>>> povijest
Johnu Surteesu su nedostajala još samo krila da skok s MV Agustom pretvori u let
Grand Prix motocikli 1949.-1957.
Nije nikakvo čudo što su prvo desetljeće svjetskog prvenstva obilježili motocikli koji su sličili na trup aviona. Zabrana ugradnje kompresora i glad za brzinom na prevladavajućim dugačkim ravnicama stavili su aerodinamiku u prvi plan, a gdje naći bolji uzor nego u borbenim lovcima koji su još samo koju godinu ranije parali nebo
Avioni slomljenih krila
PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ
ada je 1949. godine prvi puta organizirano službeno svjetsko prvenstvo, startnu rešetku su popunjavali motocikli koji su sve svoje mogućnosti crpili još iz predratne tehnologije. Uz jedan važan dodatak - zapravo veliki minus: zabranu korištenja dotad popularnih kompresora. Naime, nakon rata pobjednici nisu pisali samo povijest, nego i pravila za budućnost, pa je tako u slučaju Grand Prix utrka sve bilo u rukama engleskog motociklističkog saveza. Slučajno ili (zlo)namjerno, njihova je odluka o zabrani ugradnje kompresora u sebi imala elemente lokal-
patriotizma i slatke osvete. Jer, vratimo li se u razdoblje neposredno prije Drugog svjetskog rata, jasno je da su upravo njemački i talijanski proizvođači otišli najdalje u iskorištavanju mogućnosti prisilnog punjenja cilindara i tako britanske natjecateljske motocikle učinili nekonkurentnima. Posebno one jednocilindrične, koji ionako nisu bili pretjerano pogodni za ugradnju kompresora. Ako je to bio plan, onda je dobrim dijelom uspio, budući je prvi naslov osvojio dvocilindrični AJS E90, poznat pod nadimkom Porcupine, da bi dvije godine slavio Norton, što je bilo i prvi i zadnji put da u najjačoj klasi naslov svjetskog prvaka osvo-
Elegantna Gilera je bila vjerojatno najljepši jajoliki motocikl, a u rukama Geoffa Dukea i daleko najuspješniji
motociji vozač jednocilindričnog motoci kla. Međutim, mora se priznati da je odluka o zabrani kompresora bila utemeljena i na zdravim argumentima. Tim su potezom uvelike smanjeni troškovi samog utrkivanja, a treba imati na umu da je nakon rata u razrušenoj i siromašnoj Europi gorivo bilo iznimno nekvalitetno i niske oktanske vrijednosti, pa bi korištenje kompresora dovelo do problema s detonativnim izgaranjem. Isto tako, odbacivanje kompresora povećalo je i sigurnost u vremenima u kojima su natjecatelji ionako imali samo minimalnu zaštitu, a motocikli primitivni ovjes i tek simbolične kočnice.
nekoliBilo kako bilo, prvih su nekoli ko godina svjetskog prvenstva snage odmjeravali predratni motocikli s kojih su skinuti kompresori, a istovremeno su staze ostale čista improvizacija, odnosno nekoliko lokalnih cestica povezanih u ćoškasti krug s dugačkim ravnim dijelovima. Znači, umjesto u zavojima, utrke su se i dalje dobivale na ravnicama, no dok su neki od tih istih natjecateljskih motocikala iz klase 500 prije rata koketirali s brzinama od 300 km/ h, sada su, bez kompresora, jedva dohvaćali i 200 km/h. Mogli bi se reći da su im podrezana krila, a opet, koju godinu kasnije su im još samo krila nedostajala da se od natjecateljskih motocikala pre-
Ducati Desmo 125 iz 1956. najbolji je dokaz da su u svojoj ranoj fazi Grand Prix motocikli imali određene sličnosti s ribama
br. 131/9./2012.
MOTO PULS
71
