Rad u parovima

5.2.4.Rad u parovima

Rad u parovima se mo že shvatiti kao podvrsta grupnog rada sa tom napomenom da su u timu uvijek samo dva člana. Oni mogu raditi zajedno na nastavi, ali i izvan nje u okviru

pisanja seminara ili domaćih zadaća, učenja i slično. Učenici u ovom obliku rada mogu

raspravljati o obra đenimtemama ili zadacima koje moraju riješiti, mogu se me đusobno ispitivati (recimo, u vrijeme ispita mnogi tra že " žrtvu" koja će ih ispitati i saslušati), mogu si

pomoći u rješavanju pojedinih zadataka, a vrlo često se zadaci zadaju tako da se formiraju

timovi koji ga onda zajedno rješavaju. Na taj način učenici uče jedni od drugoga, me đusobno si pružaju podršku, me đusobno se kontroliraju, ispravljaju, dopunjuju i poučavaju 50 .

Rad u parovima pozitivno utječe i na razrednu disciplinu – učeničko me đusobno "brbl janje" se pretvara u koristan razgovor i aktivan rad 51, a i učenicima je često puno lakše

komunicirati sa svojim kolegama nego sa nastavnicima. Prisniji su, mogu se bolje razumjeti i mogu puno opuštenije objasniti koji je njihov problem bez straha da će bi ti kritizirani ili upitani "pa kako to ne razumiješ?". Oni učenici kojima je upućeno pitanje će moći na

jednostavniji način objasniti problem, na jeziku razumljivom svima, bez previše ustručavanja

ako objašnjenje nije "stručno" – poanta je da se problem ri ješi, a kada se riješi, i kada se

shvati, puno je lakše formirati rečenice da zvuče "profesionalno" i "stručno".

Naravno, uvijek se mo že dogoditi da neki učenici nemaju razumijevanja ili strpljenja za

objašnjavanje, pa se zato kao preduvjeti postavljaju radna disciplina obaju partnera (da oba partnera poštuju dogovorene obaveze u radu, da ni jedan ne zaostaje u radu), me đusobna susretljivost u ispomoći, zajednički interes prema radu, a zadaci trebaju biti zajednička preokupacija obaju partnera 52 .

Faze rad a u parovima su 53 :

1.pripremna faza

2.faza samostalnog istraživačkog rada parova

3.faza prezentacije

U pripremnoj fazi se formiraju parovi, broj parova te se svakom paru dodijeljuje njihov zadatak sa točno naznačenim ciljem istog. U fazi samostalnog istraživ ačkog rada parova se zadatak realizira, odnosno, svaki par rješava svoj zadatak, dok se u fazi prezentacije dobiveni

50Jelavić [7: 40] 51Jurčić [9: 47] 52Poljak [13: 156] 53Stevanović [14: 147]

rezultati objedinjavaju i prezentiraju ostalim parovima. 54

Karakteristike koje se razvijaju kroz ovaj oblik rada su, izme đu ostalog, i napuštanje egocentričnog stava učenika, njegovanje sposobnosti razumijevanja i prihvaćanja tu đih gledišta i stavova, njegovanje suradničkih odn osa u druženju i učenju te svijest da se zajedničkim radom postižu bolji rezultati 55 .

5.2.5.Individualni rad

"Najsamostalnija" vrsta samostalnih oblika rada je individualni rad u kojem učenik

dobiva svoj zadatak, ne ovisi o nikome, ne sura đuje s drugima i samostalno rješava dobiveni

zadatak na način i tempom koji njemu najbolje odgovaraju. 56

Zadaci koje učenici dobiju se mogu me đusobno razlikovati, ali i ne moraju. Kada učenici

dobiju zadatak, pretpostavlja se da će učenik taj zadatak onda i samostalno r iješiti. Kao i kod

drugih samostalnih oblika rada, tako i ovaj započinje frontalnom nastavom gdje nastavnik

daje upute učenicima kako da odrade dobiveni zadatak, koji načini rješavanja su dopušteni,

koja su pravila rada, eventualno koji je rok izrade i ost ale potrebne informacije. Nastavnik zadatke mo že zadati usmeno ili pismeno, ali bez obzira na način zadavanja zadataka, učeniku

uvijek mora biti jasno koji je zadatak, koji je cilj zadatka i koje su upute za rješavanje. 57

Prednosti

Sve što učenik samosta lno nauči, prouči ili uvje žba, trajno ostaje – ovaj oblik rada je produktivniji i samim time sva usvojena znanja su kasnije primjenjiva u praksi. Kako bi ovaj oblik imao taj efekt, postavljaju se sljedeći zahtjevi 58 : 

racionalno korištenje raspoloživog vrem ena

aktivnost učenika na osnovu psihofizičkih mogućnosti

samostalno rješavanje postavljenih ili odabranih zadataka

davanje povratne informacije

Individualni oblik rada učeniku omogućava potpuno osamostaljivanje – on samostalno regulira vlastite aktivno sti me đu kojima su izme đu ostalog i 59 :  samostalno učenje i stjecanje znanja, navika i umijeća

54Stevanović [14: 147 -151] 55Stevanović [14: 131] 56Filipović [4: 220]; Poljak [13: 162]57Filipović [4: 219, 220]; Poljak [13: 162]58Stevanović [14: 157] 59Stevanović [14: 154]

 biranje redoslijeda obavljanja zadataka

odre đivanje tempa rada

kontroliranje i evaluacija vlastitog rada

praktično primjenjivanje stečenog znanja

U individualnom obliku rada sve ovisi o tome kolik o je učenik motiviran i anga žiran –

učenici su pojedinačno stavljeni u direktan odnos prema odre đenim zadacima nastavnih sadr žaja koje moraju individualno rješavati, pa krajnji uspjeh ovisi o anga žiranosti svakog pojedinca. Ako učenik želi dobre rezultate, on mora biti svjestan da se za njih treba jako i potruditi. To u ovom slučaju i nije toliki problem jer svatko tko dobije neki zadatak i (skoro)

potpunu slobodu u rješavanju, na kraju i smisli način koji njemu najbolje odgovara. Učenik je

neovisan o drugi ma – radi svojim tempom i načinom rada, ima svoj redoslijed i plan radnji,

prati samo svoje ideje, što u konačnici dovodi do potpunog osamostaljivanja, a s nastavnikom

sura đuje u slučaju ako želi da ga se prekontrolira i da se provjere dobiveni rezultati i li ako mu trebaju dodatne upute. Na kraju se učenik mo že i sam provjeriti jer kroz ovaj oblik rada učenik stvara naviku samoevaluacije – neprekidnog provjeravanja vlastitih rezultata. 60

U individualnom obliku rada je moguće uskladiti učenikove individualn e mogućnosti,

potrebe, interese i razvojne potrebe s odabirom zadatka. Svakog učenika je moguće prikladno

voditi u nastavnim aktivnostima te je moguće ostvariti potpunu individualizaciju učenja.

Kako je isključena suradnja, učenici su uglavnom prepušteni s ami sebi, svom vlastitom znanju i sposobnostima – zbog toga je učenje produktivno, znanja su trajna i primjenjiva u

praksi, učenici se uvode u samoobrazovanje, osposobljavaju se da se slu že knjigama u svim situacijama te se upućuju na samostalnost u radu k oja im je potrebna i u radu na školskim

zadacima izvan nastave (a kasnije i u životu). 61

Nedostaci

Komunikacije u ovom obliku gotovo da i nema (na minimalnoj je razini i to uglavnom izme đu učenika i nastavnika jer je ideja da učenici ne smiju me đusobno k omunicirati dok svaki ne riješi svoj zadatak samostalno). Učenici su sami prepušteni rješavanju zadataka i

nemaju prilike niti mogućnosti razgovarati s drugima (isključena je direktna suradnja s

učenicima i nastavnikom) što mo že, ako se individualni oblik rada prečesto uvodi, dovesti do

toga da se sposobnost govornog izra žavanja zapostavi. Individualni rad na obra đivanju

60Bognar, Matijević [1: 236]; Poljak [13: 163] 61Jelavić [7: 41]; Jurčić [9: 47]; Poljak [13: 163]; Stevanović [14: 154]