Mamino Sunce | broj 94.

maminosunce

broj 94/veljača 2023.

besplatni časopis za trudnice, mame i tate

Blizanačka trudnoća

Dojenje i stres

Imunitet u djece

Umjesto u vodnika

DJEČJA PRAVILA

Ako je upaljeno, mora se ugasiti.

Ako je ugašeno, mora se upaliti.

Ako je zalijepljeno, mora se odlijepiti.

Ako je tekuće, mora se protresti, a zatim proliti.

Ako je vrijedno, mora se zgnječiti, prožvakati, baciti ili sakriti.

Ako je visoko, mora se dohvatiti.

Ako je ostavljeno, mora se pokupiti.

Ako je pričvršćeno, mora se odvojiti.

Ako je u smeću, mora se uzeti, provjeriti i baciti na pod.

Ako nije u smeću, mora se baciti u smeće.

Ako je otvoreno, mora se zatvoriti.

Ako je zatvoreno, mora se otvoriti.

Ako se ne da otvoriti, moram vrištati.

Ako ima ladica, mora se izvuči do kraja.

Ako je olovka, mora se pisati po zidu, hladnjaku, ormaru…

Ako ima lišće, mora ga se iščupati.

Ako ima utičnice, mora se gurnuti prstić.

Ako je puno, mora se isprazniti.

Ako je prazno, mora se napuniti.

Ako je prljavo, mora se staviti u usta

Ako je površina ravna i sjajna, mora se lupati nečim tvrdim po njoj.

Ako mama ima pune ruke, mora me nositi.

Ako se mami žuri i želi me nositi, ja moram hodati sam.

Ako je papir, mora se poderati.

Ako ima gumbića, mora ih se stisnuti.

Ako je pasta za zube, mora se stisnuti u usta.

Ako se može pojačati, mora se pojačati do kraja.

Ako je telefon, moram pričati s njim.

Ako je buba, mora se progutati.

Ako ne želi ostati na mojoj žlici, mora se baciti na pod.

Ako nije hrana, mora se kušati.

Ako je hrana, ne mora se kušati.

Ako je suho, mora se namočiti mlijekom, sokom ili vodom iz toaleta.

Ako je autosjedalica, mora se vikati iz sveg glasa i bacati se unatrag.

Ako je mama, mora se grliti.

veljača 2023.

www.MaminoSunce.hr

Izdavač: Crna ovca j.d.o.o.

Glavna urednica: Andrea Hribar Livada

info@maminosunce.hr

www.maminosunce.hr

Izlazi šest puta godišnje. Sljedeći broj izlazi u travnju 2023.

ISSN broj: 2757-1890

Uredništvo ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te informacije u oglasima. Svi tekstovi služe isključivo u informativne svrhe, a u slučaju bolesti ili poteškoća, potražite savjet liječnika.

Blizanačka trudnoća

Blizanačka trudnoća podrazumijeva trudnoću s dva ploda u maternici žene. Od višeplodnih

trudnoća (kada se u maternici istovremeno razvijaju dva ili više ploda) najčešća je blizanačka trudnoća. Posljednjih godina broj blizanačkih (višeplodnih)

trudnoća u stalnom je porastu. Razlog tome je odgođeno majčinstvo te češća primjena postupaka medicinski potpomognute oplodnje.

KAKO DOLAZI DO BLIZANAČKE TRUDNOĆE?

Blizanci se razvijaju iz jedne zajedničke ili dviju odvojenih jajnih stanica (zigota) majke pa tako razlikujemo jednojajčane (monozigotne) blizance, odnosno dvojajčane (dizigotne) blizance.

Dvojajčani blizanci mogu biti istog ili različitog spola i genetski su različiti. Jednojajčani blizanci su genetski isti te najčešće istog spola.

U predisponirajuće čimbenike za nastanak blizanačke trudnoće ubrajamo kasnu dob trudnoće (trudnica s 35 ili više godina u vrijeme porođaja), pozitivnu obiteljsku anamnezu (pojavnost višeplodne trudnoće u obitelji) te prethodno spomenute metode medicinski potpomognute oplodnje (MPO).

KOJI SU SIMPTOMI BLIZANAČKE TRUDNOĆE?

Simptomi blizanačke trudnoće ni po čemu se ne moraju razlikovati od simptoma jednoplodne trudnoće, međutim oni ponekad mogu biti intenzivniji.

U simptome i znakove blizanačke trudnoće ubrajamo sljedeće:

• pojačana osjetljivost dojki

• jutarnja mučnina i povraćanje

• umor i slabost

• gubitak apetita

• dobitak na tjelesnoj težini

• učestalo mokrenje i dr.

TIJEK BLIZANAČKE TRUDNOĆE

Prvo tromjesečje

Tijekom prvih nekoliko tjedana blizanačke trudnoće mogli biste primijetiti neke od tipičnih znakova rane trudnoće, poput pojačane osjetljivosti dojki, umora, mučnine te izostanka mjesečnice.

Osmog ili devetog dana nakon oplodnje, dolazi do implantacije, odnosno ugnježđenja oplođene jajne stanice (zigote) u sluznicu maternice, što može rezultirati implantacijskim (točkastim) krvarenjem iz rodnice.

Tijekom prvog tromjesečja dolazi do stvaranja posteljice (placente) koja tijekom cijele trudnoće opskrbljuje plod hranjivim tvarima i kisikom.

U ovom razdoblju, vaš ginekolog, ultrazvučnim pregledom, može detektirati dva različita

otkucaja srca.

Dolazi do razvoja mozga i kralježnične moždine te svih glavnih organa. Također, stvaraju se osnove iz

kojih se oblikuju oči, uši, nos, usta te male ručice i nožice.

Drugo tromjesečje

Tijekom drugog tromjesečja trudnoće dolazi do intenzivnog rasta i razvoja vaših blizanaca.

Vaši mališani postaju aktivniji te reagiraju pomicanjem na poznate zvukove iz okoline, poput vašeg glasa.

Udvostručenje tjelesne težine blizanaca rezultira i porastom težine majke (obično 15 – 20 kg).

Na koži blizanaca stvara se masna, voštana prevlaka, poznata kao verniks, koja zajedno s finim, tzv. lanugo dlačicama štiti kožu ploda. Pojavljuje se kosa te obrve, crte lica su jasnije izražene te dolazi do postupnog razvoja refleksa sisanja.

Ovo je razdoblje tijekom kojeg je ultrazvučnim pregledom moguće utvrditi spol vaših blizanaca.

Također, dolazi do sazrijevanja dišnog sustava i stvaranja surfaktanta koji pomaže zračnim vrećicama u plućima da ostanu napuhnute, što je neophodno za disanje, odnosno isti omogućuje prvi udah nakon rođenja, a kasnije i samostalno disanje.

Treće tromjesečje

Tijekom trećeg tromjesečja trudnoće s blizancima dolazi do daljnjeg razvoja vitalnih organa, vaši mališani dobivaju na težini te počinju samostalno regulirati tjelesnu temperaturu.

Sve su češće tzv. „lažne“ ili „pripremne“ kontrakcije (stezanja materničnog zida) koje obično prestaju kada promijenite položaj, i za razliku od pravih trudova, obično ne povećavaju intenzitet.

Zbog pritiska koji blizanci stvaraju na vaš probavni sustav, nerijetka je pojava konstipacije (otežanog pražnjenja stolice), nadutosti, žgaravice te hemoroida. Također, zbog veličine trbuha u blizanačkoj trudnoći, javljaju se tegobe poput bolova u leđima, učestalog mokrenja, oticanja nogu te poteškoće sa spavanjem. Osjećaj kratkoće daha sve je izraženiji u ovom stadiju trudnoće.

Na kraju ovog razdoblja, vitalni organi vaših blizanaca dovoljno su razvijeni za život izvan šupljine maternice.

KAKO SE POSTAVLJA DIJAGNOZA BLIZANAČKE TRUDNOĆE?

Dijagnoza blizanačke trudnoće postavlja se na temelju anamneze, uključujući pojavnost blizanačke trudnoće u obitelji, ginekološkog pregleda te danas neizostavnog, ultrazvuka.

Između 10. i 12. tjedna trudnoće, vaš izabrani ginekolog može vidjeti i sa sigurnošću potvrditi da nosite blizance.

Redovito ultrazvučno praćenje blizanačke trudnoće omogućuje pravovremenu identifikaciju patoloških stanja karakterističnih za blizanačke trudnoće.

U specifične patološke entitete ubrajamo međublizanački transfuzijski sindrom (prema engl. twin – twin transfusion syndrome, TTTS)

tijekom kojeg samo jedan od blizanaca prima odgovarajuću količinu krvi u maternici, što dovodi do neravnomjernog razvoja, odnosno jedan plod biva manji.

KOJE SU KOMPLIKACIJE BLIZANAČKE TRUDNOĆE?

Budući da je često praćena komplikacijama, blizanačka trudnoća svrstana je u skupinu visokorizičnih trudnoća, kojima je potreban povećan nadzor tijekom trudnoće i porođaja. Moguće komplikacije povezane s blizanačkom trudnoćom:

• prijevremeni porođaj (porođaj prije 37. tjedna trudnoće)

• manja porođajna težina

• unutarmaternični zastoj rasta

• spontani pobačaj

• preeklampsija (povišeni krvni tlak u trudnoći)

• gestacijski dijabetes (šećerna bolest u trudnoći)

• anemija i dr.

DOVRŠENJE BLIZANAČKE TRUDNOĆE

Važno je naglasiti da nema jedinstvenog mišljenja o načinu dovršenja blizanačke trudnoće.

Odabir načina porođaja – vaginalnim putem ili carskim rezom, prvenstveno ovisi o stavu vaših blizanaca (osobito prvog), gestacijskoj dobi (starosti ploda) te zdravlju vas i vaših mališana.

SAVJET ZA KRAJ…

Drage buduće majke, uživajte na svakom koraku ove dvostruke avanture, a za održavanje zdrave

blizanačke trudnoće izdvojite vrijeme za redovitu umjerenu tjelesnu aktivnost, hranite se zdravo i raznoliko te izbjegavajte konzumaciju alkoholnih pića i nikotina.

Bolesti u trudnoći

dr.med. Edina Berberović

prof.dr.sc. Josip Đelmiš

RUBEOLA

Rubeola je vrlo zarazna virusna bolest koja spada u skupinu bolesti praćenih kožnim osipom. Danas se rjeđe pojavljuje zbog uvedenog obveznog cijepljenja. Virus se naseljava u ždrijelu i zbog

Postoji niz bolesti majke koje mogu ugroziti trudnoću, kao što su šećerna bolest, bolesti srca i bubrega, plućne bolesti, bolesti krvotvornog sustava, bolesti štitnjače, gastrointestinalne bolesti, kožne bolesti, neurološke bolesti, psihijatrijske bolesti te maligne bolesti majke. U ovom tekstu stavili bismo naglasak na zarazne bolesti majke koje mogu utjecati na rast i razvoj čeda te tako ugroziti samu trudnoću.

toga se zaraza širi najčešće kapljičnim putem. Kad nastane osip, virus je u tijelu već sedam dana. Simptomi bolesti su slični gripi: visoka temperatura, bol u zglobovima, prehlada, povećanje limfnih čvorova smještenih iza uški, ispod donje čeljusti i uzduž vrata. Osip se javlja u obliku crvenih mrlji po koži vrata i tijela, no ponekad može nastati samo na licu. Simptomi rubeole u trudnoći mogu biti oslabljeni. Rubeola može štetiti razvoju fetusa, osobito ako je infekcija nastala u prvih 16 tjedana gestacije. Virus krvlju majke dolazi do posteljice, prolazi kroz nju i dolazi do fetusa koji se nalazi u razdoblju oblikovanja organa te tada može utjecati na razvoj važnih organa fetusa kao što su srce, središnji živčani sustav te osjetni organi poput oka i uha.

U Hrvatskoj je priličan broj žena u generativnoj dobi koje nisu imune na rubeolu. Posljednjih tridesetak godina uvedeno je obavezno cijepljenje. Ako niste sigurni da li ste preboljeli rubeolu ili ste cijepljeni, treba učiniti imunološki test kako bi se znalo postoji li otpornost na rubeolu.

TOKSOPLAZMOZA

Toksoplazmoza je zarazna bolest koju uzrokuje

Toxoplasma gondii. Glavni nositelj ovog uzročnika je mačka, a kao posrednici služe sisavci (čovjek) i ptice. Unutar mačke odvija se crijevni razvoj pa se stvaraju tvorbe zvane oociste, koje van izlaze

izmetom i postaju invazijski oblik za sve posrednike pa tako i ljude. Čovjek se zarazi bilo rukama ili

hranom ako je bila u doticaju s kontaminiranim

izmetom mačke te je zato vrlo bitna osobna

higijena. Mačke kao kućni ljubimci najčešće se

zaraze konzumiranjem sirovog ili nedovoljno termički obrađenog mesa, zbog čega je važna briga pravilne hranidbe mačaka, što danas i nije problem s obzirom na veliki izbor gotove mačje hrane.

U čovjeka se parazit ne razvija u crijevima, nego odmah putem krvi odlazi u razne organe, ponajprije u mozak i mišiće, tvoreći ciste koje su vrlo opasne.

Infekcija Toxoplasmom gondii kod odrasle osobe protječe bez stvaranja manifestacija barem u 80% slučajeva ili maksimalno dovodeći do blage slabosti ili zahvaćanja vratnih limfnih čvorova. Mogu se

javiti umor, blago povišena tjelesna temperatura, bolovi u mišićima, makulopapularni osip, hepatosplenomegalija (povećanje jetre i slezene), a upala žilnice i mrežnice (chorioretinitis) je relativno rijetka pojava. Važno je naglasiti da i trudnica putem krvi može prenijeti uzročnika u svoje nerođeno dijete pa su moguće komplikacije opasne po život djeteta (akutna kongenitalna toksoplazmoza).

Stoga je bitno da trudnice ne dolaze u doticaj s mačkama koje nisu držane u stanu. Kod akutne kongenitalne toksoplazmoze, dijete može

pokazivati područja intenzivne upalne reakcije, žarišta nekroze i kalcifikacije prvenstveno na razini središnjeg živčanog sustava. Može postojati i makrocefalija ili mikrocefalija (znatno povećanje ili smanjenje volumena glave s posljedičnim više ili manje teškim promjenama mozga), hidrocefalus, koroidoretinitis, splenomegalija (povećanje slezene), ikterus… U tim akutnim oblicima dijete obično umire unutar prvog mjeseca života. Preživjeli često pokazuju tešku mentalnu retardaciju, psihomotoričku kompromitaciju, djelomičnu ili potpunu sljepoću. Subakutni kongenitalni oblici se mogu ne manifestirati dugo vremena nakon rođenja, najčešće s cerebralnim kalcifikacijama, korioretinitisom i psihomotoričkim smetnjama. Može se obaviti pregled trudnica na protutijela za toksoplazmu. Terapija u ljudi provodi se spiramicinom i pirimetaminom.

GENITALNI HERPES

Genitalni herpes je infekcija uzrokovana herpes simplex virusom (HSV). Većina osoba dobije genitalni herpes nakon seksualnog odnosa s osobom koja je zaražena herpesom. Kada je virus aktivan obično izaziva vidljive promjene na koži genitalnog područja, gdje se nalaze virusi koji mogu zaraziti drugu osobu. Ponekad osoba ima aktivan virus, a nema simptome te takve osobe (vironoše) često zaraze partnere ne znajući da imaju infekciju. Kad se osoba prvi put zarazi, simptomi se najčešće pojavljuju unutar dva do deset dana. Rani simptomi izbijanja genitalnog herpesa

uključuju: svrbež ili osjećaj pečenja genitalnog ili analnog područja, bolovi u nogama, stražnjici ili genitalijama, iscjedak iz vagine te osjećaj pritiska u trbuhu, povišena tjelesna temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima, bolno ili otežano mokrenje, vaginalni iscjedak i otečene limfne žlijezde u preponskom području. Zaražena trudnica može prenijeti virus djetetu za vrijeme trudnoće ili tijekom porođaja. Genitalni herpes može uzrokovati oštećenje ploda samo ako se pojavi kod trudnice u prvom tromjesečju trudnoće (prvih 12 tjedana) kao primoinfekcija, odnosno ako se radi o prvoj pojavi genitalnog herpesa u životu. Ako infekcija genitalnim herpesom postoji u vrijeme porođaja, trudnoća se dovršava carskim rezom kako ne bi došlo do zaraze novorođenčeta, jer je herpes za novorođenčad potencijalno vrlo teška bolest.

LISTERIOZA

Listerioza je zarazna bolest uzrokovana

Listeriom monocytogenes, slabo patogenom

bakterijom. Infekcija je sporadična i javlja se kod imunodeficijentnih pacijenata te trudnica i novorođenčadi. Listerija se nalazi u životinjskom i ljudskom fecesu, kanalizaciji, površinskim vodama, biljkama, životinjskoj hrani te svugdje u okolišu. Infekcije listerijom povezane su s konzumacijom

kontaminirane hrane kao što su mlijeko, sir i termički neobrađeno meso i povrće. Perinatalne infekcije nastaju transplacentarno ili za vrijeme porođaja kontaktom sa zaraženim iscjetkom genitalnih organa majke. Trudnice listeriozu najčešće prebole asimptomatski ili sa simptomima sličnim gripi, kao što su temperatura, zimica, bolovi u mišićima i simptomi gornjeg dišnog sustava. Neonatalna

listerioza može se pojaviti u dva oblika: kao rani oblik

koji dovodi do prijevremenog porođaja i sepse te je povezan s visokim postotkom rođenja mrtvog djeteta

i visokim neonatalnim mortalitetom i kao kasni oblik

koji dovodi do meningitisa te neuroloških promjena kao što su hidrocefalus i mentalna retardacija. Infekcija se liječi antibioticima.

Razvoj ploda -

treći dio

Treće tromjesečje trudnoće traje od 28. do 40. tjedna trudnoće. U ovom periodu dolazi do potpunog rasta djeteta s razvojem svih organa, posebno respiratornog sustava i mozga. Majka često ima problema s inkontinencijom, što se dešava zbog utjecaja hormona i pritiska gravidnog uterusa na mokraćni mjehur.

med. Edina Berberović prof. dr. sc. Josip Đelmiš

SEDMI MJESEC

Do kraja sedmog mjeseca trudnoće dijete će narasti do 40 cm, a bit će teško između 1400 i 1600 grama. Djetetove oči dobivaju boju i dijete ih pomiče, otvara i zatvara. Sluh je do kraja razvijen te dijete reagira na podražaje. U sedmom mjesecu reproduktivni sustav nastavlja svoj razvoj – kod dječaka testisi se pomiču od bubrega prema skrotumu, a kod djevojčica se dobro vidi klitoris. Pluća su dosta razvijena, iako ne potpuno.

OSMI MJESEC

U osmom mjesecu došlo je do potpunog razvoja pluća te su ona spremna za obavljanje funkcije disanja. Dijete dobiva na težini 200 do 250 grama na tjedan, a masne naslage se talože po cijelom tijelu. Djeca rođena u ovom periodu trebaju dodatnu brigu, ali gotovo sva djeca bit će zdrava. Verniks, bijeli sloj koji prekriva djetetovu kožu sve je gušći. Kada se rodi dijete, vidjet ćete tragove verniksa, osobito ispod pazuha, iza ušiju i u predjelu prepona. Mekana dlaka koja je prekrivala djetetovu kožu, sada je gotovo u cijelosti nestala. Do kraja osmog mjeseca dijete je dugačko oko 44 cm, a teško između 2300 i 2550 grama.

U ovom periodu majka će imati sve više problema sa spavanjem te se mogu javiti povremene kontrakcije.

DEVETI MJESEC

U 36. tjednu dijete je dugo 46 cm, a teško oko 2500 grama. Nedavno odlaganje masnog tkiva zaoblilo je lice i mišići za sisanje su spremni. Kako bi se pripremilo za porod, dijete bi se trebalo okrenuti u stav glavicom prema dolje.

Do kraja 37. tjedna trudnoće dijete će postati zrelo za porod. S 40. tjedana dijete je dugo 48 do 50 cm, a teško oko 3500 grama.

Ako ne rodite na predviđeni termin, već tjedan dana prije ili poslije, nemojte se uzbuđivati, jer samo 3 do 5% trudnica rodi na izračunati termin.

rh imunizacija

Prof. dr. sc. Snježana Škrablin

Spec. ginekologije i opstetricije Subspec. fetalne medicine i opstetricije Subspec. humane reprodukcije

Rh sustav je sustav oko 50 do danas poznatih eritrocitnih antigena kontroliranih s tri para gena (Cc,Dd,Ee). Njihova učestalost i antigeničnost je različita. Antigeni skupine D najčešći su i najjači i nalazimo ih u 97% senzibiliziranih trudnoća. Rh

D izoimunizacija javlja se kad imunosni sustav Rh

D negativne majke dođe u dodir s eritrocitima Rh

D pozitivnog djeteta koje nosi i započne stvarati

protutijela protiv D antigena na fetalnim eritrocitima. Izoimunizaciju mogu uzrokovati i drugi antigeni eritrocita, Kell, Duffy, Kidd, Batty, AB0 i dr. Te su imunizacije ipak daleko rjeđe. Humoralni imunosni odgovor prenose dvije skupine protutijela: IgM i IgG. IgM ne prelaze posteljičnu barijeru zbog svoje veličine. IgG protutijela prolaze posteljicu putem posteljičnog Fc receptora za IgG trofoblasta, sporo u prvih 12 tjedana, nešto brže u idućih 12 tjedana, a nakon 24. tjedna prijenos i nakupljanje rastu eksponencijalno. Razaranje djetetovih eritrocita nastaje isključivo zbog djelovanja majčinog IgG, a jačina razaranja, uz brojne dijelom nepoznate parametre, ovisi prije svega o količini stvorenog i preko posteljice djetetu prenesenog IgG.

Poznati čimbenici koji utječu na jačinu reakcije između majčinih protutijela i fetalnih antigena su:

– antigeni fetusa nepoznati imunosnom sustavu majke

– n rasprostranjenost antigena na fetalnom tkivu

(što je šira rasprostranjenost nekog antigena, kompeticija za antitijelo je veća i mogućnost oštećenja tkiva nekog posebnog tjelesnog sustava je manja)

– n jačina (antigenost) i količina antigena

– n učinkovitost imunološkog odgovora majke – n nazočnost ili izočnost ranijeg izlaganja i senzibilizacije na neki antigen

– n tip protutijela koji majka stvara.

Rh D negativne žene nemaju stvorenih protutijela protiv D antigena, osim ako nisu senzibilizirane tijekom prijašnje trudnoće ili neprikladne transfuzije krvi. Imunizacija je stoga rijetka u prvoj trudnoći (12%). Učestalost Rh D izoimunizacije u višerotkinja je 10-14% ako Rh D imunoglobulin nije dan nakon porođaja i manje od 2% ako je dan.

Male količine fetalne krvi (<0,05 ml) koje prolaze posteljicu i ulaze u majčinu cirkulaciju nisu dovoljne da potaknu stvaranje protutijela u normalnoj trudnoći. U rijetkih žena, međutim, opisana je senzibilizacija pri količini od svega 0,01 ml fetalne krvi u majčinom krvotoku. Pri porođaju i ljuštenju posteljice ili pri drugim traumatskim događajima kao što su invazivni dijagnostički postupci (biopsija korion frondozuma, amniocenteza, kordocenteza), izvanmaternična trudnoća, spontani ili namjerni pobačaj ili prepartalno krvarenje (prijeteći pobačaj, abrupcija posteljice, placenta previja, tupa trauma abdomena) u cirkulaciju majke ulaze veće količine fetalne krvi (0,5 ml i više) i one su

dostatne da potaknu stvaranje anti-D protutijela kao i stanica pamćenja (“memory cells”). Stvaranje stanica pamćenja rezultira trajnom imunizacijom. Tijekom idućih trudnoća i vrlo male količine krvi Rh pozitivnog djeteta biti će dovoljne da potaknu stanice pamćenja na stvaranje protutijela protiv D antigena na fetalnim eritrocitima. Protutijela koja nastaju u ovom sekundarnom odgovoru pretežito su imunoglobulini skupine G 4.

Rh imunizacija nekoć je  bila relativno česta posljedica imunizacije Rh negativnih majki prema Rh D antigenu djeteta, a uz novu trudnoću i nošenje RhD pozitivnog djeteta, u svakoj je idućoj trudnoći bila sve teža. Danas, međutim, sve neimunizirane Rh negativne žene nakon pobačaja ili porođaja dobivaju Rh D protutijela koja će uništiti D pozitivne eritrocite i spriječiti imunizaciju žene pa je Rh imunizacija postala relativno rijetka. Kako količina Rh D protitijela u uobičajenim pripravcima koji se daju može neutralizirati samo određenu količinu RhD pozitivnih eritrocita, kod većih prijelaza djetetove krvi majci, ta količina nije uvijek dovoljna da bi spriječila imunizaciju.

Prijevremeni pubertet djevojčice

Prof. dr. sc. Snježana Škrablin

Spec. ginekologije i opstetricije

Subspec. fetalne medicine i opstetricije

Subspec. humane reprodukcije

Prijevremeni pubertet može započeti zbog tri glavna razloga: spolni hormoni luče se u jajniku djevojčice, spolni hormoni uvode se u tijelo izvana ili su pak ciljna tkiva preosjetljiva na normalne, minimalne količine endogenih hormona. Ovaj treći razlog je zapravo izuzetno rijedak. Osim izoseksualnog prijevremenog puberteta (pubertet odgovara genetskog spolu), prijevremeni pubertet može biti i heteroseksualni; dakle s pojavom sekundarnih spolnih osobina suprotnog spola; npr. virilizacija ženskog djeteta.

Pravi izoseksual i prijevremeni pubertet s pojavom ovulacija i potpune spolne zrelosti najčešće je nepoznatog porijekla, no može biti uzrokovan tumorima središnjeg živčanog sustava ili jajnika.

Heteroskesualni prijevremeni pubertet u djevojčice može biti uzrokovan hiperplazijom ili tumorima

nadbubrežnih žlijezda i jajnika.

Prijevremeni pubertet može biti:

- pravi ili potpuni - onaj uzrokovan preranom

Pojavu sekundarnih spolnih osobina prije

8. godine života ili menarhe prije 9. godine

života smatramo prijevremenih pubertetom.

aktivacijom hipofize zbog porasta koncentracije i pulzatilnosti hipotalamičkih hormon /GnRH/

-nepotpuni – uzrokovan pojačanim stvaranjem ili egzogenim unošenjem estrogena ili tvari koje

djeluju poput estrogena

-jatrogeni - uzrokovan lijekovima koji sadrže estrogen ili tvari koje djeluju poput estrogena.

Prijevremeni pubertet može biti i djelomičan; manifestira se kao prijevremeni razvoj dojki, prijevremena pojava pubične dlakavosti ili izolirana

menarha bez prisutnosti ostalih znakova puberteta.

Prijevremena telarha /razvoj dojki/ najčešći je i uzrokuje zabrinutosti roditelja, najuočljivi je.

Najčešće se uoči već izmedju 2-4 godine života

djeteta i obično se povlači na bar 12 mjeseci do čak nekoliko godina. Samo u 15% takvih djevojčica razvoj će završiti pravim prijevremenim pubertetom. Prijevremena adrenarha /prijevremena pubična dlakavost / puno je rjeđa, no ne povlači se. Prijevremena izolirana menarha najrjeđa je i

obično posljedica ozljede, prisutnosti stranog tijela

ili tumora u području spolnih organa. Dugo se vjerovalo da izolirana prijevremena pojava neke sekundarne spolne osobine nije vezana uz eksces estrogena ili uopće s naglim rastom u visinu ili s dozrijevanjem kostiju djevojčice. No, danas smo izloženi prisutnosti estrogena i uopće anaboličnih steroida u velikom broju namirnica / meso, mlijeko, mliječni prozivodi/, estrogeni se dodaju u kozmetičke proizvode, a moda su orašasti plodovi s neutvrđenom i često nepoznatom količinom fitoestrogena. Koliko je sličnih aditiva ili tragova pesticida nepoznatog kemijskog sastava u modernim „kašama“ za doručak ili u naširoko pristupačnim bezalkoholnim pićima nitko ne zna ili se to ne objavljuje. S obzirom da se dob početka puberteta i generalno „spušta“, a sve su češći prestravljeni roditelji koji u ordinaciju dovode djevojčicu od 6-7 godina s prijevremenom telarhom, zaključak nije teško izvesti.

Pravi izoseksualni prijevremeni pubertet može se javiti bilo kada u djetinjstvu, opisan je i u djevojčice od 1 godine. Osim niskog konačnog rasta, ukoliko ga ne prati ozbiljna bolest kao uzrok, konačan razvoj osobe je normalan, uključujući normalnu reprodukciju.

DIJAGNOZA I LIJEČENJE

U slučaju sumnje na prijevremeni pubertet najvažnije je porazgovarati s obitelji i djetetom te potom prvo i osnovno isključiti prisutnost ozbiljne

bolesti. Katkad će za to biti potrebno odrediti vrijednost spolnih hormona, gonadotropina, hormona štitnjače ili napraviti slikovnu dijagnostiku glave, nadbubrežnih žlijezda ili zdjelice, odrediti koštanu dob ili učiniti neke testove; npr. test s hormonom hipotalamusa koji kontrolira rad hipofize /GnRH test/. Ozbiljne bolesti valja liječiti. Ukoliko se obradom ne nađe tumor ili ozljeda, strano tijelo itd, neophodna je procjena radi li se izoliranoj pojavi npr. samo jedne sekundarne spolne osobine ili o cjelokupno započetom procesu te koji je ritam, brzina kojom se promjene odvijaju. Izolirane pojave prijevremeno nastupajućih sekundarnih spolnih osobina nije potrebno liječiti, ali je dobro iz prehrane i doticaja djeteta ukloniti sve tvari koje bi mogle djelovati na poticaj ubrzanog rasta ili mogu sadržavati estrogene, androgene ili fitoestrogene. Liječenje je moguće, no to su vrlo diferentni postupci i rabe se samo u strogo indiciranim slučajevima kada odluku koji lijek dati svakako valja donijeti i provoditi u suradnji s dječjim endokrinologom.

Dojenje i stres

prof.dr.sc. Josip Đelmiš Nikica Ljubas, dr.med.

Uposljednje vrijeme sve se češće postavlja pitanje kako stres koji je postao i sve više postaje naša svakodnevica, utječe na dojenje. Dokazano je da zabrinuta majka, zbog fiziologije laktacije, ima manje mlijeka ili u najgorem slučaju laktacija potpuno prestane. Stoga, drage

mame, u vrijeme dojenja možete si i morate, bez grižnje savjesti, priuštiti malo uživanja!

Iz tog razloga gotovo svi tekstovi o dojenju sadržavaju misao kako majci i djetetu treba osigurati mir i udobnost za vrijeme dojenja.

U prvih nekoliko dana poslije porođaja laktacija još uvijek nije uspostavljena pa novorođenče može sisati i po nekoliko minuta prije nego mlijeko počne istjecati. To je sasvim normalna pojava koja zabrinjava mnoge majke pa već tada odustaju od dojenja i posežu za zamjenskim mliječnim pripravcima.

Na tržištu su sve dostupniji lijekovi protiv anksioznosti, od različitih biljnih pripravaka do pravih psihofarmaka koji se prečesto uzimaju mimo liječničkih preporuka. Često se uzimaju samoinicijativno za rješavanje stresnih, ali uobičajenih životnih situacija. Oni su dobro kratkoročno rješenje u stresnim situacijama, ali primjenu takvih lijekova za vrijeme dojenja treba u svakom slučaju, izbjegavati. Lijekovi iz te farmakolioške skupine izlučuju se majčinim mlijekom i mogu uzrokovati sedaciju novorođenčeta – što je kod novorođenčeta po život opasno stanje. U suočavanju sa stresom potražite rješenje u

tome da činite nešto što vas smiruje npr. slušanje

glazbe koja vas opušta, topli tuš, mirisna eterična ulja, razgovor ili nešto slično i uspjeh neće izostati. dojenje i stres

U našem kompleksnom okruženju prepunom stresa i najmanje ali značajno smanjenje anksioznosti promjenom načina života i životnih navika učinkovitije je od uzimanja psihofarmaka. dojenje i stres

Evo i još jednog razloga da se potrudite! Hormon leptin, nađen u majčinom lijeku smatra se ima ulogu u smanjenju stresa u novorođenčeta.

Osim toga, posljednja saznanja pokazuju kako se dojena djeca značajno lakše nose sa stresom kasnije u životu.

Dojenje, naime, pojačava obranu organizma od stresa. Nije dokazano da takav učinak ima sámo majčino mlijeko nego bliski kontakt majke i djeteta za vrijeme dojenja. On utječe na psihološki razvoj djeteta i njegovu strukturu ličnosti pa su takva djeca manje sklona anksioznosti i otpornija na stres.

Osim toga, posljednje studije na eksperimentalnim životinjama pretpostavljaju da dojenje potiče razvoj dijela neuroendokrinog sustava odgovornog za reakciju na stres.

Samo na YouTube kanalu Lidl Hrvatska:

prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, primarijus i specijalist pedijatar

Nova i poboljšana kvaliteta Lupilu pelena

Zašto mame biraju Lupilu pelene? Zbog brze apsorpcije, dugotrajnog osjećaja suhoće i nježnosti prema koži! Tu su i super elastične preklapajuće trake za savršeno pristajanje, extra tanka pelena za visoku udobnost pri nošenju te čarobni kanalići za optimalnu apsorpciju i bolje prijanjanje.

Zadovoljne bebe = zadovoljne mame! Instant površinska suhoća Lupilu pelena pruža dugotrajan osjećaj udobnosti, svježine i zaštite djeteta tijekom cijelog dana.

S udobnim, brzoupijajućim i nježnim Lupilu pelenama , mališani ostaju suhi i danju i noću i mogu bezbrižno uživati u svojim avanturama!

Optimalnu udobnost i najvišu kvalitetu Lupilu pelena preporuča prof. dr. sc. Milivoj Jovančević.

Saznajte više na YouTube kanalu Lidl Hrvatska.

Postnatalna rehabilitacija

Kada je pravo vrijeme za trening nakon porođaja?

Utrenutku

porođaja ne porađa se samo žena i ne rađa se samo dijete već sea rađa i majka - upravo to želim osvijestiti kod svakog roditelja. Nipošto ne želim u drugi plan staviti rođenje vašeg anđela jer to je zasigurno nešto posebno i neusporedivo gotovo s ničim, ali jedno veliko rođenje se dogodilo istovremeno – postali ste majka.

GLAVNA ULOGA MAJKE JE POSVEĆENOST I

BRIGA O DJETETU, ALI I SEBI. Kako biste bili dobri nekom drugom, prvenstveno trebate biti dobri sebi. Pribrana, funkcionalna i duhovno mirna žena, složit ćete se - jednom rječju ispunjena, najbolja je majka (pa samim time i supruga).

Kvalitetan san, aktivnost/trening, prehrana trebali

bi biti zadovoljeni kod svakog pojedinca, a upravo to u ovom razdoblju vašeg života čini se kao nemoguća misija. Razmotrimo sada vama bližu situaciju začaranog kruga kao što su npr. grčevi, umor, bolna stanja (najčešće bolovi u leđima), nervoza koja je neizostavna zbog plača bebe kojoj ste upravo zadovoljili sve potrebe i ne razumijete zašto i dalje nije mirna, preko svih ostalih situacija koje su vam trenutno najmanje bitne, a tako malo nedostaje da se uspostavi rutina o kojoj svi govore i taman kad pomisliš tu je, opet krene sve ispočetka. Povucimo paralelu problem-argument, pa ćemo pravilnom prehranom pomoći bebi da mirno spava i nema grčeve, samim time nećemo se lagati i naš fizički izgled kao i onaj zatvor koji sad nije u fokusu,

NE

ali muči vas, proći će brže. Zatim, aktivnost, poput šetnje na svježem zraku pomoći će također i vašoj bebi (ali i vama) da san bude kvalitetniji i imunitet jači, sjetite se vitamina D i sunca kao i mirisa mora i morske soli dok ispijate kavu u miru promatrajući svoje mirno čudo, da dobro ste pročitali mirno. Rutina treninga ne može biti uzbudljivija kada shvatite da za istu trebate tek dvadesetak minuta u danu i to u kombinaciji, ili samostalnoj dok beba spava ili kroz igru upravo s njom, kao iz časopisa i brošura. U cijeloj ovoj priči zabravili smo napomenuti da su bolna leđa nešto čega se sada tek povremeno sjetite dok nekog drugoj mami prepričavate kako vam je ovaj članak (i svi nadolazeći, obećajemo da nećemo stati na ovom) promijenio život na bolje. Iako se sam trening kao takav, preporučuje, ovisno o vrsti i težini porođaja, tek iza 6-8 tjedana od samog porođaja, to vas ne treba obeshrabriti niti ostaviti cijelu priču za „jednom“ jer to najčešće zaobilazi sve ove čari i rutine koje će vaša beba, ali i vi lakše prihvatiti od samog starta.

ŠTO RADITI PRVIH 6-8 TJEDANA?

Regulirati san i probavu, dozvoliti organizmu samooporavak i rani (ukoliko je ima) zacijeljenje. Ne trebate se odricati sna i vlastitog zdravlja jer je to „sebično“ jer sebično je uskratiti bebi zdravu i funkcionalnu majku, muškarcu/ocu ženu. Reguliranom prehranom brže ćete se oporaviti, lakše ćete podnijeti pritisak kojem ste izloženi zbog svih promjena koje

se događaju unutar vas i oko vas, pomoći ćete svojoj bebi u jačanju njezinog imuniteta kroz što kvalitetnije mlijeko, a s druge strane kroz što manje nervoze i stresa koje ona osjeća od vas.

Spomenuli smo rane, epiziotomija/carski rez, ali i svaka emocionalna rana zahtijevaju oporavak.

Ožiljci ne prolaze sami od sebe, barem ne kvalitetno. Posvetite li se tome, ubrzat ćete oporavak fizički, ali i onaj psihički kojeg još niste svjesni jer sada je fokus usmjeren na vašu bebu i to tako treba i biti. No sjetimo se da beba treba funkcionalnu, zdravu, ispunjenu majku, kao i vaš suprug ženu. STVORENE SMO DA NAM POLAZI ZA RUKOM ZADOVOLJITI SVE OVE ULOGE, ALI PRVO ZADOVOLJIMO SEBE KAKO BISMO BILE UISTINU DOBRE MAJKE I SUPRUGE. U nadolazećim temama govorit ćemo o prvim testovima prije ulaska u drugi dio rehabilitacije nakon porođaja (ožiljcima i tretiranju istih, dijastazi i sl.), važnosti disanja kao i povezanosti rehabilitacije s treningom kakvog smo do sada radile.

CEO S.F.T. sport

HEALTHY LIFESTYLE INTERVENTION

091 152 3430

lifestylesportintervention@gmail.com

www.sft-sport.hr

Ela Trinajstić postpartum specijalista i fitnes trener

ZABORAVITE DA, IAKO BEBA VIŠE NIJE U VAMA, SNAŽNA POVEZANOST MAJKE I DJETETA OSTAJE.

VAŠA BEBA NE RAZUMIJE ŠTO GOVORITE, ALI OSJEĆA

SVE ONO ŠTO JOJ „SKRIVATE“ I MISLITE DA NE POKAZUJETE, ONA OSJEĆA SVE ŠTO JESTE, ZATO BIRAJTE BITI UISTINU SVE ŠTO JOJ TREBA.

Febrilne konvulzije

Povišena tjelesna temperatura

tijekom bolesti radi u našu korist, to je prirodni mehanizam našega tijela u obrani od raznih uzročnika bolesti.

Normalna temperatura tijela je do 37⁰C. Kada prođe 38⁰C trebamo djetetu dati sredstvo za skidanje temperature. Temperatura od 37 do 38⁰C naziva se subfebrilno stanje koje ne zahtjeva primjenu antipiretika. Dapače, ovo malo povišenje temperature tijela konkurira opstanku virusa i bakterija.

No, previsoke temperature tijela, preko 39 ili 40⁰C mogu dovesti do neželjenog stanja, do febrilnih konvulzija, prevedeno u grčeve mozga ili narodski rečeno “ fras”.

Povišena tjelesna temperatura česta je pratilja dječjih bolesti, osobito respiratornog trakta. Važno je znati gdje se mjeri temperatura i kojom vrstom toplomjera. Rektalna temperatura je za 0,5⁰C viša od stvarne temperature. Isto je kod mjerenja bezkontaktnim toplomjerom. Mjerenje u uhu nije najtočnije, osobito ako se mjeri kod upale uha. Visoka temperatura je iznad 39⁰, osobito 40⁰. Antipiretik dajemo tek iznad 38⁰. Važno je temperaturu držati pod kontrolom, ispod 38. Ne treba težiti da temperaturu s 39 skinemo na 36. To je čak preveliki šok za organizam. Visoka temperatura kod predisponirane djece može dovesti do konvulzija, nevoljkog grčenja cijelog tijela. Klinička slika je vrlo dramatična za roditelje. Osobito

Mirjana Kolarek Karakaš dr.med. spec. pedijatar

ako dijete okrene očima i izgubi svijet. Usnice budu modre, na kratko prestaje disati.

Febrilne konvulzije se javljaju kod 2-5% djece od 6 mjeseci do 5 godina. Poslije druge godine su već rijeđe. Češće su kod dječaka. Obično ne ostavljaju

posljedice ako ne traju dugo i ne ponavljaju se.

Važno je na takve situacije biti spreman i naučiti

kako reagirati.

Dijete treba staviti na bok da ne dođe do zapadanja jezika, ne prstima ići u usta.

Odmah dati sredstvo za skidanje temperature, staviti čepić jer na usta ne možemo ništa primijeniti.

Stoga treba uvijek kod kuće imati čepiće. Ako

je dijete već imalo epizodu febrilnih konvulzija

i roditelji su educirani i imaju kod kuće, treba primijeniti Diazepam klizmu rektalno. Ne tresti dijete, ne polijevati hladnom vodom. Pozvati hitnu pomoć.

PREVENCIJA

Sve što možemo spriječiti nastojat ćemo da tako

i bude. Najbolja mjera za sprječavanje febrilnih

konvulzija je ne dozvoliti visoki porast temperature.

Temperaturu snižavamo lijekovima, oblozima hladne vode, tuširanjem mlakom vodom.

Ako su roditelji već doživjelu epizodu febrilnih

konvulzija kod svojeg djeteta i educirani su, mogu primijeniti klizmu Diazepama koji zaustavlja grčeve. Za djecu do 3 godine 5mg, za starije 10mg. Može se primijeniti do dva puta dnevno. Nakon primjene dijete je pospano.

Važno je posložiti uvjete za febrilno dijete.

Temperaura sobe od 21-23 stupnja, temperatura vode za skidanje temperature od 29 do 32, lagana odjeća, ne preutopljavati dijete da se znoji, davati tekućine, mirovanje u krevetu.. Ako dijete nije u bolnici ne znači da nije bolesno.

Od lijekova primjenjuju se paracetamol i ibuprofen.

Važno je znati da visina temperature nije u korelaciji s težinom bolesti. Teška bolest može ići bez povećanja temperature dok obična viroza može povisiti temperaturu preko 39 i 40⁰C. Ako se padom temperature ispod 38⁰C dijete normalno ponaša, igra se, jede i pije, ne može biti teško bolesno.

Problem je ako i s padom temperature dijete samo spava, nezadovoljno je, ne jede, ne pije. Tada treba potražiti pomoć liječnika.

Imunitet u djece

Imunološki sustav zaštitni je bedem našeg organizma. Njegov zadatak je prepoznati strane

štetne čestice: bakterije, viruse, parazite i gljivice koje nam mogu naškoditi i reagirati na njih na pravi način (stvaranjem protutijela i pokretanjem staničnih upalnih mehanizama). Također nakon takve stimualcije imunološkog sustava, stvaraju se i memorijske stanice koje će u slučaju ponovnog kontakta s infekcijom spriječiti ponovno razbolijevanje.

Istovremeno je također važno da imunološko tkivo koje je raspoređeno posvuda u tijelu, prepoznaje vlastito tkivo i na njega ne reagira (ne potiče autoimune bolesti) te također ne reagira na tvari iz okoline koje nisu štetne (npr. hrana), to jest ne ide u smjeru razvoja alergija.

ZAŠTO SE MALA DJECA ČEŠĆE

RAZBOLIJEVAJU OD INFEKCIJA?

Poznato je kako djeca u ranoj životnoj dobi, češće pobolijevaju od infekcija (najviše respiratornih i crijevnih) nego kasnije u životu. Naročito je to tako u prvoj godini kretanja u kolektiv, pogotovo u jesenskim i zimskim mjesecima. Razlog tome je što svi imuni mehanizmi nisu još u potpunosti zreli, a također nisu bili u kontaktu s različitim uzročnicima i nije se uspjela izgraditi podloga za brzo imunološko reagiranje. Doticaj s okolinom stimulira naš imunitet da se dograđuje. Tako svaki susret s mikroorganizmima potiče imunološki sustav da dodatno stvara specifične imune tvari protiv uzročnika s kojima je bio u kontaktu, kako bi drugi puta bolje reagirao. Stoga, pojednostavljeno možemo reći da su infekcije u djece češće zbog prirodnog procesa sazrijevanja imuniteta u djetinjstvu.

Prim. Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije Poliklinika za dječje bolesti Helena

MOŽEMO LI ŠTO UČINITI DA DODATNO OJAČAMO IMUNITET?

Pokazalo se da je u tom pogledu pravilna prehrana izrazito bitna i to od najranije životne dobi. Dokazano je da djeca na prehrani majčinim mlijekom manje obolijevaju od infekcija probavnog, dišnog i mokraćnog sustava, jer se putem

majčinog mlijeka predaju već gotove zaštitne imunološke komponente. Također se vidjelo da majčino mlijeko ima pozitivan učinak na izgradnju crijevnog mikrobioma (dobrih bakterija) što priječi naseljavanje štetnih uzročnika i pozitivno stimulira djetetov imunološki sustav. I kasnije je za imunološko funkcioniranje važno da je prehrana

raznovrsna tj. da se unosi dovoljno svih glavnih hranjivih tvari, kako bi dijete imalo dovoljno energije, ali i vitamina i minerala koji sudjeluju u odvijanju mnogih metaboličkih i imunoloških procesa. Ako se radi o izbirljivom djetetu, za koje postoji vjerojatnost da to nije tako, vitamine i minerale možemo suplementirati pripravcima

prilagođenim dobi. Bitno je izbjeći anemiju djeteta, jer ona također predisponira nastajanje infekata.

Probiotici također mogu imati pozitivnu ulogu u smanjenju rizika infekcija. Naime studije su pokazale da dulje korištenje probiotika u zimskim mjesecima snizuje rizik za respiratorne infekcije u kolektivu. Najviše uspjeha pokazale su kulture Lactobacillus rhamnosus GG (LGG) i Lactobacillus casei pa se u tom pogledu i najviše preporučuju.

Suprotno tome, prečesta i neopravdana uporaba antibiotika može narušiti neke imunološke mehanizme, prvenstveno mikrobiom našeg probavnog trakta i učiniti ga podložnim za prerastanje nepovoljnih vrsta bakterija koje kao posljedicu mogu uzrokovati značajne tegobe (proljeve, bolove u trbuhu itd), a također dodatno negativno usmjeriti naš imuloški sustav. To može predisponirati neke imunološki posredovane kronične bolesti kasnije u životu. Zbog svega navedenog na liječnicima je velika odgovornost u indiciranju antibiotske terapije samo u slučaju bakterijske infekcije, što ne bi trebalo biti često jer je većina infekcija dječje dobi ipak virusna.

Danas se puno govori i o prirodnim stimulatorima imunosti tipa beta glukana, ehinacee, matične mliječi, kolostruma, laktoferina. Za sada su rezultati znanstvenih studija dosta nekonzistentni oko uspješnosti tih pripravaka. Ipak, zna se da pripravci nisu škodljivi i da mogu pospješiti određne pozitivne efekte, stoga se mogu primjenjivati.

Redovno cijepljenje također doprinosi obrani od točno određenih infekcija koje su prije uvođenja cjepiva uzrokovale epidemije tih bolesti. Djecu sklonu infekcijama dišnog sustava korisno je cijepiti i protiv Pneumokoka koji je upravo čest uzročnik infekcija u dječjim kolektivima. Radi toga ovo cjepivo je od 2019. ušlo u redovni, obvezni kalendar cijepljenja u RH.

Ono što bih još naglasila je da su igre na zraku, provjetravanje prostorija, redovna higijena te dovoljno sna također faktori koji značajno utječu na zdravlje djece i ne treba ih zaboraviti.

ŠTO NAS TREBA ZABRINUTI?

Ukoliko se usprkos svemu dijete jako često

razbolijeva, što znači da ima više od osam infekata godišnje ili učestalo ima bakterijske infekcije, tj. potrebu liječena antibioticima, potrebno je svakako o tome razgovarati s pedijatrom. U tom slučaju možda će biti potrebne neke pretrage kao bi se provjerile osnovne imunološke komponente djeteta, a također se analizirali i mogući drugi rizici

koji mogu potaknuti infekte: boravak u kolektivu, postojanje uvećane treće tonzile, anemičnosti, slabija uhranjenost i slično.

Poliklinika za dječje bolesti Helena

Kneza Branimira 71, Zagreb

e-mail: info@poliklinika-helena.hr

tel: 01 231 0067

www.poliklinika-helena.hr

Odvikavanje od pelena u zimskim mjesecima

Odvikavanje od pelena važan je trenutak u životu djece i njihovih roditelja.

Širenjem svijesti o važnosti odgoja i obrazovanja djece u današnje se vrijeme pred roditelje postavljaju veliki izazovi. Jedno od pitanja koje si roditelji često postavljaju zasigurno je kada je pravo vrijeme za odvikavanje od pelena?

Taj proces kod roditelja može izazvati zbunjenost, čak i strah jer ne znaju kako mu ispravno pristupiti Vrijeme kada treba krenuti s odvikavanjem od pelena svakako je onda kada je dijete spremno svjesno sudjelovati u tom procesu. U razdoblju od 18. do 24. mjeseca većina djece je dovoljno neurološki i mišićno sazrela te su djeca tada već spremna za samostalno obavljanje fizioloških potreba. Naravno, treba naglasiti kako su dobne granice za usvajanje različitih vještina fleksibilne i individualne te se razlikuju od djeteta do djeteta.

Kako su roditelji oni koji najbolje poznaju svoje dijete, promatrajući znakove koje dijete šalje znat će kada je najbolji trenutak. Neki od znakova da je dijete

Petra Fijan, mag.praesc.educ. Dječji vrtić Bukovac, Zagreb

spremno za odvikavanje su suha pelena kroz dan u dužem vremenskom razdoblju, svjesnost djeteta da je obavilo nuždu, verbaliziranje obavljanja nužde, pokazivanje interesa za tutu ili WC.

Procesu odvikavanja od pelena potrebno je posvetiti mnogo pažnje. To je prilika za uspostavljanje međusobnog povjerenja na relaciji dijete – roditelj, za jačanje socio– emocionalne veze, razvoj samopouzdanja, autonomije i pozitivne slike o sebi.

Većina roditelja odlučuje se za proces odvikavanja tijekom ljetnih mjeseci. Mnogi su tada na godišnjim odmorima, a malo odjeće koju djeca nose olakšavaju taj proces.

No, što ako smatrate da je vaše dijete spremno za odvikavanje tijekom zimskih mjeseci. Zna se

dogoditi da ta odluka roditelja zatekne na inicijativu djeteta. Primjerice, dijete dođe iz vrtića i govori

„Velika cura, ja ne bih pelenu“ ili samo skida pelenu i ne želi je više nositi, jer je vidjelo svoje vršnjake

kako idu na WC ili tutu. Ako procijenite da je dijete spremno za odvikavanje, naravno da ćete krenuti s procesom, neovisno o godišnjem dobu. Sam proces je isti, samo je potrebno nabaviti više gaćica, donjih dijelova trenirke, a odbaciti bodije, jer oni i vas i dijete usporavaju prilikom odijevanja i svlačenja odjeće.

Mnogi roditelji postavljaju si pitanja: „Što ako se dijete upiški dok smo vani“ ili „Hoće li se prehladiti ?“. Odgovor na ta i slična pitanja jest dobro planiranje boravka na otvorenom. Na početku procesa možete planirati kraće boravke vani, birati mjesta u čijoj blizini postoje unutarnji prostori gdje biste mogli presvući dijete ili boravite vani u blizini svojeg doma, birajte jednostavniju odjeću bez puno kopčanja, poput hlača na gumu, potkošulje umjesto bodija i slično. Zimsko razdoblje svakako je izazovnije no ako osjetite da je dijete spremno, nema potrebe čekati toplije vrijeme. Prije izlaska van, uputno je dijete ponuditi odlaskom na toalet.

Isto tako, prije samog odvikavanja, zajedno se pripremite za proces. Skupa možete odabrati gaćice i potrebnu odjeću, tutu ili produžetak za WC dasku. Odaberite mjesto na kojem će tuta stajati te dopustite djetetu privikavanje na nju. Najlakše će se priviknuti kroz igru u koju može uključiti svoju omiljenu igračku pa možda i nju staviti na malenu

tutu. Prije nego krenete s odvikavanjem čitajte zajedno s djetetom prigodne tematske slikovnice, a neki od prijedloga su Tony Ross: Hoću svoju

tutu, Hermien Stellmacher: Zeko Vjeko više ne treba pelene, Nancy Delvaux: Petra se popiškila u gaće.

Bez obzira na godišnje doba, važno je odvikavanju pristupiti s mnogo strpljenja i pažnje. Stvorite ugodnu i opuštajuću atmosferu u kojoj će dijete osjećati kako imate povjerenja u njega. Ako je dijete obavilo nuždu u gaćice, ne kritizirajte ga, već presvucite u suhu odjeću bez mnogo objašnjenja. Pri davanju pohvala dobro je biti umjeren, jer pretjerano ushićenje i pohvale mogu izazvati da dijete misli kako nuždu obavlja zbog zadovoljstva roditelja. Mnogo je bolje uspješno obavljanje popratiti rečenicama Lijepo je biti čist! Važno je da smo suhi! i slično.

Ako vaše dijete pohađa vrtić, tada je od izrazite važnosti suradnja roditelja i odgojitelja. Uz suradnju i međusobnu potporu, uskladit ćete postupke u procesu odvikavanja te isti olakšati. Imajte realna očekivanja od djeteta, a kada vam je teško i pomislite odustati sjetite se da ako je dijete spremno, kroz desetak dana će cijeli taj proces biti iza vas. Budite strpljivi, uporni i nježni te cijeli proces učinite zabavnim događajem kojeg ćete se rado sjećati.

Mama dvoje djece male dobne razlike

Već u trudnoći počinje prilagodba starijeg djeteta, koje je možda još uvijek beba – da uskoro stiže mlađa beba. No mama jednog djeteta ne može znati kako je s dvoje, pogotovo kada su oboje djece u dobi do dvije godine. Normalno je da je u trenutku kada će se vaša obitelj proširiti za još jednog člana intenzivnije osjećati povezanost i ljubav prema starijem djetetu s

kojim ste već razvili odnos. No, kada se vašim domom proširi miris bebe, sva koncentracija i ljubav se usmjeri prema njemu. Već u rodilištu počinje prilagodba na činjenicu da vas starije dijete nestrpljivo iščekuje i nije mu jasno gdje je nestala njegova mama, dok mlađe dijete intenzivno želite odmah prihvatiti kao svoje, mirisati, grliti i upijati kao prvo. Često se događa da je prvo odvajanje djeteta od mame, upravo s maminom odlaskom u rodilište, što je bilo u našem slučaju. Malena beba traži vašu puno pozornost, miris, otkucaje srca i kontakt s vašom kožom i glasom. Dolaskom doma počinje istinska borba između oporavka vašeg tijela od trudnoće i porođaja i neprestane procjene koje dijete vas intenzivnije treba u tome trenutku.

Nakon što ste se vratili u toplinu svoga doma s još jednim malim smotuljkom sreće, vaše starije dijete vam izgleda kao div. Po prvi puta nakon porođaja ne možete ga podići, nego on stoji na kauču dok ga grlite i ljubite i ne možete prestati misliti koliko je velik, ali i dalje je u peleni i s dudom.

Prebacujete se u raspored, kome prvome promijeniti pelenu, tko je kada zadnje spavao, tko je gladan,

Marija Renić Marić Blog Mamina čarolija

a tko samo „kenjka“. Razmišljate koji obrok je pojela beba, što pripremiti za jelo starijem, a čime nahraniti sebe kako bi skupila energiju za sve zahtjevne dane i noći koji slijede. Potrebno je i pripremiti okolinu da jeste dva puta mama, ali niste „hobotnica“. Svatko tko može malo nositi bebu u grčevima ili dok se mama tušira, dobrodošao je. Svatko tko može neprimjetno i nečujno isprazniti sudoper s nagomilanim suđem, bočicama, posudicama od kašica, oprati i razgrnuti

veš je dobrodošao. U tim trenucima i kanta s pelenama je zasigurno prepuna. Suprug je sigurno izgubljen u svojoj ulozi, jer više ne može pratiti gdje i kako pomoći, a do jučer je sve idealno funkcioniralo. Normalno je da se majka u tim trenucima osjeća kao da je cijeli dan za prematalicom i ne može razumjeti kako je moguće istim srcem odjednom toliko voljeti dvoje.

Dan po dan, dogode se trenuci kada ste nestvarnom čarolijom uspjeli uspavati oboje istovremeno.

U tim trenucima trčite počastiti se toplim tušem i pranjem kose ili spremate sve ono što cijeli dan vidite, ali niste imali slobodnu ruku da pospremite. Prvih nekoliko mjeseci adaptacije na novu ulogu je izazovno, ali i svakim danom sve je lakše. Neispavanost i kroničan umor kod roditelja su neminovni, posebno ako svi spavate u istoj sobi pa je sve to praćeno kombiniranim buđenjima dvoje djece. Starije dijete često je s dolaskom prinove razočarano, jer očekuje da će iz maminog trbuha izaći dijete njegove dobi. Nije mu jasno zašto je to beba koja samo plače, jede i spava. Svakim novim danom sve nabrojano postaje sve lakše.

Uvijek je dobro imati nekakav plan aktivnosti za novi dan i onda uz pripremu, sve nekako ide lakše. No, kako vrijeme odmiče, mnoge stvari koje su s starijim djetetom bile teže, sada se čine mnogo lakšim s mlađim. Kod prvih dječjih bolesti znate kako postupiti, jer vam to nije „prva“ temperatura. Imate iskustvo koji dječji plač kako zvuči.

Otprilike znate kada je dijete mokro i spremno za previjanje, a kada je pospano. Vaš unutarnji satić već dugo radi na tim frekvencijama. Prilagodba mlađeg djeteta u vrtić je lakša jer se ne susreće s prostorom i konceptom prvi put, nego je već u dojenačkoj fazi puno puta bilo u vrtiću i pratilo je kako se starije dijete uvijek nakon vrtića doma vraća prepuno doživljaja. Sve češće odlazite u zajedničke izlaske u šetnju ili parkić. Nekoliko

mjeseci nakon porođaja osjećate se kao da ih je

oduvijek bilo dvoje i smijete se kako ste prije i mogli pomisliti da je teško izaći iz kuće ili uspavati dijete dok je bilo samo jedno. Dosadašnje aktivnosti koje ste imali već su podijeljene u 2 teama, team tata i team mama, tko će s kime?

Starije dijete je naučilo biti tiho u trenucima uspavljivanja mlađeg, jer je svjesno koliko se to u suprotnom može odužiti. Kada prođe prva godina u kojoj niste sjedili u miru, teško vam se uopće zamisliti da sjedite. No, upravo tada sve češće se događa da se vaša djeca zaigraju s kockicama ili vlakićima toliko da možete popiti kavu s pogledom na njih. Shvaćate da ste zapravo na svijet donijeli najbolje moguće malene asistente te da vas dijete više ne traži neprestano prisutnim u igri. U parkiću sada trčite s jednog kraja na drugi, ali paralelno se znaju dogoditi trenuci u pješčaniku ili na ljuljačkama koji će za vas biti oaza mira.

U trećoj godini života starije dijete će htjeti biti na prvom mjestu u redu za odijevanje, kupanje, pranje zubi i ruku. Svjesno je da je spretnije te svoju spretnost koristi kako bi se neprestano dokazivalo uspješnijim od mlađeg djeteta, što kod mlađeg zna izazvati frustraciju. Naše odijevanje zna izgledati tako da prvo svi stavimo kapu, zatim svi obujemo cipele, potom jakne. Pokazalo se puno uspješnije nego kada jedan potpuno spreman mora čekati. Najbitniju prednost koju bih stavila na stranu zašto je s dvoje djece sve bolje, jeste činjenica da više nemaš onaj osjećaj da si sama s bebom. Svaki izlazak iz kuće i vožnja automobilom, uvijek znaš da vas je troje. Uvijek uz tebe mama, postoji još netko tko razumije što se događa trećem. U igri, pjesmi, maženju i radosti, svakoga dana sve je ljepše, a mala razlika u dobi postaje sve manje primjetna. Najljepše je što kada negdje povedeš samo jedno dijete, imaš osjećaj kao da se uopće oko ničega ne trebaš brinuti.

Promuklost kod djece

Postoji

zabrinutost kod mnogih roditelja kada

njihovo dijete počne govoriti promuklim glasom. Što se dogodilo? Koji je uzrok tomu?

Mnoga su pitanja na koja roditelji žele znati odgovore. Kako bismo saznali uzrok promuklosti,

Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped Stručni suradnik na projektu OrdyBee

moramo upoznati glas, kako on nastaje i naravno što dovodi do stanja promuklosti ili disfonije.

ŠTO JE GLAS I KAKO NASTAJE GLAS?

Fonacija je dio složene govorne funkcije, ali istodobno i njezin bitan segment. Funkcija larinksa nije jednaka pri izvođenju svih glasova. Svi samoglasnici i zvučni suglasnici nastaju vibracijom glasnica, proizvodeći tako osnovni laringealni ton, dok je kod bezvučnih suglasnika uloga larinksa minimalna, jer su glasnice razmaknute i ne vibriraju. Kada govorimo o fonaciji, mislimo na vokalizaciju – izvođenje vokala u grkljanu.

Fonacija je zapravo izdah promjenjen laringealnim vibracijama. Prilikom normalne fonacije obje

glasnice titraju istom frekvencijom, amplitudom i fazom, tj. istodobno se približavaju središnjoj liniji i udaljavaju od nje. Osim horizontalnih vibracija, važan je dio vibracijskog mehanizma valovito

sluznice glasnica kao dio njezine strukture, što nam daje obilježja normalnome glasu i osigurava

normalnu fonaciju. Osnovni laringealni ton ovisi o dobi i spolu. On je kod djece oko 300 Hz.

DISFONIJA ILI PROMUKLOST

Jedan oblik disfonije nastaje ako glasnice nepravilno vibriraju. To se događa ako se u kratkom vremenskom periodu mijenjaju frekvencija i amplituda vibriranja glasnica te trajanje zatvorene i otvorene faze jednog vibracijskog ciklusa. Takav se patofiziološki mehanizam promuklosti može susresti kod svih procesa koji mijenjaju masu, dužinu i napetost jedne glasnice.

Drugi mogući oblik disfonije nastaje prilikom

stvaranja šuma u grkljanu, uz vibriranje obiju glasnica. Šum u tom slučaju može nastati zbog nepotpune adukcije glotisa pri fonaciji (pomicanje glotisa prema sredini).

Disfonija ili promuklost, svako je odstupanje od normalne visine, intenziteta i kvalitete glasa. Uzroci tih odstupanja mogu biti primarne i sekundarne organske promjene u grkljanu, primarni i sekundarni funkcijski poremećaji, razvojni i hormonalni utjecaji, prirođene i stečene anomalije

larinksa, neurogena i psihogena patološka stanja te promjene rezonancijskih mehanizama.

Vrlo su važne primarne funkcijske disfonije, jer su one glasovni poremećaji koji nisu udruženi ni s kakvim organskim nalazom. Prema mehanizmu

nastanka dijele se na dvije skupine: konstitucijske (sklonost pogrešnim funkcijskim mehanizmima, osjetljivost glasovnog aparata), habitualne (pogrešna i prevelika/prejaka upotreba glasa), profesionalne i psihogene.

Kod svih funkcionalnih disfonija postoji diskinezija, tj. neodgovarajuća aktivnost grkljanskih i vratnih mišića prilikom fonacije. Zbog toga ih je moguće svrstati u dvije velike skupine: hiperkinetičke i hipokinetičke. Kod hiperkinetičke disfonije pretjerano su aktivni grkljanski i vratni mišići prilikom fonacije. Objektivno se može percipirati brz zamor glasnica, mijenjanje svojstava glasa prilikom dulje fonacije, povišena frekvencija osnovnog laringealnog tona, sužen raspon glasa, neravnomjerno disanje prilikom govora te jača kontrakcija (grčenje) vratnih mišića prilikom fonacije. Pri hipokinetičkoj disfoniji glasnice su mlohave, njihova zatvorena faza je kratka ili ne postoji. Glas je pneumofoničan i tih, a glasnice laringoskopski izgledaju normalne.

Hiperkinetičku i hipokinetičku disfoniju treba

tretirati glasovnom terapijom kojoj je cilj postavka normalnog glasa. U tome mogu pomoći vježbe disanja, smanjivanje prevelike upotrebe glasa i sniženje intenziteta samog glasa.

Najvažnije je što prije izolirati uzrok promuklosti te

savjetovati roditelje na koji način da dijete koristi pravilno glas u svrhu što manjeg opterećivanja glasnica te da se dijete uključi u pravodobnu logopedsku terapiju. Važno je napomenuti da ukoliko problemi glasa ostanu kao takvi, mogu kasnije, u školskoj dobi predstavljati teškoće u komunikaciji. Glasovna higijena bi trebala započeti još u predškolskoj dobi s naglaskom na obrazovanju kako roditelja tako i svih onih koii imaju važnu ulogu u djetetovom razvoju. Problemi glasa u djece nisu nevažni, stoga na njih treba obraćati pažnju i upozoravati okolinu na njihove posljedice, a ne smatrati ih samo prolaznim prehladama. Jer dugotrajnija, loša upotreba glasa može rezultirati kroničnom promuklošću. Djeca opterećuju svoje glasnice vikanjem i vrištanjem za vrijeme sportskih ili nekih drugih dječjih igara, međusobno se nadglasavaju, govore izvan svojeg registra sve dok se ne pojave čvorići. Visoki postotak svih promuklosti u dječjoj dobi su posljedica hiperkinetičkih disfonija, a i danas se smatra da su hiperkinetička disfonija u djetinjstvu i pojava čvorića na glasnicama posljedice neadekvatne upotrebe fonacijskog mehanizma.

Kako se djeca nose s kritikom?

Još od najranije dobi djeca putem svoje okoline dobivaju povratne informacije o svojim akcijama, postupcima koje su poduzeli. Pa tako primjerice dijete koje pokloni majci lijep crtež za rođendan, dobije povratnu informaciju od majke kako lijepo crta i kako je dobro jer se potrudilo. U vrtiću, ako primjerice to isto dijete otme igračku drugom djetetu, dobije povratnu informaciju od odgajateljice kako je trebalo pristojno pitati prijatelja

za igračku, a ne oteti je. Ili pak dobije povratnu informaciju od svog vršnjaka kroz vikanje i urlanje neka mu vrati igračku. Do polaska u školu svako dijete bi se trebalo znati nositi s kritikom. Katkad mi odrasli onemogućujemo djetetu taj proces na način da mnoge stvari do određene dobi radimo umjesto njega i ne pružamo mu mogućnost da uči iz svojih postupaka i da se pritom susreće s povratnim informacijama (ili kako ih često volimo nazivati – kritikama) nas odraslih ili pak vršnjaka. Iz najbolje namjere, kako ne bismo prerano opteretili svoje dijete, do četvrte pa čak i pete godine oblačimo djecu, hranimo ih, pospremamo njihove igračke… I onda polaskom djeteta u školu očekujemo da ono odjednom sve to čini potpuno samostalno. I kada to dijete ne ispuni, slijede kritike s kojima se taj mališan vrlo vjerojatno ne zna niti nositi.

Abraham Lincoln rekao je da pravo na kritiziranje ima onaj koji je spreman pomoći. U kontekstu struke, rekla bih da kritika koja je usmjerena na identitet djetata i kojom djetetu poručujemo da je zločesto, nasilno, bezobrazno, smotano, nesposobno jer je nešto učinilo, u sebi ne sadrži niti djelić konstrukitvnosti, a kamoli želje da

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog, NLP trener, specijalizant transakcijske analize

pomognemo djetetu da to što je učinilo drugi put izvede na drugačiji, bolji način. Ovakve kritike za posljedicu mogu imati razvoj ograničavajućeg uvjerenja kod djeteta, koje se i samo počne doživljavati takvim pa se onda i njegovi postupci počinju podudarati s tim očekivanjem koje ono ima o sebi. Primjerice, dijete koje je dobivalo poruke od roditelja da je smotano, jednog dana izraste u osobu koja se ne bavi sportom jer je uvjerena da je smotana. I tako se stvara začarani krug u kojemu ograničavajuće uvjerenje formatira ponašanje te osobe da u konačnici ista počinje izbjegavati sve što ima veze sa sportom „jer je i tako smotana i nema smisla ulagati trud u to“.

Ako od djeteta očekujemo mnogo i pritom sve što ono napravi nikada nije dovoljno dobro, dijete se na takvu kritiku može adaptirati na dva načina: jedan je da se počne (pre)žestoko boriti za sebe i svoje stavove, a drugi da se konstatno, neizmjerno i po svaku cijenu trudi zadovoljiti nerealna očekivanja roditelja (koja naravno nikada ne uspije zadovoljiti).

Ako pak od djeteta ne očekujemo ništa, odnosno nemamo jasne kriterije što je dobro ili loše, dijete se može razviti u malog perfekcionista koji se trudi sve raditi savršeno kako bi bilo sigurno da će roditelji biti zadovoljni. No kako savršenstvo nije tako lako postići, javlja se njihovo nezadovoljstvo koje itekako može utjecati na njihov daljnji razvoj.

U konačnici, nijedan od ta tri tipa djeteta neće se znati nositi s kritikom, a svaka upućena kritika

će ih duboko povrijediti. Što roditelji trebaju činiti kako bi njihov mališan jednog dana izrastao u osobu spremnu prihvatiti kritiku i iz nje izvući samo najbolje za sebe?

U prvom redu, vjerujem da je bitno poticati djetetovu samostalnost od najranije dobi. Jedino na taj način dijete može učiti vještine koje će mu trebati u kasnijoj dobi, a koje nije moguće naučiti „preko noći“. Ako djetetu od tri godine omogućimo da zajedno s nama primjerice stavlja posuđe u perilicu suđa, ako mu omogućimo da se samo

odjene, da si natoči vodu iz vrča u čašu - tada će dijete imati priliku osjetiti na vlastitoj koži što znači uspjeh te kako do njega doći.

Kada želimo da dijete nešto nauči iz svojih postupaka koji možda nisu bili u redu, važno je da kritiku usmjerimo na njegovo ponašanje, a ne identitet. Kada kritiziramo dijete kao osobu, jedino što ono u toj situaciji vidi jest da je on takav i takav i da se to ne može promijeniti. Kada kritiziramo ponašanje (primjerice, ne sviđa mi se kada činiš ....) dijete uviđa da njegov postupak nije u redu (a ne

on sam kao takav) i da može nešto učiniti po tom pitanju. Stavljajući se u kožu tog djeteta kojemu je kritika izrečena, uočavamo da je ona doista izrečena kao povratna informacija, s namjerom da pomognemo a ne s namjerom da napadamo i kritiziramo njegovu osobnost. U tom slučaju ono se nema potrebe braniti, ne narušavamo njegovo samopouzdanje, ne činimo ništa zbog čega bi se ono osjećalo loše. A samim tim i motivacija da nešto doista promjeni, raste.

Da bi odnos bio dobar, znanstvenici kažu da je

nužno da pozitivni trenuci nadjačaju negativne. Kako su i roditelji ljudi od krvi i mesa i kako nije za očekivati da će uvijek i u svakoj situaciji u odnosu s djetetom moći reagirati „školski“, bitno je da osvijeste da na svaku negativnu reakciju na djetetovo ponašanje treba doći barem deset pozitivnih kako bi upravo ti pozitivni trenuci nadjačali one negativne. Drugim riječima, ako dođemo umorni s posla i želimo malo mira u kući, a dijete trčkara oko nas i glasno viče, ljudski je da možda viknemo na dijete „Daj se više smiri, dosta mi je tog urlanja!“. Ukoliko je naš odnos s djetetom takav da smo prije toga tijekom dana bili pozitivni, podržavali dijete, ohrabrivali ga, grlili, ljubili, igrali se

s njim i slično, ova naša neadekvatna reakcija neće značajno utjecati na taj odnos i razvoj djetetova samopouzdanja. No ukoliko pretežno neadekvatno reagiramo, a rjeđe ih grlimo, ljubimo, mazimo, razgovaramo s njima, igramo se i slično, to može biti ozbiljan problem za djeteov razvoj i može izuzetno negativno utjecati na naš odnos s njim. Dobra namjera i znanje kako djetetu dati povratnu informaciju ključni su za zdrav razvoj i napredak djeteta. Vjerujem da je to što većina roditelja želi za svoje dijete, a put do toga zapravo i nije toliko kompliciran, zar ne?

U

DO 99% SASTOJAKA PRIRODNOG PODRIJETLA

BIOAKTIVNE BILJNE FORMULE

VEGANSKI PROIZVODI

NJEŽAN, PUDERAST MIRIS

Kada najbolje namjere nisu najbolje za druge

Kao humanist, zaista vjerujem da je svako ponašanje motivirano pozitivnom namjerom. Ali ni stare narodne mudrosti se ne zovu uzalud mudrostima. Ima jedna koja kaže da je put do pakla popločen najboljim namjerama. I ovako nadovezano jedno na drugo zaista ima smisla: naša najbolja namjera ne znači da je to što činimo ujedno dobro i za druge. Možda baš suprotno.

Nedavno sam pričala s prijateljicom koja upisuje dijete u školu. Prije svakog upisa dijete mora proći niz pregleda. S obzirom da se radi o djevojčici koja je introvert i kojoj treba malo više vremena da se opusti u društvu nepoznatih ljudi (a što nema veze s dobi ili emocionalnom zrelosti), tako su i svi ti pregledi za nju relativno stresni. Ovisno o tome s kim djevojčica razgovara i njezina opuštenost raste ili se smanjuje. No, iskustva koja su malena i njezina mama, prilikom tih pregleda imale, nisu bila baš relaksirajuća.

Kako sam i sama introvert, diploma psihologa mi nije potrebna da bih shvatila da ne mogu svakom djetetu pristupiti na isti način. Neka djeca su pričljiva, otvorena i ne treba im mnogo vremena da steknu povjerenje u druge. A neka djeca su tiša, treba im više vremena da se opuste u nečijem

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog, NLP trener, specijalizant transakcijske analize

društvu, nelagodno im je kada su sve oči uprte u njih. Kao ovo tiše dijete i ja sam u djetinjstvu često dobivala poruke da moja „mirnoća“ nije poželjna, da su druga djeca bolja jer su adaptibilnija od mene. No, da se vratim na kćerku moje prijateljice –slično se dogodilo i njoj tijekom jednog od nekoliko pregleda. Kada je djevojčica ušla u ordinaciju, bila je vrlo tiha, spuštena pogleda. Komentar odrasle osobe koja ju je trebala pregledati bio je: „Što si se tako stisla, pogledaj me!“. Malenu je taj komentar još više uznemirio i pogledom je tražila mamu. Ni to naravno nije naišlo na odobravanje već je uslijedila prijetnja kako mamu može poslati van i kako će onda „razgovor“ nastaviti same.

Između ostalog, trebalo je ići i na vađenje krvi. Djevojčica se boji vađenja krvi, ali uredno sluša i ne dramatizira kada mora ići vaditi krv. Dok je sjedila i strpljivo čekala da joj izvade krv, niz obraze su joj krenule suze. I tu je bilo komentara: „Zašto plačeš, i prije su dolazila djeca još manja od tebe i nitko nije plakao!“.

Ne sumnjam u to da su obje osobe imale dobre namjere i da su možda htjele pomoći djevojčici. No ona nije čula tu poruku. Iz njihovih izjava jedino što je mogla zaključiti jest da ona nije dobra, da su

druga djeca koja ne plaču i koja nisu „stisnuta“ bolja od nje. Dijete nema sposobnost racionalizacije i ne može samo sebi protumačiti značenje nečijih riječi. Ne može samo sebi reći „ma ta žena je imala loš dan“ ili „ta osoba mi je samo htjela pomoći da se opustim“. Dijete zaključuje iz onoga što čuje. A čuje da ono kao takvo nije ok. Da su oni drugi bolji od njega.

Prihvatiti samoga sebe takvima kakvi jesmo, nije lako, a još je teže kada naše osobine drugi ne prihvaćaju i šalju nam poruke da nismo dovoljno dobri. Temperament i osobine ličnosti su nešto što ne možemo mijenjati – kao što ne možemo ni visinu ili boju oči. Možemo obući potpetice da budemo

viši; možemo staviti leće u boji – ali kad tad i jedno i drugo ćemo morati skinuti. Kada je u pitanju naša osobnost, jedno vrijeme se možemo pretvarati da smo nešto što nismo kako bismo udovoljili zahtjevima društva. No navečer kada liježemo u krevet sami sa sobom, sve maske padaju. I tada je najvažnije kakvi smo sami sebi, a ne drugima. Drugi će nas uvijek zbog nečega osuđivati, kritizirati, htjeti nešto promijeniti na nama. I upravo zbog toga se ne bismo trebali voditi njihovim zahtjevima – kako biti idealna osoba svima? Od najranijeg djetinjstva djecu treba učiti da budu idealna osoba sebi. Da vole sebe takvi kakvi jesu. Da prihvate tu svoju stranu koja se rasplače kada je tužna, da prihvate tog malog čovječuljka u sebi kojeg je frka kada je u novoj, nepoznatoj okolini. I to ne znači da se neće suočavati sa svim tim situacijama – hoće, ali će ujedno prihvatiti i činjenicu da je normalno da mu to nije najugodnije i da bi u tom trenutku radije čitao knjigu na osamljenoj plaži.

Svim roditeljima, ali i onima koji rade s djecom želim da ostave dojam na te mališane i daju im poruku da su sasvim ok takvi kakvi jesu. To je univerzalni i najbolji pristup koji možemo imati u kontaktu s njima. I za to sigurno ne treba diploma koja djeci ionako ništa ne znači.

učinkovito rješenje za probleme zahtjevne, netolerantne, osjetljive i disfunkcionalne kože

•

inovativne formule i aktivni sastojci visoke učinkovitosti i tolerancije

•

dermatološki tretmani za prevenciju preranog starenja kože, pojavu pigmentacijskih mrlja i nepravilnosti

SPECIJALIZIRANA

https://shop.clarusacta.hr/

Proizvodi su dostupni u dm prodavaonicama i Clarus Acta web shopu.

Bolovi u trbuhu

Svaki dan javljaju se roditelji – preplašeni i zabrinuti – s istim problemom: bolovi u trbuhu djeteta. Ili telefonski zovu pa se savjetuju ili dolaze u ordinaciju s djetetom.

Problem: boli trbuh, jako boli i dijete plače!

znači plač i stiskanje nožica uz trbuščić?

Najčešće je to bol bez povišene tjelesne temperature, bez povraćanja, bez proljevastih stolica… Bol traje nekoliko minuta do pola sata, ponavlja se, a opće stanje djeteta nije poremećeno. Roditelj je zabrinut i to s pravom jer je “trbuh zatvorena vreća” i nikad se ne zna što se može dogoditi.

Ukoliko dijete boli trbuh, a nema drugih simptoma bolesti bol može biti posljedica nekoliko uzroka.

HRANA I JEDENJE

Neka djeca vole jesti i jedu i jedu te se prejedaju –prepune želudac i evo bolova neposredno nakon jela.

Neka djeca uz veću količinu hrane vole piti sokove, vodu – napuhnut i bolan trbuh također nakon jela.

Neka djeca ne sažvaču – ne usitne dobro hranu –veće komadiće hrane gutaju i probava dulje traje – i često je prisutna bol.

Važno je biti umjeren u jelu i dobro usitniti hranu, ovlažiti je sokovima u ustima i u malim zalogajima proslijediti dalje.

Neka djeca brzo jedu i uz hranu se nagutaju zraka – posljedica je veliki trbuh koji boli.

Određene vrste hrane – povrće, voće, mliječni

Dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped.

proizvodi i mlijeko – mogu izazvati bol u trbuhu Brza hrana – suha hrana – grickalice – bolovi u trbuhu.

Eto cijeli niz uzroka vezanih uz hranjenje i hranu koji mogu dovesti do bola u trbuhu kao i neredovita prehrana.

U tim slučajevima bolovi se smiruju bez terapijskih postupaka osim probiotika, mirovanja…

PSIHOLOŠKI UZROCI

Bolovi u trbuhu su često posljedica nekog stresa, novog događaja, straha… Također trudnoća majke može biti uzrok pojave

bolova u trbuhu. Dijete se osijeća zanemareno, potisnuto u drugi plan, odbačeno i svojom boli pokušava privući pažnju majke.

Novorođenče u obitelji kod starijeg djeteta može također uzrukovati trbuhobolju.

Odlazak iz kuće u jaslice – vrtić – školu – znači vanjski stresni faktor isto može biti okidač za bol u trbuhu. Bijegom u bolest dijete želi zaustaviti odvajanje od obitelji… Nova odgajateljica, nova učiteljica, neka druga djeca….

PROBAVA, TROVANJA, ALERGIJE

Bolovi mogu biti i posljedica same probave –

opstipacije.

Nakupljanje sadržaja u crijevima i širenje samih crijevnih sjenki – bol. Nakon odvikavanja od pelena često nemamo uvid u njihove fiziološke potrebe pa tako i ne pratimo ima li dijete redovitu stolicu. Postoje i bolovi uz učestale i rijetke stolice – to su većinom grčeviti bolovi s periodom bez bolova pa ponovo pojava grčevitih bolova u trbuhu. Kod višednevnih i učestalih stolica treba pomisliti na različite uzročnike – viruse i bakterije.

Izloženi smo i trovanju hranom – naročito u ljetnim mjesecima i velikim skupovima – koliko god bili oprezni. Kod trovanja hranom uz bolan trbuh javlja se i povraćanje i proljevaste stolice a i povišena tjelesna temperatura.

Alergije na hranu – bol u trbuhu.

Upale uha, upale grla kao i upale mokraćnih putova – bol u trbuhu može biti sastavni dio bolesti.

Vježbanje i naprezanje trbušnih mišića ili dizanje

teškoh predmeta – trbušni mišići se napinju i onda se javlja bol u trbuhu.

Ako dijete kaže: Mama boli me trbuh i ta bol nije praćena povraćanjem ni proljevom ni općim lošim stanjem i ako sama prođe za nekoliko minuta –to je funkcionalna bol. Ne treba potražiti pomoć

pedijatra. Bol prođe, dijete se igra, pije, trči, ne gubi na tjelesnoj težini- probajmo sami pronaći i otkloniti uzrok boli.

ALI POVIŠENA TEMPERATURA TIJELA, KRVAVA STOLICA, PROLJEV, POVRAĆANJE, SLABOST, LOŠE OPĆE STANJE, GUBITAK NA TEŽINI UZ BOL U TRBUHU – JAVITI SE PEDIJATRU. Dobro zapamtite i opišite – kad se javlja bol u trbuhu, gdje je najjača, širi li se, koliko traje,smiruje li se, jača li – bitni su podaci za pedijtra. Često kad boli trbuh dovoljno je umiriti dijete, prigrliti ga, pričati mu, držati ga za ručicu, dati mu topli čaj, malo podragati trbuščić, nekad staviti topli oblog ili nježno masirati. Treba probati odvratiti pažnju od boli i otići u park – laganu šetnju…

Postoji li ‘talent’ za učenje jezika?

Tena Bukna, prof. njemačkog i engleskog jezika

„Moje dijete nije dobro u jezicima!“ Koliko ste puta izrekli ili pomislili ovako nešto? Ako je vaše dijete ikada prije pokušalo naučiti strani jezik, bilo kod kuće ili u školi, vjerojatno vam je ta misao pala na pamet nekoliko puta. Kada se borimo da nešto učinimo, često se pokušavamo osloboditi govoreći da „dovoljno talentirani“. Talent, dakle, često koristimo kao izgovor da prestanemo pokušavati. Ali što dijete koje uči jezik čini talentiranim za pojedini jezik ili za učenje jezika uopće?

1950-ih i 60-ih, istraživači usvajanja drugog jezika pokušali su utvrditi postoji li „talent“ za jezike,

proučavajući kongnitivne sposobnosti djece koja uče jezik. Pri tom su razvili Modern Language Aptitude Test, koji je usmjeren na određivanje koliko brzo i učinkovito učenici jezika mogu obavljati određene zadatke vezane uz jezik, uz optimalne upute, uvjete i motivaciju, a ispostavilo se da su ispitanici pokazali različite skupove vještina i različite načine učenja koji rezultiraju uspjehom, dakle, ne postoji univerzalni „talent“ za jezike. Istraživanje je pokazalo da se radi o individualnoj kombinaciji životnih okolnosti, vremena uloženog u jezik, motivacije i načina razmišljanja te pristupanja određenom životnom zadatku tj. učenju. Što je i logično, jer je vrlo česta pojava kod djece da im, primjerice, njemački ide sjajno, ali ne i engleski. Da postoji talent, dijete bi sve jezike usvajalo s jednakom lakoćom, zar ne?

Kongnitivne sposobnosti nisu fiksne. One se mogu promijeniti tijekom vremena pa čak i dramatično; nekad se općenito smatralo da se struktura mozga ne mijenja tijekom života. Sada, međutim, znanstvenici znaju da se mozak može mijenjati ovisno o tome kako se koristi – koncept koji se naziva neuroplastičnost. Dakle, čak i ako dijete trenutno nema „mozak za učenje jezika“, uz vježbu i predanost, svakako bi ga moglo razviti. Samo treba početi koristiti svoj mozak na način koji je pogodan za učenje jezika i činiti to što više može, uz pravu dozu motivacije i ohrabrenja roditelja i učitelja.

Hvala vam na čitanju ¤