Zahvalnost dugujem i Mladenu na autorskoj obradi i uobličavanju obilnog i inspirativnog materijala koji su intervjui obezbijedili, te Ivanu na smještanju knjige u savremene teorijske okvire kroz svoj pogovor. Hvala i Dini na lekturi, te Feđi, još jednom, na prelomu i dizajnu knjige. I za kraj, želimo se zahvaliti i Fondaciji Planet Romeo koja je podržala nastanak ove knjige, te Ambasadi Norveške u BiH koja je finansirala štampu.
JA SAM HAINSIA OLINDI Kolumnistica sam jednog LGBT portala. Od mene je zatraženo da napišem jedan tekst kao uvod u knjigu koju ćete upravo pročitati. Želim da je pročitate. Ne zbog mene, ja sve već znam, ne zbog ljudi koji su svoje priče napisali, oni su to već proživjeli. Ovu knjigu pročitajte, dragi moji, zbog sebe. Voljela bih da je pročitaju oni koji uopšte nemaju dodir sa muškarcima poput ovih koji su svoje živote prenijeli na papir, voljela bih da je pročitaju zadrti, neupućeni, uskogrudni, konzervativni, i najviše oni koji ne znaju zašto su protiv nečega i nekoga čiju priču uopšte ne poznaju. Gej muškarci i svi ostali muškarci drugačijeg „opredjeljenja“ u BiH. To je tema. Ja razumijem kako je to biti “drugačiji”, neprirodan, neshvaćen i neprihvaćen. Znate li Vi? E, vrijeme je da saznate. Svaka priča sadrži nit koja se ponavlja i poput paukove mreže sastavlja cjelinu, gdje je sve na svom mjestu na prvi pogled, ali tek kad počnete pratiti nit, njenu dužinu, komplikovano tkanje i njen susret sa ostalim nitima, vidjet ćete koliko boli, straha i svega ostalog samo jedna jedinka zvana “gej“ mora proći na Balkanu da udahne slobodno zrak. Idem direktno na temu, a poetiku i patetiku bacam pod noge, i ljudskim riječima se obraćam Vama, dragi čitatelju, koji ne znate ili tek naslućujete kakav je to život koji netko mora živjeti u skrivanju. Peder, peško, peškić, depre, peša... Nema kraja tome. To je lanac neprekidnog mentalnog i često fizičkog zlostavljanja koje nitko ne vidi i ne čuje. Od malih nogu dječaka uče da bude muško, da uguši suze, da uzme kamion, ali nipošto i lutku. Od malih nogu počinje trening za „prave muškarce“, i na najmanji znak pederluka, žene pljuju po tri puta u svoju košulju, a očevi uzimaju šibu ili negiraju postojanje tog djeteta. Pubertet donese najgore i najbolje razdoblje za gej muškarca. Možda
18+
KNJIGA O NEŠTO DRUGAČIJIM MUŠKARCIMA
Nadamo se da ćete uživati u čitanju! Saša Gavrić, direktor Sarajevskog otvorenog centra
7
