of Emotion Regulation in the Familiy. In J. J.

Gross (ed.). Handbook of emotion regulation. New York: The Guilford Press.

u razvoju samoregulacije sljedeća: topao i njegujući odnos sa značajnim odraslima, jasna struktura u okruženju u kojem odrastaju te poduka i usmjeravanje u razvijanju vještina samoregulacije. Ona se kod djece i mladih ne razvija „sama od sebe“, već kroz međuodnos s odraslima koji o njima brinu.

Centar Proventus Kružna 81, Zagreb info@centarproventus.hr 01 5813 604 www.centarproventus.hr

MaminoSunce 77

I tate su superheroji Š

to god da se pokvari, tata će popraviti. Tata će raspetljati čvor s bilo koje vezice, vratiti sve perle na potrganu narukvicu, zalijepiti slomljenu igračku koju je mama već zamalo krenula nositi prema smeću... Tate grubim rukama toliko pedantno odmotaju

78 MaminoSunce

Ivona Vranaričić i raspetljaju milijun stvari pa čak i plastelin koji je nekako završio u nečijoj kosi. Tata će pomaknuti teški krevet jer je iza njega pala djetetova omiljena igračka. Za svoje malene pomakli bi i planinu pa što je krevet za njih. Ispod kreveta naći će još nekoliko igračaka, koje nisu toliko omiljene pa se nije ni primjetilo

da nedostaju, ali djeca će biti jednako oduševljenja. Ok, naći će se tu i poneki razmrvljeni keksić, da se ne lažemo. Jer tko bi, bez veze, pomicao krevete. U zajedničkom shoppingu, tate su ti koji guraju kolica, na kraju kupnje otvaraju prtljažnik i ubacuju u njega vrećice, prije čega su otvorili vrata da mama i beba uđu i smjeste se u auto. U restoranu, ako ispadne da je njegovo jelo finije, tata je uvijek voljan zamjeniti tanjure. Pretvorit će tricikl u biciklić kad za to dođe vrijeme, čak i ako se ne sjećaju gdje su spremili baš onaj vijak. Nema veze, pronaći će

najsličniji mogući i napravit će to. Podesit će visinu na romobilu. Nekoliko puta. Otvorit će najčvršće zategnutu teglicu ili bočicu (iako bi i mi uspjele da je nisu toliko zategnuli). Dodat će stvar s najviše police. Tate imaju strpljenja u trenucima kad ga nama ponestaje i um za rješavanje problema i uvijek pronađu način. Tijekom godina tate će popraviti nebrojene stvari. I kad bebe postanu djeca, a djeca tinejdžeri, tate će raspetljati slušalice mobitela i nekako doći do ključeva koji su pali iza radijatora. To je jedna od najljepših stvari u vezi roditeljstva. Ne natjecati se, već nadopunjavati. Vidjeti svog supružnika kako je u nečemu bolji od vas i na tome biti zahvalan. I ne, dragi tate, niste cijenjeni samo kao popravljači igračaka! Vi dajete najveće zagrljaje, najsnažnije plješćete svakom uspjehu, najtoplije (nekad čak i pretoplo) ušuškate dijete i mamu na spavanju, najviše nosite i najglasnije se smijete. I u periodu života kad brak nije samo romantika, to je ono zbog čega vas volimo. I iako se na maminom noćnom ormariću nalaze: bočica, dude, fiziološka, sprej za nosić i rezervna pelena, a na tatinom obično punjač za mobitel i iako najčešće čujemo da su mame superheroji (i jesmo, da se ne lažemo), jer mame nose, rađaju, hrane, mijenjaju se, prolaze kroz bezbroj hormonalnih faza... znajte da ste i vi tate jednako bitna karika! Najkraće rečeno - u nekim stvarima vi se oslanjate na nas, a u drugima mi na vas. I to je sasvim u redu. Važno je da se nadopunjavamo. I da se, upravo zato, naše dijete može osloniti na nas oboje.

MaminoSunce 79

Što moje dijete mora znati

prije polaska u školu? 80 MaminoSunce

Mr.sc. Nataša Šunić, prof.logoped

Mnogi roditelji su često u dilemama pred školu i imaju vječno pitanje: što moje dijete mora znati pred polazak u školu? Kako bismo vam olakšali, iznosimo vam važne činjenice što je potrebno da vaše dijete zna prije nego što krene u školu.

rije polaska u školu, dijete treba čisto izgovarati sve glasove, jer u protivnom ako dijete radi kakve supstitucije (zamjene), omisije (ispuštanja) ili distorzije (iskrivljenja) u izgovaranju, tada dijete može krivo čitati i pisati riječi - kako izgovara tako i napiše riječ. Kao primjer možemo navesti: “Mama, današ šam biva š vuticem u palku i igali šmo še”. Ukoliko vaše dijete tako izgovara riječi, tada će ih tako i pisati, što automatski znači - krivo napisanu riječ. Što se tiče daljnje pripreme za školu, dijete treba imati dobro razvijenu glasovnu i slogovnu analizu i sintezu, što znači da kada postavimo djetetu da spoji glasove/slova “P” “I” “L” “E” u riječ - treba spojiti i znati da je to riječ “PILE”, ili pitati dijete kako bi napisalo riječ “KOKA”, gdje dijete tada treba raščlaniti riječ na glasove. Poželjno bi bilo dobro znati spojiti i raščlaniti riječ koja u sebi ima suglasničku skupinu npr. “STOL”, “VRATA”, “PRST”. Ukoliko dijete nema razvijen fonematski sluh (ima poteškoće zahvaćanja glasova unutar riječi) te još ima i jezičnu slabost (agramatičan govor, krnje rečenice,

MaminoSunce 81

siromašniji vokabular), tada je zasigurno da će imati poteškoća s glasovnom i slogovnom analizom i sintezom, što može dovesti do poteškoća s vještinama čitanja i pisanja ili kasnije do disleksije i disgrafije. Nadalje, treba dobro procijeniti razvoj same grafomotorike (kako dijete drži olovku) te da li je grafomotorno spremno za školu. To uključuje precrtavanje zadanih likova te pravilan slijed potezanja crte. Kod djeteta je potrebna i određena intelektualna razvijenost, gdje se podrazumijeva određena razina razvijenosti svih psihičkih funkcija koje sudjeluju u spoznavanju vanjskog svijeta (razvijenost

82 MaminoSunce

percepcije, pamćenja, mišljenja i opće inteligencije.) Zašto je bitna priprema za školu? Treba li dijete znati pisati i prepoznavati slova? Iako djeca čitanje i pisanje usvajaju po polasku u školu, u predškolskom periodu se razvijaju neke vještine koje utječu na taj proces: W Slušna percepcija (“čuti” glas i znati pokazati slovo) W Vizualna percepcija ( “prepoznati” slovo i imenovati glas ) W Vizualna i slušno-govorna memorija

W Sukcesivne funkcije (praćenje slijeda u vremenu i prostoru) W Vizualno-motorna i slušno - motorna koordinacija W Prostorna orijentacija W Grafomotorika W Jezična kompetencija Upravo zbog auditivne (slušne) i vizualne percepcije, dijete bi trebalo znati prepoznati, pokazati i imenovati glasove i slova te ih i grafomotorno znati realizirati, tj. napisati. Istovremeno se s razvojem percepcije zapaža i daljnji razvoj pamćenja. Osim spontanog pamćenja, moguće je uspješno namjerno pamćenje. Postoji tendencija svrstavanja elemenata po sadržaju, logički, što omogućuje veći opseg pamćenja. U području mišljenja javljaju se složenija uopćavanja i nastavlja se proces sistematizacije usvojenih pojmova. Dijete te dobi može uspoređivati predmete i pojave, raditi jednostavna uopćavanja, ne samo na konkretnom predmetu, već i na skupinama sličnih predmeta. Vrlo je važno da dijete vlada procesima sinteze, apstrakcije i generalizacije jer su to sve osnove za učenje.

Osim navedenih komponenata intelektualne razvijenosti, vrlo je važno da dijete posjeduje pažnju, i to hotimičnu pažnju, koja kod malog učenika početnika varira od deset do petnaest minuta na jednom predmetu. Ta pažnja je uveliko rezultat vježbe u predškolsko doba i preduvjet za praćenje nastave i sudjelovanje u njoj. Vrlo je važno da dijete poznaje svoju okolinu kako bi pojmovi o njoj bili točniji i jasniji. Djeca koja neposredno pred školu poznaju prostorne i vremenske odnose, zatim pojmove koji omogućuju uspoređivanje kvantiteta kao i poznavanje brojeva, brže i lakše svladavaju početnu nastavu.

LOGOPED - Terapija glasa i govora Belostenčeva 3, 10 000 Zagreb Mr.sc. Nataša Šunić, prof.logoped logoped9@gmail.com 091/ 321 9777, 01/ 46 66 222

MaminoSunce 83

Žalovanje nakon

gubitka djeteta

Iva Pupić, dr. med., spec. psihijatar

Gubitak djeteta jedno je od najtraumatičnijih iskustava koje roditelj može doživjeti. Roditelji prirodno očekuju da će umrijeti prije vlastite djece, da će vidjeti kako njihovo dijete odrasta, osamostaljuje se, zasniva svoju obitelj…

oliko smo kao društvo nespremni da se suočimo sa smrću djeteta pokazuje nam i to da ni u jednom jeziku svijeta ne postoji riječ koja bi označavala majke i očeve koji su ostali nakon umrlog djeteta. Muškarac koji izgubi ženu naziva se udovac, žena koja izgubi muža udovica, djeca koja

84 MaminoSunce

izgube roditelje su siročad. Roditelji koji izgube dijete ostaju naprosto roditelji. Bez obzira radi li se o bolesti, samoubojstvu, ubojstvu, nesreći, mrtvorođenom djetetu, namjernom ili spontanom pobačaju, gubitak djeteta izaziva u roditeljima unutrašnju smrt koja traje izvjesno vrijeme.

Kako tuguju majke, a kako očevi

Roditelji koji tuguju osjećaju da su usamljeni, otuđeni, izolirani u svojoj tuzi jedno od drugog. Način tugovanja kod muškaraca i žena je drukčiji, određen društvenim utjecajima. Dok su žene sklonije depresivnim reakcijama, muškarci koriste manične obrane kao što su strast za poslom ili povećana potreba za spolnim odnosima. Prema istraživanjima sociologa Judith A. Cooka tuga očeva je najčešće pritajena jer se osjećaju odgovornima da kanaliziraju tugu drugih članova obitelji te tuguju više unutar obiteljskih okvira. Majke češće govore o vizijama i akustičnim zapažanjima koje im na trenutak vraćaju izgubljeno dijete. Bolnije doživljavaju praznike ili rođendane djeteta negoli očevi te utjehu češće traže kod prijateljica i rodbine neko kod vlastitog muža. U prvoj godini nakon gubitka djeteta rijetko koja žena traži muževljevu utjehu i pomoć. Zbog svega toga je vrlo često i brak ugrožen nakon gubitka djeteta.

Smrt brata ili sestre

Djeca su dvostruki gubitnici: smrću sestre ili brata za njih umire ne samo drug u igri, uzor ili suparnik -tjednima i mjesecima, možda i godinama za njih je izgubljena brižljivost i pažnja roditelja. Malo je majki i očeva kojima uspijeva da u prirodnoj isključivosti svoje tuge primijete strahove, pitanja i osjećaje krivnje u svoje djece te da na njih reagiraju, navodi Ursula Goldmann Posch u knjizi “Kad majka žaluje” (njem. Wenn Mütter trauern)

Neki roditelji pokušavaju djetetovu smrt poništiti novom trudnoćom. Neki drugi nesvjesno odaberu jedno od svoje djece za zamjenika mrtvog djeteta koje u svom životu mora ispunjavati sva očekivanja i sjećanja na mrtvo dijete. Roditelji koji nisu proradili traumu dovode dijete u konflikt na način da s jedne strane ono želi održati vezu s roditeljem, a s druge strane želi pobjeći od teških iskustava. Često u takvim obiteljima nema jasnih granica između roditelja i djece, dijete se prerano stavlja u ulogu odraslog ili dolazi do obrata uloga tako da je dijete u psihološkoj poziciji roditelja u odnosu prema svom roditelju koji je „zarobljen“ u svom gubitku. Sve to blokira djetetovu individuaciju i separaciju odnosno djetetov razvoj.

Što trebaju znati roditelji nakon gubitka djeteta?

• Smisao žalovanja je integriranje gubitka u život. Ponovno življenje nije znak da dijete ne nedostaje roditelju već da je ljubav koja se osjeća prema djetetu vječna. • Nemojte pokušavati zaustaviti svoje tugovanje pomoću „zdravog ljudskog razuma“ • Dozvolite sebi sjećanja na dijete, ne izbjegavajte za vas bolne praznike, neka mjesta, zvukove, mirise, susrete • Izražavajte svoje emocije kroz pisanje dnevnika, crtanje, glazbu, fizičku aktivnost • Ne očekujte da će vam ljudi sami pristupiti. Pristupite vi njima. Mnogi ne znaju što bi vam rekli, strahuju da će vas povrijediti, izbjegavaju vas jer se boje smrti.

MaminoSunce 85

Što treba znati okolina o ophođenju s ožalošćenim roditeljima?

• Nemojte se plašiti razgovarati s ožalošćenim roditeljima o njihovom mrtvom djetetu • Ako žele s vama pričati, strpljivo ih slušajte, ne stavljajte sebe u središte pažnje • Izbjegavajte naučene fraze kao „Sve se događa s razlogom“, „Vaše je dijete je na mjestu gdje mu je bolje“, „Hvala Bogu, imate još djece“, “Mladi ste, imat ćete još djece“, „Znam kako se osjećate“ • Nemojte se uvrijediti ako vas odbiju. Unatoč tome nastavite i dalje razgovarati s ožalošćenim roditeljima. Šest do osam mjeseci nakon djetetove smrti većina se roditelja vraća svakodnevnoj rutini. Najgore je, čini se, pretrpljeno. Svi misle da su učinili svoje i da majka i otac polako postaju oni „stari“, no oni to nikada neće biti.

86 MaminoSunce

Ožalošćenim roditeljima je baš pred kraj prve godine nakon gubitka djeteta potrebna podrška njihove okoline, budući da se često događa da su tek sad prevladali svoju unutarnju nijemost i postali sposobni primati pomoć, navodi Usrula Goldman-Posch „Znamo da će i nakon takvog gubitka tuga proći, ali nikada se nećemo utješiti, nikada pronaći zamjenu. Štogod došlo na to mjesto, makar ga trebalo i potpuno ispuniti, ipak ostaje nešto sasvim drugo. Ustvari, i pravo je što je tako. Jer to je jedini način da se ljubav nastavi.“ (Sigmund Freud)

Žalovanje kao sastavni dio života svakog čovjeka

Žalovanje je sastavni dio života svakog čovjeka i predstavlja prirodnu emocionalnu reakciju na stvarni ili simbolični gubitak. Preduvjet

žalovanja osjećajna je povezanost. Utoliko je izraženije ukoliko je gubitak za tu osobu bio veći. Upravo zahvaljujući toj povezanosti prema drugima koju osjećamo, doživljavamo sreću i nalazimo smisao i opravdanje našeg postojanja. Tugovanje koje slijedi nakon gubitka samo je znak i potvrda da smo voljeli, a tužno raspoloženje može nam pomoći da shvatimo život dubljim i smislenijim, piše autor Ivan Buzov u knjizi “Psihoanaliza žalovanja” Tijek žalovanja je individualni proces, ovisi o strukturi ličnosti kao i o kontekstu u kojem se događa. No, obično postoji nekoliko faza koje je potrebno proći da bi se završio proces žalovanja. Ako se osoba zaustavi u jednoj od tih faza, neće moći završiti žalovanje, što se može očitovati u vidu različitih psihičkih i tjelesnih poremećaja. Elisabeth Kubler-Ross je još 1969. u knjizi “O smrti i umiranju” opisala kako se proces žalovanja obično odvija kroz pet faza (tzv. krivulja žalovanja): 1. Negiranje – Ovo se ne događa meni. Dobro sam. Gubitak ili smrt se ne može prihvatiti. Za većinu ljudi je ovo je kratkotrajni mehanizam obrane. U ovoj fazi treba poštovati potrebu osobe da ne prihvaća za nju težak gubitak. 2. Ljutnja – Zašto se ovo dogodilo meni? Što sam skrivila. Nije pošteno. Ljutnja se može iskazivati na različite načine. Osoba može biti ljuta na sebe, na druge, na osobe koje su je napustile. Analizira zbivanja, traži krivca. Često osjeća i zavist prema osobama koje mogu uživati u životu. U ovoj fazi je važno da okolina ne osuđuje

ožalošćenog i da ne doživljava njegovu ljutnu osobno. Ako okolina odvraća ljutnjom samo još više podržava gnjev. Važno je, za ožalošćenu osobu, imati razumijevanja, biti strpljiv i tolerantan. 3. Pregovaranje – Učinit ću sve ako… U ovoj fazi osoba pokušava izbjeći posljedice gubitka, invalidnost, odnosno smrt, nesvjesno vjerujući da će biti nagrađena za svoje dobro ponašanje. 4. Depresija – Nedostaje mi, ne mogu bez nje/njega. U ovoj fazi osoba počinje shvaćati da je gubitak nepovratan. Depresija je često praćena osjećajem stida i krivnje. U ovoj fazi ožalošćenog ne treba razveseljavati i uvjeravati da ne treba biti žalostan, jer je važno da žaluje i da mu se osjećaji procesuiraju. No treba uvijek imati na umu moguću suicidalnost koja prati depresiju. 5. Privaćanje – Sve će biti u redu S ovom fazom žalovanje se privodi kraju. Ožalošćeni se pomiri sa situacijom, prihvaća gubitak i nastavlja živjeti s njime. Često se može javiti i osjećaj krivnje što se može veseliti nekim situacijama i uživati u druženju s drugima.

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Đorđićeva 26, 10000 Zagreb 01/345 7518 info@poliklinika-djeca.hr poliklinika-djeca.hr

MaminoSunce 87

Sve za mame i bebe - BabyLand

BabyLand megastore – Najveća specijalizirana trgovina dječjim kolicima i dječjim namještajem u Hrvatskoj! Megastore BabyLand u WESTGATEU sadrži najveći izbor dječjih kolica i dječjeg namještaja, te puno zanimljivih igračaka za vaše mališane. BabyLand trgovina nalazi se u centru Westgate Shopping City kod Zaprešića, najvećem shopping centru u Hrvatskoj! Trgovina se nalazi na 1. katu centra, u velikom prostoru gdje možete pronaći sve što vam je potrebno za trudnoću i nakon nje. Opskrbite se svime potrebnim za vas i vašu bebu – od bebinih prvih dana pa sve do predškolskog uzrasta.

Dječja kolica

Iz široke ponude vrijedi izdvojiti veliki izbor vrhunskih brendova dječjih kolica od kojih posebnu pažnju privlači Bebetto – brend koji se profilira u vodeći

88 MaminoSunce

brend u Hrvatskoj svojom kvalitetom izrade i inovacijama, te Kunert – vrhunski omjer cijene i kvalitete. Također tu su i UPPAbaby, Nuna i Leclerc – svjetski poznati brendovi najviše kvalitete, te mnogi drugi brendovi kao što su, Kinderkraft, Easywalker, Ergobaby…

Autosjedalice, bicikli, tricikli...

Velik dio BabyLand ponude čine i autosjedalice, tricikli, bicikli i hranilice. Tricikli

a tu su i ostali kvalitetni brendovi kao što su Fillikid, Kinderkraft, Maltex, Oribel, 4Moms, Doona, Sofija i drugi.

Dječji namještaj

Kinderkraft apsolutni hit izrazito su izdržljivi i kvalitetne izrade – mogu služiti djeci dugi niz godina uz mnoge opcije podešavanja. Autosjedalice najpoznatijih brendova najviše sigurnosti kao što su Avionaut, Nuna, BeSafe, Maxi Cosi, i Kinderkraft također su dio BabyLand ponude. BeSafe nudi maksimalnu skandinavsku sigurnost od prvih bebinih dana – bez kompromisa. Maxi Cosi i Nuna poznati su brendovi koji već dugi niz godina svojom kvalitetom dominiraju tržištem, dok Avionaut svojom sigurnošću i inovacijama postaje jedan od najboljih izbora u ponudi.

Oprema za mame i bebe

Iz ponude opreme za bebe i mame vrhunski brend BabyOno nudi zaista ogroman izbor – od plišanih i edukativnih igračaka, preko opreme za hranjenje, kupanje i svega potrebnog za ugodan san, pa sve do opreme za mame koja uključuje između ostalog i izdajalice, grudnjake za dojenje i steznike… Svima dobro poznati brend Ergobaby sa svojim vrhunskim nosiljkama također možete pronaći u BabyLandu,

U BabyLand ponudi također pronađite veliki izbor dječjeg namještaja. Bellamy dječje sobe posebice su atraktivne, odlična izgleda, funkcionalnih rješenja i praktičnosti. Široki izbor stilova omogućava da odaberete namještaj i sobe za svaki ukus, sve to vrhunske kvalitete. Dječji kreveti ACMA sa veselim dječjim motivima, te kvalitetne i jednostavne izrade odličan su izbor za svakog mališana, a ukoliko je potrebno u ponudi imamo i odlične BMS krevete na kat izrađene od kvalitetnog punog drva – garantirano da izdrže dugogodišnje korištenje. Ovo je samo dio ponude koja se nalazi u megastore BabyLand WESTGATE (1. kat), stoga trk u BabyLand, te se na licu mjesta uvjerite u kvalitetu i širinu ponude. Također, BabyLand ima svoje trgovine u Splitu i Varaždinu, te web trgovinu za jednostavno i bezbrižno shoppingiranje iz udobnosti naslonjača. Putem web trgovine osiguravamo razne opcije plaćanja i sigurnu dostavu na kućnu adresu. Posjetite nas na: wwwBabyLand.hr

MaminoSunce 89

Strani jezik u doba korone

eć nam je odavno po znato da interes djeteta za nečim novim (u ovom slučaju za stranim jezikom) opada ukoliko

90 MaminoSunce

Tena Bukna, prof

tomu nije izloženo u kontinuitetu i ukoliko ga se iznova ne motivira zanimljivim metodama i sadržajima. Također, svi dobro znamo da

Svi mi roditelji i učitelji imamo osjećaj da je sve stalo pa je tako i normalan razvojni put u učenju stranih jezika naše djece nekako „na čekanju“. Dakako, nikako ne želimo izgubiti dragocjeno vrijeme i lišiti našu djecu mogućnosti da i u ovo nezgodno vrijeme nešto novo nauče.

mlađa djeca jedva čekaju školu, vole učiti i vole naučeno pokazati. No, tom kontinuitetu su najveći „neprijatelj“ školski praznici, vrijeme kada djeca (zasluženo) zaborave što su prethodno radila i osvježavanje znanja je po završetku praznika prijeko potrebno. Što tada roditelji mogu učiniti? Mogu pokrenuti

tzv. malu školu, metodu iznimno popularnu kod učitelja stranih jezika koji su ujedno i roditelji. Sve što vam treba za malu školu je pristup internetu i bilježnica (za vas, ne za dijete). Mala škola se bazira na principu ponavljanja i testiranja. Konkretno govoreći, svakog biste dana svojemu djetetu trebali zadati pet riječi; tijekom igre (npr. a teddy bear), tijekom ručka (npr. rice), tijekom pospremanja (npr. a bed), higijene (npr. a shower) ili slobodnog vremena (npr. crayons). Riječi trebaju biti usko vezane uz ono što dijete u tom trenutku radi, odnosno, jednostavan vokabular sastavljen isključivo od predmeta, aktivnosti i pojava s kojima se dijete svaki dan susreće. Unaprijed si zabilježite tih pet riječi koje ćete dijete naučiti kroz dan. Tijekom dana izložite dijete tim riječima, a na kraju dana ga ispitajte da ih ponovi. Možete koristiti metode pokazivanja, pjesmu, pogađanje, mimiku, glumu, video i slično. Kada dijete stekne svakodnevnu naviku male škole bit će spremno na ispitivanje na kraju dana i tako neće „ispasti“ iz ciklusa učenja stranog jezika. Možda se čini jednostavno, ali to je čak 35 novih riječi tjedno, što je sasvim dovoljno da vaše dijete i dalje nastavi uspješno učiti strani jezik.

ŠKOLA STRANIH JEZIKA SMART Palinovečka 19 (Vrbani III), Zagreb 01/3874 355, 091/3874 355 info@smart-jezici.hr www.smart-jezici.hr

MaminoSunce 91

¤ u j n a t i č a n m a v a l a v H

Mamino Sunce | broj 82.

Articles inside

Strani jezik u doba korone

Žalovanje nakon gubitka djeteta

KOREGULACIJA - ključ razvoja samoregulacije kod djece i mladih

Kako i kada je najlakše zanijeti?

Što moje dijete mora znati prije polaska u školu?

Covid

Postani udomitelj

Prevencija virusnih bolesti

Što beba treba?