PRILAGODBA PREHRANE KOD INZULINSKE TERAPIJE Josipa Matanić, mag. nutricionizma dr. sc. Eva Pavić, univ. spec., dipl. ing. Služba za prehranu i dijetetiku KBC Zagreb Prehrana kod šećerne bolesti temelji se na uobičajenim principima pravilne prehrane. Mediteranski način prehrane, koji karakterizira visok unos nezasićenih masnih kiselina, može poboljšati metabolizam glukoze i smanjiti rizik za kardiovaskularne bolesti te se oboljelima preporučuje kao jedan od najboljih načina prehrane. Cilj je osigurati odgovarajući energijski unos kako bi se zadovoljile sve metaboličke potrebe i poboljšala kontrola glikemije. Pravilna prehrana zajedno s drugim mjerama liječenja pridonosi pozitivnom utjecaju na zdravlje, postizanju i održavanju ciljane tjelesne mase, odgovarajućih vrijednosti glikemije, krvnog tlaka i lipida te, u konačnici, odgađanju ili sprječavanju razvoja komplikacija. Preporuka je konzumirati raznoliku i nutritivno bogatu hranu u odgovarajućim količinama, a ritam i broj obroka ovisi o vrsti šećerne bolesti (i terapiji koja se primjenjuje). Za bolesnike koji primaju predmiješane inzulinske analoge u dvjema ili trima dozama ili bazal-bolusnu inzulinsku terapiju, preporučuje se konzumaciju hrane rasporediti kroz 3-4 obroka tijekom dana (3 glavna te 1 noćni obrok). Ugljikohidrati predstavljaju glavni izvor energije, izvor su prehrambenih vlakana, daju okus hrani te su glavna odrednica inzulinske doze i postprandijalnog odgovora na glukozu (porast šećera u krvi nakon konzumacije obroka). Kontroliranje unosa ugljikohidrata, bilo brojenjem ugljikohidrata ili procjenom zasnovanom na iskustvu, ostaje ključna strategija u postizanju regulacije glikemije, jer oni su ti koji podižu razinu šećera u krvi nakon obroka. Nisu svi ugljikohidrati isti: ŠEĆERI – pojedinačne molekule ili kratki lanci molekule šećera (glukoza, fruktoza, laktoza, saharoza itd.) – dodani šećeri u zaslađenim napitcima i konditorskim proizvodima te prirodno prisutni šećeri u voću ili mlijeku
34
ŠKROB – duži lanci molekula ugljikohidrata – cjelovite žitarice (zob, heljda, ječam, raž i sl.), mahunarke (grah, leća, slanutak i sl.), škrobno povrće (krumpir, batat, grašak, kukuruz i sl.) VLAKNA – neprobavljivi ugljikohidrati – neškrobno povrće Preporučuje se prednost dati kvalitetnim izvorima ugljikohidrata kao što su cjelovite žitarice, mahunarke, voće i povrće te mlijeko i fermentirani mliječni proizvodi. Ugljikohidratna hrana koja u svom sastavu sadrži vlakna dulje se probavlja te doprinosi boljoj regulaciji glikemije (vlakna usporavaju ulazak glukoze u krvotok) → složeni ugljikohidrati. S druge strane, poželjno je izbjegavati unos industrijskih proizvoda koji sadrže veliku količinu dodanog šećera, visokofruktoznog sirupa (zaslađeni napitci, konditorski i pekarski proizvodi) → jednostavni ugljikohidrati. Sadržaj masti i proteina u obroku također mijenja (usporava) brzinu apsorpcije ugljikohidrata. Dnevni plan prehrane temelji se na unosu određenog broja jedinica serviranja iz šest osnovnih skupina hrane, prilagođenih energijskim potrebama bolesnika. Skupine hrane osmišljene su kako bi se izbalansirao svakodnevni unos hrane koja je po sastavu i značaju u prehrani slična. Jedna jedinica serviranja određene količine hrane iz iste skupine sadrži približno jednaku količinu ugljikohidrata, proteina i masti, a time i približno jednaku energetsku vrijednost. Za svaku skupinu postoje preporuke kolika je veličina serviranja koja predstavlja količinu hrane koju je potrebno unijeti kako bi se zadovoljila jedna jedinica serviranja te koja je hrana po svom sastavu odgovarajuća zamjena. Serviranja se razlikuju za svaku skupinu hrane, a ukupan broj serviranja ovisi o preporučenom dnevnom energijskom unosu.
