PUTOPIS y TRANSALPINA (RUMUNJSKA)
VRHUNSKO ODREDIŠE U SRCU
KARPATA Donedavno ubrajana među 10 najopasnijih cesta na svijetu, Transalpina je sada gotovo u cijelosti obnovljena i sigurna, ali ne i manje atraktivna i izazovna. Jedna je od najljepših cesta na plavoj planeti i kao takva neodoljiva za motoriste i druge avanturiste iz cijele galaksije
D
TEKST I FOTO: NADA BLAŽEVIĆ I DAMIR PRITIŠANAC
o vražje staze, ceste smrti, opasne ceste, predivne ceste i još mnogo drugih naziva koji se koriste za DN 67 c ili Transalpinu, moguće je doći na više načina i iz više pravaca. Gledano od sjeveroistoka Hrvatske, put koji smo odabrali vodi do Batine u Baranji gdje je granični prijelaz za Republiku Srbiju, a zatim slijede Sombor, Subotica i mnoga vojvođanska sela kroz koje prolazi derutna cesta, no bolja ne postoji pa se valja prilagoditi postojećoj. Ovdje na svoje dolaze putni enduro motocikli dok bi „R-onje“ nakon vožnje njome vjerojatno završili na remontu, a njihovi jahači u toplicama. Izlaz iz Srbije je na graničnom prijelazu Horgoš-Roszke nakon kojeg slijedi mađarski grad Szeged. Ovdje je situacija znatno bolja što se tiče prometnica, no budući da put dalje vodi autocestom valja što prije kupiti vinjetu. Kako sam ulaz na autocestu nije baš idealno obilježen može se dogoditi, kao u našem slučaju, da se previdi ta „sitnica“. Tada slijedi preznojavanje jer povratka više nema, a ni benzinske postaje, ni bilo čega drugog za kupnju vinjete. Sljedeća benzinska je tek u Rumunjskoj, nakon graničnog prijelaza Nadlac. Ovdje se možete opustiti jer Rumunjska isključuje motocikle iz sustava naplate cestarine. Doduše ta povlastica i nije baš hvale vrijedna s obzirom da autocesta vodi samo do grada Arada,od granice udaljenog tek
102 y MOTO PULS ožujak 2018.
40-ak kilometara. Ostali dio je trenutno u fazi rekonstrukcije. Nakon toga se prema gradu Devi vozi lokalnom cestom, ako se to uopće može nazvati cestom jer je u izuzetno lošem stanju, usuđujemo se reći dosad najgorem viđenom. Unatoč toj činjenici, promet ovdje nije ni malo reduciran što potvrđuju duge kolone vozila svih kategorija koje se njome kreću. Pretežno su to vozila ukrajinskih, turskih i bugarskih registarskih oznaka s obzirom da je ova cesta dio poveznice starog kontinenta s istokom i izlaza na Crno more. Pravo je čudo da u tom metežu i na tako lošoj cesti nema učestalih prometnih nezgoda. I na ovom primjeru je vidljivo kako se osiromašena Rumunjska još uvijek bori sa posljedicama Ceausescove vladavine. Na rumunjskim cestama se može sresti mnoštvo zaprežnih vozila, ručnih kolica i još kojekakvih prijevoznih naprava iz kućne radinosti. „Impresivan“ vozni park policije svodi se većinom na poodavno istrule „prestižne“ Daewoo Nexie. Sve to izgleda nevjerojatno i nespojivo sa činjenicom da se nedaleko odavde, točnije na DN 67c –Transalpini, vrše testovi, fotografiranja i prezentacije vozila poput Ferrarija, Lamborghinija, Aston Martina, BMW-a, Kawasakija i mnogih drugih eksponiranih proizvođača oktanskih“ zvijeri“, te se onda štampaju kalendari, reklamni katalozi i posteri tih tvrtki, koji krase zidove kuća, garaža, mehaničarskih radionica i ureda diljem svijeta.
Rumunjska neskladu sa zapadnom Europom. S druge strane, prirodne ljepote ove zemlje,u ovom slučaju Karpatsko gorje,Transilvanija ili Transalpina, kao magnet privlače upravo najpoznatije i visoko budžetne kompanije da svoju raskoš i bogatstvo snime i pokažu baš ovdje. Da se ne bi stekla kriva predodžba, treba reći da se vozni park prosječnog Rumunja mahom svodi na uvezena rabljena vozila iz zapadnih zemalja. Njih Rumunji više od desetljeća danonoćno i sustavno uvoze u svoju zemlju. Što se tiče motocikala koji nose rumunjske registarske oznake, oni većinom datiraju iz 90-tih godina prošlog stoljeća. Dakako i tu postoje izuzetci, no ne baš česti. Od Deve do Sebesa, iz kojeg je ishodište Transalpine, ima još 53 km ove užasne ceste. Sebes je gradić na ušću istoimene rijeke u rijeku Moriš. Jednim dijelom rijeka Sebes prati Transalpinu u stopu. Ujedno je taj početni dio ceste i najpitomiji, naizgled vrlo sličan našoj Krndiji ili Papuku. Novo asfaltirani dio ceste blago se uspinje i prolazi kroz pitoreskna sela Petresti, Capalna, Martinie da bi nakon nekoliko desetaka kilometara Transalpina izbila na Tau Bistra, prvo jezero na svom prolasku kroz Karpatsko gorje. Uz cestu se niže par motela u alpskom stilu, a ispred njih su uglavnom natpisi“Bikers welcome“. Do njih su parkirani motocikli koji čekaju svoje jahače, koji bilo da su svratili na konak ili pak samo na kraći predah. U ovom dijelu se cesta probija kroz gustu borovu šumu. Sljedeći rijeku Sebes u svom gorUžasnom cestom do odlične Taj nesklad materijalnih vrijed- skom toku Transalpina dolazi na drunosti zorno pokazuje u kolikom je go jezero koje joj se našlo na putu,
