HIJALURONSKA KISELINA
MIT ILI MOLEKULA SAVEZNIK U NJEZI KOŽE? Svi ljudi žele imati kožu što sličniju koži mlade osobe, koju karakteriziraju turgor, elastičnost i podatnost, između ostalog zbog visokog sadržaja vode
S
tarenje je prirodan proces koji se ne može izbjeći, niti se može odgoditi. No, zahvaljujući medicinskim istraživanjim i farmakoterapiji, danas živimo mnogo duže i lagodnije nego što su živjeli naši pretci. U procesu starenja, naš najveći organ koža - prva je na udaru promjena koje nose godine života. Starenju kože danas se posvećuje posebna pozornost, jer izgled utječe na samopouzdanje, pa time i na društveni život pojedinca. Vrijeme u kojem živimo iznjedrilo je i mnoge mogućnosti za održavanje lijepog i njegovanog izgleda. Iako su danas, više nego ikada dosad, dostupni razni estetski tretma ni, više ili manje invazivni, na raspolaganju je i sve više proizvoda u vidu suplemenata i dermatokozmetike za pomoć u održavanju zdravlja i ljepote kože. Dermatokozmetički pripravci razvili su se u smjeru sinteze molekula koje nastoje prehraniti kožu i tako joj pomoći da zadrži sve karakteristike mlade kože - sjaj, zaglađenost i elastičnost.
Starenje kože Proces dinamike starenja kože rezultat je faktora koje možemo podijeliti na unutarnje (endogene) i vanjske (egzogene, okolišne) faktore. Unutarnji faktori odnose se na biološku dob i njoj proporcionalno starenje kože. Svaka godina života nosi strukturne promjene kao i promjene u djelotvornosti na razini stanica. Slabiji protok krvi u koži podrazumijeva poremećaje u opskrbi površine kože nutrijentima i kisikom. Uz biološku dob, u unutarnje faktore ubrajamo i genetiku, hormonski status, etničko podrijetlo i tip kože s kojim se rađamo. Na primjer, svijetla, os jetljiva i suha koža sklonija je pucanju i pojavi malih bora, a masnija i tamnija koža sklonija je stvaranju hiperpigmentacija i neujednačenosti tena. Vanjski faktori koji utječu na stvaranje mikroozljeda kože su: UV zračenje, pušenje, nek valitetna i nedostatna prehrana, smanjen unos tekućine i boravak u zatvorenim prostorima. Oni potiču proizvodnju slobodnih radikala u organizmu. To su visoko pokretljivi atomi ili molekule koje imaju nespareni elektron u vanjskom omotaču. Većina njih ima povećanu sposob nost oštećivanja svih staničnih struktura, uk ljučujući lipide i proteine. Teorija o slobodnim radikalima govori o akumuliranim ošteće24
www.inpharma.hr
AUTORICA ČLANKA:
keratinociti, dok su u manjem postotku prisutne Langerhansove stanice (2%), melanociti (3%) i Merkelove stanice (0,5%). U bazalnom sloju su prisutna pigmentna zrnca - melanin- koja određuju boju kože. Epidermis je povezan s dermisom preko epidermokutane veze. Dermis je sloj pretežito sačinjen od veziv nog tkiva (kolagenskih i elastinskih vlakana) koje koži daje elastičnost i čvrstoću, te ju tako štiti od ozljeda. Ujedno sadrži i žlijezde znojnice i lojnice kao i krvne žile te, za razliku od epidermisa, živce. Sastoji se od dva dijela: površinskog bradavičastog sloja (stratum papillare) te elastičnog mrežastog sloja (stratum reticulare). Od stanica sadrži fibroblas te, limfocite i makrofage. Glavna mu je uloga podupirati epidermis i opskrbljivati ga hranjivim tvarima, a veže se na potkožno tkivo, odnosno sloj masnog tkiva.
Ana Močić, mag.pharm.
Zašto hijaluronska kiselina? njima nastalim njihovim djelovanjem tijekom vremena. U normalnim okolnostima, slobodne radikale hvataju i neutraliziraju antioksidansi u koži. To su molekule sposobne za hvatanje i neutraliziranje slobodnih radikala. Međutim, s vremenom se smanjuje sposobnost kože za njihovim neutraliziranjem. Rezultat su oštećenja svih komponenata stanica kože. Oksidativni stres se ubrzava, a potiče ga niz čimbenika životnog stila. Uz sve nabrojene faktore nužna je i pravilna njega kože. Ona bi se trebala temeljiti na individualnom pristupu tipu i vrsti kože, postojećim oštećenjima i njihovom daljnjem preveniranju. Svi ljudi žele imati kožu kvalitativno što sličniju koži mlade osobe, koju karakteriziraju turgor, elastičnost i podatnost, između ostalog zbog visokog sadržaja vode.
Homeostaza epidermisa i dermisa Epidermis je površinski sloj kože koji sačinjava mnogoslojni pločasti epitel podijeljen u pet slojeva: bazalni (stratum basale), nazubljeni (stratum spinosum), zrnasti (stratum granulosum), svijetli (stratum lucidum) te površinski i oroženi sloj (stratum corneum). Stratum corneum čini glavnu barijeru između tijela i vanjskih utjecaja te je ključan za održavanje optimalne tjelesne hidratacije. Čak 90-95% epidermalnih stanica čine
Hijaluronska kiselina je prirodni sastojak koji se neprekidno obnavlja u našim stanicama i ima brojne funkcije, među kojima je i održavanje vlažnosti kože. Hijaluronska kiselina je ključna molekula koja ima kapacitet zadržavanja vode u koži. Ona djeluje kao snažan humektant, jer privlači 1.000-10.000 puta veće molekule od vlastite težine. Uočeno je da se starenjem smanjuje njena koncentracija u koži, najprije u dermisu, a onda u epidermisu. Epidermokutana veza kojom se izmjenjuju hranjive tvari i kisik mijenja svoj izgled, od valovite postaje ravna i tanka, upravo zbog smanjene opskrbe hranjivim tvarima. Sinteza hijaluronske kiseline u dermisu pod utjecajem je enzima hijaluron sintetaze, dok na koncentraciju hijaluronske kiseline u epidermisu izravno utječe dermis, odnosno homeostaza između ta dva sloja. Upravo to i subjektivno vidimo na koži koja počinje stariti. Naime, takva koža gubi sjaj, elastičnost i boju te postaje tanka i providna. Sve te promjene imaju jednu zajedničku karakteristiku, a to je gubitak vlage. Mnogobrojni su faktori koji utječu na sintezu hijaluronske kiseline kao i na taloženje, povezivanje te razgradnju stanica i proteina. Cijeli proces sudjelovanja hijaluronske kiseline u koži možemo opisati vrlo složenim. Razumijevanje metabolizma hijaluronske kiseline u različitim slojevima kože, kao i interakcija hijaluronske kiseline s drugim kom-
