66
18+
KNJIGA O NEŠTO DRUGAČIJIM MUŠKARCIMA
KO TE NE PRIHVATA, PUSTI GA DA ODE
Ja ne znam kako bih počeo, a ljudi kažu najbolje od početka, pa ću probati. Rođen sam kao vrlo mlad 20.09.1979. u jednom malom selu u Bosanskoj Posavini, gdje i dan danas živim. Starci su mi bili jako mladi kad su me dobili, otac 39, a mama 41 godinu. Kod nas to zovu, tj. mene - isprdak. Kažu da su takva djeca uglavnom inteligentnija od druge, što se u mom slučaju kao dokazalo da je istina. Prije nego sam krenuo u školu, znao sam čitati i pisati i gutao sam enciklopediju. Naravno da sam s tim znanjem na testiranju bio ubjedljivo najuspješniji. To mi naravno nije ništa bog zna pomoglo u životu, osim da se pravim pametan.Tu glupu naviku da se pravim pametan imam i danas. U osnovnoj školi čisti odlikaš. Iako mi nikad nitko nije pomogao oko zadaće niti bilo čega drugog. Imam brata koji je 12 i sestru koja je 13 godina starija od mene. Mama mi je čitav život radila po njivama, što svojim, što tuđim. I ja sam naravno. Stari mi je živio i radio u Njemačkoj od 1969. godine. Tako da je meni, dok sam bio mali, bio potpun stranac kad je dvaput godišnje dolazio kući. Mislim da me je odnos sa njim, ili nedostatak istog, većinski i formirao u životu, na najrazličitije načine. Kao vrlo mlad sam shvatio da sam drukčiji od ostale djece. Družio sam se sa curicama, a sa dječacima sam se igrao mame i tate. Naravno, ja sam uvijek bio mama. Uglavnom, u 80-tim kad nam ništa nije falilo, ali ništa bog zna nismo ni imali, ja sam shvatio da je u redu biti homoseksualac. Odnosno, da takvi ljudi stvarno postoje. Dobro se sjećam da je kod mog komšije u poljskom WC-u bio tragičan nedostatak toalet papira. Umjesto toga su bile izrezane novine. Od kojih su neke bile škakljivog sadržaja iliti porno časopisi. I ja sam pri jednoj takvoj „avanturi“ pročitao naslov ON I ON SE VOLE! I to mi se urezalo u sjećanje do današnjeg dana. Možda me je to i uputilo, tko će ga znati. Kad sam počeo odrastati, jer to se desilo kad sam imao 6-7 g, shvatio sam da mene uzbuđuje pomisao na dječake, a ne na curice, kao što je „trebalo“ biti. Naravno, to sam držao isključivo za sebe. Kad sam imao nepunih 13 godina počeo je rat. Tada se u moje selo doselio momak u kojeg sam se zaljubio kad sam ga na slici vidio. Ta opsesija je trajala, pa u stvari nikad posve nije ni prestala. Počeli smo se družiti kad je meni bilo 16, a njemu 22 godine. Voljeli smo se jako, on mene kao prijatelja, a ja njega i kao muškarca. Zbunjivalo me njegovo ponašanje, jer smo u nekoliko navrata imali jako bliske kontakte. Ja sam se tada bojao vlastite sjene i nisam se usuđivao prijeći neku granicu. Iako je to bilo sve što sam želio. Dvije godine smo se intenzivno družili, čisto prijateljski, pa se odselio u grad i nedugo poslije toga je otišao u Njemačku. Iz Njemačke je samo meni slao pisma, koja ja naravno i danas imam, 2 slike, koje naravno imam. Ne znam zašto, u jednom od tih pisama je nacrtao trokut, on, jedna prijateljica (s kojom je on kao želio biti) i ja, i podebljao je liniju između njih dvoje i napisao “ipak nešto više”. Kao da je želio
