White Swan
BETONSKO DETE Pitao sam se kako započeti pisati o nečemu što je definisalo mene kao osobu u vrlo kasnom periodu mog života – ne baš definisalo per se, jer to što sam gay me ne definiše kao osobu, to je samo dio moje ličnosti, ali me je definisalo u smislu da spoznam sebe. Da ne bude zabune, da sam to što jesam spoznao sam vrlo rano. Kao petogodišnji dječak sam znao, ne da nije nešto sa mnom uredu, ali da jednostavno nisam kao ostali. Naravno, tada nisam ni znao šta je homoseksualnost, biti gay, sta su hormoni ili strast, ali sam odmah prihvatio sebe bez suvišnih pitanja i razmišljanja da li je to „normalno“. Kako su godine prolazile, sve sam više shvatao da ja zaista nisam kao ostali dječaci. Vrlo rano sam spoznao seksualnost i tu vrstu privlačnosti (mislim sa nekih 8-9 godina). Čak sam tada i prvi put masturbirao. Ta masturbacija je bila pa. . . poprilično čudna. Znao sam ja da sam muškog roda, ali u maštarijama prilikom mastrubacije sam sebe zamišljao u ženskom obliku koja je sa muškarcem. Ovo zaista
18+
KNJIGA O NEŠTO DRUGAČIJIM MUŠKARCIMA
sam diplomirao na Filozofskom fakultetu. Studij filozofije omogućio mi je upoznavanje sa svim teorijama koje su mi omogućile da nanovo iščitam sam sebe i tako bez ikakvih dvojbi prigrlim sebe i svoj identitet. Nikada nisam imao dečka, a zaljubljivao sam se i još se zaljubljujem u muškarce. I nikada nisam nikome prišao niti otkrio svoje osjećaje. To je možda zato što još nisam out. Svoju seksualnu orijentaciju priznao sam najbližim prijateljicama i prijateljima, i nekim ljudima iz struke s kojima svakodnevno surađujem. Svojoj obitelji i poznanicima nikada se nisam outao. Ne znam kako bi na to reagirali moji roditelji, iako mi se čine iole liberalnijima, možda je kočnica njihova „zamolba“ da svakoga toleriraju, ali da ne bi voljeli da im je dijete to. Iako mislim da i oni, ali i drugi koje poznajem a kojima se nisam outao, vjerojatno kuže. Izgleda da je to ono što se naziva prešutni ugovor s patrijarhatom. Izgleda da sam iz ormara iskoračio samo u dnevni boravak. Pitam se: gdje li je ona buntovnost i izravnost koju sam imao kao dijete, sada kada poznajem sve feminističke i queer teorije, sada kada sam izučio i što je performativnost i dekonstrukcija. Na neki način živim na granicama, u ormaru i izvan njega. Sve je situaciono i zahvalan sam na ovakvoj poziciji, jer sam sebe mogu preispitivati u različitim situacijama, zar i to nije queer? Eto, dovršavam svoju priču, manjkavu, ali najosobniju koju sam dosad napisao. Polako ću zatvoriti poluotvorena vrata ormara i vratiti se drugim vrstama priča i tekstova, pobjeći u teoriju, govoriti u terminima, uredno se posložiti u fusnote. Pišem pod pseudonimom i zasigurno ovo nije izlazak iz ormara, ali ako nisam ja, moja priča je out i žudi onog Drugog koji će se prepoznati u njoj, koji će je prihvatiti kao svoju priču.
73
