Djeca | DUDANJE
Č
iji je problem duda - djetetov, vaš, susjedov ili tetin? Kome duda smeta? I ako vam smeta, zašto vam smeta? Možda zato što se bojite komentara i osude okoline? Duda još nikoga nije učinila bolesnim niti je ikoga ubila niti je itko otišao u mirovinu s dudom. Dijete se njome tješi, smiruje i/ili uspavljuje i zašto mu je silom oduzimati? Ionako je neće koristiti zauvijek. Kad dijete bude spremno, prestat će dudati ili će vas zatražiti da mu u tome pomognete. Čemu onda sva ta panika i pritisak oko dude? "I ja imam doma dudu" Dok sam u poodmakloj trudnoći sjedila sa suprugom u jednom kafiću, primijetila sam za susjednim stolom roditelje s dječakom od kojih šest ili sedam godina s dudom. I pomislila sam: "To ja ne bih nikada dopustila, ipak je malo prestar za dudu". No, život zna biti vrlo ironičan pa tako gotovo sve što sam mislila da se meni neće dogoditi, dogodilo mi se i evo me danas tu - s dječakom koji će uskoro navršiti šest godina, briljantnim, pametnim, pristojnim, osjećajnim i koji još uvijek ima dudu. Doduše, ima je samo za spavanje, ali je ima. I ja ga posve razumijem, razumijem tu njegovu potrebu, kao što je vjerojatno razumjela i mama dječaka s početka priče. Zapravo mi uopće ne smeta, on se nekako sam malo-pomalo odmaknuo od dudanja tijekom dana. Što se tiče spavanja, htio je pokušati, ali ne zato što je to stvarno želio nego zbog pritiska okoline. Čim je navršio dvije godine, već su u obitelji krenule uvredljive rečenice: "Ma daj, ti si veliki dečko, što će ti duda?", "Fuj, baci to iz usta", "Veliki dečki ne dudaju", "Ružno te je vidjeti" i slično. I tako je počeo shvaćati da je to nešto loše, ali i dalje je imao potrebu za dudom pa je sve to trpio i uporno dudao dok sam ja ušutkivala okolinu i branila ga. "Ako vam je ružno, ne gledajte ga", "Ti izgledaš ružno s cigaretom u ustima, a ne on s dudom", "To što je dijete, ne znači da ga svatko tko se sjeti može vrijeđati"... A onda je došao dan kad je krenuo u vrtić, imao je tada četiri godine i nitko u njegovoj grupi nije dudao. Ni on nije tijekom dana, no trebala mu je
52
DOKTOR U KUĆI RUJAN 2021.
KOME ZAPRAVO SMETA DUDA? Ovo nisu savjeti o tome kako djetetu oduzeti dudu, već pokušaj obrazloženja zašto mu je ne morate oduzimati. Ili, ako baš želite požuriti stvari, kako da to učinite nježno i poštujući djetetove osjećaje. Onako kako biste vjerojatno htjeli da izgleda i vaše odvikavanje od neke nezgodne navike. Piše NINA ČIČA, foto SHUTTERSTOCK i iSTOCK za spavanje i mislila sam da to neće biti problem. Ali bio je, iako ne njemu ni djeci, nego teti. Kad sam za prvo spavanje donijela dudu, teta se uhvatila za glavu i rekla: "Morat ćemo to nekako sakriti i kradomice mu je dodati da mu se druga djeca ne rugaju". Ostala sam u šoku jer je to za mene bila potpuno uvrnuta logika: znači, ruganje se u vrtiću podržava pa ako je netko u nečemu drugačiji od većine, treba to skrivati da mu se oni ne bi rugali. I tako sam pokušala nabrzinu podučiti Jana što da kaže ako mu se netko bude rugao, jer mi nije padalo na pamet poticati ga da se skriva s dudom kako mu se drugi ne bi rugali. I tada se dogodilo nešto predivno, nešto što je zapravo potvrda da dudanje nije problem za djecu, već samo za odrasle. Kad su djeca vidjela Jana da ima dudu i pitala ga zašto, on je samo odgovorio da
tako lakše zaspi, a zatim su zaredali komentari: "I ja doma imam dudu za spavanje", "Ja imam doma dudu sa Spidermanom", "I ja bih htio dudu, ali mi je ne daju".... I to je bilo to. Prihvatili su Jana s dudom kao nešto posve normalno. Nikome od njih to nije smetalo. Čim navrše prvu godinu Još jedna potvrda da je duda nakon druge godine u našem društvu tabu jest činjenica da, kad sam krenula guglati i tražiti savjete kako da pomognem svom sinu da se riješi dude, nisam našla ni jedan savjet koji bi se ticao starijeg djeteta i niti jedno iskustvo neke majke čije je dijete dugo dudalo. Svi savjeti odnosili su se na bebe ili sasvim malu djecu. Zar u Hrvatskoj sva djeca bacaju dudu kad navrše prvu ili drugu godinu? Ili možda ne, ali roditelji to skri-
