>>>putopis
Austrija i Njemačka
Mašina se pošteno nije ni ohladila sa našeg posljednjeg putovanja po Italiji i Francuskoj, a već smo počeli kovati planove za „osvajanje“ Alpi, Austrije i Njemačke. Mapa puta je predviđala obilazak: jezera oko Salzburga sa Hallstattom, Kehlstein, Kimsko jezero, pa južnu Bavarsku, Garmisch Partenkirchen, Mittenwald, dvorce Neuschwanstein i Linderhof, Fussen, Innsbruck... i sve na šta naiđemo između toga
Ako ne bude kiše, biti će sunčano piše: Danijel Kovačević foto: jelena Kovačević
P
rateći specijalizirane motociklističke magazine već godinama čitam o Bavarskoj i Alpama kao o raju na zemlji za motocikliste. Priče kažu da su ceste fenomenalne, kao da su ih sami bajkeri projektirali, a asfalt je kvalitetan i dobro drži gumu. U kombinaciji sa dvorcima i jezerima, bolja pozivnica u taj dio Europe nije bila potrebna. Kolovoz nam se činio idealnim za ovo putovanje (doduše, nismo ni imali izbora po tom pitanju), jer se činilo logičnim da bi tada temperatura ispod Alpa mogla biti najugodnija, a ni kiše ne bi trebalo biti previše. Ono što nas je malo brinulo je upravo ta kiša. Internet sajtovi za vremenske prognoze - i njemački i austrijski i svi koje smo konzultirali - nisu bili baš precizni. Slobodno tumačenje njihovih predviđanja glasilo bi: ako ne bude kiše, biti će sunčano. Na dan putovanja probudila nas je kiša. Srećom, nije potrajala.
„Fortune cookies“
Pitajte bilo kojeg motociklista i reći će vam da mu ideja putovanja autocestom nije baš najmilija. Autocesta je nužno zlo ako namjeravate posjetiti nešto udaljenije krajeve. Naše putovanje imalo je dva „nužna zla“ dugačka po 600 km, a jedno nas je čekalo već prvog dana. Banjaluka - Salzburg,
90
Moto pULS
ili preciznije Anif, malo simpatično mjesto desetak kilometara južno od Salzburga. Do njega je trebalo prijeći četiri države, nebrojeno tunela i dvije granice. Kroz Hrvatsku prolazimo uz manje više očekivane gužve na naplatnim kućicama i granici. Ni Slovenija nije prevelik problem. Uhvatili smo ritam i od Bregane do Karavanki zaustavljamo se samo jednom zbog goriva. Malo nas brinu oblaci, ali što je, tu je. Jedino gore od vožnje motorom po autocesti je vožnja motorom kroz dugačke tunele, a nas su čekala tri, baš dugačka. Spomenute Karavanke na slovensko-austrijskoj granici od 7,8 kilometara te dva u Austriji: Katschberg od 5,8 i Tauern od 6,4 kilometra. Osim što je kroz njih neugodno voziti – zagušljivo, klaustrofobično i neugodno – još i košta: 16,5 eura za sva tri. Poput vica u kojem Huso nosi tijesne cipele jer se odlično osjeća kada ih skine, tako se i mi unaprijed radujemo svjetlu na kraju tunela. U Anif ulazimo predvečer. Mali gradić od tek 4.300 stanovnika poznat je kao mjesto u kojem je živio i u kojem je sahranjen poznati dirigent Herbert von Karajan. Uz podatak da je u Anifu smješten i salzburški zoološki vrt, nema se više što dodati o ovom mjestu. I upravo je to ono što nam i odgovara. Mir
br. 131/9./2012.
i tišina. I hrana. Koju tek trebamo pronaći. Nešto ranije smo, surfajući Internetom, vidjeli da se nedaleko od našeg hotela nalazi kineski restoran. Kineska hrana mi nije mrska ali nije mi se dopadala ideja da nakon cjelodnevnog putovanja, gladan kao pas, večeram u kineskom restoranu u nekom austrijskom podalpskom selu. Ali hajde, pristajem zbog mira u kući, ili bolje rečeno, zbog mira na motoru. U kakvoj li sam samo zabludi bio! Hrana je bila fenomenalna, obilna, a usluga usprkos škripavom engleskom odlična. Na kraju smo dobili „fortune cookies“ i paketić kineskog čaja na poklon.
„Geometri“
Prije izvjesnog vremena preko interneta sam naručio knjigu „Motociklistička putovanja kroz Zapadnu Europu“ američkog autora Tobbya Ballentinea. Ni danas ne znam zašto sam to učinio jer su u to vrijeme bilo kakva putovanja po Zapadnoj Europi, da ne govorim o onim motociklističkima, za nas bila misaona imenica. Sastavljajući plan puta sjetili smo se knjige i dijela u kojem autor preporučuje vožnju okolinom Salzburga. Knjiga nije pretjerano ilustrirana fotografijama, ali mapa puta koja prikazuje taj dio obuhvaća čak šest jezera. Da knjiga ne bi ostala neiskorištena, odlučujemo da drugog dana našeg putovanja u potpuno-
sti pratimo predloženu rutu koja vodi istočno od Salzburga. Cestom B158 ubrzo stižemo do jezera Fuschl, na kojem se nalazi istoimeni grad, ali i dvorac pretvoren u hotel. Tik uz njega nalazi se muzej posvećen Sissi, odnosno Elizabeti od Bavarske (1837.1898.), austrijskoj carici i ugarskohrvatskoj kraljici, supruzi cara Franje Josipa. O njoj je sredinom dvadesetog stoljeća snimljena i filmska trilogija. Sissi je navodno bila velika, ali neuzvraćena ljubav bavarskog kralja Ludwiga II, koji je bio zaručen s njenom najmlađom sestrom i s kojim ćemo se još počesto susretati na našem putovanju. Od Fuschla idemo na jug prema jezeru Wolfgang i St. Gilgenu, odakle ponovo okrećemo na sjever, cestom B154 prema jezeru Mond, koje skoro u cijelosti obilazimo. Cesta B151 vodi nas do najužnije točke jezera Atter, odakle se njegovom zapadnom obalom penjemo ka Seewalchenu, njegovoj najsjevernijoj točki. Vožnja oko ovih jezera predstavlja istinsko uživanje. Promet nije gust, oblaci su se bili razišli, a pogled je izuzetan. Ovo je četvrto jezero koje smo vidjeli i teško nam je odlučiti koje je bolje. Svako od njih ima neku svoju posebnu nijansu plave boje. Iz Steinbacha na istočnoj obali jezera Atter idemo dalje na istok cestom 544, preko planinskog prijelaza, prema Altmunsteru na jezeru
