1.883,63 KN | 250 € MJESEČNO
Prosječna potrošnja goriva modela Corolla Cross Hybrid u mješovitoj vožnji od 5,0 do 5,4 l/100 km, emisije CO2 od 114 do 122 g/km. Do 10 godina jamstva uz Toyota Relax: 3 godine tvorničkog jamstva + do 7 godina ili 185.000 km (što prije nastupi) dodatnog jamstva koje se aktivira obavljanjem redovitih servisa kod ovlaštenog Toyota partnera prema uputi proizvođača. Za detalje vezane uz Toyota Relax, posjetite www.toyota.hr ili kontaktirajte ovlaštenog Toyota partnera. Toyota Easy financiranje poseban je financijski proizvod kreiran u suradnji s Toyota Financial Services namijenjen kupovini Toyota i Lexus vozila. Više o specifičnostima Toyota Easy financiranja istražite na www.toyota.hr/business/fleet/toyota-financiranje. Mjesečna rata je nepromjenjiva i odnosi se na financiranje u EUR putem financijskog leasinga u suradnji s Toyota Financial Services* u trajanju od 60 mjeseci, s fiksnom nominalnom kamatnom stopom od 5,50 %, administrativnim troškom od 150 EUR-a za potrošače, a 230 EUR-a za pravne osobe i obrtnike te uz pretpostavljenu kilometražu vozila od 50.000 km za ugovoreni period. Učešće iznosi 9.330,00 EUR, s ostatkom vrijednosti 15.988,46 EUR. EKS za potrošače iznosi 5,68 %. Svi iznosi plativi su po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Vlasništvo nad vozilom, Primatelj leasinga stječe ispunjenjem svih ugovornih obveza te plaćanjem ugovorenog ostatka vrijednosti financiranja. Navedeni iznos leasing rata izračunat je korištenjem srednjeg tečaju HNB-a, na dan 20.10.2022.g., te su gore navedeni iznosi informativnog karaktera i podložni promjeni u slučaju promjene srednjeg tečaj HNB-a. Slika je simbolična. Više na toyota.hr.
ZA NAKLADNIKA
Siniša Krajač
Hrvatski olimpijski odbor
Trg Krešimira Ćosića 11 10 000 Zagreb
GLAVNA UREDNICA
Ninna Lara Vidaković
IZVRŠNI UREDNIK
Ante Drpić
UREDNICA PRILOGA
Povijest hrvatskog sporta Ana Popovčić
UREDNIŠTVO
Vinko Knežević, Ana Popovčić, Jura Ozmec, Danira Bilić, Gordana Gaćeša, Saša Ceraj, Radica Jurkin
PRODUKCIJA M 14 d.o.o (Jet-set magazin)
Prisavlje 2 10 000 Zagreb
PRIJELOM Marin Stojić
TISAK
Grafički zavod Hrvatske Mičevečka ul. 7 10000 Zagreb
NAKLADA
2700 primjeraka
NASLOVNICA
Tom Dubravec (CROPIX)
NIKOLINA BRNJAC
Ministrica turizma i sporta o novom Zakonu o sportu
str. 10
NAJBOLJI OD NAJBOLJIH
proglašeni na Velikom danu hrvatskog sporta
str. 30
str. 14
str. 22 KAKO TRENERI ČINE
RAZLIKU Proslavljeni treneri govore o tajni svog uspjeha
DRUGA STRANA
Zrinke Ljutić
str. 32 HRVATSKE
SPORTSKE “RATNICE”
Naše sportašice u prvim redovima svjetskog borilačkog sporta
Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.
www.hoo.hr
e-mail: hoo@hoo.hr
str. 38
IRFAN SMAJLAGIĆ
Vlasnik impozantnih brojki
str. 42
BOOM HRVATSKIH
OLIMPIJSKIH NADA
65 sportaša i sportašica u razvojnom programu
HOO-a
Svijet se još jednom zapitao u čemu je tajna. Vatreni su opet zasjali na najvećoj mogućoj pozornici te su na svojem šestom SP-u u povijesti stigli do brončanog odličja. Pobjeda vrijedna postolja i medalje stigla je protiv Maroka (2-1). Hobotnica na golu Dominik Livaković, u obrani mladi Joško Gvardiol koji je odigrao kao iskusni rutiner, maestro u veznom redu Luka Modrić za kojeg je vrijeme stalo, nezaustavljivi i nezamjenjivi Ivan Perišić… Zapravo, teško je i nezahvalno izdvajati nekoga iz pobjedničkog stroja kojim dirigira Zlatko Dalić. Treća je to hrvatska medalja sa svjetskog prvenstva, druga zaredom nakon srebra iz Rusije prije četiri godine (uz broncu 1998.). Ostajemo trn u oku velikim silama, a posebno će nas pamtiti u Brazilu koji smo izbacili u četvrtfinalu te tako rasplakali jednu od najmnogoljudnijih država. I kod nas se plakalo, ali od sreće, jer dečki u crveno-bijelim kvadratićima iznova su na terenu ispričali lijepu nogometnu bajku i to baš pred božićne blagdane.
Sport na koji smo oduvijek ponosni, u prošlosti, sadašnjosti, a uvjereni smo i u budućnosti. Iz boćanja nam stalno dolaze „kamioni“ medalja, a tako je bilo i sa zadnjih natjecanja prošle godine. Nismo ni najmanje sumnjali da će tako biti! Hrvatska je na Svjetskom prvenstvu koje se održavalo u volo i raffa boćanju u turskom Mersinu osvojila pet medalja. Zlato u disciplini bližanje i izbijanje u krug osvojio je Pero Ćubela, a najsjajnijom medaljom okitili su se i Marin Ćubela i Karlo Šaban u paru. Brončane medalje osvojili su Mario Milićević u brzinskom izbijanju, Marin Ćubela u disciplini pojedinačno klasično i Ana Juginović u preciznom izbijanju u specijalnosti raffa. Možemo im zapljeskati, ali to nije sve, jer stižu i nešto mlađe snage, jednako uspješne. Na SP-u u francuskom Montbrisonu za juniore i mlađe seniore, Hrvatska je osvojila čak sedam medalja. Na najviše postolje penjali su se Žarko Jerčinović (U18) u preciznom izbijanju, Duje Pirić (U23) u preciznom izbijanju te Karlo Šaban i Luka Gašpar (U23) u paru. Srebro je ugrabio Luka Gašpar (U23) u brzinskom izbijanju, a broncu su iz Francuske ponijeli Filip Klarić i Lovro Šipek (U18) u štafetnom izbijanju, Žarko Jerčinović i Ivan Načinović (U18) u paru te Lovro Šipek (U18) pojedinačno klasično.
OLIMPIJCA
Zlatni olimpijac iz Rija oduševljavati svojim rezultatima u trapu, a vrhunac godine bio je u Kairu, koji je ugostio najbolje od najboljih. Iskusnom Zagrepčaninu ruka nije zadrhtala, oko je bilo oštro te je na finalu sezone - President’s Cupu - završio kao konačni pobjednik. Pred naletom našeg Josipa pao je i svjetski prvak Jiri Liptak, a kasnije je i nagrada Golden target, za najboljeg strijelca u trapu na svijetu, otišla u prave ruke. Zasluženo!
NE MOGU BEZ HRVATA
Iz dalekog Biškeka (Kirgistan) dolazi nam potvrda da smo talentirana nacija u borilačkim sportovima, čak i u sambu čiji su najpoznatiji predstavnici bili Khabib Nurmagomedov i Fjodor Jemjeljanjenko za kojeg su godinama govorili da je najopakiji čovjek na svijetu. Na Svjetskom sambo prvenstvu naša Lea Katarina Gobec (24) osvojila je 3. mjesto u kategoriji do 80 kg, a Patrik Sumpor zauzeo je 5. mjesto u combat sambu do 71 kg. Zasluge za njihove uspjehe ima i izbornik
Nastavlja se berba medalja u taekwondou! U TK Marjan
godinama stvaraju šampione, a najnovije otkriće je LENA
STOJKOVIĆ, djevojka koja jednostavno ne može „omanuti“. Nakon što je u svibnju obranila naslov europske prvakinje, popela se i na krov svijeta u kategoriji do 46 kilograma u meksičkoj
Guadalajari. Zlatna djevojka
kojoj su predodređene samo
najveće stvari proglašena je i za sportašicu 2022. godine u izboru HOO-a, uz džudašicu
Barbaru Matić i bacačicu diska
Sandru Perković.
Na istom natjecanju IVANA
DUVANČIĆ (također iz TK
Marjan) stigla je do svjetske bronce u kategoriji do 53 kilograma. Ima nešto magično u tom splitskom klubu…
USPJESI
Nekada smo imali snježnu kraljicu Janicu Kostelić, a danas hrvatsko skijanje ima dvije princeze. Zrinka Ljutić (18) i Leona Popović (25) ove sezone pokazale su da se mogu nositi s konkurencijom u slalomu. Njihovi plasmani među 10 nisu više senzacija nego normalna stvar, a da imamo čak dvije cure blizu vrha, čekali smo 13 godina. U slalomskom poretku su u TOP 10, a pitanje je trenutka kada će naše skijašice do kraja „eksplodirati“ i početi se redovito penjati na postolja, jer su “opasno” blizu. I jednoj i drugoj najbolji je plasman ove sezone šesto mjesto.
Hrvatska se ne treba brinuti za budućnost u hrvanju. Vidjelo se to na Svjetskom prvenstvu do 23 godine u španjolskoj Pontevedri gdje su naši predstavnici osvojili dvije srebrne medalje. Čvrsto i srčano su Petrinjci Pavel Puklavec (-72 kg) i Karlo Kodrić (-82 kg) odrađivali svoje mečeve, a snage im je ponestalo tek u borbama za zlato. Osim toga, Puklavec je postao i svjetski mlađeseniorski prvak, a na Europskom seniorskom prvenstvu osvojio je peto mjesto!
Oni dolaze na velika vrata. Do povijesnog uspjeha u SKOKOVIMA U VODU stigli su Matej Nevešćanin i David Ledinski Oni su srebrni u disciplini sinkro skokova s daske 3 metra na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Montrealu! Dečki već imaju europsku broncu u istoj disciplini, a sada su potvrdili da bi i ovo mogao biti naš sport. I u borilačkim sportovima u naletu su hrvatske snage. Na Svjetskom prvenstvu u KARATEU za mlađe uzraste, a koje se održavalo u Turskoj, u gradu Konyi, Sara Tomić (+ 54 kg) izdominirala je u kadetskoj konkurenciji te se vratila kao zlatna dok je Emi Sgardelli (- 50 kg) stigla do mlađeseniorske bronce . Nešto bliže, u susjedstvu, na Europskom prvenstvu za mlađe seniore u Sarajevu u DŽUDU, Petrunjela Pavić stigla je sa samo jednim ciljem, a to je bilo zlato. Što si je sanjala, to si je i ispunila, stigla je do naslova prvakinje u kategoriji do 78 kg. Čestitke svima!
Lijeva - desna, lijeva
- desna! Sara Beram
bila je senzacionalna na boksačkom Europskom
prvenstvu u Budvi i
stavila broncu oko vrata u
kategoriji do 63 kilograma.
Zadranku iz BK Petar Zrinski
zaustavila je tek u polufinalu
aktualna svjetska prvakinja
Sara Amy Broadhurst, ali
naša 27-godišnja boksačica
ostvarila je najveći uspjeh
karijere. Naklon do poda za
srčanu i uvijek nasmijanu
Saru. Bila je to i rekordna
osma medalja hrvatskog
ženskog boksa u 2022.
na europskim i svjetskim prvenstvima.
INTERVJU: NIKOLINA BRNJAC, Ministarstvo turizma i sporta
Ona nije samo slušala predstavnike krovnih sportskih udruženja, nacionalnih saveza, županijskih sportskih zajednica, akademske zajednice, ali i brojne stručnjake i sportaše s kojima se sastala.
Ministrica Nikolina
Brnjac ih je zaista čula i razumjela. Rezultat je novi Zakon o sportu koji je, odgovorivši na ključne izazove načinom koji je u najboljem interesu sporta i sportaša, postao poticajni okvir za razvoj sporta u državi. Ne sjećamo se da je neki Zakon polučio toliko pozitivnih osvrta kao ovaj, a već sama odredba da se sve njegove odredbe jednako primjenjuju na sustav sporta, parasporta i sporta gluhih daje naslutiti da su promjene korjenite i temeljite, a cijeli Zakon osigurava uključivost. U brojkama to znači rekordni proračun za sport - preko 65 milijuna eura godišnje, dok je 2018. godine bilo izdvojeno tek nešto više od 28 milijuna eura.
ministrica turizma i sporta
Razgovarala: NINNA LARA VIDAKOVIĆ
Fotografije: VEDRAN PETEH / CROPIX
Na pitanje o pomacima u odnosu na stari Zakon, ministrica ne skriva osmijeh koji isijava zadovoljstvo. Kako i ne bi kad je put do rezultata odnosno izrade novog Zakona bio dug i zahtjevan, temeljen na brojnim analiza provedenim u izradi strateškog dokumenta, Nacionalnog programa športa koji je Hrvatski sabor usvojio 2019., a koji je identificirao ključne izazove za razvoj sporta u državi. Tako su u fokusu novog Zakona o sportu ključne četiri novine: kategorizacija sportova kao temelj za dodjelu sredstava na temelju jasnih i transparentnih kriterija; jasnije definiran sustav financiranja sporta, kao i nadzor nad trošenjem sredstava; nadzor nad stručnim radom te jasnija i bolje sistematizirana prava sportaša i trenera što je rezultiralo uvođenjem jedinstvene nacionalne stipendije, uvođenjem plaćanja doprinosa vrhunskim sportašima I. kategorije te uvođenjem trajnih nagrada za trenere. Cilj Zakona bio je unaprijediti status sportaša i kvalitetu obavljanja sportskih djelatnosti te potaknuti što više djece i mladih na bavljenje sportom. Zajedno smo prošli kroz najvažnije promjene.
INTERVJU: NIKOLINA BRNJAC, ministrica turizma i sporta
Uz jasniju definiciju sportske djelatnosti uvedena je kategorizacija sportova koju provode krovna sportska udruženja, Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih. Što biste istaknuli kao ključno za kategorizaciju?
- Kriterija je nekoliko, no kao ključni bih istaknula udio mladih sportaša u pojedinom sportu. To je ujedno i poticaj savezima za veći angažman oko uključivanja mladih u sport. Dakako, važni su i masovnost pojedinog sporta u Hrvatskoj, njegova zastupljenost u svijetu i Europi te uspješnost u ostvarenju sportskih rezultata odnosno poticanje izvrsnosti.
Veliki se pomak očituje u skrbi o sportašima i tretmanu trenera. Krenimo sa sportašima...
- Budući da sudjelovanje u sportskom natjecanju i pripremi ima sve karakteristike radnog odnosa, Zakonom su uređena pitanja radnog odnosa sportaša u svrhu njihove zaštite, a osobito zaštite djece i mladih sportaša. Kako bi se klubovi motivirali da angažiraju sportaše na temelju ugovora o radu, a opet kako bi im se olakšao financijski teret tog ugovora, država financira obvezne doprinose profesionalnim sportašima koji imaju status vrhunskog sportaša I. kategorije i prihod manji od 24.000 € godišnje.
Na taj način se pomaže i sportašima koji se sportom bave kao samostalnom djelatnošću Unaprijeđeni su i način i vremenski razmak obavljanja zdravstvenih pregleda i to prema fizičkom opterećenju koje uvjetuje pojedini sport.
Kako je još unaprijeđen status sportaša i trenera?
- Nizom mjera u Zakonu pokazuje se temeljit pristup cjelovitoj brizi o sportašu. Kako bi se osigurali bolji uvjeti za bavljenje sportom, uvedena je nacionalna sportska stipendija za vrhunske sportaše I.,II. i III. kategorije, jer su do sada sportaši iste kategorije često dobivali različite iznose stipendija, već prema mogućnostima njihove lokalne sredine. Dobro je i to što i dalje mogu nastaviti primati sve ostale stipendije koje su do sada primali.
Novost je i da pravo na trajnu novčanu naknadu imaju i sportaši osvajači medalja na paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih, kao i na svjetskim prvenstvima u paraolimpijskom sportu i disciplini gluhih.
Također, pravo na trajnu naknadu imaju i njihovi treneri i izbornici za sudjelovanje u uspjehu na olimpijskim ili paraolimpijskim igrama ili igrama gluhih. Tu je i pravo na
nagrade za sportska ostvarenja, a nastavit će se i mjere poticanja dual karijere sportaša, odnosno poticanje njihova obrazovanja sufinanciranjem školarine.
Status trenera također je promijenjen. Koji je iskorak u odnosu na stari Zakon?
- Prije su treneri mogle biti osobe koje imaju stručnu spremu na razini trenera prvostupnika, pa je bilo jako teško osigurati trenere u manjim sredinama, kao i za manje sportove. Poslove su mogle obavljati i druge osobe propisane Zakonom, ali one nisu bile treneri. Sada je, kako bi se bolje odgovorilo na potrebe sporta, ali i osiguralo dovoljno odgovarajuće educiranih trenera - pa tako i dostupnost bavljenja sportom djeci i mladima na teritoriju cijele RH - predviđeno pet razina trenera ovisno o stručnim poslovima koje obavljaju, ali i njihovim kompetencijama koje će biti propisane Pravilnikom. U izradi je i obrazovni program koji će se provoditi u sustavu obrazovanja odraslih na razini 5 HKO-a (Hrvatskog kvalifikacijskog okvira), što označava školovanje nakon srednje škole čime tom osposobljavanju i usavršavanju dajemo dodatnu vrijednost, a istovremeno osiguravamo maksimalnu zaštitu psihičkog i fizičkog zdravlja djece i mladih. Osim toga, licenciranje stručnih kadrova zasigurno će doprinijeti cjeloživotnom obrazovanju i kvaliteti rada trenera.
Što je s pravnim osobama koje djeluju u sustavu sporta?One su sada definirane prema zadaćama i ovlastima koje imaju, a ne prema pravnom obliku kako je prije bio slučaj.
Veliki dio Zakona posvećen je financiranju sporta. Koja je najznačajnija novost u financiranju?
- Dobro usmjereno financiranje je jedan od važnih preduvjeta za razvoj sporta. Sustavnim planiranjem i povezivanjem
FINANCIRANJE TRENERA TE OPREME I REKVIZITA ZA DJECU U KLUBOVIMA U NAJNERAZVIJENIJIM SREDINAMA I ONIMA KOJE NAJMANJE IZDVAJAJU ZA SPORT, OMOGUĆIT ĆE ODREDBA KOJOM
SE OSIGURAVA IZRAVNO IZDVAJANJE IZ
DRŽAVNOG PRORAČUNA ZA ŽUPANIJSKE
SPORTSKE ZAJEDNICE
financiranja s kategorizacijom sportova, osigurat će se maksimalna sinergija utrošenih sredstava i ostvarenih rezultata. Svakako je važna novost odredba kojom se osigurava izravno izdvajanje iz Državnog proračuna
za županijske sportske zajednice, što do sada nije bilo moguće. Ta sredstva će omogućiti financiranje trenera te opreme i drugih rekvizita za djecu i mlade do 18 godina u klubovima u najnerazvijenijim sredinama i onima koje najmanje izdvajaju za sport. Time smo pokazali brigu o aktivnom načinu života svih građana, u svim krajevima Hrvatske, neovisno o regionalnim vlastima.
Sportska infrastruktura jedno je od gorućih pitanja koje podcrtava potrebu za sustavnim ulaganjem u njezino unaprjeđenje Kako je to riješeno?
- Financiranje izgradnje i opremanja sportskih građevina utvrđuje se programom javnih potreba u sportu, a kriterij za odabir projekata bit će sportska, društvena i ekonomska opravdanost izgradnje. Također, Vlada može pojedine građevine proglasiti sportskim građevinama od posebnog interesa, primjerice one na kojima nastupa reprezentacija. Kriterije za odabir će razraditi HOO, HPO, HSSG i MINTS, a prijedlog za financiranje mogu dati i nacionalni sportski savezi. Posebnom odlukom može se odrediti iznos za financiranje, olakšati pristup financiranju, no konstrukcija financiranja mora biti zatvorena prije početka ulaganja.
A kod sportskih natjecanja?
- Tu glavna novost preciznije propisan postupak kandidature za međunarodna sportska natjecanja koja podrazumijeva i prethodnu suglasnost te izradu proračuna, što omogućava transparentnost i planiranje financiranja.
Koje se najvažnije brojke vrte oko ulaganja u sport?
- Sad nam je proračun preko 65 milijuna eura što označava znatno povećano ulaganje zahvaljujući i povećanim pravima na temelju novog Zakona. Za sportske građevine od nacionalnog interesa je za 2024. i 2025. godinu predviđeno više od 26 milijuna eura. Naravno, uz standardnih 4 milijuna eura godišnje za sufinanciranje projekata izgradnje, obnove ili opremanja sportske infrastrukture diljem Hrvatske. Za lokalni sport izdvaja se oko 2 milijuna eura godišnje, a za nacionalne sportske stipendije vrhunskim sportašima planirano je oko 345 tisuća eura. Osim toga, kroz krovna udruženja dodjeljujemo dodatnih 8 milijuna eura za sportske saveze.
I za kraj, kakav je osjećaj biti ministricom resora s dva najistaknutija brenda Hrvatske - turizma i sporta?
- Izazovno, moram priznati (smijeh). Kad ste već spomenuli, moram naglasiti sinergiju i na tom planu, uključujući i kod financiranja. Naime, iako Nacionalni plan oporavka i otpornosti koji je EU donijela u svrhu oporavka industrije od COVID krize nije uključivao sport, uspjeli smo osigurati sredstva za sportsku infrastrukturu aktivnog turizma, odnosno izgradnju javne turističke infrastrukture poput teniskih terena, šetnica i biciklističkih staza koje će biti na raspolaganju turistima, kao i lokalnom stanovništvu. Također smo uspjeli, kroz višegodišnji financijski okvir, osigurati 20 milijuna eura za sportsku infrastrukturu u cilju razvoja aktivnog turizma, ali i sportskog turizma koji je kao važan potencijal prepoznat u okviru Strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine. Hrvatska ima izvrsne preduvjete za razvoj sportskog turizma i već sada brojni klubovi dolaze na pripreme, što nam je cilj dodatno potaknuti. Srećom, sportski turizam prepoznat je kao bitan potencijal u koji će se nastaviti ulagati, a mi smo, vjerujem, zaista sjajno iskoristili tu sinergiju turizma i sporta po kojima je Hrvatska prepoznatljiva u svijetu.
Na sadržajno nikad bogatijoj godišnjoj svečanosti - Velikom danu hrvatskog sporta, Hrvatski olimpijski odbor proglasio je i nagradio najuspješnije sportaše/sportašice i trenere u godini na izmaku. Prvi put otkad je HOO-ova tradicionalnog izbora, sve glavne kategorije imale su po dva ili više laureata, a od ove godine uvedena je i kategorija za najuspješnije pojedince i momčad/ekipu u neolimpijskim sportovima i(li) neolimpijskim disciplinama unutar
olimpijskih sportova
Piše: VINKO KNEŽEVIĆ Fotografije: HOO & FAH
Dijamanti“ hrvatskog sporta zasjali su punim sjajem u Kristalnoj dvorani hotela Westin u Zagrebu. U HOO-ovu izboru, s dominacijom predstavnika olimpijskih sportova, najuspješnije sportašice 2022. godine su svjetska džudaška prvakinja Barbara Matić, svjetska i europska prvakinja u taekwondou Lena Stojković te šesterostruka europska prvakinja i aktualna svjetska doprvakinja u bacanju diska Sandra Perković, tijekom prošlog desetljeća itekako udomaćena na Westinovoj pozornici.
Jurišić - iskoristio je prigodu zahvaliti svima koji su mu pomogli i pomažu u karijeri:
- Toliko sam želio ovu nagradu da vam ne mogu opisati. Nakon nje imat ću još veći motiv izboriti olimpijski nastup u Parizu - izjavio je Filip, a mnogi su njegov govor istaknuli kao najbolji i najemotivniji te večeri.
Naslov najuspješnije sportske momčadi dijele nogometna reprezentacija - za kolosalnu broncu na SP-u u Katru, i vaterpolska reprezentacija koja se okitila zlatnom medaljom na EP-u u Splitu.
- Nastavljamo gdje smo stali, šest europskih trijumfa zaredom nije dovoljno. Uz puno zdravlja i sreće u idućoj godini, sve je još moguće - poruka je naše najtrofejnije atletske dive.
Budući da je Barbara Matić, skupa s trenerom Preradovićem, i u trenutku svečanosti bila na natjecanju, u njezino ime nagradu je primila predsjednica HJS-a Sanda Čorak, koja je istaknula kako je Barbara dokaz da se može biti vrhunski sportaš i odličan student. Lena Stojković je u zahvali na nagradi istaknula:
- Čast mi je stajati ovdje znajući tko je sve stajao tu prije mene - kakva velika imena! Nadam se da je ovo za mene samo početak…
Za pojedinačnu mušku inačicu iste nagrade vrijedila je rečenica - „važno je zvati se Filip“. Najuspješniji sportaši su europski prvak u bacanju kugle Filip
Mihaljević (atletika) i brončani
jedriličar sa SP-a u klasi
ILCA 7 (nekadašnji
Laser)
Filip Jurišić
Budući da
Mihaljević
nije nazočio
svečanosti, drugi Filip –
Kapetan vaterpolske reprezentacije Ivan Krapić čestitao je nogometašima na katarskoj bronci, a predsjednik HNS-a i član Vijeća HOO-a Marijan Kustić, koji je u ime Vatrenih primio nagradu, uzvratio je čestitkom vaterpolistima te svima koji su nagrađeni, ali i nominirani za nagrade. Zbog nedostatka kandidatura iz olimpijskih sportova, najuspješnija ženska ekipa 2022. godine nije izabrana. U konkurenciji najuspješnijih štafeta, parova i posada, laureati su dva bratska para - veslački europski prvaci i pobjednici Svjetskog kupa Martin i Valent Sinković, te
Lena Stojković i Veljko Laura
Barbara Matić
NE VIDIM RAZLOG ZAŠTO NE BISMO
IMALI VEĆI BROJ LAUREATA U
ISTOJ KATEGORIJI. NA OVAJ NAČIN
PROMOVIRAMO SPORT. NADALJE, IMAMO U ČLANSTVU 87 NACIONALNIH
SPORTSKIH SAVEZA I NEKI OD NJIH
NIKAD NE BI DOBILI PRILIKU DA NJIHOVI
PREDSTAVNICI BUDU LAUREATI U
NAŠEM IZBORU. DAKLE, ŽELIMO
ODATI PRIZNANJE I SPORTAŠIMA I
SPORTAŠICAMA IZ NEOLIMPIJSKIH
SPORTOVA KOJI OSTVARUJU
FANTASTIČNE REZULTATE, ALI REDOVITO
OSTAJU U SJENI SVOJIH KOLEGA IZ
OLIMPIJSKIH SPORTOVA (Zlatko Mateša)
osvajači svjetske brončane medalje u olimpijskoj klasi 49er, jedriličari Šime i Mihovil Fantela. Sudeći prema alanfordovskom zaključku da se „mora pobjeđivati, ako se ne želi gubiti“, Sinkovići su dobro naučili lekciju iz jednog od rijetkih nastupa bez osvojene medalje (na SP-ima). Gledano iz ponešto drugačijeg vodenog kuta, fantastična zadarska jedriličarska braća izrazili su zadovoljstvo ostvarenjima u godini na odlasku i za prvu sljedeću ambiciju postavili olimpijsku vizu za Pariz. U skladu s bogatstvom sjajnih sportskih rezultata u ovoj godini, ni izbor najuspješnijeg trenera nije mogao ostati na pojedincu. Naslov trenera godine dijele nogometni izbornik i ujedinitelj svih Hrvata Zlatko Dalić
do punog izražaja došao je Veljko Laura, koji je zahvalio na nagradi i u ime svih trenerskih laureata. Posebno dirljiva bila je zahvala adresirana na ime trenerskog kolege i prijatelja Tonija Tomasa.
Za najvećeg sportskog promicatelja Hrvatske u svijetu izabrana je čudesna nogometna reprezentacija koja se dva puta u posljednje četiri godine odvažno umiješala u krojenje svjetskog nogometnog vrha, ne mareći za okruženje naizgled nedodirljivih velikana. Dakako, uz prepoznatljiva bijelo-crvena polja hrvatska, do planetarnog je izražaja ponovno došla i modra boja naše prelijepe trobojnice, ponajviše ozrcaljena u prezimenu legendarnog kapetana. Serijal lokalnih dočeka Vatrenih krivac je za njihov izostanak s HOO-ove svečanosti…Posebno priznanje HOO-a za promicanje sporta pripalo je televizijskom kanalu GP1 iz Jastrebarskog, specijaliziranog za automoto sport, a HOO-ovo priznanje za sportski pothvat godine dobili su umirovljeni hrvatski branitelji Werner Ilić i Martin Cruickshank za pothvat „Veslom preko Atlantika“. Njime su svrstali Lijepu Našu u uski krug od tridesetak zemalja čiji se državljani mogu podičiti preveslavanjem Atlantskog oceana. Zbog Ilićeva dugoročnog boravka u SAD-u, priznanje je u živopisnom kiltu preuzeo samo Škot (koji odlično govori hrvatski!), zahvalivši HOO-u na ovom priznanju.
te Vladimir Preradović (džudo) i Veljko Laura (taekwondo). Kako dvojica prvospomenutih nisu nazočila svečanosti u Westinu (Dalić zbog dočeka u rodnom Livnu, Preradović zbog natjecateljskih obveza),
U novoutemeljenoj kategoriji Izuzetni rezultat u neolimpijskim sportovima i neolimpijskim disciplinama, premijerni pojedinačni laureati su Mirela Kardašević i Petar Klovar iz ronjenja, a ekipni/ momčadski - ženska hrvatska karate reprezentacija i muška reprezentacija u rukometu na pijesku. Svi redom izrazili su zahvalnost
Mirela Kardašević i Petar Klovar
Uniline d.o.o.
Bože Gumpca 38, Pula
www.uniline.hr
info@uniline.hr
+385 52 390 000
Otkrijte Hrvatsku s Unilineom – vaš najbolji izbor za organizaciju sportskih događaja, kampova i priprema.
Smještaj
Hotelski management
Izleti
Transferi & Rent a car
Aviokarte
MICE & sportska događanja
rođ. 1950. u Grubišnom Polju), prim. Miran Martinac (predsjednik Zdravstvene komisije HOO-a i dugogodišnji liječnik košarkaške reprezentacije, rođ. 1955. u Mostaru), Mihovil Nakić-Vojnović (nezaboravni košarkaš Cibone i državne reprezentacije, rođ. 1955. u Drnišu), Zoran Roje (trofejni vaterpolski olimpijac, kasnije uspješan trener, rođ. 1955. u Splitu) i Nikola Plećaš (legenda ZG-košarke i proslavljeni reprezentativac, rođ. 1948. u Bruvnu).
NAJUSPJEŠNIJA HRVATSKA SPORTAŠICA
Barbara Matić - džudo
Lena Stojković - taekwondo
Sandra Perković - atletika
NAJUSPJEŠNIJI HRVATSKI SPORTAŠ
Filip Jurišić - jedrenje
Filip Mihaljević - atletika
NAJUSPJEŠNIJA HRVATSKA ŽENSKA SPORTSKA EKIPA
nije izabrana (bez ijedne kandidature iz olimpijskih sportova)
NAJUSPJEŠNIJA HRVATSKA
MUŠKA SPORTSKA EKIPA
Hrvatska nogometna reprezentacija
Hrvatska vaterpolska reprezentacija
jer su im višegodišnji rezultati prepoznati i valorizirani. Na Veliki dan hrvatskog sporta HOO je održao i sjednicu Vijeća, kao i sjednicu Skupštine. Na prvom od tih skupova predsjednik HOO-a Zlatko Mateša pojasnio je i „inovacije“ u ovogodišnjem HOO-ovu izboru:
- Ne vidim razlog zašto ne bismo imali veći broj laureata u istoj kategoriji. Mi nismo Eurovizija da glasamo za pobjednika, pri čemu to može biti samo jedan od kandidata. Naprotiv, tu smo zbog promocije sporta i na ovaj način ga promoviramo. Nadalje, imamo u članstvu 87 nacionalnih sportskih saveza i neki od njih nikad ne bi dobili priliku da njihovi predstavnici budu laureati u našem izboru. Dakle, želimo odati priznanje i sportašima i sportašicama iz neolimpijskih sportova koji ostvaruju fantastične rezultate, ali redovito ostaju u sjeni svojih kolega iz olimpijskih sportova.
Glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač ocijenio je 2022. godinu rezultatski iznimno uspješnom, što je utjecalo i na povećan broj laureata, apostrofirajući činjenicu da su hrvatski sportaši i sportašice u svim dobnim uzrastima na velikim međunarodnim natjecanjima europske i svjetske razine u 2022. godini osvojili ukupno 244 medalje, od čega 85 zlatnih, 66 srebrnih i 93 brončane.
Nagradu Matija Ljubek, koju HOO dodjeljuje sportskim zaslužnicima za životno djelo, ove godine dobili su Branko Peašinović (odbojkaš, trener i dužnosnik,
NAJUSPJEŠNIJI SPORTSKI PAR, ŠTAFETA ILI POSADA
Valent Sinković i Martin Sinković - veslanje
Šime Fantela i Mihovil Fantela - jedrenje
NAJUSPJEŠNIJI HRVATSKI TRENER
Zlatko Dalić - nogomet
Vladimir Preradović - džudo
Veljko Laura - taekwondo
POSEBNA NAGRADA HOO-A
ZA PROMICANJE SPORTA U MEDIJIMA
TV postaja GP1 (Jastrebarsko)
POSEBNA NAGRADA HOO-A
ZA PROMICANJE HRVATSKE U SVIJETU
Hrvatska nogometna reprezentacija
PRIZNANJE ZA SPORTSKI POTHVAT
Werner Ilić i Martin Cruickshank (za pothvat “Veslom preko Atlantika”)
IZUZETNI REZULTAT U NEOLIMPIJSKIM
SPORTOVIMA I NEOLIMPIJSKIM DISCIPLINAMA
Sportašica: Mirela Kardašević - ronjenje
Sportaš: Petar Klovar - ronjenje
Ženska ekipa: Hrvatska karate reprezentacija
Muška ekipa: Hrvatska reprezentacija u rukometu na pijesku
Hrvatska karate reprezentacija (Mia Greta Zorko, Lea Vukoja, Sadea Bećirović i Lucija Lesjak) Braća Sinković i braća Fantela
Koja je tajna hrvatske sportske izvrsnosti? Na to se pitanje pokušalo odgovoriti tijekom godišnje konferencije HOO-a čiji je drugi dan održavanja obilježila trenerska struka, ali i brojni drugi stručni djelatnici u sustavu sporta. Sve je bilo usmjereno na recept za uspjeh, pri čemu je znanje glavni faktor koji čini razliku
Pišu: VLADO RADIČEVIĆ & DANIJEL STAREŠINČIĆ
Fotografije: CROPIX ARHIVA, HOO ARHIVA, SHUTTERSTOCK
Osnivanje Centra za istraživanje i razvoj vrhunske sportske pripreme (CIRSP) unutar HOO-a bio je prvi korak da se okupi hrvatska sportska pamet, a sve zbog unaprjeđenja hrvatskog sporta
- izjavio je prof. dr. sc. Igor Jukić sveučilišni profesor, međunarodni predavač i vrhunski stručnjak za sportsku pripremu. Na dva panela u sklopu godišnje konferencije HOO-a moglo se doznati baš sve o tajnama uspjeha i tempiranju forme. Tako su, uz moderiranje Igora Jukića, o izazovima zgusnutog kalendara natjecanja u ekipnim sportovima govorili
Ratko Rudić, Neven Spahija, Lino Červar i Miljenko
Rak, a o prednatjecateljskim ciklusima i taperingu u pojedinačnim sportovima iskustva su razmijenili
Nikola Bralić, Jozo Jakelić, Lucijan Krce i Mladen Katalinić. Svi su oni, uz još neka vrhunska sportska i trenerska imena, članovi (u prvom mandatu)
Stručnog trenerskog savjeta CIRSP-a, formiranog odlukom Vijeća HOO-a. Drugi panel moderirao je Pero Kuterovac. Svatko se na svoj način, i u svom sportu, dotaknuo osnovne problematike, a mi smo izdvojili sljedeće...
LINO ČERVAR, poznati rukometni trener koji je s hrvatskom reprezentacijom osvojio sve što se može, govorio je na temu vrlo gustog rasporeda utakmica:
“Ako smo imali dvije utakmice u tjednu, onda govorimo o miniciklusima, a to su natjecateljski i obnavljajući ciklus. Važno je analizirati ponašanje i učinkovitost cijelog tima, ali i pojedinačno. Nije svakome isto i treba poštovati potrebe igrača.”
Dotakao se i velikih turnira te priprema za utakmice kada su stanke jako kratke i nema dovoljno vremena za trening: “Za svaku sljedeću utakmicu važno je da trener napravi simulaciju igre. Treba znati simulirati događaje i od protivničke strane, a za to postoje simulacijske vježbe.”
Posebno je zanimljiva priprema momčadi za utakmice na početku turnira u grupnoj fazi te u onima za medalje: “U utakmicama za medalje nije nimalo jednostavno doći do igrača i izvući iz njih maksimum. No, u ovom sportu sam se najviše bojao sudaca. Igrače sam mogao motivirati, ali o sucu ste često ovisni zbog njegove subjektivne odluke. Ispada da on odlučuje o mojoj sudbini i sudbini ekipe“, kazao je Červar.
TIJELO SE MOŽE REGENERIRATI, TO JE POZNATO, ALI ZNANOST
JOŠ UVIJEK NIJE DALA POUZDANE
ODGOVORE PO PITANJU UMA
I GLAVE. U ZADNJE VRIJEME
PROUČAVAM ŠTO SE DOGAĐA
U MOZGU I UMU ČOVJEKA.
ZAKLJUČAK JE DA USPJEH OSTVARUJE MOMČAD, A NE POJEDINAC ( Lino Červar)
RATKO RUDIĆ, trofejni vaterpolski trener koji je osvojio rekordan broj medalja, otkrio je tajnu svog uspjeha: “Pitanje pripreme za utakmicu ovisi o sustavu natjecanja. Ako govorimo o olimpijskim igrama ili svjetskom i europskom prvenstvu, igramo svaki drugi dan. Dakle, unaprijed znamo skupine te koje momčadi susrećemo, pa već prije početka natjecanja napravimo određenu pripremu. No, ponekad nemamo dovoljno vremena za kvalitetnu pripremu“, kazao je i otkrio kako se na takvim turnirima, gdje ima malo vremena za odmor, analizira prošla utakmica:
“Nakon svake utakmice se podnosi račun, pogotovo nakon onih važnih gdje je potrošnja velika. Ne volim govoriti o suđenju i odmah se okrećem pripremi sljedeće utakmice. Tu postoje čitave tehnike pripremanja, plana igre, razne video analize… Sve ovisi u kakvom se stanju igrači nalaze... Često sam znao govoriti igračima da izbrišu iz sjećanja zadnje odigranu utakmicu i okrenu se novoj“, rekao je Rudić koji igrače nije zamarao detaljima taktike u svlačionici. Kaže da je svlačionica uvijek bila tzv. motivaciijska priprema za utakmicu, dok se sama taktika uvijek priprema ranije.
Istaknuo je važnost sportskih psihologa s kojima je često radio: “To je jedna od najvećih pomoći koju sam imao u mom radu. Educirao sam se kroz sportsku psihologiju i uvijek radio na način da bi o posljednjoj utakmici turnira, koja je uvijek najvažnija, razgovarao s igračima još prvog dana priprema kad smo i odredili cilj za to veliko natjecanje - doći do samog kraja. Ponekad je kod igrača postojala previsoka motivacija, no nikad im nisam dopustio da se opterećuju i razmišljaju o krajnjem rezultatu. Odgovornost rezultata uvijek sam preuzimao na sebe“, ispričao je Rudić koji
se jedino požalio na „jedan stravičan podatak u vodenim sportovima“, a to je jako malo vremena za odmor zbog raznih reprezentativnih i klupskih natjecanja. Zbog toga, pojasnio je, danas treneri često odlučuju da pojedini igrači jednostavno preskaču neke utakmice.
NEVEN SPAHIJA, košarkaški trener koji je vodio hrvatsku reprezentaciju, a u dva navrata radio kao pomoćni trener u NBA ligi (Atlanta Hawks, Memhies Grizzlies) objasnio je razliku vođenja reprezentacije i kluba: “Reprezentativna natjecanja su bitno različita od klupskih, a ja bih čak ta dva zanimanja (reprezentativni i klupski trener) nazvao posve drukčijima. Tako je recimo sustav Final Foura (završnog turnira) natjecanje na koje dolazite potpuno spremni i ako nešto imate raditi u ta dva dana, to su samo neke taktičke nadopune. Bilo kakvih treninga ili bilo kakvih posebnih opterećenja apsolutno nema.
NBA liga je kao natjecanje najzahtjevnije po broju odigranih utakmica u kratkom vremenskom razdoblju. U nepunih šest mjeseci svaki klub ima 82 utakmice, a to praktički znači utakmicu svaka tri dana, pa i češće. Dakle, neku ključnu utakmicu ne možete pripremati unaprijed. Tamo vas čeka tsunami i morate se prilagođavati situaciji. OK, u NBA-u postoji i nekoliko pauza od kojih je jedna AllStar vikend (sredinom veljače, op.a.), ali isto tako ima i dosta tzv. back to back utakmica, dakle dan za danom. Momčad se priprema i uigrava kroz sezonu, a timski rad je teško odrađivati. No, zato je u NBA ligi naglašen individualni rad te dodatni rad s kondicijskim trenerima. Tako igrače držite spremne bez pravog kolektivnog treninga, jer ipak puno vremena oduzimaju putovanja po SAD-u.
“Jedan dio takvog individualnog rada, kakav se prakticira u NBA-u, prenio sam u Europu, ali to ovdje ide puno teže zbog manjeg broja trenera u svakom klubu. Naime, u većini NBA klubova radi i do 12 trenera. Nas je bilo sedam pomoćnika, a imali smo i pet video pomoćnika“, otkrio je Spahija.
MILJENKO RAK, poznati kondicijski trener koji je radio na visokoj razini u nekoliko sportova te ima iskustva rada i u stožeru hrvatske nogometne reprezentacije sa Slavenom Bilićem i Antom Čačićem, dotaknuo se nedavno završenog SP-a u Katru i gustog rasporeda utakmica: “Kad je utakmica na rasporedu svaki četvrti dan, jakog treninga nema. Odmah nakon utakmice treba tražiti ubrzani način oporavka organizma; neki će voziti bicikl, dok će neki otići na rastrčavanje. Preporuča se hladna kupka i led, a sve se to može odraditi u skromnim uvjetima“, kazao je Rak dodavši kako na turnirima gdje
igrači imaju svega tri dana pauze do nove utakmice treba paziti na sve detalje.
“Drugi dan je oporavak i totalna regeneracija, a to pogotovo vrijedi za one koji su igrali i bili jako opterećeni. Za igrače koji nisu igrali preporuka je tzv. nivelacijski trening. Trening uoči utakmica zapravo je većinom taktički, a mi to zovemo pola treninga“, dodao je Rak spomenuvši da sportaši koji inzistiraju na individualnom radu na turnirima sve rade u dogovoru s glavnim trenerom.
KAD JE UTAKMICA NA RASPOREDU
SVAKI ČETVRTI DAN, JAKOG TRENINGA
NEMA. ODMAH NAKON UTAKMICE
TREBA TRAŽITI UBRZANI NAČIN
OPORAVKA ORGANIZMA, A PO POTREBI
NEKI ĆE VOZITI BICIKL, DOK ĆE NEKI
OTIĆI NA RASTRČAVANJE. PREPORUČA
SE HLADNA KUPKA I LED ( Miljenko Rak)
O treningu na dan utakmice kaže: “Puno toga ovisi o terminu odigravanja utakmice. Ako se igra rano popodne moje iskustva su da je idealna šetnja, a ako je utakmica kasnije, onda može i trening s istezanjem. A ako je pak utakmica kasnije navečer, onda može i aktivacija u dvorani s preznojavanjem.“
Rak je također naglasio što je, po njemu, problem na turnirima gdje su utakmice na rasporedu svaka dva, tri dana: “Ključ je svaki sljedeći ciklus. Naime, nakon što se, recimo, prođe grupa nije dobro da se isti ciklus ponavlja, Nekad je jako dobro dati igračima slobodan dan, a isto tako smatram da nije dobro ponavljati im stalno isti ritam treninga.“
NIKOLA BRALIĆ, trener koji je unio revoluciju u veslanju i čije su metode, ali i rezultati odjeknuli u svijetu. Naravno, najveći razlog su braća Sinković. Stoga je bilo zanimljivo čuti kako se tempira forma te na koji način radi tapering:
“U veslanju gađamo formu dva puta godišnje - prije odlaska na svjetsko prvenstvo imamo svjetski kup i tu nastojimo imati najvišu formu. Slijedi mali odmor, zatim završne pripreme i SP kada formu dižemo na 100 %.“, kazao je Bralić koji je ukazao i na jedan problem koji je, srećom, iza nas:
“Zadnjih 10-ak godina upliće se i europsko prvenstvo kojem stalno mijenjaju termine, a znao je biti i nakon SPa. Tada je sportašima potreban odmor, druženje s obitelji, druženje s prijateljima i trebaju vrijeme za svoje privatne stvari. Zato smo i odustajali od EP-a. Nedavno su, napokon, i taj termin promijenili tako da imamo dovoljno vremena za završne pripreme prije SP-a. Ukupno je to nekih pet do šest tjedana“, kazao je Bralić koji je poznat po tome da je zbog termina često kritizirao čelnike međunarodnog saveza.
Info telefon: 0800 7890
Krstina Mišlov Mišlov Stiven Toš i Miljenko Borščak Bomark Pak
Stjepan Talan Solvis
JOZO JAKELIĆ, trener jedrenja, dotaknuo se specifičnog ciklusa priprema i kako se brusi forma. No, izazovi na koje nailaze imaju veze i s vremenskim (ne)prilikama… ”Naše ideje se generalno ne razlikuju od drugih sportova jer glavni i osnovni cilj su olimpijske igre i to je nekakva vodilja za programiranje i planiranje ostalih sezona. Pogotovo u našem sportu koji je iznimno specifičan u smislu meteoroloških i klimatskih uvjeta. Naime, poprilično puno vremena, nekih 200 do 250 dana u godini, provodimo na vanjskom treningu.“ A rezultati sustavnog rada se itekako vide.
“Da, rezultati se vide jer smo kroz zadnja tri ciklusa osvojili između ostalog nekoliko olimpijskih medalja, pa se možemo na neki način i arogantno postaviti prema svemu tome. Ukratko, imamo komociju u funkcioniranju“, dodao je Jakelić naglasivši kako se u jedrenju SP održava svake godine, ali da su olimpijske igre prioritet.
LUCIJAN KRCE, trener s dugogodišnjim iskustvom u gimnastici govorio je o tempiranju forme te izazovu glede kalendara natjecanja: “Ponekad je kalendar natjecanja jako zgusnut, pa ne možete provesti faze treninga koje ste zacrtali“, kazao je Krce dodavši kako ipak postoje razlike kada su u pitanju iskusniji sportaši te oni mladi koji tek dolaze. “S formiranim sportašima, s kojima hvatate nastup na EP ili SP, jasno je kako će natjecanja u svjetskom kupu biti nešto kao pripremna za ta velika natjecanja, a konačni cilj su kvalifikacije za olimpijske igre. Za mlađe sportaše, koji se tek trebaju formirati, ti svjetski kupovi služe kao priprema za odlazak na SP“, dodao je Krce.
MLADEN KATALINIĆ dugi niz godina radi u atletici, a kao trenutačni hrvatski izbornik dobro je upućen u sve probleme na koje nailazi „kraljica sportova“:
“Gust raspored i bogate nagrade koje se dijele na turnirima Dijamante i Zlatne lige puno su toga promijenili. Pogotovo kad je tempiranje forme u pitanju. Atletika ima 30 disciplina od kojih su neke olimpijske, a neke nisuod sprinta pa do ultra-maratona.
Pripremno razdoblje je dosta dugo i imamo vremena pripremiti habitus organizma za natjecanja. Mitinzi su zapravo priprema za najveća
natjecanja. Tu moram pohvaliti Sandru Perković, Filipa Mihaljevića i Mariju Tolj koji su na mitinzima uvijek pri vrhu, ali pokažu visoku razinu spremnost i na SP-u, pa najčešće uzmu medalju“, kazao je Katalinić i nadodao da se najveći izazov pojavljuje kad se u ciklusima u istoj godini održavaju OI i EP što rješava situaciju na način kako su učili na fakultetu - uoči natjecanja napravi se jedan obnavljajući ciklus, tzv. rekuperacija kako bi se sposobnosti podignule na višu razinu.
Kondicijski treneri naše nogometne reprezentacije Luka Milanović i Marin Dadić, nakon proslava jednog od najvećih sportskih uspjeha hrvatskog sporta otkrili su neke vrlo zanimljive podatke.
Izv. prof. dr. sc. LUKA MILANOVIĆ istaknuo je sljedeće: “Po pitanju kondicijske pripreme posla ima jako puno. To uključuje otprilike 15-ak sati raznih aktivnosti dnevno koje nisu samo „neto“ vrijeme treninga već sve ostalo što uključuje jedan takav veliki projekt sa 26 igrača od kojih svatko ima svoje navike po pitanju vremena izvan treninga. Većina igrača ima svoje osobne trenere, a na mom pomoćniku i meni je da im pomognemo u tome da zaista maksimalno odrade svoje dodatne programe treninga koji im onda omogućuju pravu izvedbu.“
“Sve je trajalo 36 dana. Od toga smo odradili 34 trenažna dana u kojima je odigrano 8 utakmica, 25 nogometnih treninga te 33 kondicijska treninga. Igrači su u teretani obavljali svoje treninge snage, regeneracije i rehabilitacije. Treninzi su bili strogo individualizirani, nastojali smo ih što više prilagoditi potrebama igrača. Također smo nastojali napraviti slične treninge na koje su igrači naviknuli u svojim klubovima bez pretjeranog mijenjanja trenažnih tehnologija i protokola.
AKO KAŽEMO DA SMO DVA SATA
DNEVNO NA TERENU, ONDA IMAMO JOŠ 22 SATA KAKO BI OMOGUĆILI SVAKOM IGRAČU ONO ŠTO JE
NJEMU POTREBNO DA BI IMAO
VRHUNSKU IZVEDBU ( Luka Milanović)
Osim toga dio posla odnosio se na individualnu pripremu za trening i utakmicu gdje smo prije svakog treninga i utakmice provodili različite vježbe i trenažne tehnologije kako bi igrači na terenu pružili svoj maksimum!“, ispričao je dr. sc. MARIN DADIĆ.
Fotografije kondicijskih trenera nogometne reprezentacije:
NIKOLA BRALIĆ / više od 20 veslača različitih posad,a među njima su i braća Valent i Martin Sinković, Damir Martin, David Šain, Ninoslav Saraga, Oliver Martinov, Tomislav Smoljanović, Branimir Vujević… / klubovi VK Trešnjevka, HAVK Mladost
Najveći trenerski uspjesi: 25 medalja s velikih natjecanja (OI, SP, EP, MI); 4 olimpijske medalje (zlata - Rio de Janeiro 2016., Tokio 2020.; srebro - London 2012.; bronca - Sydney 2000.)
LINO ČERVAR / klubovi Novigrad, Umag, Klagenfurt, Zagreb, Conversano, Metalurg Skoplje / reprezentacijeItalija, Hrvatska, Makedonija Najveći trenerski uspjesi: 1 olimpijska medalja (zlato - Atena 2004.), 3 svjetske medalje (zlato - Portugal 2003., srebro - Tunis 2005., Hrvatska 2009.), 3 europske medalje (srebro - Norveška 2008., Austrija 2010., Švedska/Austrija/Norveška 2020.)
Stručni trenerski savjet Centra za istraživanje i razvoj vrhunske sportske pripreme (CIRSP) unutar HOO-a broji
RATKO RUDIĆ / klubovi Pro Recco / reprezentacijeJugoslavija, Italija, SAD, Hrvatska, Brazil Najveći trenerski uspjesi: 38 medalja s velikih natjecanja od toga 16 s OI, SP i EP, 5 olimpijskih medalja (zlata - Los Angeles 1984., Seul 1988., Barcelona 1992., London 2012.; bronca - Atlanta 1996.), 5 svjetskih medalja (zlata - Madrid 1986., Rim 1994., Melbourne 2007.; bronca - Rim 2009., Šangaj 2011.), šest europskih medalja (zlata - Sheffield 1993., Beč 1995., Zagreb 2010.; srebra - Sofija 1985., Strasbourg 1987.; broncaFirenca 1999.)
NEVEN SPAHIJA / klubovi Elemes Šibenik, Zrinjevac, Gradien Pula, Union Olimpija, Cibona, Krka, Avdotor Saratov, Roseto Sharks, Lietuvos Rytas, Maccabi Tel Aviv, Tau Ceramica, Valencia, Fenerbahce, Atlanta Hawks, Memphis Grizzlies, Shanghai Sharks, Bitci Baskonia / reprezentacija - Hrvatska Najveći trenerski uspjesi: 8 prvenstava i tri nacionalna Kupa u šest različitih zemalja te Eurokup (2010.)
MILJENKO RAK / Janica Kostelić, Slobodanka Čolović, Siniša Ergotić, Novica Čanović, Iva Majoli… / klubovi -
ZLATKO DALIĆ / klubovi Varteks, Rijeka, Dinamo Tirana, Slaven Belupo, Al Faisaly, Al-Hilal, Al Ain / reprezentacija - Hrvatska Najveći trenerski uspjesi: 2 svjetske medalje (srebro - Rusija 2018., bronca - Katar 2022.)
GORAN IVANIŠEVIĆ / Marin Čilić, Tomaš Berdych, Milos Raonic, Novak Đoković… Najveći trenerski uspjesi: 7 Grand Slam titula (US Open 2014., Roland Garros 2021., 3 Wimbledona 2019., 2021., 2022., 2 Australian Open 2020., 2021.) Najveći igrački uspjesi: dvije olimpijske medalje (2 bronce - Barcelona 1992.), Davis Cup (2005.), Wimbledon (2001.), 22 titule u pojedinačnoj konkurenciji
JOZO JAKELIĆ / deseci jedriličara među kojima su Tonči Stipanović, Mato Arapov, Joško Lalić, Tomo Višić, Pavlos Kontides, Šime Fantela, Vasilij Žbogar, Filip Jurišić… / klub
- Mornar Split Najveći trenerski uspjesi: njegovi jedriličari osvojili su oko 50 medalja na velikim natjecanjima (OI, SP, EP, MI), 3 olimpijske medalje (srebro - London 2012., Rio de Janeiro 2016., Tokio 2020.)
MLADEN KATALINIĆ / deseci atletičara među kojima su i Danijela Grgić, Ljiljana Ćulibrk, Kristina Perica, Matea Matošević…/ klub - AK Agram; reprezentacija - Hrvatska Najveći trenerski uspjesi: preko 1500 medalja u svim kategorijama na Prvenstvu Hrvatske, 14 medalja na velikim natjecanjima, od toga pet zlatnih na juniorskim SP i EP
LUCIJAN KRCE / stotine mladih gimnastičara, a tu su Tin Srbić, Jakov Vlahek, Filip Boroš… / klub: ZTD Hrvatski Sokol Najveći trenerski uspjesi: s Tinom Srbićem pet medalja s velikih natjecanja (OI, SP, EP), 1 olimpijska medalja (srebro - Tokio 2020.), dvije svjetske medalje (zlato - Montreal 2017; srebro - Stuttgart 2019.), dvije europske medalje (srebro –Szczecin 2019., Mersin 2020.)
Dinamo Zagreb, Osijek, Vojvodina, Crvena zvezda, Lokomotiv Moskva, Bešiktaš, West Ham United (svi nogomet), AK Slavonija (atletika)… / reprezentacija - Hrvatska (nogomet i rukomet) Najveći trenerski uspjesi: Roland Garros (1997., Iva Majoli); Kup prvaka (1991., Crvena zvezda), hrvatska rukometna reprezentacija (olimpijsko zlato - 2004., Atena)
TONI TOMAS / Anu i Lucija Zaninović, Matea Jelić, Toni Kanaet… / klubovi: TK Marjan Split / reprezentacija: Hrvatska Najveći trenerski uspjesi: njegovi borci i borkinje osvojili su oko 70 medalja na velikim natjecanjima (OI, SP, EP, Grand Prix), od toga su 3 olimpijske medalje (zlato - Tokio 2020.; bronca - London 2012., Tokio 2020.)
JOŠKO VLAŠIĆ / Blanka Vlašić, Nikola Vlašić… / klubovi - ASK Split, KK Split… Najveći trenerski uspjesi: s kćeri Blankom 12 medalja s velikih natjecanja (OI, SP, EP, MI), 2 olimpijske medalje (srebro - Peking 2008.; bronca - Rio de Janeiro 2016.), 8 svjetskih medalja na otvorenom i u dvorani (zlata - Osaka 2007., Valencia 2008., Berlin 2009., Doha 2010.; srebra - Moskva 2006., Daegu 2011., Peking 2015.; bronca - Budimpešta 2004.); 1 europska medalja (zlatoBarcelona 2010.)
ANTE KOSTELIĆ / Janica Kostelić, Ivica Kostelić, Samuel Kolega, Elias kolega… / klubovi - Ivanić-Grad, Medveščak, Zagreb, Partizan Bjelovar, Trešnjevka, Celje, Osijek, Pelister Bitola, Nürnberg (svi rukomet)… Najveći trenerski uspjesi: kao trener Janice i Ivice četiri Svjetska kupa (2001., 2003., 2006., 2011.) i 18 medalja (OI i SP), 10 olimpijskih medalja (zlato - 3 Salt Lake City 2002, Torino 2006.; srebra - Salt Lake City 2002., 2 Torino 2006., 2 Vancouver 2010., Soči 2014.), 8 svjetskih medalja (zlato - 3 St. Moritz 2003., 3 Bormio 2005.; srebro - Schladming 2013; bronca - Garmisch 2011.)
i
Slobodno vrijeme krati čitanjem i sviranjem gitare, a ljeti istinski obožava surfati, skakati u vodu, skejtati i biciklirati. Otkrijte još ponešto o našoj velikoj skijaškoj nadi Zrinki Ljutić, koja je iz utrke u utrku sve bliže svom prvom uspinjanju na pobjedničko postolje
Svjetskog kupa
Razgovarala: MARIJA LESKOVEC
Fotografije: JAKI FRANJA, PENTAPHOTO/ CROSKI & osobna arhiva (IG)
Ciljevi do kraja ove sezone?
- Bar jedan plasman među prvih pet u slalomu. Za veleslalom se nadam pokojem ulasku u drugu vožnju, odnosno uzeti prve bodove u toj disciplini.
Što biste u svom skijanju voljeli usavršiti?
- Svakako bih htjela usavršiti neke tehničke dijelove u veleslalomu…
Koji vas sportovi opuštaju tijekom ljeta odnosno u pripremnom razdoblju?
- Još od malih nogu jako volim kajtati i surfati. Tata me naučio jer je radio kao instruktor surfanja. Jako je zabavno, a istodobno me opušta. Volim i bicikliranje, posebno u razdoblju priprema. To mi je nova strast!
Negdje smo čuli da volite i skokove u vodu i skejtanje?
- Prošlo sam ljeto dosta skakala u vodu, jer je moj kondicijski trener Slaven Petrović u tome bio jako uspješan, pa me je naučio.To je dosta dobro za probiti strah, posebno od visine. I divan je taj osjećaj bestežinskog stanja. Mislim da će mi to jednog dana biti dobra priprema za brze discipline i skokove. Skejtanje također volim, jer je dosta povezano sa surfanjem i snowboardom, pa mi je sve jako zabavno.
Koja vas se knjiga u zadnje vrijeme dojmila?
- Autobiografija Davea Grohla “The Storyteller”. Jako ga cijenim kao osobu i veliki mi je uzor, a knjiga je prepuna njegovih dogodovština, dirljivih i emotivnih trenutaka.
Što drugi ne znaju o vama?
- Dosta sam šlampava u sportovima s loptom (smijeh).
Na što posebno obraćate pažnju kod odabira skijaške opreme?
- Na odabir modela skija, načina na koji su pripremljene i servisirane, jer tu se krije puno detalja koji čine jako veliku razliku. Gotovo jednako su važne i pancerice, kao i njihove postavke - nagib, kanting, tvrdoća…
Za sebe kaže da je vesela, otvorena
hiperaktivna.
Kakvi ste u društvu?
- Vesela sam i otvorena osoba, pa je sa mnom uvijek veselo. Znam biti glasna i hiperaktivna, pa možda nekad budem i naporna, ali zaista volim svoje frendove i uvijek nam je zabavno.
Tips&tricks za naprednije skijaške rekreativce?
- Savjetujem da probaju skije za veleslalom. Dosta rekreativaca forsira slalom skije, te neke kraće, a mislim da bi za slobodno skijanje i veću uživanciju trebalo biti obratno.
Isto tako, za veći nagib pri prijelazu iz prethodnog zavoja u novi, treba nastojati podvući skije ispod sebe te tijelom i kukovima doći ispred njih. To daje super poziciju i odličan je osjećaj ako uspijete. Samo naprijed!
Što se, osim opreme, jos mora naći u vašoj sportskoj torbi?
- Voda, izotonični napitak, sendvič, neki snack (orašasti plodovi ili banana) te – stolac. Onaj mali kamperski jako dobro dođe na stazi za odmor ili presvlačenje.
Jutarnji rituali prije treninga ili natjecanja?
- Tuš kombinacijom vruće i hladne vode jer se tako najbolje razbudim.
Još ste jedna od sportašica koju trenira član obitelji. Što je u takvom odnosu najbolje, a što možda baš i nije?
- Tata trenira nas četvero, seku i dva brata, a svi smo jako povezani. Zna biti naporno jer smo stalno skupa (smije se). Nema nikakvih tajni među nama, dosta komuniciramo i imamo puno razumijevanja jedni za druge. Prednost je i u tome što nas tata odlično poznaje i stoga bez pogreške i vrlo brzo uoči što kome treba.
Bez čega ne možete zamisliti putovanje? Kako kratite vrijeme na putu?
- Ako ne letim avionom, uvijek uzmem gitaru sa sobom, jer volim “ubiti vrijeme” svirajući. Imam i dosta školskih obveza za odraditi. Učim, nešto čitam ili razgovaram s prijateljima. Kupila sam si i fotoaparat… Uglavnom, nikad mi nije dosadno!
Što to uspijeva motivirati hrvatske
sportašice da budu u prvim redovima svjetskog borilačkog sporta? Zlato Lene Stojković osvojeno u studenome prošle godine na Svjetskom prvenstvu u taekwondou, uspješni je nastavak senzacionalnog niza naših sportašica u borilačkim sportovima. Tijekom listopada 2022. medijima je odzvanjala vijest o famoznom hrvatskom finalu na Svjetskom prvenstvu u džudu u kojem je Barbara Matić , u borbi s Larom Cvjetko suvereno obranila naslov. Povežete li to s emotivnim prizorima
Matee Jelić koja se na Olimpijskim igrama u Tokiju uspela na pobjednički tron s hrvatskom trobojnicom, s pravom ćete se zapitati koja je tajna uspjeha naših sportskih ratnica. Pa krenimo redom, od srpnja 2021. kada je zlato na OI u Tokiju usmjerilo svjetla reflektora na naše sportašice...
Učemu je tajna, zapitao se prosječni hrvatski sportski fan dok je 26. srpnja 2021. utvrđivao svoje znanje o taekwondou i gledao emotivne prizore iz Tokija. U razmaku od nekoliko sati, Matea Jelić i Toni Kanaet donijeli su Hrvatskoj prve dvije od ukupno osam medalja. „Pandemijske“ Olimpijske igre nisu se još ni zahuktale, a misija hrvatske delegacije već je mogla biti proglašena uspješnom.
Tog se dana Matea Jelić sa samo 22 godine na više načina upisala u povijest. Donijela je hrvatskom taekwondou prvo olimpijsko zlato ikad, postala tek četvrta naša olimpijska pobjednica od osamostaljenja (nakon Janice Kostelić, Sandre Perković i Sare Kolak), ali i osigurala prvo zlato u nekom borilačkom sportu.
„Gladijatorica iz Knina” preko noći je postala nova heroina hrvatskog sporta, okrunivši trend koji je posljednjih godina bilo nemoguće ne primijetiti: Hrvatska u borilačkim
sportovima stalno izbacuje nove talente - svjetske, europske i olimpijske pobjednike - a u toj priči žene su već neko vrijeme u glavnim ulogama.
Tokio je stigao kao vrhunac ciklusa. Statistički „hat-trick“ hrabre i nasmiješene Matee koja je u finalu okrenula prednost protivnice, natjerao je sportsku javnost da si postavi pitanje s početka teksta.
Godinu kasnije svojim je uspjesima u taekwondou obilježila Lena Stojković, novo “čudo iz Marjana”, spojivši europski naslov u Manchesteru te svjetski u Guadalajari. Sudeći po Leninoj dominaciji, prvo u mlađim kategorijama, a sada i među seniorkama, početak je to dugogodišnje žetve medalja koja će Hrvatskoj gotovo sigurno donijeti i nove olimpijske vrhunce. Dvadesetogodišnjakinja iz Splita, koja se
natječe u kategoriji do 46 kg, ne skriva da joj je cilj zablistati u Parizu 2024., a dotad joj je plan usavršiti taktiku i prilagoditi svoj stil borbe za višu, olimpijsku kategoriju (do 49 kg). Moramo spomenuti i brončanu medalju na istom SP-u koju je, u kategoriji do 53 kg, osvojila mlada osamnaestogodišnja Ivana Duvančić Kako je to hrvatski taekwondo postao svjetska sila? Dio odgovora ponudio je Toni Tomas, alfa i omega splitskog kluba Marjan u kojem je stasala i Matea. „U nas dolaze trenirati najtalentiranija ženska djeca. U klubu govorimo jezikom koji ne razumije nitko drugi u hrvatskom taekwondou“, rekao je svojedobno Tomas, objasnivši pritom glavno načelo rada s talentima: „U Kini napune dvoranu i rade po svom programu, pa tko može pratiti, ostaje. Mi tako ne radimo. Mi svakom sportašu pristupamo individualno jer nisu svi isti i majstori smo u prepoznavanju smjera u kojem ih dalje trebamo razvijati.“
Od pet medalja koje je hrvatski taekwondo osvojio na Olimpijskim igrama, četiri su potpisale djevojke. U Pekingu 2008. broncama su se okitile Zagrepčanka Martina Zubčić i Senjanka Sandra Šarić, a četiri godine kasnije u Londonu je medalju istog sjaja osvojila
Splićanka Lucija Zaninović. Matea Jelić u Tokiju je upotpunila sjajni „poker“, nakon što je prethodno osvojila gotovo sve najvažnije medalje na svjetskoj razini. Bila je svjetska juniorska prvakinja, europska seniorska prvakinja, a osvojila je i Grand Slam. Njezina su odličja nastavak trofejne tradicije koju je još 1998. započela Bjelovarčanka Nataša Vezmar (prvo od tri europska zlata), a godinama kasnije čuvale izvrsne sestre Zaninović. Ana je bila svjetska i europska prvakinja, dok se Lucija osim olimpijske bronce triput penjala na europski tron. Dvostruke europske prvakinje bile su Iva Radoš i Lena Stojković (ove godine i lani), a jednom je vrh starog kontinenta osvojila Kristina Tomić.
HRVATICE MARLJIVO
SKUPLJAJU MEDALJE I U
SAMBU TE JIU-JITSUUSPORTOVIMA KOJI SU DALEKO OD OLIMPIJSKOG PROGRAMA, A SAMIM TIME I OD OČIJU
JAVNOSTI
Ako je taekwondo trofejna riznica hrvatskog ženskog sporta, onda mu je džudo u društvu borilačkih sportova najveći izazivač. Za to je ponajviše zaslužna Barbara Matić, koja je dvije godine uzastopno - u Budimpešti 2021. i u Taškentu 2022. - osvajala naslov svjetske prvakinje u kategoriji do 70 kilograma. Splićanka od
ranije ima cijelu kolekciju odličja s europskih smotri, Grand Prix i Grand Slam turnira, a o juniorskim uspjesima da ne govorimo.
Nedostaje joj još samo konačna potvrda na Olimpijskim igrama. Najbolja sportašica Hrvatske 2020. bila je u Tokiju nadomak bronce, no izgubila je „zlatnim bodom“. Barbarinim stopama krenula je i Lara Cvjetko, kojoj je samo 21 godina: u Taškentu su međusobnim finalom na SP već ispisale povijesnu stranicu hrvatskog džuda.
Karate je kao olimpijski sport trajao tek jedan ciklus i odmah nakon Tokija ispao iz programa, no postignuća hrvatskih predstavnica u toj vještini zaslužuju posebne retke. Čak devet puta Hrvatice su pojedinačno bile na europskom tronu: Mirna Šenjug triput (2007., 2008., 2010.), Jelena Kovačević dvaput, a po jednom Petra Naranđa, Petra Volf, Ana Lenard i Maša Martinović.
Uz to imamo i tri ekipna naslova, od kojih je posljednji osvojen proljetos u Turskoj.
Sa SP-a se i dalje se čeka prvo žensko zlato, no Hrvatska i tu ima tri ekipne medalje, a pojedinačno su se na postolja penjale Ema Aničić, Mirna Šenjug, Jelena Kovačević (dvaput) te Lucija Lesjak.
Posljednjih godina sve veći rast popularnosti bilježi ženski boks koji su u Hrvatskoj na veliku scenu dovele dvije ratnice. Ivana Habazin u svojih je 25 profesionalnih mečeva osvajala naslove svjetske prvakinje po IBF-u (kategorija velter), ali i IBO-u (srednja kategorija), dok je Nikolina Ćaćić u Tokiju postala prva hrvatska boksačica na Olimpijskim igrama te dogurala do osmine finala. Valja istaknuti i europske bronce koje su (prije 8 i više godina) na europskim seniorskim prvenstvima osvajale Anamarija Maršić, Danijela Vernić te Nikolina Orlović.
Najnoviji uspjeh je onaj Zadranke Sare Beram s Europskog prvenstva u Budvi u listopada prošle godine na kojem je svojila brončanu medalju (do 63 kg).
U hrvanju još čekamo prvu europsku ili svjetsku prvakinju, no zato se velike stvari najavljuju od Ive Gerić, osvajačice bronce s ovogodišnjeg juniorskog EP-a u Rimu, te Veronike Vilk koja ima i europsku i svjetsku broncu u kategoriji do 17 godina.
SPORTOVI IZVAN OLIMPIJSKOG PROGRAMA
Tu su napokon i sportovi koji su trenutačno daleko od olimpijskog programa, samim time i od očiju javnosti, ali u kojima Hrvatice marljivo skupljaju trofeje. Lea Katarina Gobec (24) nedavno se sa Svjetskog prvenstva u sambu vratila s broncom, dok je na EP-u bila srebrna, a na europskoj smotri u jiu-jitsuu Nora Filić uzela je srebro u kategoriji do 16 godina.
Hrvatski ženski borilački sport niže zadnjih godina, eto, uspjeh za uspjehom. Teško je proniknuti u tajnu svih tih golemih uspjeha zadnjih godina, no činjenica je da s velikim optimizmom možemo gledati prema dolazećim velikim natjecanjima, poglavito prema OI u Parizu 2024. godine. Hrvatske ratnice, uvjereni smo, nastavit će velikim slovima ispisivati našu sportsku povijest...
Piše: DRAŽEN PINEVIĆ
Fotografije: ROBERT VALAI / HŠM & CROPIX
Irfan Pipe Smajlagić zaštitni je znak hrvatskog rukometa. Istinska legenda, čovjek koji ga je zadužio u svakom pogledu. Bio je sjajan igrač, trajao je dugi niz godina, osvojio olimpijsko zlato, svjetsko srebro i europsku broncu, odigrao mnoga nezaboravna natjecanja.
Kao član hrvatske reprezentacije koja je 1996. osvojila zlatnu medalju na olimpijskim igrama u Atlanti, te je iste godine postao i dobitnik Državne nagrade za sport „Franjo Bučar“. Osam godina potom primio je isto priznanje (nakon zlata na OI u Ateni), zahvaljujući poziciji asistenta izbornika Line Červara.
Kakav je bio igrač možda najbolje ilustriraju sljedeća dva podatka: na EP u Portugalu 1994., za hrvatsku prvu rukometnu medalju uopće (bronca), na cijelom je turniru promašio tek jedan šut, a u
Atlanti 1996., kada smo osvojili olimpijsko zlato, baš ni jedan jedini! Takve brojke danas su apsolutno nezamislive kada je riječ o realizaciji krila.
Bengt Johansson koji je stvorio najveći švedsku generaciju u povijesti smatrao ga je najboljim desnim krilom u povijesti, jedinim igračem kojeg je vidio među svojim „Bengan Boysima“ koji su obilježili rukometnu povijest.
Onda je postao trener, vodio odličnu sarajevsku Bosnu u
je ponajbolje rukometno svjetsko krilo, neki statististički podaci upravo su impozantni. Osvajač olimpijskih, svjetskih i europskih odličja za
Hrvatsku, odnedavno je izbornik reprezentacije BiH
Ligi prvaka koju je tada predvodio Igor Karačić. Vodio je Egipat na Olimpijske Igre u Peking, što je tada bio povratak te reprezentacije u veliku priču u kojoj su danas. Bio je asistent izborniku Lini Červaru na putu do svjetskog zlata u Portugalu 2003. i olimpijskog zlata u Ateni 2004; bio je na klupi kadetske selekcije (Pešić, Štrlek, Karačić, Duvnjak...) koja je stigla do naslova europskih prvaka Europe u Estoniji 2006., a bio je i trener rukometašica Lokomotive i s njima osvojio „duplu krunu“ u Hrvatskoj. U biografiji mu je upisano i mjesto izbornika reprezentacije Irana (2015. – 2016.), da bi u rujnu 2022. preuzeo kormilo rukometaša Bosne i Hercegovine.
Uvijek isti, miran, bez trunke žurbe, vrlo odrješit u svemu što radi i čemu teži. Te su ga karakteristike obilježile kao igrača, danas je takav i kao trener.
- Ne mogu reći da u međuvremenu, između izborničkih funkcija Irana i BiH, nije bilo i nekih drugih ponuda, ali ja sebe u njima nisam vidio; jednostavno nisam želio pod svaku cijenu prihvatiti što se nudi. Svašta sam prošao, vidio, radio, tako da mi ništa više nije pod svaku cijenu. Samo ja znam kako sam kroz sve to prolazio – govori Smajlagić, pa nastavlja: - I ne razbijam previše glavu s onim što je bilo. Vidim tako da se često spominje 2003. godina, SP u Portugalu, nakon čega su počela razmomilaženja, ali to
HRVATSKA MI JE
SVOJEVREMENO
DALA PRILIKU KOJU
SAM ISKORISTIO
NA NAČIN KAKO
SAM NAJBOLJE
MOGAO. NARAVNO
DA SE I DANAS
OSJEĆAM DIJELOM
TOGA I TAKO ĆE
UVIJEK OSTATIISTIČE SMAJLAGIĆ
DATUM I MJESTO ROĐENJA
16. listopada 1961., Banja Luka (BiH)
KLUPSKA KARIJERA
1975. – 1987. Borac
1987. – 1990. Medveščak
1990. – 1993. Ivry
1993. – 1994. Nimes
1994. – 1996. Zagreb
1996. – 1997. Zamet
1997. – 1999. Medveščak
1999. – 2000. Livry Gargan
2000. – 2001. Bordeaux
2001. – 2002. Livry Gargan
Odličja
Borac - Kup Jugoslavije (1979.), Prvenstvo Jugoslavije (1981.)
Medveščak - Kup Jugoslavije (1989., 1990.)
Nimes - Kup Francuske (1994.)
više uopće nema nekog smisla, bilo je davno. Prošlo je gotovo dvadeset godina, više se ne možeš ni ljutiti na te stvari. Život je jednostavno otišao dalje i tako gledam na to. Uostalom, koga to uopće više zanima... Hrvatska mi je svojevremeno dala priliku koju sam iskoristio na način kako sam najbolje mogao i to je sve. Naravno da se i danas osjećam dijelom toga i tako će uvijek ostati – ističe.
Smajlagić je sad pred novim izazovom:
- Mislim da reprezentacija BiH ima dobru perspektivu. E sad, drugo je pitanje što je sve okružuje, ali ne želim se opterećivati time, niti želim da to bude preokupacija mojih igrača. Postoji rukometna tradicija, znaju se načini kako sve skupa pretvoriti u dobar posao i ja vjerujem da mi to možemo. BiH ima zapaženih rukometaša, ali opet nema rukometaša koji su napravili i rade neke velike stvari u smislu da bi bili nezamjenjivi. Iz tog razloga moramo držati do kriterija koji nekog igrača čine reprezentativcem. Ukratko – ime i prezime neće biti u prvom planu. Hoću momčad koja će pokazati da želi, da im je stalo i da se može nositi sa svakim. Kako god, nisam pesimist, bilo je i težih situacija – decidiran je.
Pitamo ga za kraj što mu se čini kao najveća poteškoća?
- Činjenica da u BiH trenutačno nema nijednog kluba koji se barem donekle može priključiti srednjim europskim kriterijima, a o visokima da uopće ne govorimo. Mislim da je to vrlo bitno za razvoj rukometa u BiH. Svojevremeno sam bio trener rukometnog kluba Bosna i znam koliko to znači za cjelokupnu atmosferu i popularnost rukometa –kaže Smajlagić.
A kad Pipe nešto kaže, to svakako treba itekako cijeniti. Ima pregršt znanja i iskustva, uostalom - kao igrač na parketu trajao je sve do 41. godine!
Štedio se nije nikad. Smajlagićeve role i u napadu i u obrani danas su savršen pokazatelj kako treba izgledati vrhunski rukometaš. Njegovi izabranici u dresu BiH imaju se doista u koga ugledati...
Zagreb - Prvenstvo i Kup Hrvatske (1995., 1996.)
REPREZENTATIVNA KARIJERA
1987. – 1991. Jugoslavija 110 (324 zgoditka)
1992. – 2000. Hrvatska 93 (290 zgoditka)
Odličja
1988. OI Seul - bronca (Jugoslavija)
1993. MI Francuska - zlato (Hrvatska)
1994. EP Portugal - bronca (Hrvatska)
1995. SP Island - srebro (Hrvatska)
1996. OI Atlanta - zlato (Hrvatska)
TRENERSKA KARIJERA
2002. – 2003. Čakovec
2003. – 2006. Hrvatska (asistent)
2005. – 2007. Hrvatska U-21
2007. – 2009. Egipat
2009. – 2011. Bosna
2012. – 2013. Zamet
2013. – 2014. Lokomotiva
2015. – 2016. Iran
2022. – Bosna i Hercegovina
Odličja
2003. SP Portugal - zlato (trener asistent)
2004. OI Atena - zlato (trener asistent)
2005. SP Tunis - srebro (trener asistent)
2006. EP Estonija U-18 - zlato (Hrvatska)
2007. SP Bahrein U-19 - srebro (Hrvatska)
2008. Afričko prvenstvo Angola - zlato (Egipat)
2010. Prvenstvo i Kup BiH (RK Bosna)
2011. Prvenstvo BiH (RK Bosna)
2014. Prvenstvo i Kup Hrvatske (RK Lokomotiva)
POJEDINAČNA PRIZNANJA
1995. najbolje desno krilo (SP Island)
1995. najbolji rukometaš Hrvatske
1996. najbolje desno krilo (OI Atlanta)
2000. najbolji strijelac Francuske
2002. najbolji strijelac Francuske
RAZVOJNI PROGRAM ZA MLADE SPORTAŠICE I SPORTAŠE
program Hrvatskih olimpijskih nada u predolimpijsku 2023. godinu ušao je sa 65 sportašica i sportaša. Svakako je zanimljivo da su gotovo dvije trećine - djevojke
Piše: VINKO KNEŽEVIĆ
Fotografije: HOO & CROPIX
Sprvim danom prošle godine Hrvatski olimpijski odbor dobio je novi razvojni program za mlade sportašice i sportaše. Uz postojeće programe, koji skrbe o raznim dobnim skupinama naše sportske budućnosti, kroz šesti razvojni program oživotvorena je ideja o „okupljanju“ potencijalnih budućih olimpijaca i olimpijki - pod istu „kapu“. Tako je nastao razvojni program (RP) Hrvatskih olimpijskih nada (HON). U ulozi provoditelja ideje bio je Ured za programe nacionalnih sportskih saveza i razvojne programe HOO-a, čiji je direktor Neven Šavora u predstavljanju spomenutog programa članovima Vijeća HOO-a početkom minule godine, izrekao i brojčanu procjenu s kojom bi novi program potvrdio svoju opravdanost:
- Bit ćemo zadovoljni ako broj korisnika na kraju godine bude oko 30…
No, sjajni rezultati naših predstavnika u juniorskom i mlađeseniorskom uzrastu (do 23 godine) na europskim i svjetskim prvenstvima ili kvalitativno srodnim međunarodnim natjecanjima, učinili su od novog razvojnog programa hit projekt. Dogodio se njegov procvat, poput fenomena koji se u demografiji, točnije u sferi nataliteta - naziva „baby boom“.
Na opće zadovoljstvo i HOO-a i nacionalnih sportskih saveza, RP Hrvatskih olimpijskih nada u predolimpijsku 2023. godinu ušao je sa 65 sportašica i sportaša, uglavnom osvajač(ic)a vrijednih odličja u jakoj međunarodnoj konkurenciji tijekom 2021. i 2022. godine. Svakako je zanimljiva činjenica da RP Hrvatskih olimpijskih nada u svom članstvu ima dominaciju sportašica u odnosu na sportaše, i to gotovo u dvotrećinskoj mjeri!
VELIKA ZASTUPLJENOST ATLETIKE I JEDRENJA
Voditeljica razvojnog programa Hrvatskih olimpijskih nada Renata Šašak i sama je nastupila na Olimpijskim igrama - u Los Angelesu 1984. godine, kada je tenis bio pokazni sport - da bi danas vodila brigu o statusnim pitanjima sportašica i sportaša koji su u aktualnom dobnom uzrastu
Kvalitetu goriva Q Max potvrđuje i Europski certifikat EQTM (European Quality Trademark).
petrol..hr
iskazali potencijal budućih olimpijaca ili olimpijki: - Temelj budućnosti hrvatskog sporta leži u kvalitetnoj selekciji. Timovi stručnjaka trebali bi multidisciplinarno voditi projekte razvoja izvrsnosti sportaša, po mogućnosti u prostoru znanstveno definiranih modela. S obzirom na činjenicu da je ovo novi razvojni program HOO-a koji okuplja sportaše i sportašice s najvećim sportskim potencijalima, one na koje se računa na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. i Brisbaneu 2032., nužno je osigurati im što bolju financijsku podršku. Naravno, nisu tu zaboravljeni ni zimski olimpijci, ali njih je kudikamo manje u odnosu na ljetne - pojasnila nam je. Hrvatska olimpijska nada svakako je i skijašica Zrinka Ljutić, iako je olimpijskim debijem u Pekingu 2022. uskočila u višu programsku razinu. Od imena za koje će se itekako još čuti posebno nas veseli velika zastupljenost onih iz „kraljice sportova“. To su Anna Ćurković, Jana i Klara Koščak, Janko Kišak, Vita Penezić, Mia Wild, Lara Jurčić, Dominik Škorjanc, Veronika Šokota…
U provedenoj mini-anketi među korisnicima, upravo je potonja, sjajna zadarska atletičarka fokusirana na bacanje koplja, izrekla najkompletniji osvrt na članstvo u programu HON-a.
- Za mladog sportaša ili sportašicu veliko je ostvarenje i sam u ulazak u taj program. Puno mi je pomogao status u programu Hrvatskih olimpijskih nada u smislu financiranja priprema, opreme, vitaminizacije i općenito gledanodaljnjeg razvoja karijere. Radi se o korisnom, jako dobro osmišljenom programu i zahvalna sam HOO-u na statusu korisnice tog programa. Uopće ne sumnjam da će mladi sportaši u svojim počecima najprije imati ambiciju ući u ovaj program, makar će im glavni cilj, jednako kao i nama sada, biti nastup na Olimpijskim igrama - kazala je Veronika.
Fascinantno jake snage u „najmlađem HOO-ovu
programu“ ima i jedrenje (Petra Marendić, Tea Peteh, Noela Petešić, Petra Gambiraža, Ema Samaržija, Leon Scheidl, Antun Tomašević…) i one su jamstvo da se za budućnost hrvatskog jedrenja ne trebamo brinuti. Međutim, i brojni drugi sportovi imaju svoje adute u HON-u - od plivanja, skokova u vodu, tenisa, veslanja do borilačkih sportova.
Budući da su u kreiranju sportskih uspjeha jedna od najvažnijih karika treneri, ni oni nisu zaobiđeni u HOO-ovoj brizi za buduće olimpijce.
- U HOO-ovu Programu sufinanciranja rada trenera, podijeljenom u šest kategorija, na vrhu su treneri koji treniraju sportaše iz olimpijskog programa, statusno su vrhunski i vrsni, dok su u kategoriji kvalitetnih trenera i trenera mlađih dobnih kategorija, oni koji su ušli u program sufinanciranja kroz postignute kriterijske rezultate korisnika razvojnih programa. Drugim riječima, i treneri naših olimpijskih nada rješavaju svoj status unutar programa za trenere, u skladu s rezultatima svojih sportaša i sportašica u programu HON-a - dodala je Šašak.
Šavora ne skriva zadovoljstvo svojevrsnom „eksplozijom“ novog HOO-ova razvojnog programa:
- Još donedavno ukazivali smo na alarmantne posljedice koje je za sobom ostavila pandemija, a koje su u statističkom mjerenju pokazale ogroman gubitak mladih sportaša i sportašica po klubovima. Podsjetimo, u razdoblju od 2017. do 2021. ostali smo bez njih više od 30.000. Imamo i zabrinjavajuće probleme s demografijom na nacionalnoj razini, koja se također odražava na sportsku bazu, no, unatoč svemu, zadovoljstvo mi je govoriti o lijepim stvarima koje nam se događaju za budućnost sporta - kazao je Šavora te dodao:
- Razvojni programi HOO-a općenito su u pozitivnom trendu, na razini pretpandemijske 2019. godine, a program Hrvatskih olimpijskih nada premašio je sva očekivanja. I osobno sam iznenađen brojem korisnika na kraju godine, ali i njihovom raspršenošću po sportovima, kvalitetom, olimpijskim potencijalom… Uvođenje tog programa stvarno je pun pogodak! To će i budućnost pokazati, veselimo se toj budućnosti...
KOLIKO DAJE HOO OLIMPIJSKIM NADAMA
Za 2023. godinu Vijeće HOO-a prihvatilo je prijedlog iznosa od 9291 € za sportaše i iznos od 9334 € za sportašice (uz dodatna paušalna sredstva za testiranja i dijagnostiku), za financiranje svakog pojedinačnog korisnika RP-a Hrvatskih olimpijskih nada. Namjenska sredstva koriste se za pripreme i natjecanja, stipendije, korištenje sportskih objekata, nabavu osobne sportske opreme, kao i posebne sportske opreme u odnosu na specifičnost pojedinog sporta, za vitamine i dopunsku prehranu te zdravstvene preglede i osiguranje. Stipendija iznosi 3240 €.
Već više od pola stoljeća na ovim stranicama podsjećamo na bogatu povijest hrvatskog sporta. Činit ćemo to i dalje, iz broja u broj, s jasnim ciljem da otmemo zaboravu mnoštvo imena i događaja koji su dio naše duge sportske tradicije
POZIV AUTORIMA! Pozivamo sve povjesničare sporta, istraživače, kroničare i autore koji se bave povijesti sporta, a zainteresirani su da im članak bude objavljen u podlistku Povijest hrvatskog sporta, da svoje radove pošalju na e-mail adresu: ana.popovcic@hoo.hr.
Uvaženi češki sokolaš i skijaš Anton Šajner dolazi u Zagreb potkraj 1912. godine i skija na Plešivici, a na Sljemenu prvi put Zagrepčanima pokušava demonstrirati skijaške skokove
UHrvatsku je skijaški sport došao 1893. kada je Franjo Bučar donio prve skije iz Švedske te oformio skijašku sekciju pri Prvom hrvatskom sklizačkom društvu u Zagrebu. Najzastupljenije je bilo skijaško trčanje, dok alpske discipline još nisu bile poznate. Hrvatski športski savez zadužuje 1911. istaknutog skijaša i člana Izvršnog odbora Stevana Hadžija da izradi skijaški pravilnik, među ostalim i za skokove, prilagođen hrvatskim prilikama. Na svojoj skupštini u lipnju 1912. HŠS prihvaća Hadžijev pravilnik i on postaje obvezan za sve skijaše.
Uvaženi češki sokolaš i skijaš Anton Šajner dolazi u Zagreb potkraj 1912. i skija na Plešivici, a na Sljemenu prvi put Zagrepčanima pokušava demonstrirati skijaške skokove. No do toga, uslijed nezainteresiranosti, ipak ne dolazi. Nakon Prvog svjetskog rata, prvi hrvatski predstavnici na prvenstvu Jugoslavije u veljači 1921. u Bohinjskoj Bistrici bili su trkač na skijama Dušan Zinaja (HAŠK) i Pavle Jaroš (Concordia) koji je slovio za najboljeg tadašnjeg državnog klizača. Oba su ostala bez plasmana – prvi zbog loma skije, drugi zbog padova.
Proći će još neko vrijeme dok ponovno ne zaiskri ideja o gradnji skakaonice na Sljemenu. Svoje usluge u toj ideji koju najizdašnije gura dr. Ivo Lipovščak, nudi norveški skijaš i učitelj skijanja Thorleif Hanssen.
Oba skijaška zanesenjaka prionuše izradi nacrta i kad su ga dovršili, počeli su se natezati s gradskom vlasti oko lokacije. Prvotna zamisao je bila Velika skakaonica kod Rauchove lugarnice, međutim to je otpalo. Grad je nudio „utješnu lokaciju“ kod Tomislavova doma na kojoj bi se izgradila manja školska skakaonica i koju bi mogla koristiti i djeca. To je prihvaćeno, no ni to nije bilo duga vijeka jer je iznenadni zimski olujni vjetar ubrzo uništio napravljenu konstrukciju skakaonice.
Ipak, uskoro je skakaonica konačno ugledala svjetlo dana zahvaljujući sinergiji Mladena Maravića, člana Ski kluba Zagreb i ing. Zvonka Badovinca. Njihovu inicijativu prihvatio je tada Zagrebački zimsko-športski podsavez (ZZŠP) i prionulo se gradnji dviju skakaonica - jedna 40-metarska i druga manja za treniranje. Otvorenje skakaonica zbilo se 13. siječnja 1935. kod
Činovničke livade na Medvednici. Sportski tisak sa velikim zanimanjem prati otvaranje druge hrvatske skakaonice (prva je godinu ranije izgrađena u Mrkoplju) i najavljuje prekretnicu u tom sportu. Svečanosti su nazočili čelni ljudi jugoslavenskog i zagrebačkog sporta Hadži, Bučar i Mirko Pandaković. Odmah nakon otvaranja skakaonice, organizirano je i prvo natjecanje u skijaškim skokovima na Sljemenu, a pobjedu je odnio Ljubljančanin Tone Dečman s daljinom 34 metara. Najbolji zagrebački i hrvatski skakač bio je Vladimir Topali doskočivši na 23 m završivši pri kraju ukupnog poretka. Sljemenska skakaonica unatoč optimističnim najavama nikad nije u potpunosti zaživjela. Do početka Drugog svjetskog rata održano je još nekoliko natjecanja, s prvenstvom Jugoslavije (4. i 5. veljače 1939. u organizaciji SK Marathon) kao vrhuncem. Slovenski natjecatelji već uvelike skaču i do 40 m, a hrvatski uglavnom pri doskocima padaju i ostaju bez plasmana. Za vrijeme NDH sljemenska skakaonica je i dalje aktivna. Na njoj se održavaju državna prvenstva, pa tako na prvom, održanom 1942. godine, uvjerljivo slavi Franjo Franta Dvoržak s apsolutnim rekordom hrvatskih skakača, skokom od 29 metara.
Članovi skijaške sekcije sportskog društva Polet u Zagrebu 1948. izgrađuju malu 12-metarsku skakaonicu na brijegu iznad košarkaškog igrališta na Tuškancu. Prizorište je bilo iznimno posjećeno, mladi su rado dolazili tamo rekreirati se, družiti i zabavljati. No, nekog trajnijeg efekta u smislu omasovljenja natjecateljskog skakačkog sporta u Zagrebu nije, nažalost, imala…
Posljednje natjecanje na sljemenskoj skakaonici dogodilo se u siječnju 1960. u sklopu Kupa Medvednice u skijaškim skokovima, a već 1964. godine dolazi kraj. Posljednji koji je skočio na ovoj skakaonici bio je slovenski as i tadašnji svjetski rekorder (140 m na Planici) Jože Šlibar koji nije uspio srušiti sljemenski rekord Hrvata Josipa Šporera od 41 m pa je ta daljina i danas rekord „zagrebačke velikanke“.
SVIH VREMENA
Skijanje u Gorskom kotaru ima svoju tradiciju. Posebno se to odnosi na klasične discipline skijaškog trčanja - skokove i nordijsku kombinaciju. Ivo Lipovščak i Ante Pandaković, pioniri hrvatskog zimskog sporta, prvi su otkrili neopisive čari Gorskog kotara zimi, pod snijegom, uočivši izvrsne gotovo idealne uvjete za razvoj skijanja upravo u tom kraju. Tako su u Mrkoplju organizirali 1912. prve tečajeve skijanja, a potom i prva službena natjecanja. No, skijaški skokovi posebno su utkani u srca Gorana. Iz ovog gorskog kraja dolazi i najbolji hrvatski skijaški skakač svih vremena Delničanin Josip Šporer.
Prvi objekt namijenjen skijaškim skokovima izgrađen u Hrvatskoj bila je drvena konstrukcija 40-metarske skakaonice izgrađene 1934. u Mrkoplju. Ubrzo nakon toga izgrađena je nova 40-metarska skakaonica, ukupno treća u Hrvatskoj - na Vučniku u Delnicama koja je
Sljeme - mala skakaonica za vježbu na Činovničkoj livadi
otvorena 1. ožujka 1936. Za gradnju ove skakaonice najviše zasluga pripada ljekarniku i predsjedniku skijaškoplaninarske sekcije Goranina Maksu Jelineku. Bilo je to kultno mjesto za sve Delničane i ostale Gorane naklonjene skijaškim skokovima.
To je početak rivalstva Zagrepčana i Delničana, a na prvom natjecanju slavili su gosti iz Zagreba zahvaljujući Vladimiru Topoliju koji skače svojih standardnih 23,5 m. U prosincu 1936. na mrkopaljskoj skakaonici skače Norvežanin Jahr postižući rekord od 46 m, najduži skok dotad u Hrvatskoj. Tih godina, ali općenito prije i kasnije u Hrvatskoj, traje problem stručnog kadra u nordijskim disciplinama posebno u skijaškim skokovima.
U Mrkoplju braća Polić pokušavaju riješti problem gradnjom privatne 30-metarske skakaonice nadomak Delnica u Lazićima. Nju koriste mlađi uzrasti, ali sve prekida Drugi svjetski rat...
LITERATURA:
R. Cvetnić: 110 godina skijanja u Zagrebu i Hrvatskoj, Pop@Pop, Hrvatski skijaški savez, Zagreb 2004.
Z. Jajčević: 100 godina skijanja u Zagrebu 1894-1994., Zagrebački skijaški savez, Zagreb 1994.
M. Krmpotić: Kraljica delničkog sporta, Sušačka revija br. 6o., Klub Sušačana 2006. www.novilist.hr/regija/josip-sporer-pepi-ide-u-kuglacku-mirovinu-u-83godini-zivota
Najbolji hrvatski skijaški skakač svih vremena Josip ŠporerŠirenjem modernog sporta i tjelovježbenog pokreta u Europi, i u Zagrebu je, po uzoru na slične organizacije u Njemačkoj i AustroUgarskoj, 1874. osnovan Hrvatski sokol koji se bavio vježbanjem i odgojem mladeži.
S obzirom na to da je Hrvatski sokol politički bio usmjeren protiv austrijske i mađarske hegemonije te je bio za zajedničko povezivanje slavenskih naroda unutar Monarhije, Isidor Kršnjavi, predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu, sastavio je plan suzbijanja tog utjecaja.
Zbog toga je početkom 1891. boravio u Njemačkoj i Švedskoj gdje je dogovorio da će tamo poslati dva kandidata iz Hrvatske kako bi proučili tamošnji sustav tjelesnog odgoja. Natječajem su izabrani Franjo Bučar i Srećko Bošnjaković, jer su bili pomoćnici učitelju gimnastike u srednjim školama, vođi Hrvatskog sokola Františeku Hochmanu.
Bučar je povratkom u Zagreb donio prvu nogometnu loptu, a potaknuo je i razvoj tenisa, gimnastike, skijanja, hokeja na ledu i drugih sportova te je bio tvorac programa i planova za nastavu tjelesnog odgoja u školama.
Studenti koji su boravili na studijima u inozemstvu donosili su iskustva i znanje o pojedinim sportovima, kao i sportske rekvizite te su tako postajali pokretači i nositelji
širenja sportskih aktivnosti.
Iz tog razloga na Sveučilištu se 1903. okupilo desetak studenata na čelu s diplomiranim pravnikom Hinkom Würthom.
Na prvoj skupštini predloženo je da se društvo nazove Hrvatski akademski športski klub (skraćeno HAŠK), a njegovo osnivanje označilo je začetak sporta na zagrebačkom Sveučilištu, ali i začetak organiziranog sporta u Hrvatskoj. HAŠK je sebi stavio u zadatak promicati sve sportske grane, kao “uopće odgojni klub u tjelovježbenom smislu”.
U Zagrebu je iste 1903. osnovan i Prvi nogometni i športski klub (PNIŠK) i bio je prvi klub na hrvatskim prostorima koji se svojim imenom opredijelio za nogomet. Prva javna nogometna utakmica odigrana je u ljeto 1904. godine između dviju momčadi PNIŠK-a. PNIŠK je 1. listopada 1905. u Budimpešti odigrao utakmicu protiv momčadi mađarskog nogometnog saveza FTC i izgubio rezultatom 11:1 i bio je to prvi međunarodni susret nekog hrvatskog kluba.
Prva teniska sekcija u Zagrebu utemeljena je 1904. pri Hrvatskom sklizačkom društvu koje je 1906. izgradilo teniska igrališta u Mihanovićevoj ulici gdje je tri godine kasnije održano prvo tenisko prvenstvo Hrvatske, Slavonije i grada Zagreba.
Prva utrka u trčanju i hodanju u Hrvatskoj održana je 1907. na osam milja (8800 metara), a pobijedio je Vladimir Erbežnik. Atletičari specijalizirani za pojedine discipline pojavljuju se 1910. kada je u utrci na 5000 m zabilježen rezultat 19:22,4 koji je u Zagrebu postigao član Concordije Vilko Elbert. Uz nogomet i mačevanje, zimski sportovi - sportsko sanjkanje, hokej na ledu i skijanje - ubrzo su uvedeni u program HAŠK-a.
Sve veći broj automobila doveo je 1906. do osnivanja Prvog hrvatskog automobilnog kluba u Zagrebu. Sekcija za automobilizam pri Hrvatskom športskom savezu (HŠS) osnovana je šest godina kasnije.
IZGRADNJA SPORTSKOG STADIONA U MAKSIMIRU
Hrvatski športski savez (HŠS) osnovan je 5. listopada 1909. u Zagrebu sa svrhom da unapređuje sve grane sporta i da bude vrhovna instanca za sporove između sportskih društava učlanjenih u Savez te da predstavlja hrvatski sport u svijetu. Promađarski ban Pavle Rauch nije dozvolio potvrđivanje pravila HŠS-a i njegovo ozakonjenje, pa su tek 1910. dolaskom Nikole Tomašića na bansko mjesto odobrena pravila i dozvoljen javni rad HŠS-a.
U biciklističkoj utrci 1909. između
Ljubljane i Trsta pobijedio je Milan
Meniga koji je kao član PNIŠK-a sudjelovao i na prvim atletskim natjecanjima. Najbolji hrvatski biciklist do Prvog svjetskog rata bio je Franjo Gregl iz Zagreba koji je najveću pobjedu ostvario 1911. u Budimpešti kada je u borbi za „Zlatni kotač“ ostavio iza sebe najbolje austrijske i mađarske bicikliste. Tom pobjedom Gregl se kvalificirao na OI u Stockholmu 1912., ali tamo nije otputovao jer je odbio voziti za reprezentaciju Austro-Ugarske. U lipnju 1910. članovi
sportskog stadiona u Hrvatskoj na kojem se u svibnju iste godine igrao nogomet, a u jesen je dovršeno atletsko i tenisko igralište. Prvo nogometno prvenstvo Hrvatske i Slavonije organizirala je Nogometna sekcija HŠS-a u kojem je sudjelovalo pet zagrebačkih klubova - HAŠK, I. hrvatski sport klub Građanski, Hrvatski šport klub Concordia, Hrvatski tipografski športski klub (HTŠK) Zagreb i Akademski športski klub Croatia, jer izvan Zagreba nije bilo jakih momčadi.
Prvenstvo je započelo 26. rujna 1912. utakmicom Croatia-Zagreb (1:0) na tek izgrađenom igralištu u Maksimiru. Sudio je Branko Gavella, kasnije istaknuti kazališni redatelj i pedagog. Odgovarajuće igralište za odigravanje nogometnih utakmica imao je samo HAŠK u Maksimiru, a osim toga nije postojao raspored prvenstva po kolima, već su utakmice igrane „po dogovoru“. HŠK Ilirija Zagreb priključila se natjecanju u proljetnom dijelu uz obvezu odigravanja i utakmica iz jesenskog dijela natjecanja. Zbog nesportskog ponašanja igrača, izgreda
STUDENTI KOJI SU BORAVILI NA STUDIJIMA U INOZEMSTVU DONOSILI SU ISKUSTVA I ZNANJE O POJEDINIM SPORTOVIMA, KAO I SPORTSKE REKVIZITE TE SU TAKO POSTAJALI POKRETAČI I NOSITELJI ŠIRENJA SPORTSKIH AKTIVNOSTI.
gledatelja i pogrešaka sudaca, 1. lipnja 1913 iz prvenstvenog natjecanja istupili su HAŠK, Građanski i HTŠK Zagreb, te je natjecanje prekinuto. U siječnju 1914. klubovi Građanski i Zagreb vratili su se u članstvo HŠS-a, dok je HAŠK ostao dosljedan.
HAŠK-a osnovali su plivačku sekciju, a natjecanja su se održavala na improviziranim plivalištima na I. Maksimirskom jezeru i rukavcima Save. Plivački klub koji je samo ljeti djelovao na savskom kupalištu, postao je 1911. sekcija HAŠK-a, a plivači su u ljeto iste godine sudjelovali na prvenstvu Hrvatske i Slavonije koje je održano u Karlovcu. HAŠK je od svog osnivanja bio bez vlastitog igrališta na kojem bi se njegovi članovi mogli baviti sportom. Tadašnji zagrebački biskup dr. Antun Bauer odobrio je HAŠK-u izgradnju sportskog stadiona na Kaptolskom zemljištu u Maksimiru uz neznatnu otkupninu. Studenti su 1912. dobrovoljno sudjelovali u izgradnji prvog potpuno
Nogometna sekcija HŠS-a raspisala je drugo prvenstvo Hrvatske i Slavonije s početkom 3. svibnja 1914. uz sudjelovanje triju novih klubova. Bili su to Hrvatski športski klub Atena, Športski klub Viktorija i Hrvatski trgovački športski klub. Prvenstvo je započelo utakmicom Građanski - Viktorija (0:1), ali je zbog političkih događaja bilo prekinuto. Naime, nakon sarajevskog atentata, naredbom bana Hrvatske, Slavonije i Dalmacije dr. Ivana Škrleca, 27. srpnja 1914. prestala je svaka sportska aktivnost i obustavljeno je djelovanje svih sportskih saveza.
LITERATURA:
Živko Radan, Franjo Bučar i gimnastički sportski pokret u Hrvatskoj, Zagreb, 1966.
Antun Škrtić, H.A.Š.K. 1903-1993-Hrvatski akademski športski klub, Zagreb, 1993
Davor Kovačić, Hrvatski nogomet u doba cara, kralja, poglavnika i maršala, Zagreb, 2019.
Branko Gavella
Često isticana činjenica da je otac modernog olimpizma Pierre de Coubertin i osobno osvojio olimpijsku medalju, ali ne u atletici, gimnastici, mačevanju, veslanju…, nego - u poeziji, vraća nas u vremena kada su na igrama bila zastupljena i natjecanja u umjetnosti (književnost, glazba, kiparstvo i slikarstvo) i arhitekturi. Dakako, svi radovi tematski su bili povezani sa sportom i tjelovježbom
Olimpijski debi umjetnici i arhitekti, njih ukupno 35, ostvarili su 1912. godine na Igrama u Stockholmu, nakon što su ih prethodno odbili Britanci koji su u posljednji trenutak preuzeli organizaciju OI-ja 1908. od financijski uzdrmanih Talijana (umjesto prvotno izabranog Rima, domaćin je bio London). Hrvatski umjetnici i arhitekti debitirali su 1924. na OI u Parizu. Bili su to kipar i arhitekt Frane Cota te kipar Juraj Škarpa, a predstavili su se s tri rada u kategoriji mješovitog kiparstva. Iako Cotine mramorne skulpture Trkač i Bacač kamena kao ni Škarpin Hrvač, nisu našli mjesto u uskom krugu pobjedničkih uradaka, njihov olimpijski nastup itekako je bio zapažen.
U iduća tri olimpijska ciklusa hrvatski umjetnici i arhitekti samo su još jednom sudjelovali na Igrama. Arhitekt i građevinski inženjer Kosta Petrović predstavio se projektom gradskog stadiona u Subotici. Uslijedio je Drugi svjetski rat i dvokratni zastoj u olimpijskom „serijalu“ (bez Igara 1940. i 1944.), da bi se tek 1948. godine, na OIju u Londonu, radom u kategoriji mješovite arhitekture predstavila trojica arhitekata - Franjo Neidhardt, Vladimir Turina i Dragan Boltar. Projekt stadiona na beogradskoj Banjici, s kapacitetom od 80 000 gledatelja, donio im je brončanu spomen-medalju i diplomu XIV. OI u Londonu. Ocjenjivački sud MOO-a detektirao je u tom projektu nove poglede na arhitekturu, hvaleći inovativnost arhitekta Turine te izražajnost linija kojom ga slijede Neidhardt i Boltar.
PRIZNANJE I ZA MAKSIMIRSKI STADION
Za drugi rad - projekt maksimirskog stadiona u Zagrebu - arhitekti Turina i Neidhardt, skupa s konstruktorom Eugenom Erlichom, nagrađeni su počasnom diplomom i olimpijskom medaljom. Dodatnu zadovoljštinu za dugogodišnji rad Vladimir Turina dobio je 1952. godine tijekom Olimpijskih igara u Helsinkiju, kada mu je uručena diploma Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) za sportsku arhitekturu. Na istim Igrama održana je izložba radova umjetnika i arhitekata kojom je MOO najavio novi način tretiranja umjetničkog olimpizmaizložbeni karakter bez natjecateljskog valoriziranja. Dvije
godine kasnije to je i potvrđeno MOO-ovom odlukom o ukidanju natjecanja umjetnika i arhitekata u sklopu OI, a „izložbena praksa“ nastavljena je i na Igrama 1956. u Melbourneu. Tako se ugasila početna zamisao Pierrea de Coubertina o spajanju duhovnih i tjelesnih sposobnosti ljudi u natjecateljskom miljeu, ujedinjenju sporta s umjetnošću i arhitekturom kroz postulate olimpizma. Podsjetnik na hrvatske umjetnike i arhitekte, dobitnike vrijednih olimpijskih priznanja, zanimljiv je iz nekoliko razloga: ponajprije stoga što svjedoči o neiscrpnom talentu i kreativnom duhu naših ljudi u raznim područjima ljudskog djelovanja, a potom i zbog njihovih uradaka/djela koja i danas izazivaju pozornost ili imaju aktualnost. Najbolji primjer za to je već spominjani stadion u Maksimiru, koji je za svoj izvorni arhitektonski oblik dobio olimpijsku medalju. Utjecajem političkih moćnika, već u samoj gradnji bitno se odstupilo od izvornika. Uslijed toga, dobitnik dviju olimpijskih medalja i brojnih drugih priznanja, Turina, bio je pred povlačenjem iz projekta maksimirskog stadiona. Srećom nije doživio arhitektonske zahvate na zapadnoj i sjevernoj tribini potkraj prošlog stoljeća, nakon kojih je nikad dovršeni stadion dobio nadimak „ruglo na kraju gradu“!? Na krilima nogometne euforije uslijed novog veličanstvenog uspjeha Vatrenih u najelitnijoj svjetskoj konkurenciji, sve zastupljenija ideja o potpunom rušenju stadiona u Maksimiru (u svrhu gradnje novog stadiona na istom mjestu!), podgrijat će uspomene na nezaboravne događaje u njegovu okrilju. Možda i na velike ljude koji su dio sebe utkali u njegov nastanak, kao i u nastanak druge sportske arhitekture kojom su dokazali da su bili ispred svog vremena. (V. Knežević)
HRVATSKI OLIMPIJCI IZ UMJETNOSTI I ARHITEKTURE
FRANE COTA (Knin, 1898. - Zagreb, 1951.), kipar i arhitekt
JURAJ ŠKARPA (Stari Grad na Hvaru, 1881. - Zagreb, 1952.), kipar
VLADIMIR TURINA (Banja Luka, 1913. - Zagreb, 1968.), arhitekt
FRANJO NEIDHARDT (Zagreb, 1907. - Zagreb, 1984.), arhitekt
DRAGAN BOLTAR (Trst, 1913. - Zagreb, 1988.), arhitekt
KOSTA PETROVIĆ (Klanjec, 1891. - Subotica, 1965.), arhitekt
EUGEN ERLICH (Zagreb, 1913. - Zagreb, 2003.), konstruktor
Na prvim modernim Olimpijskim igrama nastupali su samo muškarci, ženama još nije bilo dopušteno sudjelovanje. Natjecali su se u samo devet sportova, a domaći junak postao je Spiridon Louis, pobjednik u maratonu
Antičke olimpijske igre organizirane su dulje od 1000 godina - svake 4 godine na istom mjestu, u grčkom svetištu Olimpiji, u čast bogu Zeusu. Tijekom tog nevjerojatno dugog razdoblja, igre su naravno doživjele različite promjene, no gotovo sve do svojeg kraja plijenile su pažnju cjelokupnog grčkog, a kasnije makedonskog i rimskog društva. Ne čudi da i nakon zabrane njihova održavanja (zabranjene su jer je 393. godine car Teodozije I. izdao proglas kojim se zatvaraju sva poganska svetišta) – sjećanje i interes za tu veličanstvenu ideju nikada nisu nestali. U dugom periodu nakon ukidanja, a posebno kroz 19. stoljeće bilo je mnogo pokušaja obnavljanja olimpijskih igara, no tek je francuski pedagog barun Pierre de Coubertin utemeljio nove moderne OI u suvremenom obliku i na međunarodnoj razini. Njegova pomalo utopistička ideja bila je da s pomoću sporta koji bi bio u službi obrazovanja, izgradi novo prosvijećeno društvo i svijet u kojem neće biti ratova. Godine 1894. na međunarodnoj konferenciji u Parizu izložio je svoju zamisao o pokretanju modernih Olimpijskih igara koja je jednoglasno prihvaćena. Istina, Coubertin je planirao da prve moderne Igre budu u Parizu 1900. (u sklopu Svjetske izložbe i ususret novom stoljeću), no ipak je dogovoreno da prva zemlja domaćin bude Grčka i to već za dvije godine - 1896. Grci, ponosni na svoju slavnu prošlost, oduševljeno su prihvatili domaćinstvo prvih Igara. Međutim, zemlja je imala financijskih problema i bila je u političkim previranjima, pa je cijela organizacija dovedena u pitanje. Na kraju se stvar pokrenula tek kad je grčki prijestolonasljednik Konstantin stao na čelo Organizacijskog odbora. Organizirana je velika akcija prikupljanja sredstava u koju se uključilo ne samo grčko stanovništvo već i Grci iz dijaspore.
Među njima se pak posebno istaknuo bogati poslovni čovjek – Averov, Grk iz Egipta, koji je donirao preko milijun drahmi te na svoj trošak dao obnoviti antički Panatenejski stadion u Ateni. Taj kompletno mramorni stadion bio je (i danas je) posebno impresivna građevina i sasvim prirodno je odabran za centralno mjesto događanja.
Igre je, na prepunom Panatenejskom stadionu 6. travnja 1896. otvorio grčki kralj Đuro I. Taj dan bio je Uskrsni ponedjeljak (i po gregorijanskom i po julijanskom kalendaru) te također, obljetnica grčke samostalnosti. Nakon pozdravnog govora i otvaranja, izvedena je olimpijska himna. Svi ostali dijelovi ceremonije koje danas povezujemo uz otvaranje olimpijskih igara - kao što je defile nacija, paljenje olimpijskog plamena, polaganje prisega sportaša, sudaca i trenera ili puštanje golubica – uvedeni su kasnije. Natjecatelji na prvim modernim OI bili su samo muškarci, ženama još nije bilo dopušteno sudjelovanje. Makar se razmišljalo o uključivanju brojnih sportova (tako, primjerice, i o nogometu), na kraju ih je na programu bilo devet (razvrstanih u ukupno 43 discipline): atletika, plivanje, gimnastika, biciklizam, mačevanje, streljaštvo, tenis, dizanje utega i hrvanje. Trebalo se održati još sedam veslačkih disciplina koje su otkazane zbog lošeg vremena, a jedrenje koje je isto bilo na programu otkazano je zbog nedostatka odgovarajućih brodova. Od
AMERIČKI DRŽAVNI PRVAK U TROSKOKU, JAMES CONNOLLY S HARVARDA POBIJEDIVŠI
NA OI, POSTAO JE PRVI OLIMPIJSKI
POBJEDNIK MODERNOG DOBA. INAČE, DEKAN MU JE ODBIO DATI DOPUŠTENJE
ZA IZOSTANAK S PREDAVANJA KAKO BI SE
NATJECAO NA OI. NAKON TOGA ODUSTAO JE OD STUDIRANJA, DA BI GODINAMA
KASNIJE, KAD JE POSTAO ISTAKNUTI RATNI
DOPISNIK I AUTOR 25 ROMANA, ODBIO
POČASNU DIPLOMU HARVARDA
tih devet sportova, natjecanja u njih četiri održana su na Panatenejskom stadionu, mačevanje u reprezentativnom Zappeionu, streljaštvo i tenis zasebno, a plivačke discipline – potpuno nevjerojatno iz današnje perspektive – u moru, i to tako da su natjecatelji motornim čamcima prevoženi do starta te otud plivali natrag do obale. Tijekom utrke na 1200 m more je bilo tako uzburkano i hladno da je pobjednik Alfred Hajos, osamnaestogodišnji Mađar izjavio: „Želja za preživljavanjem potpuno je nadvladala želju za pobjedom.“
Prije samih igara odvijala se i propaganda za dolazak međunarodnih natjecatelja što je bilo dosta
kako bi javio o pobjedi nad Perzijancima u bitci na Maratonskom polju 490. g. pr. Kr.
Maraton je organiziran na način da su natjecatelji prevezeni do sela Maratona i otud je njih 17 trčalo do Atene, završavajući utrku na Panatenejskom stadionu gdje se okupilo oko 100 000 gledatelja. Svi su oni došli pozdraviti pobjednika, očekujući i nadajući se da će to biti Grk. Kada je postalo jasno da se Spiridon Louis, 24-godišnji Grk iz sela pored Atene približava cilju, sa svih strana se zaorilo: „Grk! Grk!“, a na stadionu su prinčevi Konstantin I. i Đuro II. otrčali zajedno s njim posljednji krug.
Nakon svoje velike pobjede, Spiridon Louis postao je nacionalni junak i dio grčke mitologije, ali nije se više bavio sportom. Još se samo jednom pojavio na OI, 1936. u Berlinu, kako bi predao lovorov vijenac...
Uz lijepu priču o Louisovoj pobjedi, postoji i jedna manje lijepa koja ocrtava diskriminaciju onog vremena. Grkinja Stamata
problematično jer je mali broj zemalja imao nacionalne olimpijske odbore. Osim toga, sport u današnjem smislu je u većini zemalja bio u povojima, a ideja međunarodnih natjecanja gotovo da nije postojala. Na kraju je uz Grčku sudjelovalo još 13 država, ali od 241 natjecatelja samo njih 90 bili su stranci. Štoviše, većina stranih natjecatelja slučajno se zatekla u Ateni, a tek je manji broj došao samoinicijativno.
Trinaest američkih studenata tri je tjedna putovalo do Atene, a kad su stigli, shvatili su da nisu računali na razliku između julijanskog i gregorijanskog kalendara. Unatoč tome što su Igre počele sljedeći dan, a ne za 12 dana kako su mislili, Amerikanci su bili iznimno uspješni u atletskim disciplinama. Pobijedivši u troskoku, James Connolly s Harvarda postao je prvi olimpijski pobjednik modernog doba. Inače, Connollyju, državnom prvaku SAD-a u troskoku i harvardskom studentu, dekan je odbio dati dopuštenje za izostanak s predavanja kako bi se natjecao na OI. Nakon toga Connolly je odustao od studiranja, da bi godinama kasnije, kad je postao istaknuti ratni dopisnik i autor 25 romana, odbio počasnu diplomu Harvarda.
Za prve OI modernog doba posebno su definirane dvije discipline koje do tada nisu postojale u atletici – bacanje diska i maratonska utrka, a označavale su poveznicu s antičkim nasljeđem. Nakon što je Amerikanac Robert Garret pobijedio u bacačkim disciplinama, Grci su sve nade položili u maraton koji je i otprije bio najiščekivaniji vrhunac igara. Na antičkim natjecanjima takva utrka nije postojala, ali Francuz Michel Bréal, Coubertinov prijatelj, osmislio ju je inspiriran legendom o Fidipidu koji je pretrčao 40 224 metara od sela Maratona do Atene
Revithi silno je željela sudjelovati u maratonskoj utrci, premda ženama nije bilo dopušteno sudjelovati ni na jednom natjecanju. Revithi je na kraju otrčala zadanu udaljenost dan nakon što su muškarci završili službenu utrku i iako je završila maraton za otprilike pet sati i trideset minuta te našla svjedoke koji su se potpisali i potvrdili vrijeme trčanja, nije joj bilo dopušteno ući na stadion na kraju utrke, a nije ni uvrštena u službene izvještaje.
ZA POBJEDNIKA – SREBRNA MEDALJA
Vezano za prve moderne OI postoji pregršt zanimljivosti, ali spomenut ćemo još da su pobjednici nagrađeni ne zlatnom, već srebrnom medaljom, maslinovim vijencem i diplomom. Drugoplasirani dobili su brončanu medalju, lovorov vijenac i također diplomu. Tek kasnije, na III. Igrama u St. Louisu uvedene su zlatne medalje i nagrade za prvo troje plasiranih.
Olimpijske igre 1896. u Ateni trajale su ukupno 10 dana i polučile su ogroman uspjeh. Igre su imale najveće međunarodno sudjelovanje od svih sportskih događaja do tada, a Panatenejski stadion ugostio je najbrojniju publiku koja je ikada gledala neki sportski događaj. Nakon Igara, nekoliko istaknutih osoba, uključujući grčkog kralja Đuru I. i neke od američkih natjecatelja u Ateni, uputilo je peticiju Coubertinu i MOO-u da se sve sljedeće OI održe u Ateni. No, vratile su se u Grčku tek 108 godina kasnije kada su u kolovozu 2004. održane Igre XXVIII. olimpijade...
LITERATURA:
AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.
Zdenko Jajčević, Antičke olimpijske igre i moderni olimpijski pokret do 1917. godine, Libera Editio d.o.o. Zagreb, 2008. Blago olimpijskih igara, Znanje d.d. Zagreb, 2008.
MIMI VURDELJU MNOGI SPORTAŠI NAZIVAJU SVOJOM “DRUGOM
MAMOM”, STOGA ĆE NAM POZNATA NUTRICIONISTICA I VODITELJICA
ZDRAVSTVENE SKRBI O SPORTAŠIMA U HOO-U U SVOJIM KOLUMNAMA
PISATI O PREHRANI KAO JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH FAKTORA ZDRAVOG
ORGANIZMA I UČINKOVITOSTI SPORTAŠA NA SPORTSKIM TERENIMA
od davnina, ali tek je otkriće povezanosti skorbuta i nedostatka vitamina C dramatično smanjilo incidenciju (pojavnost) te bolesti.
Naime, Sir James Lind je 1753. godine prvi put vrlo detaljno opisao prevenciju i liječenje skorbuta konzumacijom citrus voća, daleko prije nego što je vitamin C izoliran. Bilo je to vrijeme kada su mornari počeli skrbiti o tomu da na brodu uvijek bude dovoljno voća i povrća. Vitamin C prvi je izolirao mađarski biokemičar i nobelovac dr. Albert Szent-Györgyi, a nakon velikog otkrića uslijedile su brojna saznanja o pozitivnim učincima te male molekule.
Dvostruki nobelovac dr. Linus Pauling prvi je spoznao svu važnost vitamina C u održavanju zdravog imunosnog sustava. On je hrabro pokrenuo novu paradigmu u nutricionizmu utemeljenu na optimalnom unosu, a ne deficitu vitamina C. Znanstvene su studije dokazale da vitamin C prelazi granice prevencije deficita. Poznata je rečenica „pijte vitamin C i proizvedite vlastiti interferon“. Naime, dokazano je da vitamin C stimulira produkciju interferona i antitijela.
Pored toga što djeluje kao antioksidans i štiti organizam od štetnih posljedica korozivnih procesa, ima ključnu ulogu u zaštiti i jačanju imuniteta, dok se cijeli niz potencijalno pozitivnih učinaka još uvijek istražuje.
Iako vitamin C prati bogata znanstvena dokumentacija i dalje ga prati njegova živopisna povijest. Skorbut je poznat
Slobodno možemo reći da zbog smjelosti Linusa
Bezbroj je simptoma koji ukazuju na nedostatak vitamina C: umor, slabost mišića, natečene desni i krvarenje desni, lako nastajanje modrica, natečeni i bolni zglobovi, sporo zarastanje rana, krvarenje iz nosa, anemija... Dokazano je da pušači imaju niže razine vitamina C u organizmu te im je stoga potreban njegov kontinuiran unos kako bi se održala njegova poželjna razina. Stoga pušači, uzmite vitamin C tabletu za žvakanje (bombon) u dozi 2 x 1 (+500 mg) i učinite mali korak za očuvanje poželjnih razina vitamina C.
Paulinga vitamin C danas ima status „kralja vitamina”, a znanstvene studije dokazale su da njegova uloga u očuvanju zdravlja prelazi granice prevencije
njegova deficita
Zbog snažnog antioksidativnog učinka, vitamin C predmet je mnogobrojnih znanstvenih istraživanja u prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Kao snažan antioksidans, vitamin C može djelovati na smanjenje oksidacije LDL (lošeg kolesterola) - procesa koji je preteča kardiovaskularnih bolesti posebice ateroskleroze, a posljedično srčanog i moždanog udara. Blagotvorno djelovanje vitamina C
na učestalost prehlade dokazano je u mnogobrojnim istraživanjima, kako onih koja su pratila terapijski tako i onih koja su pratila preventivni učinak vitamina C na vrijeme trajanja. Naime, uočena je konstanta u smanjenju trajanja simptoma. Danas rado savjetujem sportašima da kod prvih znakova prehlade uzmu Ester C – sinergijsku formulaciju vitamina C – koju čini kalcijev askorbat, bioflavonoidi, ekstrakt ploda šipka i ekstrakt acerole visoke bioraspoloživosti i neutralnog pH. Poznato je da prehlada smanjuje razinu vitamina C u leukocitima što daje osnove uzimanja vitamina C u višim dozama.
Vitamin C danas je nezaobilazan u beauty rutini žena (pa i muškaraca) diljem svijeta zbog njegova snažnog antioksidativnog učinka štiteći kožu od štetnih molekula UV zračenja i onečišćenja i zagađenosti okoliša tih grubih vanjskih čimbenika, osiguravajući na taj način tzv. „glow“ efekt kojem svi težimo. Tzv. anti-age učinak je najjači adut vitamina C - naime, sudjelujući u sintezi kolagena, vitamin C koži daje elastičnost i svježinu.
KORISNO je znati i ovo: kad god koristite limun u pripravi limunade, čaja ili kod pripreme kolača i jela, onim iscijeđenim polovicama limuna namažite ruke jer će koža ruku biti blistava, zdrava i zadržat će svježinu. Ja to radim već rutinski, čak i na čaju s prijateljima.
VAŽNO je znati da tržište nudi vitamin C u iznimno djelotvornim oblicima primjene:
• Vitamin C liposomalni koji dolazi u obliku natrij askorbata – nekiseli je oblik vitamina C pogodan za sve osobe koje pate od gastritisa i želučanih tegoba uzrokovanih pretjeranom kiselošću.
• Vitamin C u zajednici s bioflavonoidima (Hy Bio, Solgar) snažnog sinergističkog učinka za sve one koji imaju problema s lošom kvalitetom krvnih žila; sklonost pucanja kapilara (rozacea) ili pojavi modrica i krvarenju desni i nosnica.
• 1 Dodatak prehrani od ploda šipka je izvor prirodnog organski vezanog vitamina C sa sporim otpuštanjem (time release) u probavnom sustavu, bez opterećenja za organizam.
Valja zapamtiti da se vitamin C izluči iz organizma kroz 12-ak sati, pa ga je dobro uzimati u dvije dnevne doze.
VITAMIN C NEZAOBILAZAN
JE DODATAK PREHRANI
U SVIM PROGRAMIMA
SUPLEMENTACIJ´E
NAMIJENJENE
VRHUNSKIM
SPORTAŠIMA, A DOZA I
OBLIK VITAMINA C OVISE
O STAROSNOJ DOBI...
Uloga vitamina C mnogostruko je važna za zdravlje i opće dobro stanje organizma, a Europska agencija za sigurnost hrane EPSA potpisuje primjenu vitamina C:
1. za smanjenje umora i iscrpljenosti
2. za kvalitetan metabolizam i oslobađanje energije
3. za psihološku stabilnost i funkcioniranje živčanog sustava
4. za stvaranje kolagena i optimalnu funkciju krvnih žila, kostiju, hrskavice, desni, kože, zubi
5. za odgovarajuću resorpciju željeza
6. za zaštitu od psihičkog i fizičkog stresa i prevenciju razarajućeg učinak slobodnih radikala
7. za snažnu ulogu kod imunosnog sustava (proizvodi interferon).
VITAMIN C DANAS JE NEZAOBILAZAN U BEAUTY RUTINI ŽENA (PA I MUŠKARACA)
DILJEM SVIJETA ZBOG NJEGOVOG
SNAŽNOG ANTIOKSIDATIVNOG UČINKA
ŠTITEĆI KOŽU OD ŠTETNIH MOLEKULA UV
ZRAČENJA I ONEČIŠĆENJA I ZAGAĐENOSTI
OKOLIŠA TIH GRUBIH VANJSKIH ČIMBENIKA, OSIGURAVAJUĆI NA TAJ NAČIN TZV. „GLOW“
EFEKT KOJEM SVI TEŽIMO
Važno je reći da vitamin C organizam ne može sam sintetizirati, pa ga je potrebno dodatno uzimati kako bi osigurali optimalnu dozu vitamina C za sve nužno potrebno, prije svega dobar imunitet, zdravu i lijepu kožu, dobru energiju i svježinu, optimalnu proizvodnju kolagena i resorpciju željeza.
Savjetujem svima koji puše, koji osjećaju prve simptome prehlade i onima koji se bave sportom rekreativno ili profesionalno, da svaki dan ujutro i popodne uzmu vitamin C (500 mg) i tako štite svoje zdravlje i otpornost organizma.
Učim sportaše da ujutro kada se probude najprije popiju čašu vode sobne temperature s cijeđenim limunom. Vodu pijemo odmah ujutro da potaknemo izlučivanje nakupljene sluzi, a vitamin C da bi organizam probudili i potaknuli optimalnu ili poželjnu probavu. Često kolegice u ljekarni kod prvih znakova umora kažu „uzmimo malo vitamina C da nas razbudi“, jer je to učinkovitije od pijenja crne kave.
Hrvatski športski muzej u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom u prosincu prošle godine predstavio je na zagrebačkom Cvjetnom trgu izložbu fotografija
„Brončani, srebrni – Vatreni!“ kao podsjetnik na uspjehe u Francuskoj 1998. i Rusiji 2018. godine. I tako, na neki način, najavio sjajan rezultat na Svjetskom prvenstvu u Kataru!
Piše: MARIJAN SUTLOVIĆ
Fotografije: IZ FUNDUSA HRVATSKOG
ŠPORTSKOG MUZEJA I
FOTOARHIVE HOO-A
Riječ je o izložbi fotografija posvećenoj veličanstvenim uspjesima naših najboljih nogometaša: brončanoj medalji na SP-u u Francuskoj 1998. i srebrnoj medalji na SP-u u Rusiji 2018. godine. Autori fotografija su naši nagrađivani sportski fotografi Robert Valai (koji je nogometnu reprezentaciju pratio 1998.) te Drago Sopta koji je uz reprezentaciju od 2013. kao službeni fotograf HNS-a. Koncept izložbe prati tijek nastupa reprezentacije 1998. i 2018. - od priprema uoči odlaska na Svjetsko prvenstvo, pa sve do povratka u Hrvatsku. Fotografije nam vraćaju u sjećanje najveće trenutke, emocije s terena i dočeka te pružaju pogled iza kulisa u trenucima priprema i opuštanja između utakmica. Osim što su nastupi naših nogometaša odjeknuli svijetom, njihovo predstavljanje kroz radove sportskih fotografa uvelike je pridonijelo afirmaciji sportske fotografije kao umjetnosti, podsjećajući tako na činjenicu da je Hrvatska dom brojnih sportskih fotografa čija su djela međunarodno afirmirana i nagrađivana. Izložba je bila postavljena na Cvjetnom trgu u Zagrebu od 25. studenoga do 13. prosinca.
“Univerzijada Zagreb 1987.” postavljena je prigodom 35. obljetnice najvećeg sportskog natjecanja održanog u Hrvatskoj, na kojem je sudjelovalo gotovo 6500 sportaša iz 122 zemlje. Uvelike je nadmašila sportske okvire i prerasla u društveni fenomen koji je trajno izmijenio lice Zagreba. Izložba se, u sklopu Smotre Sveučilišta u Zagrebu, mogla razgledati na Zagrebačkom velesajmu od 10. do 12. studenoga, a priređena je u suradnji s HOO-om i Uredom za sport Sveučilišta u Zagrebu.
Hrvatski skijaški savez (HSS) dodijelio je nagradu za životno djelo Anti Kosteliću
- Gipsu, ocu i treneru skijaških velikana
Janice i Ivice, za kolosalne uspjehe koji su Hrvatsku stavili uz bok skijaškim velesilama. Uz članove obitelji Kostelić, suprugu Maricu i kći Janicu, svečanosti u Kristalnoj dvorani hotela Westin Zagreb nazočili su predsjednik Vlade Republike
Hrvatske Andrej Plenković, ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac te brojni uzvanici. Nagradu, koja i nosi njegovo ime, uručili su mu direktor skijaških reprezentacija
Vedran Pavlek i predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza Miho Glavić. Brončanu statuu koja prikazuje Gipsa u skijaškom odijelu i s lopatom u rukama, simbolizirajući da se do uspjeha može samo napornim radom, izradio je umjetnik Ivica Propadalo.
- Moram ljudski priznati da je ovih 30 godina, manje ili više uspješnih, kao i većina naših života, završilo kao zbroj iluzija, koje bi bilo bolje izraziti u nekoj pjesmi - otpočeo je Kostelić govor koji će ubrzo završiti rečenicom: - U ocjenjivanju sportskog rezultata ponižavajuće je isticati koliko će netko zaraditi milijuna na tome. To je bijedno. Nijednu stvar nisam napravio zbog novca...
U Janičine i Ivičine uspjehe ugradio je svoju trenersku i životnu filozofiju, a skupa su osvojili: četiri zlatne i šest srebrnih olimpijskih medalja, pet naslova svjetskih prvaka, četiriju Velika kristalna globusa za ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu, sedam Malih globusa za pojedine discipline te 56 pojedinačnih pobjeda u SK-u i ukupno 115 postolja.
- Vatra koju je zapalio naš Prometej i dalje gori. I dalje se borimo za vrhunske rezultate u skijanju, a temelj je ono što smo postavili 90-ih, kad su skijaški rezultati izgledali kao čista tlapnja - poručio je Ivica Kostelić videoobraćanjem iz austrijskog Semmeringa.
Vedran Pavlek prisjetio se 24-godišnje suradnje kroz anegdote, a jedna od njih bio je telefonski poziv u 3.30 ujutro, kad ga je Gips nazvao sav u panici s pitanjem koliko je sati, a kad je dobio odgovor, samo je odahnuo: - Dobro je, bojal sam se da bum zakasnil na trening.
- Predanim i upornim radom, uz viziju, mogu se postići vrhunski rezultati. Uz njegovu viziju probili su se Ana Jelušić, Nika Fleiss, Natko Zrnčić-Dim, Filip Zubčić, a danas imamo Leonu Popović i Zrinku Ljutić. Ante, hvala ti na tome! - kazao je Pavlek.
Premijer Andrej Plenković istaknuo je nemjerljiv Kostelićev doprinos sportu: - Ono što ste vi učinili za hrvatsko skijanje i hrvatski sport, ne može se usporediti s ničim, a sjajni smo u mnogim sportovima. Kao sad se sjećam Salt Lake Cityja, svih utrka i dočeka. Hrvatska tada postaje skijaška velesila. Ostvarili ste to upornošću, znanjem, talentom. Svi koji se imalo razumiju u sport, znaju koliko je to veliko postignuće. Bivši dekan Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. sc. Igor Jukić, bio je mentor Anti Kosteliću pri obrani diplomskog rada koji je dovršio više od četiri desetljeća
od početka studija: - Uvijek je svima pokazivao da se stvari moraju privoditi kraju. To je doktorski, a ne diplomski rad. Trebalo bi ga pretvoriti u počasni doktorat.
Govoriti o Antinim metodama je izlišno. Rezultati su sve pokazali…
Ante Kostelić prvi je dobitnik HSS-ove nagrade za životno djelo, koja i nosi njegovo ime - dvostruka počast za legendarnog trenera kojem Hrvatska teško može iskazati dovoljno počasti i zahvalnosti za sve što je dao sportu i promociji svoje domovine. (hina/hoo/vk)
UBruxellesu je krajem studenoga 2022. održana prva europska konferencija o projektu Ekonomska dimenzija volontiranja u sportu (EVIS) čiji je nositelj Hrvatski olimpijski odbor (HOO). Nazočilo joj je 20 sudionika, a u njezinu radu online načinom sudjelovalo je više od 30 drugih podržavatelja projekta. Budući da je događaj održan u dvorani Ureda Europskih olimpijskih odbora pri EU-u (EOC EU Office), formalni domaćin je bio direktor Ureda Folker Hellmund, a u ulozi konferencijskog domaćina bio je glavni tajnik
HOO-a Siniša Krajač koji je u pozdravnoj riječi istaknuo važnost volontiranja, posebno na velikim sportskim natjecanjima. U ulozi prezenterica bile su i djelatnice HOO-a - Alma Papić s temom “Europski sportski model: volontiranje u sportu i put prema naprijed” (online) i Tanja Bilić Brenner s temom “Studija slučaja: volonterske strukture upravljanja sportom”. Završna riječ pripala je zastupnici Europskog parlamenta Sunčani Glavak koja je sudionicima poslala videoporuku te istaknula kako je volontiranje u uskoj vezi s fizičkim, psihičkim i općedruštvenim benefitima ljudi. Nakon konferencije, hrvatska europarlamentarka pozvala je predstavnike HOO-a u posjet Europskom parlamentu, a tom prigodom glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač susreo je predsjednicu Europskog parlamenta Robertu Metsolu. (hoo/vk)
UHrvatskom saboru održana je svečanost dodjele
Državne nagrada za sport “Franjo Bučar” za 2022. godinu, a nagrade za životno djelo uručene su proslavljenom košarkašu Nikoli Plećašu, trofejnom vaterpolistu Bošku Lozici i poznatom splitskom novinaru Edi Pezziju. Godišnje nagrade primili su: Branka Batinić, Marko Bijač, Nataša Muždalo, Nikola Pilić, Žana Lelas (posmrtno), prof. dr. sc. Vatromir
Srhoj, Ivan Krapić, Ivo Mikuličin, Želimir Feitl, Lucijan Krce, Radiša Mladenović i Veslački klub Iktus. Zbog zdravstvenih problema Boško Lozica nije mogao osobno primiti nagradu, pa je to u njegovo ime učinio predsjednik HOO-a Zlatko Mateša koji je nazočio svečanosti u društvu glavnog tajnika HOO-a Siniše Krajača. Sportske obveze spriječile su i vaterpolske laureate godišnje nagrade - Marka Bijača i Ivana Krapića - da ih preuzmu osobno, pa je to učinio izaslanik HVS-a. Umjesto nenazočnog Nikole Pilića nagradu je primila predsjednica Hrvatskog teniskog saveza
Nikolina Babić, dok je u najemotivnijem trenutku
priredbe Vjekoslav Lokica preuzeo posthumno dodijeljenu nagradu njegovoj supruzi, legendi hrvatske ženske košarke Žani Lelas
predan ček od 186.261,72 kuna
Nagrada “Franjo Bučar” najveće je državno priznanje koje Republika Hrvatska dodjeljuje sportašicama i sportašima, trenerima, stručnim djelatnicima i svim pojedincima koji čine sustav sporta, a ovom prigodom su ih uručili predsjednik hrvatske Vlade Andrej
Plenković, dopredsjednik Hrvatskog sabora Ante
Sanader te ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac
Plenković i Brnjac čestitali su svim dobitnicima te poručili kako su sportski uspjesi i postignuća obveza da Vlada RH i dalje nastavi snažno podupirati sport, sportašice i sportaše, naglasivši kako su zaslugom ove Vlada izdvajanja za sport po prvi put premašila iznos veći od 500 milijuna kuna.
Državna nagrada dodjeljuje se u obliku medalje s likom Franje Bučara, posebne diplome i novčane nagrade. Pozlaćena medalja, rad akademskog kipara Koste Angelija Radovanija, dodjeljuje se nagrađenima za životno djelo, a posrebrena - dobitnicima godišnje nagrade. Također, novčani iznos od 50.000 kuna isplaćuje se laureatima nagrade za životno djelo, dok svim dobitnicima godišnje nagrade pripada iznos od po 20.000 kuna. (hoo/vk)
Blagdansko vrijeme darivanja iskoristili su predstavnici Rotary kluba Zagreb Medvedgrad koji su u prostorijama Hrvatskog olimpijskog odbora predali ček s iznosom od 186.261,72 kuna Zakladi hrvatskih športaša (ZHŠ). To je završni čin humanitarne jedriličarske regate, održane pod geslom „Jedrite uz Rotary za Zakladu hrvatskih športaša“ 1. listopada 2022. godine u sklopu 91. izdanja kultne Mrdujske regate krstaša u splitskom akvatoriju. Podsjetimo, humanitarni događaj u suorganizaciji HOO-a, Rotary kluba Medvedgrad, ACI-ja i splitskog JK Labud te uz svesrdnu podršku Ivana Kljakovića Gašpića, na šest ACI-jevih jedrilica tipa ClubSwan 36 u ulozi skipera predvodili su eminentni jedriličari Tonči Stipanović, Šime i Mihovil Fantela, Filip Jurišić, Palma Čargo, a pridružio im se i naš najtrofejniji zimski olimpijac Ivica Kostelić Sudjelovanjem na regati „akciju“ su pomogli i brojni drugi hrvatski sportaši i sportašice - veslač Tomislav Smoljanović, streljašica Snježana Pejčić, košarkašica Antonija Sandrić (djev. Mišura), taekwondoašica Ana Zaninović, džudašica Barbara Matić te karataši Ivan i Anđelo Kvesić. Uz potporu velikog broja sponzora, prvom humanitarnom akcijom ove vrste očekivala se donacija ZHŠ-u od oko 100.000 kuna, a prema riječima članova Rotary kluba Zagreb Medvedgrad - Domagoja Lakoša, Branka Cindre i Damira Markučića - premašila je čak i njihov najoptimističniji doseg. Ček s iznosom od 186.261,72 kuna predan je predsjedniku ZHŠ-a Dubravku Šimencu koji je zahvalio i u osobno ime i u ime svih potrebitih sportašica i sportaša kojima će novac biti proslijeđen. Primopredaji čeka u HOO-u nazočio je i inicijator humanitarne akcije, sedmerostruki stolnoteniski olimpijac Zoran Primorac (član Upravnog odbora ZHŠ-a i član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad), a u njegovu društvu bili su i upraviteljica ZHŠ-a Biserka Vrbek (HOO) te glavni urednik Sportskih novosti Robert Šola, kao predstavnik medijskog pokrovitelja regate i suosnivača ZHŠ-a. Svi nazočni složili su se da humanitarna akcija s ovakvim financijskim učinkom treba doživjeti i nova izdanja. (hoo/vk)
iz akcije “Jedrite uz Rotary za Zakladu hrvatskih športaša”
Državna nagrada za sport “Franjo Bučar” 2022.
Uorganizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) i Hrvatske gospodarske komore (HGK), u Vijećnici HGK u Zagrebu održana je konferencija Ekonomski i društveni učinci organizacije velikih sportskih natjecanja.
Iz uvodnog govora domaćina konferencije, predsjednika HOO-a Zlatka Mateše, za izdvojiti su poruke da moramo napokon promišljati sport kao industriju te da su ekonomski i društveni učinci organizacije velikih sportskih natjecanja uistinu znatni.
- Uzmimo samo u obzir što su Splitu donijele Mediteranske igre 1979.
ili Zagrebu Univerzijada 1987.promijenile su vizure tih gradova.
Uz Svjetsko prvenstvo u krosu 2024.
godine u Medulinu, koje smo već dobili, sada imamo mogućnost biti domaćini i trima višesportskim natjecanjima.
Vjerujem da ćemo ugostiti ljetni EYOF u Osijeku te Svjetske igre na pijesku u Istri 2025., kao i Europske igre u Splitu 2027. godine, a koje bi bile najveći sportski događaj ikad organiziran u Hrvatskoj - kazao je Mateša.
Podsjetivši na neke velebne uspjehe hrvatskog sporta - od skijaških pothvata obitelji Kostelić u državi takoreći bez snijega i Goranova osvojenog Wimbledona s pozivnicom za turnir do svjetskog srebra i bronce naših nogometaša, predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović kazao je da smo zemlja izvanrednih sportskih rezultata te da u razvoju hrvatskog gospodarstva u obzir treba uzeti i sport kao jedan od njegovih važnih faktora.
Govoreći o raznim pozitivnim aspektima organizacije velikih sportskih natjecanja, državni tajnik za sport u Ministarstvu turizma i sporta Tomislav Družak apostrofirao je podatak da je za 80 natjecanja u razdoblju od 2018. do 2022. uloženo čak 135 milijuna kuna. Dojmljivu studiju, na temu Ekonomski i društveni učinci organizacije velikih sportskih natjecanja - s posebnim osvrtom na Hrvatsku, prezentirao je izvanredni profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Tomislav Globan Kroz njegovo izlaganje, s konkretnim primjerima iz drugih država, ali i domaćim iskustvima iz prošlosti (MI
u Splitu, Univerzijada u Zagrebu), neupitno su potvrđeni iznimno pozitivni ekonomski, financijski i društveni učinci organizacije velikih sportskih natjecanja, što uključuje i učinke za javne financije u državi. Pozitivni učinci manifestiraju se kroz rast zaposlenosti i produktivnosti, povećanje turističkih kapaciteta, porast investicija, utjecaj na imidž države i na zdravlje stanovništva uslijed povećanih tjelovježbenih aktivnosti motiviranih sportskim natjecanjem… Globan je podsjetio i na podatke iz satelitskog računa sporta, koji je upravo HOO promovirao 2020., također u Vijećnici Hrvatske gospodarske komore: sport generira 3,75 % ukupnog BDV-a u Hrvatskoj, a 74 % sa sportom povezane potrošnje pretvara se u BDV. Autor studije potom je sudjelovao i u panel-raspravi o ekonomskim i društvenim učincima organizacije velikih sportskih natjecanja. Panelisti su također bili i predsjednik Hrvatskog auto i karting saveza Davorin Štetner, savjetnica predsjednika HGK Mirjana Čagalj, ovlašteni porezni savjetnik Ilija Braovac i predstavnica HOO-a Karla Milinović. Štetner je govorio o vrlo pozitivnim iskustvima s organizacijom SP-a u reliju, Milinović o financijskim i brojnim drugim učincima hrvatskog domaćinstva rukometnog Eura 2018. u Poreču, Splitu, Varaždinu i Zagrebu, Braovac o potrebi poreznih olakšica za sponzore i ulagače u sport, kao i potrebi bolje komunikacije između sustava sporta i porezne uprave, a Čagalj o sportskoj infrastrukturi, s konkretiziranjem teme na stanje objekata u Splitu. Milinović je, kao primjer procjene izravnih i neizravnih financijskih učinaka, navela EHF Euro 2018. - Hrvatska se treba više uključivati u kandidature za organizaciju velikih sportskih natjecanja i očekujem da će joj dvadesete godine ovog stoljeća donijeti iskorak na tom području - zaključio je Tomislav Globan.
Konferenciju u Hrvatskoj gospodarskoj komori moderirao je glavni urednik SPTV-a Jura Ozmec, nazočio joj je i ravnatelj Uprave za sport Ministarstva turizma i sporta Krešimir Šamija, a među šezdesetak nazočnih bili su i članovi Vijeća HOO-a te glavni tajnik Siniša Krajač. (hoo/vk)
U HGK-u održana konferencija “Ekonomski i društveni učinci organizacije velikih sportskih natjecanja”
Izdvojili smo izjave petero naših vrhunskih sportaša koji su osvojili zlato i srebro na prošlogodišnjim svjetskim prvenstvima u borilačkim sportovima. Što ih je učinilo jačim, bržim i uspješnijim te što treba imati na umu na putu do odličja...
Sve se vrati, na ovaj ili onaj način. Na nama je da vjerujemo i ne odustajemo.
LENA STOJKOVIĆ, taekwondo
Dok sam čekala svoju polufinalnu borbu, gledala sam Barbaru i navijala, a njezin ulazak u finale bio mi je dodatni vjetar u leđa. Kad je ona pobijedila Japanku, bilo mi je lakše, vjerovala sam da i ja to mogu.
LARA CVJETKO, džudo
4
NIJE BITNO ŠTO DRUGI MISLE ILI KAŽU, BITNO
JE DA TI
VJERUJEŠ U SEBE!
PAVEL PUKLAVEC, hrvanje
Sport me naučio da više toga mogu ‘istrpjeti’ bez trpljenja, kroz prihvaćanje. Viši mi je prag tolerancije, kao i koncentracija, a i ne reagiram na sitnice, posebno na one na koje ne mogu utjecati. Ništa nije nemoguće, samo to treba željeti i raditi na tome.
BARBARA MATIĆ, džudo
AKO IDETE STEPENICU PO STEPENICU I VJERUJETE U TO ŠTO RADITE, USPJEH MORA DOĆI!
KARLO KORDIĆ, hrvanje
Kada te netko bodri, motivacija raste. Zato smo pripremili posebnu ponudu za sve sportaše – profesionalce, rekreativce i amatere.
→ Provjeri više na www.allianz.hr/sport
