5-02 - Divrej Tora - Vaeshanan 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Paraša Va’ethanan

Bytes

Prorok Izaija židovski narod naziva "svjetlom narodima", i nije tajna da su Židovi pozitivno utjecali na svijet. Kao što je Mark Twain pisao o Židovima:

"Njegov doprinos svjetskoj listi velikih imena u književnosti, znanosti, umjetnosti, glazbi, financijama, medicini i učenju teško shvatljivih stvari također je znatno izvan proporcija njegove malobrojnosti."

Razmislite o tome. Jedna je stvar kada narod ima veliki utjecaj, ali to nikada ne bismo predvidjeli za naciju koja je tako "malobrojna". Ova dihotomija prkosi svim sociološkim normama.

Još nevjerojatnije je: Ovaj "snažan utjecaj neznatne manjine" predviđen je u ovoj parši (Pnz 4,27) koja kaže:

"Ostat ćete malobrojni među narodima u koje će vas B-g odvesti."

Doista, židovska povijest se nikada nije odvijala prema pravilima. Kad su prije dvije tisuće godina moćni Rimljani uništili Sveti hram i protjerali Židove iz zemlje, da ste tada kome rekli: "Kladim se da će židovski narod preživjeti dulje od Rimskog carstva", što mislite, kakav biste omjer mogli dobiti? Milijun prema jedan?

Ali evo nas, 2000 godina kasnije, napredujemo u našoj zemlji. Koja je tajna Židova?

(D’varim 3,23-7,11)

Moše kazuje izraelskom narodu kako je preklinjao B-ga da mu dopusti ući u Izrael, no On je to odbio i umjesto toga uputio ga da se popne na brdo i s njega pogleda Obećanu zemlju.

Nastavljajući svoj osvrt na Toru, Moše opisuje izlazak iz Egipta i primanje Tore. Oboje proglašava događajima bez presedana u povijesti čovječanstva. "Je li se ikada takvo što veliko dogodilo i je li se za što slično ikada čulo? Je li ikada neki narod čuo B-žji glas kako mu govori iz vatre ... i ostao živ? Bilo vam je pokazano i obznanjeno da G-spod jest B-g ... da nema nikoga pored Njega."

Moše predskazuje da će se u budućnosti ljudi okrenuti od B-ga i klanjati se idolima, da će biti protjerani iz svoje zemlje i rasuti među narodima. Tamo će tražiti B-ga i vratiti se pridržavanju njegovih zapovijedi.

Ponavljaju se Deset zapovijedi i stihovi Š'ma kojima se objavljuje ono što predstavlja temelj židovske vjere: B-žje jedinstvo ("Čuj, Izraele, G-spod je B-g naš, G-spod je jedan"); micvot koje nalažu ljubav prema B-gu, učenje Tore i: pričvrstite "te riječi" kao t'filin za mišice svoje i glave, upišite ih u mezuze pričvršćene na dovratke svojih domova.

Prevela Dolores Bettini

Igor Mojzeš, Negev

Ovotjedno učenje posvećeno je l'iluj nešama Igora Mojzeša, z’’l

Rabbi Shraga Simmons Torah

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija – 11 p’sukim –3,23-4,4

Moše Rabenu nastavlja narodu iznositi svoje oproštajne riječi. On im kaže da je tražio B-ga da poništi odluku kojom je njemu (Mošeu) zabranjeno da uđe u Zemlju.

Ispravan način židovske molitve je da se prvo iznesu riječi hvale B-gu, a zatim Mu se uputi zahtjev. Tako je strukturirana Amida. Ovo učimo od Mošea Rabenu koji je prvo rekao kako je B-g počeo Mošeu otkrivati svoju veličinu… a zatim je Moše zatražio da mu bude dopušteno da uđe u Zemlju.

Baal Šem Tov je iznio komentar da je Moše, koji je od B-ga osobno naučio čitavu Toru, Pisanu riječ i Usmeni zakon, upotrijebio termin "Ti si mi počeo pokazivati Svoju veličanstvenost…" Što više netko uči Toru, što više uči o B-gu, to će više shvaćati da je tek počeo razumijevati Tko B-g jest.

B-g je odbio taj zahtjev i zabranio Mošeu da to ponovo zatraži. Moše se popeo na goru odakle je vidio Zemlju. B-g mu je potom rekao da svoj autoritet vođe prenese na Jehošuu.

Prema analizi knjige D’varim Gaona iz Vilne, ovime se završava prvi dio Mošeove poruke Narodu.

On zatim nastavlja razmatrati zakone i propise (Toru i micvot) po kojima narod sada teba živjeti… u Erec Jisraelu.

Tori se ne smije niti nadodavati niti od nje oduzimati [ovo se u micvot ubraja na drugom mjestu].

Slijedi još jedno upozorenje protiv idolopoklonstva. I zatim, "A vi koji ste prionuli uz B-ga svi ste danas na životu." (Gemara uči da je ovo jedna od mnogih referenci na t’hijat hametim u Tori.)

Iz perspektive micvot

Dvojaka zabrana da se niti ne dodaje niti ne oduzima od Tore, navedena je u paraši VaEthanan, pa ponovo u paraši Re’e (gdje je se ubraja među 613 micvot). Gaon iz Vilne upozorava na to da je jednom upotrijebljena množina, a drugi puta jednina. Ovo, veli on, ukazuje na dva različita aspekta ovih zabrana. Zabranjeno je dodati ili oduzeti od jedne konkretne micve – na primjer, ne možemo uzeti 5 vrsta ili 3 vrste raslinja na Sukot za ispunjenje micve o "lulavu i etrogu". Niti smijemo dodati ili oduzeti ukupnom broju micvot. Tretirati rabinske micve kao zakone iz Tore, ili obrnuto, bio bi primjer drugog aspekta ovih zabrana. Duh ovih zabrana (ako ne čak i stvarna definicija) obuhvaćao bi i tretiranje (i/ili podučavanje) humra (strožeg pridržavanja nego što je neophodno na temelju same halahe) kao da su obavezne, ili obrnuto (tvrdnja da je nešto što je zabranjeno "samo" humra).

Levi – druga alija – 36 p’sukim –4,5-40

Još jednom, Moše naglašava da je namjena micvot da ih se drži u Erec Jisraelu. (To se ne odnosi samo na micvot vezane uz Zemlju, već na cjelokupan opseg micvot.)

Opetovano se navodi u knjizi D’varim, a posebice u Paršat VaEthanan, da je Erec Jisrael glavni razlog zašto smo izvedeni iz Egipta, što je od nas formiran narod, i što su nam dane Tora i micvot

To što se egzil oduljio, uči nas da

se Toru može držati, da je se mora držati, ma gdje se Židov nalazio. To je bio jedan od razloga što je Tora dana na Sinaju, prije ulaska u Zemlju. S druge strane ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu, koju je Moše Rabenu često ponavljao u D’varim, da je B-g oduvijek imao za nas namjeru da držimo Njegove micvot u zemlji Izraelu. Ima li više micvot za držati u Izraelu nego van njega? Da. No možda veći značaj ima to da svaka micva – čak i one koje se vrše širom svijeta, svoj pun potencijal mogu doseći tek u Izraelu.

To je poruka koju svatko od nas treba shvatiti, razumjeti i usvojiti. Onda tu poruku moramo proširiti svojoj rodbini i prijateljima po svijetu koji smatraju da već "imaju sve što je potrebno da se bude Židov u potpunosti", u njihovim općinama širom svijeta. A o vitalnom značaju Tore i Izraela za naš život kao Židova mora se podučiti one malo manje predane Židove, kako u Izraelu, tako i van njega.

S druge strane ne smijemo zaboraviti da današnji Izrael nije ostvarenje sna, već jedan korak naprijed na putu do Potpunog izbavljenja, obnove Ciona i Jeruzalema, ponovne izgradnje Beit Ha-Mikdaša, i dolaska Mašijaha. Ova nam ideja pomaže da se nakon žalovanja koje završava 10. ava ponovno usredotočimo, te je prikladna tema da s njom započnemo razdoblje utjehe i pokajanja.

Moramo paziti da sačuvamo i izvršimo micvot jer (između ostalog) micvot predstavljaju judaizam kao inteligentnu religiju narodima svijeta. A to zauzvrat, posvećuje B-žje Ime. S beskrajnom pažnjom moramo zapamtiti i prenijeti našoj djeci taj "doživljaj sa Sinaja" .

Moše novoj generaciji do u tančine

opisuje Matan Tora. On uvršta i posebno upozorenje na potencijalno idolopokloničke misli uvjetovane kombinacijom veličanstvenog, opipljivog svemira u kojem živimo i Nevidljivog B-ga.

B-g nas je izveo iz Egipta da bi nas učinio Svojim narodom. On se razgnjevio na mene, kaže Moše, i zabranio mi da uđem u Zemlju. Moše upozorava narod da ne odbaci savez s B-gom nakon što on (Moše) premine.

Sljedeći odlomak se čita ujutro na Tiš’a b’av… Unatoč mnogim upozorenjima protiv idolopoklonstva, Moše prorokuje (predviđa) da će nastupiti vrijeme kada će se narod odvratiti od B-ga i biti prognan iz svoje zemlje. I tada će se dogoditi da će narod tražiti B-ga i vratiti Mu se. Moše ističe osobitost Izraelskog naroda i njihov naročiti odnos s B-gom, te moli narod da ostane vjeran Tori i micvot. U njegovom glasu osjeća se molba, kao da preklinje narod da ne ide putem njegova proročanstva.

Šliši – treća alija – 9 p’sukim 4,41 49

Iako gradovi-utočišta neće imati svoju funkciju sve dok Erec Jisrael bude osvojen i naseljen, Moše (s po letom da izvrši B-žju zapovijed) od ređuje 3 grada na istočnoj obali Becer u pustinji Mišor, području za Reuvena, Ramot na području Gil’ ada za Gada, i Golan u Bašanskoj regiji za Menašea.

Njima (micvot koje će sada biti iz nesene) je Moše nakon Izlaska po dučio narod na posjedima s istočne strane Jordana.

(Zapazite detalje pri opisivanju mjesta gdje se nalazi narod, ponav ljanje kako su uspješno osvojili ze mlje "istočne obale". To je vjeroja tno trebalo djelovati ohrabrujuće na narod.)

V’zot haTora… koje se kaže kada se Tora podigne, dolazi iz D’varim 4,44. U siduru su riječi al pi Hašem b’jad Moše nadodane. Ova se fraza pojavljuje u Bamidbar 4 puta, no čini se da je preuzeta iz 9,23.

R’vi’i – četvrta alija – 18 p’sukim –5,1-18

Moše započinje ponavljati micvot uz ponovno navođenje Aseret HaDibrot. On ističe da Savez na Sinaju nije bio sklopljen samo između B-ga i prethodnog naraštaja, već između B-ga i svih budućih naraštaja Židova.

Postoje interesantne razlike između ove verzije Dekaloga i one u Jitrou – najznačajnija je poznata "Šamor v’Zahor" kod šabata. Općenito uzevši, tumači se da se "Zahor" odnosi na pozitivne micvot i aspekte šabata, dok se "Šamor" uzima kao upozorenje protiv kršenja zabrana. Za minimum od dvije svijeće za šabat kojega tradicija nalaže (iako bi po halahi i jedna svijeća bila dovoljna), kaže se da predstavlja ove dvije dimenzije šabata.

Nerazdvojiva priroda pozitivnih aspekata šabata i njegovih zabrana "zaslužna" je što je kiduš petkom uvečer obavezan i za žene. Umjesto da kiduš uzimamo kao čistu "vremenski određenu pozitivnu micvu" što bi (vjerojatno) značilo da bi žene bile toga oslobođene, mi na kiduš gledamo kao na dio cjeline šabata, što dakle, podrazumijeva potpunu i ravnopravnu obavezu za muškarce i za žene. Dvojakost šabata zapovijeđena je b’dibur ehad i neodvojiva je.

Slijedimo li istu ideju sve do havdale, imamo raspravu među autoritetima je li ona obaveza za žene. Većina mišljenja sagledava havdalu kao kopiju kiduša za završetak šabata, i tvrdi da žene imaju obavezu havdale. Manjinsko mišljenje havdalu vidi kao odvojenu od šabata, što joj daje prirodu više vremenski određene pozitivne micve, te tvrdi da su žene izuzete. Zaključak je u halahi da žene moraju tretirati havdalu kao obavezu, ali je trebaju čuti dok je izgovara muškarac, ukoliko je to moguće. A ako nije, onda žena mora sama "napraviti" havdalu. (Postoje dodatna pitanja u vezi b’samim tako i svijeće spram žena, što daje dodatne razloge da je bolje čuti havdalu od muškarca.)

Kiduš ni u kom slučaju nije jedina posljedica izraza b’dibur ehad. Iz perspektive haškafe, u zabranama vezanim uz šabat trebamo vidjeti nešto više od popisa brojnih zabrakoje nam postavljaju ograničenja. Uzdržavanje od melahe može se gledati, kako to Dayan Grunfeld naziva u knjizi The Sabbath polaganjem darova kreativne aktivnosti g dao ljudskim bićima, pred Njegove noge (recimo to tako) u čast Stvoritelju i G-spodaru svega. I to na tjednoj bazi, kako te darove ne bismo uzimali zdravo za gotovo, niti pretpostavili da su naše sposobnosti i talenti nastali sami od sebe.

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Postoji suptilna razlika između ne činiti melaha i suzdržavati se od melahe. Ako uzrastemo do toga da razumijemo i uvažimo tu razliku, naše držanje i uživanje šabata uvelike se može poboljšati.

Hamiši - peta alija - 15 p'sukim5,19-6,3

Moše zatim podsjeća narod da su se oni koji su bili prisutni prilikom Matan Tora bojali dalje slušati B-žji Glas i složili se da će slušati riječi proroka koji govori u B-žje ime umjesto izravne komunikacije.

Ovo je izuzetno važna epizoda u razumijevanju našeg lanca tradicije i metode prijenosa Usmenog zakona. To ne samo da je učinilo da Moše Rabenu bude ključan za naše razumijevanje B-žje Riječi, već također i Mošei Rabenu svake generacije. To vrijedi za proroke, tijekom perioda židovske povijesti kada smo imali proroštvo, ali se također proteže do danas po načinu na koji se Tradicija prenosi s jedne generacije na drugu. Možemo reći da imamo važnu obvezu prihvatiti Toru od naših roditelja i učitelja, upravo zato što oni koji su stajali na Sinaju nisu željeli izravno čuti B-žji glas osim prve dvije zapovijedi.

Moše naglašava da se B-g složio sa zahtjevom naroda.

A opet, Moše povezuje držanje micvot s jedinim ispravnim okruženjem za život Židova - Erec Jisraelom. (Ova ideja zapravo je izražena na tri različita načina u posljednim p'sukim ove alije.)

Šiši - šesta alija - 22 p'sukim - 6,425

Prvi dio ove alije je prvi odlomak Š'ma. "...HaŠem je jedan." Ova izjava židovske vjere također se smatra micvom da se vjeruje u jedinstvo i jedinstvenost B-ga. (Imajte na umu da je B-žje jedinstvo također dio micve da se vjeruje u Njega, ali po-

trebna je vlastita micva kako bi se naglasio ovaj ključni element vjerovanja, za razliku od većine svjetskih religija).

"Voli" B-ga čitavim svojim bićem. (Mnoge se micvot, židovski običaji i stavovi smatraju manifestacijama ljubavi prema B-gu.) Moramo proučavati i podučavati Toru (iz praktičnih razloga i zbog učenja samog). Trebamo recitirati Š'ma dva puta dnevno, nositi t'filin na ruci i iznad središnjeg dijela čela i postaviti mezuzu na naše dovratnike.

Micva učenja i poučavanja Tore može se ispuniti svojom glavom, svojim intelektom. Kažite nekome Dvar Tora i oboje ćete ispuniti v'šinantam l'vaneha. Ali, ispričajte taj isti Dvar Tora energično, na način koji pokazuje ljubav prema B-gu i koji rasplamsava emocije slušatelja, tako da se ne pridodaje samo svom znanju Tore, već da se poveća oduševljenje i entuzijazam za Toru i micvot, tada ste ispunili dodatnu zapovijed, v'ahavta et Hašem Elokeha, da volite B-ga svim svojim srcem (Sefer HaChareidim). Ovaj aspekt Ahavat Hašem možemo generalizirati tako da uključi sve micvot. Šabat, na primjer.

Netko može formalno odraditi sve korake i ne prekršiti šabat; činite to s ljubavlju i to ispunjava v'ahavta

Iz perspektive micvot

Rambam i Chinuch računaju t'filin kao dvije micvot; s tim se ne slažu svi. Može se tvrditi i ovako i onako. Iako ih kupujemo kao par i nosimo ih kao par, svaka t'fila ima svoju vlastitu zapovijed i tehnički je neovisna o drugoj. Osoba kojoj je glava potpuno omotana zavojem ne nosi

šel roš, samo šel jad. Aškenazi (većina) kažu dvije brahot na t'filin, po jednu za svaki. S'faradim obično ne. Ali pokazuju li ove prakse da li se t'filin ubraja među tarjag kao micva (dvije micve)? Ne nužno. "Meso u mlijeku" ima tri zabrane: kuhanje, jedenje, izvlačenje koristi. Koliko micvot tarjaga je basar b’halav? Jedna? Tri? Rambam kaže dvije.

Š'vi'i - sedma alija - 11 p'sukim7,1-11

Na kraju, Moše kaže narodu da su narodi u Erec Izraelu s kojima ćemo se suočiti moćniji od Izraela. Ali B-g će ih predati u ruke Izraela. Od nas se traži da uništimo "Sedam naroda", da ne iskazujemo milost prema idolopoklonicima u Zemlji, a svakako da ne stupamo u brak s njima ili bilo kojim drugim ne-Židovima.

Bez obzira na to koliko netko bio siguran u svoju vjeru, miješani brakovi i drugi bliski kontakti sa stranim kulturama imat će negativan učinak na Židova kao pojedinca i na židovski narod. Uz zabranu Tore u vezi miješanih brakova, postoje mnoge rabinske zabrane usmjerene na ograničavanje društvenih kontakata.

Moramo uništiti idolopoklonstvo u zemlji. Uvijek moramo imati na umu temelj na kojem je B-g izgradio svoj odnos s nama.

On nas je zbog Svoje ljubavi prema nama i Njegovih obećanja našim precima, izveo iz Egipta.

Znajte da se B-gu može vjerovati da će održati svoja obećanja i nagraditi one koji ispravno slijede Njegove puteve, kao i da će kazniti one koji to ne čine.

Posljednja 3 p'sukim sedre ponovno se čitaju za Maftir. Čast Maftira za Šabat Nahamu obično se dodjeljuje rabinu ili istaknutom članu šula

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Zavjet i konverzacija - Značenje pojma

"Čuj, Izraele, Vječni je naš B-g, Vječni je Jedan." Ove riječi su najviše svjedočanstvo židovske vjere. Svaka riječ zavređuje pažljivo proučavanje, no prva riječ – glagol Š'ma –zaslužuje posebnu pažnju.

Postojala je velika razlika između dvije antičke civilizacije koje su oblikovale kulturu zapadnog svijeta: drevne Grčke i starog Izraela. Grci su bili nenadmašivi majstori vizualnih umjetnosti: slikarstva, kiparstva, arhitekture i teatra.

Židovi, zbog svojih dubokih vjerskih principa, nisu to bili. B-g, jedini predmet obožavanja, nevidljiv je. On je transcedentan prirodi. On je stvorio svemir i stoga je iznad njega. On se ne može vidjeti. On se otkriva jedino govorom. Stoga je najviši vjerski čin u židovstvu slušanje.

Drevni Grci bili su kultura oka; stari Izrael bio je kultura uha. Grci su obožavali ono što su vidjeli; Izrael je obožavao ono što je čuo.

Evo kako je to izrekao Hans Kohn u svojoj knjizi Ideja nacionalizma

Drevni Grci bili su "narod gledanja, prostornosti i plastičnosti osjetila ... kao da su htjeli preseliti tijek, prolaznost, sve srodne elemente života u mirovanje, prostor, ograničiti ih... Židov nije vidio toliko koliko je čuo... Njegov organ bio je uho... Kada je Elijahu vidio B-ga, čuo je samo tih, nejak glas. Zbog toga Židov nikada nije načinio lik svoga B-ga."

Zato je u židovstvu ključna riječ Š'ma. B-g nije nešto što vidimo, već glas koji čujemo. Evo kako je to Moše zapisao u ovotjednoj sidri, opisujući vrhunaravno otkrivenje na brdu

Sinaj:

Tada vam je Vječni progovorio iz vatre. Čuli ste zvuk riječi, no nikakvog oblika niste vidjeli; bio je samo glas (D'varim 4,12). Ovo vrši snažan utjecaj na cjelokupni judaizam. Njegov način razumijevanja svijeta i odnosa prema njemu, razlikuje se u osnovi od poimanja Grka, i filozof-

skih tradicija (Sokrat, Platon, Aristotel i drugi) koje su oni utemeljili. Kultura slušanja nije isto što i kultura gledanja. U ovotjednom razmatranju želim istražiti jedan od mnogih aspekata ove različitosti.

Mojsijeve knjige su, pored ostaloga, i skup zapovijedi, njih 613. To je upravo i primarno značenje riječi Tora, zakon. Bilo bi logično pretpostaviti da knjiga zapovijedi mora sadržavati i glagol značenja "poslušati", jer to je i cijela svrha zapovijedi. Poslušnost se odnosi prema zapovijedi kao istina prema tvrdnji. Pa ipak, u biblijskom hebrejskom nema riječi koja bi imala značenje poslušati. To je krajnje začuđujuća činjenica.

Taj je nedostatak toliko evidentan da , kada je u prošlim desetljećima hebrejski jezik bio ponovo oživljavan, trebalo je pronaći glagol koji će značiti "poslušati". To je bila čista neophodnost – a naročito se ticalo izraelske vojske. Vojska ovisi o poslušnosti zapovijedi nadređenog oficira. Izabrana je bila riječ lecajet, aramejska riječ koja se u ovom smislu ne pojavljuje nigdje u židovskoj Bibliji. Riječ koju Tora koristi je sasvim drugačija. To je riječ lišmoa, š'ma, "čuj".

Glagol lišmoa je ključna riječ u Knjizi Ponovljenog zakona, gdje se pojavljuje u ovom ili onom obliku otprilike 92 puta (za usporedbu, u čitavom Levitskom zakoniku pojavljuje se svega 6 puta). Ona prenosi širok raspon značenja, koja se mogu grupirati oko pet osnovnih osjetila: saslušati, koncentrirano obratiti pažnju, kao u "Umukni, Izraele, i saslušaj" (Dvarim 27,9)

čuti, kao u "Čuo sam Tvoj glas u vrtu i uplašio sam se" (Berešit 3,10)

razumjeti, kao u "Hajde, siđimo dolje i pometimo im jezik tako da ne mogu razumjeti jedan drugoga"

(Berešit 11,7)

usvojiti, registrirati, primiti k srcu, kao u "I u vezi Jišmaela, čuo sam te" (Berešit 17,20)

smisao, "Uzeo sam u obzir što si rekao; držat ću to na umu; o tome ću pažljivo razmisliti"

odgovoriti aktivnošću, kao u "Abraham je učinio što je Sara rekla" (Berešit 16,2)

Posljednje značenje je najbliže što š'ma dolazi značenju "poslušati". Ima i drugih značenja u rabinskom hebrejskom, kao što su "izvesti zaključak", "prihvatiti", "uzeti u obzir kao dokaz", i "primiti kao dio usmene predaje". Niti jedna hrvatska riječ nema taj opseg značenja. Psihoterapeuti danas ponekad govore o "aktivnom slušanju", i to je dio onoga što znači š'ma

Najbolji način na koji možemo otkriti ono što je jedinstveno nekoj civilizaciji je da kod nje potražimo riječi koje su neprevodive u druge jezike. Kaže se da beduini imaju mnogo naziva za pijesak, a da Eskimi imaju mnogo riječi za snijeg. Grčka riječ megalopsuchos – koja doslovno znači osoba "velike duše", onaj koji je blagosloven bogatstvom, društvenim statusom i nadmoćnošću bez truda – nema ekvivalenta niti u judaizmu niti u kršćanstvu, dvije kulture koje vrednuju, za razliku od Grka, poniznost. Š'ma je neprevediva – razumljivo, jer pripada biblijskom hebrejskom, najvećem primjeru kulture uha u svijetu.

Ta činjenica ima snažne konzekvence i trebala bi imati učinak na kompletno razumijevanje judaizma. Postojanje glagola lišmoa i nepostojanje glagola lecajet govori nam da biblijski Izrael, i pored toga što su mu b-žanske zapovijedi bile u žiži pažnje, nije vjera koja drži do slijepe, nepromišljene, neupitne poslušnosti...

Chief Rabbi Dr. Jonathan Sacks:

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

416. Željeno: Zabrana da se želi ono što pripada drugome

Nećeš poželjeti kuću svog susjeda ... (Ponovljeni zakon 5,18)

417. Šema, Jisrael: Obaveza da znamo da je B-g Jedan Čuj, Izraele: Vječni je naš B-g, Vječni je jedan. (Ponovljeni zakon 6,4)

Zapovjeđeno nam je da znamo da je B-g jedinstven i da On sam upravlja svijetom. Govoreći: "Čuj, Izraele ...", Tora ovu izjavu izdiže od toga da ona bude tek izjava o B-žjem Jedinstvu i čini je zapovijedi da se bude svjestan toga. (To je donekle slično riječima: "Ja sam Vječni tvoj B-g ..." iz "Deset zapovijedi" koje nisu samo izjava da postoji B-g, već zapovijed da znamo da B-g postoji.) Stih koji nam ovo kaže, a kojeg nazivamo Šema, toliko je važan da ga čitamo svakog jutra i svake večeri, kao i na samrti. (Više o kazivanju Šema čitat ćemo uskoro u micvi 420.)

Razlog za ovu micvu bi trebao biti jasan: spoznaja da postoji jedan jedini B-g je središnji princip oko kojeg se vrti sve ostalo što radimo. On je toliko važan da čovjek mora biti voljan prije dati svoj život nego li poreći B-žje Jedinstvo. Osoba koja poriče da je B-g jedan naziva se kofer b'ikar, onaj koji odbacuje temeljna načela židovske vjere.

Ova micva se odnosi i na muškarce i na žene u sva vremena i na svakom mjestu. U Talmudu se o njoj raspravlja u traktatu Brahos na stranicama 14b-15a, gdje je se naziva "kabalas ol malhus Šamajim", "prihvaćanje jarma nebeskog kraljevstva". Ona je kodificirana u Mišne Tora u prvom poglavlju Hilchos Yesodei HaTorah. Također, ona je 2. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvos i 2. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu vršiti kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

Sefer Hamicvot Hakacar

418. V'ahavta: Obaveza da se ljubi B-ga

I voljet ćeš Vječnog, B-ga svoga ... (Ponovljeni zakon 6,5)

419. Tora! Tora! Tora !: Obaveza da se uči Tora

Stvari koje vam danas nalažem bit će vam na srcu. (Ponovljeni zakon 6,7)

420. Dolje i gore: Obaveza da kazujemo Šema dva puta dnevno

... govorit ćeš o njima kada liježeš i kad ustaješ. (Ponovljeni zakon 6,7)

421. Crna kutija: Obaveza da se nosi tefilin na ruci

Privežite ih kao znak za ruku svoju ... (Ponovljeni zakon 6,8)

422. Točno između očiju: Obaveza da se nosi tefilin na glavi

... i biti će "počeonik" (ili ukras) među očima tvojim. (Ponovljeni zakon 6,8)

423. Kuc-kuc: Obaveza da se stavi mezuzu na svoja vrata

Zapiši ih na dovratnike svoje kuće ... (Ponovljeni zakon 6,9)

424. Zar vama ljudi nikada nije dovoljno? Zabrana prekomjernog provjeravanja proroka

Nemojte iskušavati Vječnog B-ga ... (Ponovljeni zakon 6,16)

425. Ne shvaćam: Obaveza da se iskorijeni sedam naroda

... udarit ćeš na njih i potpuno ih uništiti ... (Ponovljeni zakon 7,2)

426. Bez milosti: Zabrana dodvoravanja idolopoklonicima

... nemoj im iskazivati naklonost. (Ponovljeni zakon 7,2)

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

52. Negativna je zapovijed da ne zahtijevamo od onoga koji je posudio da vrati svoj dug kada znamo da nema sredstva kojima bi platio

kao što Pismo kaže, Nećeš mu biti kao lihvar (Š'mot 22,24). Zabranjeno je onome koji je dao novac na posudbu da prođe ispred dužnika kada zna da ovaj nema sredstva da mu plati, tako da mu ne nanese sramotu. No, isto kao što je zajmodavcu zabranjeno da zahtijeva, tako je i dužniku zabranjeno da ustegne novac koji je dužan svom ■

bližnjem i kaže mu, "Idi pa dođi kasnije," kada ga ima. Ovo je zabrana iz kasnijeg dijela Svetog Pisma; jer ono veli, Ne reci svom bližnjem, "Idi i vrati se kasnije, pa ću ti sutra dati" – kada ga imaš kod sebe (Mišlej 3,28). Isto je tako zabranjeno onome koji posuđuje da posuđeni novac uzaludno potroši, pa da ga ne bude u stanju vratiti; takav se naziva zlim, kao što Pismo kaže, Zao čovjek posuđuje i ne vraća (T'hilim 37,21).

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarca tako i za ženu.

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Objava: Susret licem u lice?

Iako mnogi ljudi pretpostavljaju da je cijeli narod čuo svih deset B-žjih zapovjedi (םמהב ד״ הש ) izravno od Hašema, mnogi komentatori sugeriraju da je možda Moše imao ulogu posrednika za barem dio, ako ne i cijeli, doživljaj. Koji stihovi mogu dati podršku za svako mišljenje?

• Ibn Ezra i Rašbam tvrde da je narod čuo sve B-žje zapovijedi od Hašema, ali tada ih je strah prevladao i zatražili su da Moše intervenira. Prema njima, da nije bilo njihovog straha, Hašem bi im također direktno prenio ostatak Tore. Kako ovo čitanje utječe na našu percepciju jedinstvenosti B-žjih zapovijedi? Je li problematično predložiti da je Hašem možda promijenio plan?

• Nasuprot tome, Rambam pretpostavlja da je Hašem govorio izravno samo Mošeu. Ljudi su slušali njihov razgovor, no ono što su čuli bio je samo b-žanski glas kojemu nisu mogli odgonetnuti riječi. Rambam je vjerojatno motiviran vlastitim uvjerenjem da je nasumično proročanstvo nemoguće. Je li proroštvo moguće samo uz pravilnu obuku i pripremu, ili svatko može doseći proročku razinu ako Hašem odluči razgovarati s njime? Pokušajte dati dokaze iz drugih slučajeva u Tanahu.

• Koje su posljedice ovog spora za razumijevanje glavne svrhe Sinajske objave?

Grijesi roditelja

Zašto su, ponekad, pravedni kažnjeni dok grešnici napreduju? Stih " ֵקֹּפ

וֲֹ " (pohodim grijeh otaca na djeci) čini se da sugerira da, barem u određenim okolnostima, Hašem Sam kažnjava nevinu

djecu, dok njihovi grešni roditelji prolaze nekažnjeno.

• Kako ovo očituje B-žansku pravdu? Postoji li neki drugi način razumijevanja stiha?

• Kada je, i da li je ikada, opravdano kolektivno kažnjavanje? Može li se ista logika primijeniti na kažnjavanje za primjer drugima? Da li je kažnjavanje unutar obitelji drugačije?

Voljeti Hašema

Kako treba definirati pojam "ljubavi"? Što podrazumijeva zapovijed da ljubimo Hašema? Jesu li emocije uopće podložne čovjekovoj volji? Kako se nekome može zapovijediti da osjeća na određeni način?

• Komentari se ne slažu da li je ta propisana ljubav emocija, kognitivni proces ili čin. Dok Rambam vidi ljubav prema Hašemu kao emocionalnu čežnju, što se može usporediti s ljubavlju između supružnika, Shadal tvrdi da je zapovijed pragmatična i na metaforički način kaže da čovjek mora biti odan B-gu i držati Njegove zapovijedi. Ramban nudi treću mogućnost, da je ta micva, micva o mučeništvu.

• Koji od gore navedenih pristupa smatrate najuvjerljivijim? Koji stihovi u tekstu "Šema" mogu podržati svako navedeno razumijevanje? Kako bi svaki od komentatora mogao primjeniti svoj način interpretacije na druge propise koji se odnose na ljubav prema drugima, kao što je to zapovijed da volimo

svoga bližnjega i stranca?

Razlike u Deset B-žjih zapovijedi

Postoje mnoge razlike između formulacija Deset zapovijedi koje se nalaze u paraši Šemot i u Devarim. Kako bi trebalo razumjeti ove varijacije? Je li ih uveo Hašem, Moše ili i Jedan i drugi? Ako je ovo potonje, što je Mošeu dalo ovlasti da to učini? Da li obje verzije Deset zapovijedi imaju jednak status ili jedna od njih predstavlja ideal (i koja to)?

• R. D"Z Hoffmann sugerira da je Moše inicirao promjene u četrdesetoj godini i da su se one odnosile na predstojeći dolazak naroda u zemlju Izrael. Nasuprot tome, Malbim tvrdi da je Hašem napravio promjene nakon grijeha sa zlatnim teletom. Zbog tog grijeha ljudi više nisu zavrijedili čudotvorno postojanje, i Deset zapovijedi je izmijenjeno kako bi se prilagodile narodu kojim sada upravljaju zakoni prirode. Kako bi svako mišljenje objasnilo sve razlike između dvije verzije? Može li svako vrijediti za sve varijacije? Koji pristup vam je više uvjerljiv?

• Za razliku od gore navedenih tumačenja, Ibn Ezra smatra da su B-žje zapovijedi u Devarim jednostavno Mošeovo parafraziranje Hašemovih riječi. Iako su neke riječi drugačije, značenje nije bitno drugačije. On objašnjava, "םמ טדע״, עפעג ״םד״ על ד ע שנ " (riječi su poput tijela, a značenja su poput duša ) i stoga je promjena u tekstu beznačajna. Slažete li se? Ima li izbor riječ značaja? Kako Ibn može Ezra obrazlagati naizgled sasvim drugačije razloge dane za zapovijed o Šabatu?

Prevela Tamar Buchwald

Rav Kook:

Slavljenje kao uvod u molitvu

Mošeova molitva

Tora bilježi Mošeovu molbu da mu bude dopušteno da uđe u zemlju

Izrael:

"O B-že, Vječni! Ti si počeo Svom sluzi pokazivati Svoje veličanstvo i moć. Koji bog na nebu ili na zemlji čini djela kao što su Tvoja i tko je moćan kao Ti? Molim Te, dopusti mi da prijeđem preko Jordana i vidim onu dobru zemlju…" (Devarim 3,24-25)

Rabi Simlai analizira Mošeovu molitvu, dijeleći je na dva dijela:

Slavljenje –"Ti si mi počeo pokazivati Svoju veličinu i moć…"

Stvarna molba – "Molim Te, dopusti mi da prijeđem…"

Rabi Simlai objašnjava da je to model za svaku molitvu. Čovjek bi trebao započeti slavljenjem B-ga, a tek nakon toga iznijeti svoje molbe. Moramo razumjeti taj model. Je li to samo laskanje B-gu, kao što bi se netko mogao dodvoravati kralju prije nego od njega što zatraži? Ili postoji dublje značenje ovog protokola u molitvi?

Kako funkcionira molitva?

Rav Kook objašnjava da je zahtjev za slavljenjem prije same molitve povezan sa temeljima molitve i

njene učinkovitosti. Kada slijedimo taj model, sprječavamo mogućnost krivog tumačenja načina na koji molitva funkcionira. Netko bi mogao pomisliti da je molitva neka vrsta magične 'rupe u zakonu' smještene unutar B-žje providnosti te da moleći za svoj slučaj mi možemo utjecati na B-ga da promijeni Svoje mišljenje. Međutim, smatrati da mi imamo moć da utječemo na B-žju volju, potpuno je neodrživo.

Na molitvu bismo umjesto toga trebali gledati kao na predivan dar koji nam omogućuje da usavršimo sebe. Molitva ne utječe na B-žju promjenu; molitva utječe na promjenu u nama. Samo zaslugom duše koja se moralno i duhovno uzdiže, molitva ima moć da poništi teške odluke. Mi ne možemo promijeniti osnovni univerzalni poredak koji se manifestira kroz neku odluku. Ali možemo promijeniti sebe. Tada, kao rezultat naše promjene, ta odluka više nije valjana.

Zato je preporučljivo svaku molitvu započeti slavljenjem B-ga. Takvo slavljenje potvrđuje B-žju vječnu prirodu i osigurava nam ispravno shvaćanje efikasnosti molitve.

Čak i Moše

Netko bi za sebe mogao misliti da je iznad mogućnosti da počini takvu

pogrešku, vezanu uz prirodu molitve. Pa ipak vidimo da je čak i Moše, unatoč njegovom neusporedivom znanju duhovne materije, pazio da molitvu započne slavljenjem B-ga. Svakako bismo trebali ići Mošeovim stopama i tako osigurati ispravno shvaćanje prirode molitve.

Produžavanje riječi Ehad

Najvažnija molitva judaizma je Šema, naš proglas B-žjeg jedinstva. A najvažnija riječ u molitvi Šema je zaključna riječ – דחא (ehad) –"B-g je jedan."

Mudraci nam daju detaljne upute o tome kako pažljivo izgovoriti ovu ključnu riječ:

"Svi koji produže riječ 'ehad', produžit će svoje dane i godine.

Rabi Aha bar Ja'akov je učio: Čovjek mora produžiti (posljednje slovo u riječi), ‘ ’ד (dalet).

Rabi Assi je dodao: Onaj tko je upućen, ne žuri preko (srednjeg slova), ‘ ’ח (het)." (Berahot 13b)

Zašto se riječ ehad treba produžiti? I koje je značenje slova dalet i het?

B-žja vlast nad svim događajima

Talmud objašnjava da čovjek mora izgovarati riječ ehad dovoljno dugo da u svom umu stekne sliku B-žje vlasti nad svime što je iznad, svime

što je ispod i nad "sve četiri strane nebesa."

Kada proglašavamo B-žje jedinstvo u Šema, mi obznanjujemo B-žju jedinstvenu kontrolu nad svemirom. Iako se Njegova apsolutna vlast može opisati prostornim terminima – sa svih šest smjerova –dublji uvid je da moramo prepoznati B-žju providnost u svim događajima koji se dešavaju u svijetu. Svemir možemo podijeliti na tri funkcionalne kategorije:

Početni uzroci koji pokreću milijarde akcija i događaja u svijetu.

Finalni efekti i ciljevi koji su ispunjenje početnih uzroka.

Razni događaji koji posreduju na putu između početnih uzroka i finalnih efekata.

B-žja vlast obuhvaća sve tri kategorije. On vlada nad nebesima – tj. nad početnim uzrocima. Njegova kontrola proteže se do zemlje – ispunjenja svih ciljeva. A Njegova bžanska vlast uključuje također i različite posredne događaje. Te događaje nazivamo "četirima stranama nebesa," budući da oni spajaju nebesa (početne uzroke) sa zemljom (krajnjim ciljevima).

Zašto je B-žje jedinstvo toliko važno? Koja je osnovna poruka molitve Šema?

Prepoznavanjem tog jedinstva koje stoji u pozadini svega, mi obznanjujemo da su svi različiti događaji u svijetu – čak i ako se čine raspršenima i nepovezanima, poput četiriju strana nebesa – ustvari usmjereni ka jednoj svrsi, ka cilju koji je dobar i uzvišen.

Naglasite dalet – ali upamtite het

Zašto produžavamo slovo dalet u molitvi Šema? Dalet ima numeričku vrijednost 4. On predstavlja četiri različita smjera, milijarde događaja

u svemiru. Naglašavajući dalet, mi potvrđujemo povezanost tih događaja sa jedinstvenom svrhom stvaranja.

Ipak, 'nebesa' i 'zemlja' ne smiju biti zanemareni. Kako bismo bili u stanju ispravno procjenjivati posredne događaje, moramo razmišljati o onom uzvišenom koji usmjerava sve događaje prema njihovoj svrsi. I moramo misliti o vrijednosti uzvišenog cilja koji se otkriva u svom svojem veličanstvu.

Stoga, slovo het mora biti jasno izgovoreno. Het ima numeričku vrijednost 8; ono predstavlja 7 razina nebesa (šiv'a reki'im) zajedno sa zemljom. Tih osam razina predstavlja razne faze, od početnog uzroka do završnog, praktičnog ispunjenja. Nadalje, broj 8 predstavlja sferu vremena: 7 dana u tjednu i osmu dimenziju, neograničenu vremenom.

"Progutati" het značilo bi biti neosjetljiv na vrijednost početnog uzroka i krajnjeg cilja. Tada bi i posredni događaji izgubili svoj pravi značaj.

U umu i u srcu

Molitva Aleinu, koju izgovaramo na kraju svake službe, sadrži sljedeći stih:

"Zato znaj danas i prouči u svom srcu da je B-g uzvišeno Biće koje vlada gore na nebesima i dolje na zemlji – drugoga nema." (Devarim 4,39)

Koja je razlika između "znati" i "proučiti u svom srcu"?

Dvije faze prihvaćanja

Ponekad, ljudi priznaju da postoji jaz između onoga što znaju na intelektualnoj razini i onoga na što su emocionalno spremni. Reći će, "Da, to ima smisla. To je bolji put, zdraviji put, istinitiji put. No, nije to za mene. To je preteško; ja to ne

mogu."

Stoga, Tora naglašava važnost dvaju koraka. Najprije moramo prepoznati istinu. To je intelektualna razina – "znati". To je ključna faza, no sve je to samo na teoretskoj razini. Iza toga mora slijediti drugi korak: internalizirati ono što um prihvaća. Moramo emocionalno prihvatiti posljedice tog razumijevanja i biti voljni djelovati na temelju toga. To je druga faza –"proučiti u svom srcu."

Druga faza praktičnog prihvaćanja mora biti utemeljena na početnom koraku intelektualnog prihvaćanja. Kao što su učili mudraci (Berahot 13a), "Najprije prihvati kraljevstvo Neba, a zatim jaram praktičnih zapovijedi (micvot)."

Gore i dolje

Stih nastavlja time što kaže da je B-g uzvišen i "gore na nebesima i dolje na zemlji." Što to znači?

To se ne odnosi na B-žje jedinstvo u svemiru, već na naše unutarnje jedinstvo kada prihvatimo Njegovu vlast. 'Nebesa' i 'zemlja' su metafore za um i srce. Mi moramo biti dosljedni tako da ono što činimo ne bude u raskoraku s onim u što vjerujemo.

Da zaključimo, mi trebamo prihvatiti B-žje kraljevanje na obje razine:

Razumjeti intelektualno – 'gore na nebesima' – koristeći svoj um, kognitivne misli i vjeru.

I djelovati na temelju te mudrosti na praktičnoj razini –'dolje na zemlji' – našim srcima i našom voljom, ugrađujući naše razumijevanje u sferu djela.

■

Prevela Anja Grabar

(nastavak

s 8. stranice) Rav Kook: Slavljenje kao uvod u molitvu

Ovaj šabat tradicionalno se naziva 'šabatom utjehe'. On uvijek pada u tjednu nakon posta devetog ava, i na taj šabat se čitaju riječi utjehe proroka Izaije kao maftir u sinagogi, pa iz toga jednostavno proizlazi naziv 'šabat utjehe'. No, postoji i dublji pogled na koncept utjehe koji ovaj šabat, u stvari – svaki šabat, predstavlja. S obzirom na to da su tuga, bol, razočaranje i gubitak sastavni dio povijesti svakog ljudskog bića, nevjerojatno je koliko malo pažnje većina ljudi pridaje potrebi da se naučimo nositi sa nesrećom – da naučimo kako se utješiti. Svi smo mi aktivno uključeni u prevenciju i izbjegavanje problema i boli – i to je ispravno – no, duboko u sebi znamo da nijedan čovjek ne može izbjeći čašu gorčine koju život sa sobom nosi. Stoga bi nam svima bilo od pomoći da istražimo kako se nositi s tugom i donijeti utjehu.

U judaizmu je zapovijed (micva) tješiti druge. Talmud ističe da je sam B-g utješio Jichaka nakon smrti njegovog oca Avrahama. Tako naša tradicija, imitirajući Stvoritelja, pri-

rodno obuhvaća proces tješenja drugih ljudi. Dvije su komponente 'židovske utjehe'. Jedna od njih je empatija i simpatija koju izražavamo ožalošćenim bližnjima. Dijeliti teret s nekim je sastavni dio tješenja jer u psihi onih koje je zadesila nesreća stvara se osjećaj pripadanja i podrške. Ustvari, u tome je veličina vjere u Stvoritelja u takvim situacijama – shvaćanje da nitko nikada nije sam i odbačen. Čak i "u dolini sjenke smrti… - … Ti si sa mnom."

Bilo kroz šutnju, ili kroz razgovor, osjećaj da netko dijeli naše brige održava nas i tješi. Stoga je imati Onoga tko vječno brine, na razini koja je daleko iznad naših sposobnosti, naših nevolja i patnji, u tradiciji judaizma jak i čvrst temelj utjehe. A ta ideja se neprestano odražava u riječima proroka Izaije u kojima je G-spod prikazan kao glavni tješitelj Izraela. Čak i ako dopusti nevolje nad židovskim narodom, Njegova ruka utjehe, da tako kažemo, nikada nije daleko od nas. Svih sedam haftarot u ovim tjednima između Tiša b'ava i Roš hašane čitaju se iz knjige Izaijinih proročanstava,

a poznavanje B-ga tješitelja Izraela Izaijin je najveći dar potomstvu Izraela.

Drugi aspekt židovskog koncepta utjehe jest sposobnost da prihvatimo i najteže sudbine, da ustrajemo i da ponovno ustanemo. Tradicija nas uči da nakon što čujemo loše vijesti moramo izgovoriti molitvu u kojoj spoznajemo B-žje pravedne presude. Prepoznavanje B-ga u ljudskim pitanjima, u događajima koji su dio našeg životnog ciklusa, u našim karijerama, našim pobjedama i naizgled porazima, temeljno je načelo židovskog ponašanja. Židovi su uvijek vjerovali da život i smrt dolaze od iste ruke, ruke Stvoritelja. Stoga neugodne, tragične, neobjašnjive i naizgled nepravedne situacije postaju podnošljive zbog sposobnosti Židova da prihvate B-žju volju te tako opravdaju ono za što naizgled nema opravdanja i postignu mjeru utjehe. Gajiti mržnju, osobito prema B-gu, samo pogoršava stvari i vodi u samouništenje. Davati neukusne odgovore kako bismo objasnili B-žje ponašanje ili marginalizirali B-žju

Rabbi Berel Wein:

prisutnost u tragediji, ponižavajuće je za židovsku tradiciju i vjeru. Prihvatiti B-žju volju i cijeniti to što B-g ne mora 'misliti' i 'ponašati se' u skladu s našim ograničenim umovima i standardima, otvara vrata utjehe.

Mošeova lekcija prihvaćanja

Svi mi vjerujemo u moć molitve. Postoje kontroverzna, no ipak očito dokazana istraživanja koja su pokazala da je molitva definitivno od fizičke pomoći bolesnima, ožalošćenima i nevoljnima. Pa ipak, molitva često ostaje neodgovorenom. Molitva naizgled ne sprečava kod nas nesreću, tugu i tragedije.

Svi se mi suočavamo sa izazovom neodgovorenih molitvi, kada naše nade i molbe budu očigledno ignorirane i odbijene od strane Nebesa. Mnogo puta ta činjenica u životu uzrokuje krizu vjere. Kralj David mnogo puta govori o tome u svojim psalmima. I knjiga o Jobu također se bavi time. Do neke mjere, to je i glavna tema ovotjedne parše.

Mošeove molitve nisu uslišene. Zapravo, B-g mu kaže da prestane moliti za svoj ulazak u zemlju Izrael. Konačna je odluka da Nebo ne želi odgovoriti, pa čak ni baviti se s Mošeovim molitvama. Mošeove molitve, koje su spasile njegov narod, njegovog brata i sestru, a i druge ljude od nebeskog gnjeva, sada u njegovom osobnom slučaju nemaju nikakvog efekta.

Rabini su to u Talmudu jezgrovito opisali: "Zatvorenik se ne može osloboditi sam od svog vlastitog zatvora." Moše neće uvesti svoj volje-

ni narod u obećanu zemlju Izraela. Njegovo je vrijeme završilo i njegova će molitva ostati zauvijek neodgovorena. Stoga postoji trag neizbježne tuge u ovoj parši

Tokom milenija židovskih komentara Tore, navodili su se mnogi razlozi zašto je Mošeova molitva bila tako odlučno odbijena. Među tim idejama našla se i ona da je došlo vrijeme za Jehošuino vodstvo te da se "vladavina jednog vladara ne može preklapati s vladavinom onoga koji slijedi iza njega, čak ni za dužinu jedne vlasi."

Druga iznesena ideja je da bi, budući da Mošeova generacija neće ući u Izrael, bilo favoriziranje kada bi Mošeu bilo dopušteno da uđe. Treća ideja je da bi Moše u novoj generaciji, ulazeći u zemlju Izrael, bio poput natprirodnog lika, što bi bila vrsta boga iz poganskih vjerovanja koja su redovito uzvisivala ljude, osobito vođe naroda. Stoga, za dobrobit Izraela, njemu nije bilo doz-

voljeno da uđe u zemlju Izrael.

Koliko god validne ove ideje bile, jednostavna je istina da mi ne možemo čitati B-žje misli. Ljudska bića koja su ograničena, nikada ne mogu dosegnuti Onoga tko je neograničen. Zato moramo biti zadovoljni time što ponekad ostajemo nezadovoljni u svojoj potrazi za razlozima na neodgovorene molitve.

Naša istinska utvrda leži u vjeri i prihvaćanju onog nepoznatog. To ni na koji način ne umanjuje potrebu da nastavimo moliti. To samo snižava našu razinu očekivanja i smiruje našu oholost koja bi htjela da Nebo slijedi naše želje i prohtjeve. Moše je prihvatio činjenicu da će ovoga puta njegove molitve ostati neodgovorene. Njegov primjer služi kao lekcija svima nama.

Šabat šalom.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Utjeha

Rabbi Yissocher Frand:

Lagana zapovijed

Poštuj svog oca i majku, kao što ti je Vječni, B-g tvoj zapovijedio, pa da možeš dugo poživjeti. (Devarim 5,16)

Zašto bismo trebali poštivati očeve i majke? Tora nam daje jedan razlog u paraši Šemos (20,12), "Pa da imaš dug život." U Parašas Vaes'hanan, međutim, Tora daje daljnji razlog, "Kao što ti je Vječni B-g tvoj zapovijedio." U čemu je važnost ove dodatne rečenice?

Meshech Chachmah osvrće se na Talmud Jerušalmi koji smatra poštivanje roditelja "laganom zapovijedi." Svakome je razumljivo da se dug treba otplatiti. Ako ti netko posudi €100,000 kada ti je to nužno, bit ćeš sretan da mu vratiš novac jednom kada ćeš imati dovoljno novca za sebe. To ne bi bilo teško učiniti.

Isto tako također, svatko razumije da ima moralnu obavezu da otplati zahvalnost koju duguje svojim roditeljima. Napokon, svi troškovi podizanja djeteta vjerojatno nisu manji od €100,000 do €200,000. Da ne spominjemo vrijeme, uloženi trud i energiju koju roditelji ulažu u svoju djecu. Zato je najmanje što ljudi mogu učiniti da poštuju svoje roditelje. Nije teško učiniti tako sitnu otplatu za tako veliki dug.

Tora nam ovdje kaže da ovo nije ispravna pobuda za poštivanje roditelja. To nije sasvim očigledna dužnost da se barem u maloj mjeri otplati dug koji imamo prema roditeljima. To je obaveza koju imamo zato što ti je "Vječni B-g tvoj zapovijedio" da tako činiš.

Tora je čekala sve do Parašas Vaes'hanan da nam to istakne, jer to postaje posvema jasno nakon četrdeset godina u pustinji. Tokom tih godina, podizanje djece bilo je lakše nego ikada, prije ili poslije. Nije ih trebalo siliti da jedu. Tu je bila mana

s neba. Nije im trebalo davati da piju. Ovdje je bilo Mirjamino vrelo. Cijelo to vrijeme nije im trebalo nabavljati nove cipele niti odjeću. Ništa nije dotrajavalo. Najvjerojatnije im nije trebao ni ortodontski aparatić, jer život u pustinji je bio poput raja. A ipak, Tora traži da se roditelje poštuje. Jasno, ta je dužnost bila poštivanje zapovijedi Vječnoga, a ne plaćanje zahvalnosti koju duguju. U vrijeme kada je Židovski narod živio u pustinji, oni su se prema micvi poštovanja roditelja mogli odnositi kao prema neovisnoj obavezi.

Dokle to seže? Koliko trebaš učiniti za svoje roditelje? Talmud odgovara (Kidušin 31a) na to pitanje čuvenom pričom o nežidovu iz Aškelona koji se zvao Dama bar Nesina.

Učenjacima je jednom trebao dragi kamen za Urim v'Tumim, a bili su čuli da Dama ima upravo takav kamen kakav im je potreban. Delegacija mu je došla u posjetu i ponudila mu kraljevsku svotu za taj kamen. Kamen se nalazio u sefu, čiji se ključ nalazio pod jastukom njegova oca. Dama ga nije budio.

"Ne mogu vam pomoći," rekao je učenjacima. "Moj otac je zaspao i ja ga ne želim ometati dok spava."

Učenjaci su otišli.

Godinu dana kasnije, savršena crvena junica, podobna za para aduma, okotila se u Daminom krdu. Učenjaci su došli da je otkupe.

"Koliko tražiš za nju?"

"Znam da ćete mi platiti bilo koji iznos koji zatražim," odgovorio je. "Ali ja samo želim iznos koji sam izgubio time što nisam htio probuditi svog oca prošle godine."

Ova priča utvrđuje do kuda seže micva poštivanja roditelja. Talmud koristi tu priču kako bi utvrdio razmjere ljudske prirode.

Kako roditelji stare, oni mogu postati svadljivi i zahtjevni. Mogu iskušavati strpljivost svoje djece. Ponekad, poštivati roditelje u takvim okolnostima može zahtijevati puno strpljenja i podnošenja. Postoji li granica takvoj strpljivosti? Koliko se strpljenja može očekivati od neke osobe? Postoji li točka kada je osobi dozvoljeno da iscrpi svoju strpljivost i bude izuzeta od te micve?

To je ono što nas uči ova priča o Dami bar Nesini. Učenjaci su mu ponudili ogromnu svotu novca za jedan jedini dragi kamen koji im je bio potreban za Urim v'Tumim. On je znao da samo mora nabaviti ključ i novac je njegov. Kakve li su mu misli prolazile glavom? Možda da malo zagalamim, pa će se probuditi. Možda da vrlo polako uvučem ruku pod jastuk pa ću uspjeti izvući ključ a da ga ne probudim. Sigurno se nalazio u velikom iskušenju. Ali nije popustio. On je bio u stanju poštovati svog oca čak i u takvim okolnostima. To je granica koju je ljudska priroda sposobna doseći.

Iz ovoga, dakle, slijedi da budući je Dama bar Nesina bio u stanju biti toliko strpljiv da odustane od tako velike svote novca i dopusti svom ocu da spava, svakako će potomci Abrahama, Jichaka i Jaakova biti u stanju kod sebe pronaći poštovanje svojih roditelja u svim mogućim okolnostima.

"Tada ja [Mojsije] zamolih milost VJEČNOG rekavši: 'Dopusti mi da prijeđem onamo [rijeku Jordan] da mogu vidjeti onu dobru zemlju.". (Ponovljeni zakon 3,23.25.)

Mojsije je pred kraj svog života Vječnom iznio dvije molbe u pogledu vodstva Židovskog naroda u zemlji Izrael: jedna je upravo ovdje, u kojoj on traži da mu se dozvoli "da prijeđe preko i vidi dobru zemlju s one strane rijeke Jordan" i po svoj prilici nastavi dalje voditi Izraelce. Ovaj apel da vodi, iako nije iznesen izravno, vidljiv je iz B-žjeg odgovora: "Uputi Jošuu, osokoli ga i ohrabri, jer on će prijeći na čelu ovog naroda i on će ih dovesti da naslijede zemlju" (Pnz 3,28). Drugi zahtjev stigao je ranije, u biblijskoj paraši Pinĥas, i Mojsije ga nije izrekao izravno. On je tek zaključak mudraca Midraša, budući da je Mojsije od B-ga zatražio da imenuje njegovog nasljednika odmah nakon što nas Biblija izvještava da Celafĥadove kćeri mogu naslijediti svog oca (Br 27,11). Tada je Mojsije zatražio: "Neka G-spod B-g duhova svih tijela postavi vođu nad skupom svjedoka" (27,15-16). Poslušajte riječi Midraša:

Što je navelo Mojsija da zatraži svog zamjenika nakon kćerinskog nasljeđivanja? Budući da su ove kćeri naslijedile svog oca, Mojsije je izja-vio: "Ovo je pravi trenutak da izrazim svoju potrebu. Uostalom, ako te žene mogu naslijediti [svog oca], moji će sinovi zasigurno naslijediti moju slavu." Sveti, da je blago- sloven, rekao mu je: "Čuvar smokve jest će od njenog uroda" [Izr 27,18]. Tvoji su sinovi sami besposleno sjedili i nisu se bavili proučavanjem Tore. S druge strane, Jošua ti je dobro služio i činio ti veliku čast. Dolazio bi u tvoju sudnicu u rano jutro i odlazio iz nje kasno u noć ... Postavi Jošuu, sina Nunova za svog nasljednika da se ispuni stih "čuvar smokve jest će od njenog uroda."

Prema tome, Mojsijeva dva zahtjeva su: izričita molba B-gu da mu dopusti ulazak u Zemlju Izrael i, po svoj prilici da ih on sam vodi, i neizravna molba da B-g postavi njegove sinove za njegove nasljednike.

Oba zahtjeva su odbijena. Prvi, da njegova djeca budu njegovi nasljednici, odbijen je jer su se njegovi sinovi našli manjkavima; nisu imali potrebne kvalifikacije u Tori da bi bili vjerski vođe koji idu stopama

svog oca. Vrlo je vjerojatno da je sam Mojsije shvaćao da oni nisu dostojni i stoga nije taj zahtjev verbalno izrazio; on ga samo misli u svom srcu, a Biblija nas izvještava o želji njegovog srca postavljanjem njegova zahtjeva za zamjenom nakon na- sljeđivanja Celafĥadovih kćeri. Možda Mojsije razumije da i sam snosi neku krivicu za nedostatke svoje djece. Napokon, on je toliko obuzet svojim odnosom s B-gom da se čini da nema ni vremena niti strpljenja za obitelj. Zar Biblija ne bilježi da je naizgled bio prezauzet da bi čak obrezao svog sina Eliezera, tako da je njegov život morala spasiti njegova supruga Cipora koja je sama izvršila obrezivanje kako bi spasila Mojsije od kazne zbog njegovog zanemarivanja (Izl 4,24-26)?

Mojsiju je očito lakše postaviti drugi zahtjev - da mu bude dopušten ulazak u Obećanu zemlju. Upravo s tom molbom započinje naša paraša Vaetĥanan. Čitava svrha Izlaska iz Egipta je ulazak u zemlju Izrael. Nakon svih njegovih žrtava i svih njegovih teškoća s nesklonim i posrnulim Izraelskim narodom, zar on ne zaslužuje da ostvari svoj životni cilj, uđe u zemlju Izrael i započne ovo novo razdoblje Židovske povijesti kao njihov vođa?

Ali zahtjev je opet odbijen: "I G-spod se razljutio na mene zbog vas i nije prihvatio moju molbu ... rekavši da to više ne smijem spominjati" (2. Mojsijeva 3,26). Možda odbacivanje oba zahtjeva potiče iz istog izvora, i Mojsije zapravo okrivljava sam sebe. Sjetite se da kada je B-g prvotno tražio od Mojsija da preuzme vodstvo nad Izraelcima i izvede ih, veliki se prorok kolebao tvrdeći da je "težak na govoru" (doslovno, kevad pe) (Izl 4,10). I potom Biblija svjedoči da "Izraelci nisu poslušali Mojsija [u vezi napuštanja Egipta] zbog nestrpljenja i napornog rada" (6,9). Većina komentatora objašnjava da su Hebreji bili nestrpljivi i nisu imali snage da se odupru svom ropstvu; težak robovski rad iscrpio je njihovu unutarnju snagu i spriječio ih da makar i sanjaju o slobodi. Ali Ralbag (1288–1344) objašnjava da ovo znači kako je do toga došlo zbog Mojsijeve nestrpljivosti sa svojim (Hebrejskim) narodom, zbog njegovog (Mojsijevog) teškog rada na tome da se intelektualno i duhovno približi B-žjem.

Mojsije se bavio "teškim razgovo-

rom" komunikacije s B-gom i primanjem b-žanskih riječi. Nije imao ni interesa niti strpljenja da se bavi običnim razgovorima, nužnima pri javnim odnosima uspostavljanja osobnih veza i uvjeravanja Hebreja jednog za drugim da se vrijedi pobuniti protiv Egipta i osvojiti zemlju Izraelovu. On čak nije imao strpljenja niti da polako i s ljubavlju dovede svoju djecu i od njih učini svoje zamjenike. On je bio osoba za B-ga, ne osoba za ljude, pa čak ni osoba za obitelj. On ne krivi njih, on u konačnici krivi sebe. On je vrijeme provodio komunicirajući s B-gom i primajući Njegove b-žanske riječi za sve naraštaje; kao posljedica toga, on je žrtvovao svoju moć da pokrene svoju generaciju da prihvati B-žju zapovijed da uđe u Obećanu zemlju. Vođa se mora vezati uz sudbinu svog naroda. Ako oni nisu mogli ući u zemlju, čak i ako je to bilo zbog njihovih vlastitih propusta, on ne može ući u zemlju, jer ih nije uspio dovoljno dobro nadahnuti.

U konačnoj analizi, zašto su ove dvije molitve odbijene najvećem vođi u povijesti Židova? Očito, baš Mojsijeva veličina - njegov uzvišen duh i bliskost s B-gom – je bila ono što mu je onemogućilo da se spusti na razinu njegove zajednice i obitelji kako bi ih podigao. Mojsije je bio uspješan kao nitko prije njega ili poslije njega u prenošenju B-žje riječi svim budućim generacijama; ali nije bio jednako toliko uspješan sa svojom vlastitom generacijom. Zbog toga njegove su riječi iskrene i vrlo adekvatne: "G-spod je bio ljut na mene zbog vas" - jer nisam imao dovoljno vremena da se bavim vama svakim ponaosob, da vas odgajam i osnažujem sve dok ne budete bili spremni da prihvatite B-žja učenja i osvojite Obećanu zemlju.

Pored svega ovoga, možda su Mojsijevi zahtjevi bili odbijeni da nas nauče da nijedan smrtnik, pa čak ni Mojsije, ne napušta ovaj svijet, a da najmanje polovica njegovih želja nije ostala neispunjena. A možda je bio odbijen samo da nas nauči da, koliko god bila vrijedna naša molitva, Svemogući ponekad odgovori "Ne" i mi moramo prihvatiti niječan odgovor. Vjera, prvo i najvažnije podrazumijeva našu vjernost B-gu iako u konačnici On može odbiti naš zahtjev.

Šabat šalom!

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shlomo Riskin: Molbe

Mošeu nije bilo dozvoljeno da uđe u zemlju Izrael. Optužen je da je izgubio kontrolu nad sobom, zaboravio na Židovski zakon i nije vjerovao u B-ga. Iako je B-g, a ne Moše, autor Biblije, Mošeova poniznost je bila toliko velika da i da je on sam pisao Bibliju, ne bi se bojao izložiti svoje vlastite nedostatke. Za njega je istina bila važnija od toga kakav će sud povijest donijeti o njemu.

Neki od najznačajnijih odlomaka čitave Tore nalaze se u ovoj paraši Deset zapovijedi i Š'ma su najpoznatiji od njih.

U Š'ma kažemo "ljubit ćeš Vječnog svog B-ga svim srcem svojim, čitavim životom svojim i svime što posjeduješ." To je zapovijed da budemo voljni dati čak i svoje živote i svoj imetak u potrazi za smislom. Rabini tumače da je nekim ljudima novac vredniji od života, stoga Tora mora navesti oboje.

Ali zašto bi Tora pomislila da neka osoba može držati novac vrednijim od života? Svakako, ako više nije među živima, novac mu nije ni od kakve koristi?!

Pogledamo li iz druge perspektive, vidimo da zapravo postoji velik broj ljudi koji su spremni dati svoj život zbog svog novca. Koliko ljudi koje poznajete troše toliko mnogo vremena na zarađivanje novca da nemaju vremena "živjeti"? Oni zarađuju novac da bi živjeli. Ali oni ne žive.

Čini mi se da je psihologija toga ovakva:

Svatko od nas duboko u sebi zna da je život sam po sebi toliko predivan da svi njegovi dosadni detalji jednostavno blijede do beznačajnosti. U isto vrijeme, toliki od nas osjećaju da jednostavno ne izvlače iz njega to dobro. Znamo da postoji toliko mnogo više negdje tamo, što mi ne osjećamo, toliko toga što propuštamo.

Mi Židovi znamo da je jedini način da se u potpunosti uključimo u život činiti upravo to. Osjetiti ukus svakog zalogaja naranče koju

trud koji moramo uložiti da bismo uživali u život često je toliko velik da se radije ne bismo s time mučili.

Trud da se stvarno usredotočimo kako bismo potpuno iskusili sočnu naranču tolika je gnjavaža da radije bez razmišljanja žvačemo dok gledamo kako ljudi krvare na televiziji.

Duboko u sebi znamo da propuštamo dok tako činimo, pa zato moramo naći način da se uvjerimo da zaista tražimo puninu u životu. Kako to činimo? Postoje mnogi mehanizmi za to, a trka za novcem je posebno dobar mehanizam. Evo kako ide to razmišljanje: jednom kada ću imati dovoljno novca moći ću uživati život u svoj njegovoj punini. Ja to ne odgađam; ja gradim svoje bogatstvo sve dok se ne budem mogao stvarno uključiti u život.

I sasvim očito, to nije način za sudjelovanje u životu. To je tek sofisticirani izgovor da to ne činimo. Ljudi u stvarnosti ne cijene novac više od života. Jednostavno je puno komotnije nastojati dohvatiti novac nego nastojati dohvatiti život.

jedete. Svjesno se koncentrirati na toplinu sunca na svojoj koži. Vidjeti dobro u ljudima oko sebe i voljeti ih zbog toga. Okusiti ekstazu čak i u trenutku dok mijenjate pelene tom prekrasnom uplakanom djetetu. Sve je to tamo zato da bismo uživali.

Život je bogat, toliko bogat da čak i najsvakodnevniji aspekti mogu biti nebeski. Ali teškoća je u sljedećem:

Pouka je da ako želite uživati u životu, morate uložiti truda da ga uživate sada, nemojte graditi neku vrstu fantastične budućnosti kada će sve biti daleko bolje. Život je za vas bogat već sada. Život ima puninu za vas već sada. Ne dozvolite da vam težnja za boljim životom bude izgovor da ne živite bolji život upravo sada, ovoga trenutka.

Šabat šalom. ■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

iz grčke mitologije

Prije šezdeset pet godina sam, u srednjoj školi, naučio važnu lekciju iz musara, ali to u tom času nisam shvaćao.

Odisej je u grčkoj mitologiji bio lutalac i pustolov. Čuo je za "pjev sirena". To je bila glazba koja se mogla čuti u jednoj luci, a bila je tako očaravajuća, tako privlačna, da je privlačila mornare žalu. Međutim, u luci su se nalazili hrapavi, oštri grebeni te bi se brodovi u njih zalijetali i bili uništeni. Mornari su to znali i prolazeći pored luke vidjeli bi olupine uništenih brodova, no jednom kada bi začuli pjesmu sirena, bili su bespomoćni i krenuli bi prema luci u vlastitu propast.

Odisej je želio čuti tu legendarnu pjesmu sirena, ali je znao da bi to bilo kobno. Zbog toga je svojim mornarima začepio uši voskom da ne čuju nikakve zvukove, te im rekao neka plove pored luke i neka ne obraćaju pažnju na išta što on govori. Zatim se čvrsto vezao za brodski jarbol kako se ne bi mogao micati.

Kad su se mornari približili luci, Odisej je začuo pjesmu sirena. Počeo je vikati mornarima neka krenu prema obali, ali oni ga, naravno, nisu mogli čuti. Počeo je urlati na njih: "Ja sam vaš kapetan! Morate slušati moje naredbe!" Dok je slušao pjev sirena, nastojao se osloboditi užadi kojima je bio vezan. "Krenite prema obali!" povikao je. "Dat ću vas objesiti zbog pobune!" Ali mornari su samo veslali dalje.

Nakon što su prošli luku, i pjev se više nije čuo, Odisej se onesvijestio od iscrpljenosti. Mornari su ga tada odvezali, i on je shvatio koliko je bio bespomoćan, i da nije onesposobio mornare da čuju, svi bi izginuli.

Puno godina kasnije shvatio sam da je "pjev sirena" jecer hara. On može očarati osobu i učiniti da bude gotovo bespomoćna da se odupre njegovom iskušenju. To što su vidjeli olupine brodova nije spriječilo mornare da zaveslaju u vlastitu propast.

Jedan ovisnik o kokainu radio je u mrtvačnici i pokapao ljude koje je kokain ubio, ali to ga nije spriječilo

da ga i dalje konzumira te je umro od kokaina u 33. godini. Kokain, pjev sirena, jecer hara – sve je to isto.

Kako možemo "začepiti svoje uši" za "pjev sirena" koji se čuje gotovo posvuda u našem okruženju? Talmud citira Hašema koji je rekao: "Stvorio sam jecer hara i stvorio sam Toru kao njegov protuotrov" (Kedušin 30b). To je naša jedina obrana. Međutim, nije dovoljno samo držati se Tore, kao što ni držanje za jarbol ne bi bilo dovoljno. Mi se moramo tako čvrsto vezati za Toru da se ne možemo od nje otrgnuti. To je razlog zašto je Mojsije opetovano naglašavao: "Ali vi koji se držite Hašema - vi ste danas svi živi" (Devarim 4,4), "uz Njega ćete prionuti," (isto, 10,20) i "Ljubiti Hašema, slušati Njegov glas i prionuti uz Njega (isto, 30,20). Kralj David kaže: "Držao sam se tvojih svjedočanstava" (Tehilim 119,31). Držati se i prionuti znači biti neodvojivo vezan za Toru.

Učenje Tore i vršenje micvos od najveće je važnosti, ali ne rezultira potrebnim sjedinjenjem. Talmud kaže da jedini stih o kojem ovisi cijela Tora jest "Znaj Hašema na svim svojim putevima" (Mišle 3,6; Berachos 63a). Prianjanje i priljubljivanje se ne postiže povezivanjem s Hašemom samo u proučavanju Tore i u vršenju micvos, već u svemu što radimo - jedenju, spavanju, obavljanju poslova, druženju. Spisi musara nam govore kako to možemo postići. Upravo ova vrsta držanja Tore može nas spasiti od destruktivne privlačnosti jecera hara.

Strana 15 Godina 16 Broj 42

Rabbi dr. Abraham J. Twerski: Musar

Odgoda

"U to je vrijeme sam ja [Moše] molio B-ga govoreći:"(Ponovljeni zakon 3,23).

Ovo je lekcija u kojoj je Rebe Nahman dao jednu od svojih najpoznatijih izjava:

Tako nešto kao očaj i beznađe, ne postoji!

Odakle on to zna? Iz povijesti svijeta. U Likutey Halakhot (Milah 3,2), njegovog komentara na Likutey Moharan, Reb Noson piše da logično gledajući, budući da je svrha Stvaranja da Židovi trebaju živjeti po Tori, B-g nije smio Toru čovječanstvu dati odmah. (U to vrijeme bi cijeli svijet mogao biti, i bio bi Židovski.) Ne samo to, već budući da življenje – čisto životinjsko, ona vrsta "živi da jedeš", i stvarni ljudski, sveti život - dolazi samo od življenja prema Tori, čini se potrebnim da se Tora dâ odmah. Pa, zašto je B-g čekao dvadeset i šest

generacija da bi ju dao. B-g nam je učinio uslugu, uslugu koju nismo zaslužili i uslugu koja će nam dobro doći kada ne budemo imali zasluga (a što je često slučaj). B-g ne želi izgubiti ni jednu jedinu dušu. Svaka iskra svetosti koju će duša stvoriti, spasenje je te duše. Da je Tora bila dana odmah, mi bismo odmah bili zaduženi da je se pridržavamo. I s prvim pogrešnim korakom sve bi bilo gotovo.

Jer, kaže Reb Noson, Stvaranje ispituje našu slobodnu volju, a bez slobodne volje nema ni nagrade niti kazne. Teoretski, svako bi ljudsko biće uvijek moglo odlučiti da se drži Tore i živi besprijekornim životom. Teoretski. No, praktično govoreći, nema živog cadika koji nije sagriješio (Propovjednik 7,20; vidi Tosafot, Šabat 55a pod arba'a). Dakle, da nije bilo odgode od dvadeset i šest gene-

racija, za vrijeme koje je B-g održavao čovječanstvo, a da nitko uopće nije živio prema odredbama Tore, prva ljudska pogreška (poznata i kao grijeh), sa sobom bi donijela osobnu, a možda čak i globalnu propast.

Ta B-žja početna milost još uvijek postoji. I u našem osobnom životu, uvijek, baš uvijek postoji mjera milosti koju B-g pruža. Ona je dostupna čak i ako je netko počinio svaki zločin iz Biblije. Ova se milost naziva tešuva (čuva), povratak. Ovoj milosti podučava i pokazuje je cadik Tražite ga i dopustite mu da vam pokaže kako da primite i živite dar nade i obnove, tešuve, bez obzira na sve.

agutn Shabbos!

Šabat šalom!

■

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

Prevela Tamar Buchwald

"Jisrael je putovao, uzimajući sve svoje posjede i stigao u Be'er-Ševu ..." (Berešit 46,1)

Zašto je bilo potrebno skrenuti u Be'er Ševu na putu za Egipat? Putem proročanstva Jakov je znao da kada njegovi potomci budi izbavljeni iz Egipta, bit će im zapovijeđeno da sagrade svetište u pustinji. Iako će imati sve zlato, srebro i platno potrebno za njegovu gradnju, ima jedan materijal koji će im nedostajati: drvo s drveta šitim. Budući da ono nije bilo lako dostupno u pustinji, Jakov je otišao u Be'er Ševu da nabavi stabla šitima kako bi ih posadio kad stigne do svog odredišta.

Taj je događaj odigrao ključnu ulogu u Jakovljevom životu, kada se nakon dvadeset dvije godine ponovno sastao sa svojim sinom Josefom i preselio cijeli svoj dom u stranu zemlju. Mogli bismo pomisliti da je mogao zadatak nabave tog drva povjeriti nekom od svoje djece ili

unučadi. Ili je mogao zamoliti Josefa, osobu koja je bila druga na ljestvici moći u Egiptu, da to organizira nakon njegova dolaska. Morao je postojati neki naročiti poriv koji ga je tjerao da se sam za to pobrine. Naši nam mudraci govore da kada je Rav Hija otišao izgraditi ješivu, sve je napravio od nule, od samog početka. Uzgojio je lan da bi načinio mreže, lovio životinje i radio kožu da bi napravio pergament. Razlog zbog kojeg je sam obavljao sve te zadatake bio je da njegova nastojanja nađu naklonost kod B-ga. Budući da b-žanska Prisutnost ne počiva na ukradenoj imovini ili na radnja-

ma učinjenim s neprimjerenim namjerama, osjećao je da je jedini način da si osigura uspjeh da sve napravi sam.

Ako to vrijedi za ješivu, koliko onda više razloga imamo za brigu u vezi svetišta, mjesta određenog da na njemu boravi b-žanska Prisutnost. Jakov, stup istine, znao je da će, ako sam pripremi drvo za budući Hram, on imati čvrst temelj. Stoga, prije nego što je ušao u egzil u Egipat, Jakov je postavio temelje za njegovu izgradnju.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Daniel Travis: Temelji, I. dio

TJEDNI ZOHAR:

Paraša (priča) Va'Ethanan nam daje veliku šansu, priliku da "zasladimo" presudu naših života.

Zohar se bori s pitanjem "tahnunima" (molbe za milost), i odgovara kroz priču o kralju Hezekiji koji je bio na vrlo visokoj duhovnoj razini, ali je donio odluku da se ne oženi iako mu je bilo rečeno da to učini. Razlog je bio to što je putem Svetog Duha predvidio da će dobiti zlog sina. Kao rezultat toga Hezekija se razbolio, a prorok Izaija mu je rekao da je određeno da će umrijeti jer nije izvršio naredbu o ženidbi. Pisano je, da nakon što je prorok napustio palaču: "Tada se Hezekija okrenu zidu i pomoli se G-spodu...." (Izaija 38,2).

Zohar objašnjava moć Tore, "Drva života" za one koji je se drže. Tora čovjeka uči da hodi putem istine, to jest da se poveže s onime što on uistinu jest, tako da, čak i ako mu smrt bude dosuđena, ta će se odluka poništiti i biti nevažeća. Zato se čovjek treba zadubiti i uroniti u Toru (a ne samo je učiti) dan i noć, i provoditi njene zakone.

Hezekija je morao ponizno prihvatiti odluku i shvatiti da iako je prožet Svetim Duhom on ipak ne vidi cjelokupnu sliku. Kada je to shvatio on se odrekao svog stava da je u pravu i da zna, i počeo je moliti s namjerom povezivanja i cjelovitosti, umjesto da tvrdoglavo zadrži egocentrični zahtjev Stvoritelju. Ovdje učimo što znači "preklinjati"povezati se sa Svjetlosti Stvoritelja i vratiti sebi samom.

Kad molitva proizlazi iz ljutnje, straha, frustracije, osjećaja žrtve i sebičnosti, vjerojatnost da ćemo dobiti ono što želimo vrlo je mala. Mi

se moramo povezati s primanjem u cilju mijenjanja stvari, povezati se s ljubavlju i radosti, uvjereni u Svjetlost i "voli bližnjega svoga kao sebe samoga". Zbog toga se, "Hezekija okrenu zidu i pomoli se G-spodu"kada je odbacio ono što je on smatrao ispravnim i umjesto toga se bezuvjetno i bez skrivenih motiva povezao sa Svjetlosti, dogodilo se čudo koje je promijenilo poredak stvaranja. Dobio je još petnaest godina života i spasio Jeruzalem da ne padne u ruke asirske vojske.

Svrha usrdne molitve je da promijeni nas, da promijeni onog koji se moli, a ne Stvoritelja. Ona nam treba omogućiti da rastemo i mijenjanjamo obrasce po kojima smo živjeli i postupali. Ovo je ono prvo i najvažnije na što je usredotočena paraša Va'Ethanan - osobna promjena koja će nas, ako ju nismo uspjeli provesti, ostaviti zaglavljene upravo u onom stanju iz kojeg se želimo izvući, stalno iznova, sve dok se ne vratimo sebi samima.

Paraša Va'Et'hanan donosi dvije važne točke"Šema Jisrael" i "Deset iskaza" (greškom poznatih kao Deset zapovijedi).

Zohar objašnjava da je suština molitve "Šema Jisrael" jedinstvenost u ime B-ga gore i dolje. Kao što svaki od dijelova našeg tijela ima svoju funkciju i povezuje ju s život-

nim aktivnostima, tako je i sa svijetom. Svatko od nas je jedna stanica u cjelini, u cijelom čovječanstvu. Svrha molitve "Šema Jisrael" je povezati naš svijet s obiljem gornjih svjetova, tako da postoji neprestan protok obilja odozgo. Ako nemamo odgovarajuću namjeru - kavana dok molimo "Šema Jisrael", obilje neće doseći do nas. Kao što u tijelu nastanak začepljenja sprečava krv da dođe do vitalnih organa i time narušava njihovo funkcioniranje, u svijetu se prepreka manifestira kroz razaranja i katastrofe.

"Deset iskaza" su bili otkriveni Izraelcima u vrijeme jedinstva i harmonije, kako je napisano u Knjizi Izlaska "a Izraelci se utaboriše tamo kod gore"; oblik glagola "utaboriše" u hebrejskoj je Bibliji napisan u jednini, kao jedno tijelo, jedna cjelina. Na sličan se način tumači da riječ urezane u odlomku "bile su urezane na pločama" treba čitati "oslobođene": Međutim za riječ "harut" (koja se mogla pogrešno shvatiti kao 'urezano' טעהח) mudraci ukazuju na činjenicu da je to riječ עהח "herut"sloboda, oslobođenje, što nas uči da se možemo osloboditi anđela smrti kroz jedinstvo i istovjetnost.

U trenutku kada uspostavimo vezu sa svim dijelovima našeg tijela, između nas i našeg okruženja, te s gornjim sefirot, kanalima energije, tada doživimo da smo jedno sa svime, što je smisao "Šema Jisrael". To je snaga života i slobode na pločama. Moć molitve i istinske povezanosti sa samim sobom, i svrhom svog života - moć je paraše Va'Et'hanan

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Biseri hasidske mudrosti

Kušati rukom

Kad je reb Šlomo iz Karlina pio čaj ili kavu, imao je običaj svo to vrijeme držati kockicu šećera u ruci. Njegov je sin to strpljivo promatrao, da bi ga jednom upitao:

"Oče, ne razumijem zašto to radiš? Ako trebaš šećer, stavi kockicu u usta. Ako ga pak ne trebaš, zašto ga onda cijelo vrijeme držiš u ruci?"

Nakon što je u miru dovršio svoje piće, otac dade kockicu šećera koju je držao u ruci svom sinu:

"Okusi šećer i reci mi kakav je."

Sin je stavio kockicu u usta i zaprepašteno pogledao oca; u njoj nije ostalo niti trunke slada. Kasnije, kada bi njegov sin prepričavao tu priču ostalim hasidima, uvijek bi na kraju dodao:

Proučimo različite pristupe pri definiranju stvarnosti. Prije svega, moramo prihvatiti da je stvarnost, kao i sve ostalo, djelomično definirana instrumentima koje koristimo. Je li stvarnost samo ono što možemo iskusiti na osjetilnom nivou, što možemo vidjeti, čuti, okusiti, dodirnuti ili omirisati? Ta definicija ne može biti točna, zato što ona ne uzima u obzir naš intelekt i emocije. Je li stvarnost definirana, osim našim osjetilnim sposobnostima, našim sposobnostima da mislimo i osjećamo? Ali, ni to nije konačno jer je isključeno podsvjesno, ono što ne možemo dokučiti ni kognitivnim ni emocionalnim putom. Nikako ne možemo definirati sveukupnu stvarnost zato što ona obuhvaća puno više nego što naši ograničeni ljudski instrumenti mogu iskusiti. Ljudska bića su tek mali dio stvarnosti, samo dio puno veće cjeline. Dio ne definira cjelinu; cjelina definira dio.

"Čovjek u kojem je sve mirno i uravnoteženo, može okusiti rukom, isto onako kao što može okusiti i jezikom." ■

Nemoj ponavljati greške onih koji, zauzdani navikama, misle da se ne mogu promijeniti. Ako se zaista želiš promijeniti i spreman si uložiti sve što je potrebno, oduprijeti ćeš se i promijeniti svaku naviku.

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

~ R. Nahman iz Breslova ■

~ R. Menachem Mendel Schneerson ■

dr. Abraham J Twerski:

Učinkovit život

Problemi starenja (nastavak)

Stari ljudi interpretiraju realnost prema svom sjećanju. Jedan je posvećeni sin svakodnevno posjećivao svoju majku. Ipak, ona se požalila rabinu, "Ne znam zašto moj sin nikada ne dolazi da me vidi." Kad ju sin posjeti, ona može biti ljuta na njega što ju nije posjetio posljednja tri mjeseca. Nema smisla pokušavati joj objasniti da je on jučer bio ovdje. Ona zna drugačije. Sve što sin može učiniti jest da shvati zašto je ona ljuta. Iz njene perspektive, njena je ljutnja opravdana. Sve što on može učiniti jest poljubiti ju i reći, "Volim te, mama." Njen odgovor može biti, "Da me voliš, došao bi me ponekad vidjeti."

Stariji čovjek može s vremenom postati dezorijentiran. On može misliti da je dan u tjednu šabos i može se jako ljutiti na sve u obitelji što krše "šabos." Pokušati mu dokazati da nije šabos uzaludno je. Nema mnogo smisla pokušavati ga odvratiti od toga da napravi kiduš jer će to samo proizvesti ljutnju. Možda ćete morati reći, "Aba, mi znamo da je danas srijeda, ali ako ti vjeruješ da je šabos, ti možeš napraviti kiduš. Nažalost, mi danas nemamo gefilte fiš i kugel, jer je za nas danas samo srijeda." Čudno, na šabos oni ne misle da je srijeda i drže šabos.

Možemo biti sigurni da ih B-g razumije. Kada sam posjetio svoju majku, poslužili smo čaj. Moja majka je izgovarala beraha "šehakol nihije bidevaro" sa mnogo kavana. Nakon nekoliko minuta, ona je ponovo izgovarala beraha, ne sjećajući se da je to već učinila. Učinila je to i po treći put. To nisu bile berahos levatala (uzaludno izgovoreni blagoslovi).

Ponekad ponašanje starog čovjeka može biti sramotno, i obitelj ga možda neće željeti voditi među ljude. On/ona se može žaliti, "Zašto ne

mogu ići u Najbolje je odvesti ih u nakratko i zatim ih povesti kući. Slično tome, kada je obiteljska simha i obitelj je zabrinuta da bi ponašanje starije osobe moglo biti uznemirujuće, najbolje je da on/ona prisustvuje samo nakratko.

Stari ljudi mogu biti vrlo osjetljivi na nuspojave lijekova. Jedna žena, koja je u osnovi bila dobrog mentalnog zdravlja, počela je posvuda u sobi viđati mačke. Tog dana ona je imala pregled očiju i doktor joj je nakapao u oči kako bi joj se raširile zjenice. Nuspojava te male količine lijeka bila je dovoljna da uzrokuje vizualne halucinacije.

Oštećeni um na alkohol može reagirati pojačanom konfuzijom. Ponekad čak i mala količina alkohola može pogoršati demenciju.

Trebate li reći starom čovjeku da mu je umro rođak ili prijatelj? To se treba odlučiti na individualnoj osnovi. Ako to što ćete im reći neće biti konstruktivno ni na jedan način i ako postoje male šanse da će im netko drugi reći loše vijesti, nema smisla rastužiti ih.

Kada se razviju problemi vezani uz starije ljude, potrebno je konzultirati stručnjaka. Agencije obiteljskih usluga često imaju specijaliste geri-

jatrije koji brinu o njihovim klijentima.

Novi problem: briga za starije

U štetlu briga za starije nije predstavljala problem. Stariji roditelji nisu se morali useliti k svojoj djeci jer su već živjeli s njima. Jedno ili više oženjene djece živjelo je u roditeljskom domu i tamo podizalo svoju djecu. Unuci su odrastali sa bakama i djedovima i svi su bili naviknuti jedni na druge. Gotovo da nije postojao generacijski jaz. Stariji roditelji su često pomagali oko kuće, oni su bili potpuno uključeni članovi kućanstva i nikada nisu bili smatrani kao nametljivci. Ako bi stariji roditelj patio od mentalnih promjena, gotovo uvijek bi u kući bio netko tko je brinuo o njemu. A ako bi roditelj bio zbunjen i odlutao od kuće, bio je dobro poznat u susjedstvu i netko bi ga otpratio kući. Nadalje, nije bilo automobila koji bi jurili ulicom i predstavljali opasnost.

■

Sve se to promijenilo. Oženjena i udana djeca gotovo uvijek žive udaljeno od roditeljskog doma, ponekad na vrlo velikoj udaljenosti. Ako se stariji roditelj useli k djeci, nije mu poznata ni kuća ni susjedstvo. Ako pati od mentalnih promjena, njegovo lutanje izvan kuće može biti opasno. Najčešće kod kuće nema nikoga tko bi brinuo o njemu jer su roditelji na poslu. Unuci , kada nisu u školi, često su zauzeti svojim vlastitim aktivnostima i ne mogu brinuti o djedu ili baki. Međutim, imati starijeg roditelja koji živi sa obitelji također može biti izvor ogromnog zadovoljstva i pruža mogućnost da se uzvrati briga koja nam je pružena kao djeci. Zehus ove micve kibud av v'em je nevjerojatan i ispunjenje toga može donijeti veliku nagradu. Imati djeda ili baku u obiteljskom domu može biti predivan izvor za djecu, ne samo za učenje povijesti iz

Rabbi

osobne perspektive, već i kao način da se produbi ljubav i poštovanje za njihove djedove i bake.

Kada stariji roditelj ne može dobro funkcionirati u svom vlastitom domu, ponekad je ostvarivo da se preseli bliže djeci, a da ipak živi polunezavisno. Primjerice, ako dijete živi u drugom gradu i ne može osobno brinuti o roditelju, može biti moguće iznajmiti stan ulicu ili kvart dalje, tako da roditelj može živjeti u blizini. Premještanje starije osobe iz poznate joj okoline može prouzročiti velike probleme. Novo okruženje je strano i ona nema prijatelje u blizini, niti doktora koji ju je liječio proteklih trideset godina, niti šul koji je posjećivala, niti rabina kojeg je viđala svaki tjedan. Nadalje, ako ta osoba živi ulicu ili kvart dalje, hoćete li vi moći ispunjavati sve njene potrebe?

Preseljenje u djetetovu blizinu može biti potrebno ako dijete živi u udaljenom gradu, a roditelj se treba preseliti u umirovljenički stan. Svi negativni efekti napuštanja poznatog doma će se pojaviti, ali ako dijete živi daleko, česti posjeti mogu biti nemogući. U takvim okolnostima, budući da roditelj u svakom slučaju mora napraviti veliku promjenu napuštanjem svog doma, preseljenje u objekt koji je u blizini djeteta ima smisla.

Poznavao sam jednu osobu čiji muž se žestoko protivio pomisli da bi otac udovac njegove supruge trajno preselio u njihovu kuću. Mudra kćer/ žena unajmila je stan nedaleko od njihovog doma i preselila tamo svu očevu imovinu i namještaj. Jedino što tamo nije preselila bio je njen otac. Ona ga je dovela u njihov dom – i budući da je to bilo samo privremeno, jer je on imao svoj vlastiti stan, njen muž (vrlo dobar čovjek sa dobrim midos) je to podržao i bio od pomoći. Otac je živio s njima četiri godine sve dok nije umro. Najamni-

na plaćena za nikad iskorišten stan bila je mudar ulog u šalom bajis i kibud av.

Kada stariji roditelj useljava u dom svog djeteta, postoje brojni problemi koje valja razmotriti kako bi se postiglo da sve funkcionira dobro.

Neka od pitanja su:

 Kakvu vrstu odnosa imate sa svojim roditeljem?

 Kada ste ga posljednji put posjetili, je li to bilo ugodno iskustvo?

 Je li vaš roditelj sposoban poštovati vašu privatnost i jeste li vi sposobni poštovati njegovu?

 Kakav je odnos između vašeg supružnika i vašeg roditelja? Ako se oni ne slažu dobro, život pod istim krovom može biti stresan za sve. Ako postoji bilo kakav problem u tim odnosima, važno je ići na savjetovanje kako bi se odnos unaprijedio.

 Mislite li da se vaš roditelj upliće u odgoj vaše djece? Djedovi i bake često daju unucima više slobode nego roditelji. Ako to čine kad dođu u kratki posjet, to nije smetnja. Međutim, ako žive u istoj kući i ako svaki puta kad mama kaže "ne" dijete ode baki i dobije ono što želi, može doći do neugodnih sukoba. Uz dobru pripremu, te neugodnosti mogu biti minimalizirane.

 Kakav prostor možete priskrbiti svom roditelju? Pokušajte se pobrinuti za njegovu maksimalnu privatnost. Idealno bi bilo da ima svoju sobu i svoju kupaonicu. Neke obitelji proširuju kuću; druge stavljaju montažne kućice u vrt. Jeste li spremni pretvoriti

svoju obiteljsku ili radnu sobu u spavaću sobu za roditelja? Kako se drugi članovi obitelji osjećaju u vezi s time? Ovdje je pravi primjer utjecaja koji govor tijela ima na konačne obiteljske odluke. Ako roditelj/dijete koji će biti primarni njegovatelj šalje vibracije koje su suprotne onome što on/ona izražava verbalno, obitelj će biti zbunjena i svaka odluka koja bude postignuta bit će teška za izvesti.

 Vaš roditelj možda vam neće iznositi zahtjeve, ili će njegovi/njezini zahtjevi biti preveliki za vas. Ako je tako, potražite pomoć u tome kako se ponašati prema njima. Osjećaji drugih članova obitelji moraju se uzeti u obzir. Može biti potrebno održati obiteljsko vijećanje kako bi se izbjeglo remećenje u obitelji.

 Tehničke potrebe moraju se ozbiljno razmotriti. Ako je soba predviđena za roditelja na gornjem katu, a on se ne može penjati stubama, dostupan prostor nije ni od kakve koristi, osim ako ugradite dizalo. Ako on koristi invalidska kolica, jesu li hodnici i vrata dovoljno široki? Ima li jednostavan pristup kupaonici? Možete li složiti rampu pomoću koje će imati pristup kući? Možda ćete morati ugraditi držače u spavaćoj sobi i ograde na hodnicima i stepenicama. Možda ćete morati postaviti znakove sa velikim slovima na vratima: KUPAONICA, KUHINJA, SPAVAĆA SOBA, itd.

Mnogo je pitanja koja treba razmotriti.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Ne nalaziti užitak u donošenjupresuda

Eino sameah be'hora'a

Nalaziti užitak u presudama znači tražiti eksponiranje i slavu kroz službu B-gu.

OVA METODA osobne transformacije može djelovati kao da se primjenjuje izričito na suce i rabine čiji je posao donošenje pravnih presuda. To se svakako odnosi na njih, no Talmud uči da je svatko tko nešto odmjerava sudac, pa smo po tome svi mi, u ovom ili onom smislu, suci. Rabi Yisrael Salanter objašnjava da se riječi upućene onima koji predsjedaju sudovima odnose i na svakoga od nas, jer svi mi svakodnevno donosimo sve moguće vrste odluka.

Naše učenje kaže da ne trebamo nalaziti radost pri iznošenju presuda. Upozoreni smo da ne uživamo u korištenju moći koje proizlazi iz donošenja odluka, jer taj užitak može iskvariti našu prosudbu. Možemo završiti donoseći odluke o stvarima u skladu s našim uživanjem, a ne s onim što je najbolje ili ispravno.

Objaviti pravno rješenje velika je odgovornost. Mnogi su veliki rabini dali do znanja da su bili prestravljeni presuđivanjem u pitanjima židovskog zakona. Talmud definira koliki je tu ulog prisutan slikovitim prikazom kada kaže: "Sudac treba na sebe uvijek gledati kao da mu

mač stoji između bedara, a Gehinom zjapi otvoren ispod njega." Ako presuda suca imalo naginje nadesno ili nalijevo, to bi moglo imati strašne posljedice.

Jednom su me pozvali da iznesem mišljenje o pitanju židovskog zakona u kojem sam imao određeno znanje. Ortodoksne židovske žene nose perike, a glavni izvor kose za te perike su hinduistički hramovi u Indiji, u kojima si žene često daju obrijati glavu prilikom pripreme za iskazivanje štovanja. Protivno je židovskom zakonu stjecati bilo kakvu korist od obožavanja idola, a ovdje imamo situaciju u kojoj perike mogu predstavljati upravo takvu korist. Beit din (rabinski sud) iz Jeruzalema koji me kontaktirao sigurno je imao na umu, a svakako sam to i sam imao na umu, da se cijena perike od ljudske kose kreće između 500 i 4000 dolara, a tipična ortodoksna žena posjeduje ih nekoliko.

Negativna presuda dovela bi do odbacivanja perika vrijednih tisućama dolara, a za tvrtke potrebu da

se riješe desetaka tisuća dolara zaliha. Iako me te posljedice nisu trebale pokolebati u iznošenju mog razumijevanja činjenica o tom pitanju, niti beit din u donošenju njihove odluke, spoznaja što je sve na kocki potiče srce da ozbiljno razmotri stvar, ne nalazeći nikakvo zadovoljstvo u toj odgovornosti.

Rabinski sud ima zadaću presuđivati prema diktatima zakona Tore. Njegove se odluke nazivaju hora'a, što doslovno znači "nauk." To je korijen same riječi Tora. Presude sudaca tako, u stvarnosti, imaju ulogu naučavanja Tore. Tradicija vidi suvremene presude iz Tore ne kao nešto novo, već kao otkrivanje onoga što već postoji u Tori, ali još nije bilo otkriveno, ili "povučeno".

Ovo nam pomaže da razumijemo strepnju kod izricanja presuda: Odluke suca jednake su pisanju Tore. Kako sudac može olako prihvatiti tu odgovornost ili uživati u tako teškoj odgovornosti?

Budući da je presuda suca Tora, ništa u toj presudi ne pripada niti proizlazi iz suca kao osobe. Užitak na koji smo upozoreni odnosi se na bilo koji osjećaj autorstva ili moći kojeg ima onaj koji donosi odluke. Ti su osjećaji pokazatelj da si ta osoba pripisuje previše osobnih zasluga i ignorira ili minimizira osnovne izvore za svoje odluke. Ako primijetimo da nam proces donošenja odluka pričinjava radost, posebno odluka koje za posljedicu mogu imati utjecaj na nas same i na živote drugih ljudi, postoji realna mogućnost da je

Midrash Shmuel

fokus previše usmjeren na "mene", umjesto na pravednost koju treba tražiti u toj odluci.

Talmud nam kaže: "Svaki sudac koji sudi sasvim pošteno, makar samo na sat vremena, tom sucu tradicija pripisuje zaslugu kao da je postao partner sa Svetim Blagoslovenim u stvaranju svemira." Ovo nas učenje osvještava u vezi utjecaja naših odluka. Svaka odluka koju donosimo stvara novu situaciju u svijetu. Ako odaberem tunu umjesto lososa, tuna postaje stvarnost, a losos ostaje potencijalna ideja. Ako u nekoj situaciji govorim istinu, tada će na svijetu biti više istine nego što bi je bilo da sam se opredijelio da poduprem stranu neistine. Poput ove, svaka odluka koju donosim doprinosi stvaranju svijeta u kojem živim idući naprijed.

Rav Kook upozorava suca da će "manjkave karakterne osobine, zajedno s pomanjaknjem osjećaja da je privilegiran svojim javnim radom, zamagliti njegov osjećaj doličnosti i pravde. Umjesto vrijednosti temeljenih na unutarnjem osjećaju za pravdu, njegov sustav vrijednosti po-

staje prepušten površnim počastima." To nas vraća na citat iz Midrash Shmuela na početku ovog poglavlja koji izjednačava nalaženje radosti u donošenju presuda sa traženjem slave. Rav Kook zapravo iznosi igru riječi na hebrejskom, povezujući riječ hora'a (nauk ili sud) s l'har'ot, što znači pokazati nešto ili izložiti.

Pozitivne stvari koje radimo dragocjene su ne zato što svatko za njih zna, već zato što odražavaju i otkrivaju nešto istinsko i dobro. Stvari učinjene da bi se steklo priznanje ne donose zadovoljstvo, jer jednom kad aplauz splasne, ponovo se vraća praznina koja nas izjeda. Postupanje iz čestitosti radi same dobrote je suštinski zadovoljavajuće i to zadovoljstvo traje. Jedino takav stav otvara nam put da se povežemo s vlastitom dušom i s B-gom.

Doista, traženje popularnosti kroz odluke i rješenja koja donosimo moglo bi se izjednačiti s primanjem mita, jer nas više motivira nagrada koju ćemo dobiti nego briga za samu odluku: a Tora upozorava da "onaj tko sudi ne smije primati mito." Ovo nas učenje upozorava na

načine na koje naše donošenje odluka može postati pristrano, ako je motivirano bilo čim drugim osim traženjem istine, pravde i svetosti.

Osoba koja pogleda u sebe i primijeti da izvlači zadovoljstvo iz suđenja, mora se suočiti s činjenicom da se tu pojavljuje njegov ili njezin duhovni plan i program, a to može utjecati na odluke koje donosi, a možda ih čak i izravno iskvariti.

Kad korištenje moći i mudrosti postane ugoda, umjesto bremenita odgovornost, kada ono više služi nama nego što služi B-gu (čije je ime Istina), to će nas neminovno odvući od donošenja mudrih odluka koje tražimo. Istinita, nepristrana prosudba važan je element transformacije koja se naziva stjecanje Tore.

PRAKSA

Zamislite si da vam mač oštar poput britve stoji zaustavljen između nogu. Jedan pogrešan pomak u stranu bit će vrlo poguban. Provedite nekoliko trenutaka zadržavajući tu sliku živo na umu. Možete čak ustati i prošetati nekoliko koraka s tom mentalnom slikom mača između nogu. Budite vrlo oprezni.

Ako si iskustvom dovoljno čvrsto usadite ovu sliku u svoj um (a vizualizacija je iskustvo), tada će vam se pojaviti u glavi kad ćete trebati donijeti odluku, i upozorit će vas.

Taj vas metaforički mač ne treba sprečavati u donošenju odluka, već bi trebao pomoći da vas drži podalje od uživanja što ste "sudac", onaj kome je povjereno da donosi odluke.

(nastavak s

22. stranice)

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu

Izraelski predsjednik u američkom

Kongresu upozorio na antisemitizam

Index,19.7.2023.

IZRAELSKI predsjednik Isaac Herzog je danas u američkom Kongresu odlučno branio demokraciju u svojoj zemlji, unatoč spornoj pravosudnoj reformi, upozorivši kritičare Izraela da bi mogli skrenuti u antisemitizam. "Nisam neosjetljiv na prijateljske kritike, pa i na kritike koje upućuju poštovani članovi ove skupštine", istaknuo je u govoru pred zastupnicima oba doma Kongresa.

"No kritike prema Izraelu ne trebaju ići do negacije prava izraelske države na postojanje. Dovoditi u pitanje pravo židovskog naroda na samoodređenje nije legitimna diplomacija, to je antisemitizam", dodao je, uz gromoglasan pljesak zastupnika.

Nekibojkotiraligovor

Predsjednik Herzog, koji uživa ugled, a dužnost mu je uglavnom protokolarna, ne unosi toliko podjele kao premijer Benjamin Netanyahu, ali njegov posjet Sjedinjenim Državama

ipak potiče komešanje u demokratskoj stranci predsjednika Joea Bidena. Tako su demokratski zastupnici osudili "skretanje" demokracije u Izraelu i nastavak kolonizacije okupiranih palestinskih područja.

Neki su i bojkotirali govor izraelskog predsjednika, a devetero ih je u utorak glasalo protiv rezolucije Zastupničkog doma, gdje republikanci imaju većinu, u kojoj se osuđuje antisemitizam i potvrđuje čvrsta potpora SAD-a Izraelu.

Rezoluciju je dao na glasanje republikanski čelnik u Zastupničkom domu Kevin McCarthy, kao odgovor zastupnici s lijevog krila demokratske stranke Pramili Jayapal, prvoj zastupnici palestinskog podrijetla, koja je nedavno nazvala Izrael "rasističkom državom".

Spomenuo veliku želju za uspostavu mira s Palestincima

Pod pritiskom se povukla i ispričala, ali su republikanci oštro prosvjedovali i zatražili nje-

zinu smjenu s dužnosti predsjednice parlamentarne skupine demokratske stranke. Herzogov posjet se događa u času kada tisuće Izraelaca gotovo svakodnevno prosvjeduju protiv prijedloga pravosudne reforme koju želi provesti Netanyahuova vlada, smatrajući je prijetnjom demokraciji, što Washington promatra sa zabrinutošću.

Njegov posjet, dok Izrael slavi 75. godišnjicu postojanja, bio je prigoda za utjecajne krugo-

ve u Washingtonu da istaknu svoju "neraskidivu" potporu izraelskom savezniku, što je Herzog sa zadovoljstvom dočekao.

Uz to je spomenuo "veliku želju" za uspostavu mira s Palestincima, ocijenivši ipak da su proslave terorističkih napada na Izraelce "moralna sramota" te pozvao međunarodnu zajednicu da se ujedini u politici prema Iranu, koji je "najveći izazov" pred dvjema zemljama.

Netanyahu izašao iz bolnice: "Bio sam na suncu bez vode i

Index,16.7.2023.

IZRAELSKI premijer Benjamin Netanyahu izašao je danas iz bolnice u kojoj je zadržan jedan dan nakon slabosti koju je osjetio u subotu, objavili su mediji. U objavi bolnice stoji da premijerovo srce funkcionira "u potpunosti normalno", ali bi ga trebalo rutinski pratiti.

"Niti u jednom trenutku nije pronađena nikakva srčana aritmija", rekli su liječnici dodajući da je izraelskom čelniku stavljen holter EKG monitor za praćenje rada srca kako bi se podaci mogli pratiti i analizirati. Šef izraelske vlade primljen je jučer u bolnicu blizu Tel Aviva zbog dehidracije.

Bio je nekoliko puta hospitaliziran i prije

U videoporuci iz bolnice Netanyahu je rekao da je prethodni dan proveo vani na suncu bez vode i pokrivala za glavu. I Izrael je, kao i veći dio južne Europe, zahvatio toplinski val. Mediji su izvijestili da je Netanyahu nakratko izgubio svijest

dok je bio kod kuće.

Iz njegovog su ureda ranije danas objavili da je premijer u "vrlo dobrom stanju" i kako se očekuje da ga iz bolnice puste do kraja dana. Netanyahu je u prošlosti bio nekoliko puta hospitaliziran zbog zdravstvenih problema.

'Natjerat ćemo Židove da umru u svetom ratu'

JerusalemPost,18.7.2023.

Govoreći na skupu za America

First, osnivač i bijeli rasist Nick Fuentes u nedjelju navečer pozvao je na sveti rat protiv Židova, i nastavio s antisemitskim naklapanjem, nakon čega se na pozornici pojavio influencer Sneako i nazvao ga budućim predsjednikom Sjedinjenih Država.

"Ako ne-židov udari Židova, njega treba ubiti", rekao je Fuentes na početku svog antisemitskog govora. "Ali, kad Židov

ubije ne-židova, onda nema smrtne kazne."

Fuentes je osnovao America

First, krajnje desničarsku organizaciju koja dovodi u pitanje broj Židova ubijenih u holokaustu i vjeruje da Izrael ima zlonamjeran utjecaj na američku politiku.

"Da li mislite da bi moglo biti problem to što ljudi koji vode vaše banke, snimaju filmove koje gledaju vaša djeca...", dodao je Fuentes. "Mislite li da je problem što oni vjeruju da

svi kršćani moraju umrijeti? To je veliki problem. To je ogroman problem."

Fuentes je poznati poricatelj holokausta koji se prvi puta istaknuo nakon sudjelovanja na skupu bjelačkih supremacista "Ujedinite desnicu" u Charlottesvilleu 2017., a zabranjen je na Twitteru u srpnju 2021., u sklopu razbijanja platforme protiv krajnje desnih ekstremista, posebno nakon pobune na američkom Kapitolu 6. siječnja 2021.

SvetiratsaŽidovima?

Fuentes je u svom govoru pozvao na sveti rat protiv Židova, rekavši: "Mi smo u svetom ratu i reći ću vam ovo. Budući da smo voljni umrijeti u svetom ratu, napravit ćemo da oni umru u svetom ratu. I to će se dogoditi."

“

Bog je na našoj strani”, nastavio je. "Oni će pasti sa svojim sotonskim gospodarom. Oni nemaju budućnosti u Americi. Kristovi neprijatelji nemaju budućnosti na ovom svijetu."

pokrivala za glavu"