PRIRODNA LJEKARNA
S
indrom iritabilnog crijeva dugotrajno je medicinsko stanje čiji su simptomi bolovi u trbuhu i promjene u kretanju crijeva, ali bez oštećenja organa, za razliku od upalnih bolesti crijeva. Problem je u njihovu funkcioniranju, što vodi do simptoma poput grčeva i napuhnutosti. Jedna od pet osoba iskusit će sindrom iritabilnog crijeva u nekom životnom periodu, s tim da žene imaju dvostruko veći rizik za to nego muškarci. Uobičajena dob za pojavu simptoma je između 20. i 30. godine. Uzroci još nepoznati Točan uzrok ovog sindroma nije poznat, no smatra se da nastaje zbog poremećene aktivnosti u crijevima. Crijeva bi se trebala redovito stezati kako bi ono što smo pojeli gurala cijelom svojom dužinom, no kod ovog stanja te kontrakcije mogu postati abnormalne i izazivati neugodne simptome. To može biti posljedica preaktivnih živaca ili mišića u crijevima, a stanje se može pogoršati zbog stresa ili tjeskobe. Ostali čimbenici mogu biti: Bakterije - simptomi sindroma iritabilnog crijeva uobičajeno se pogoršavaju nakon infekcije (gastroenteritisa), jer povećava osjetljivost crijeva; Nepodnošenje neke hrane i pića - uobičajeni okidači uključuju alkohol, pića s kofeinom, masnu i prženu hranu; Preosjetljivost živaca u probavnim organima - pojačani živčani signali dovode do osjećaja boli. Osnovni tipovi Simptomi sindroma iritabilnog crijeva mogu se razlikovati od osobe do osobe, no tipično su to bolni grčevi u trbuhu, napuhnutost, proljev ili zatvor. Dva su osnovna tipa ovog sindroma: onaj s dominantnom dijarejom (engl. IBS-D) i onaj s dominantnom konstipacijom (engl. IBSC). Moguć je i mješoviti tip (engl. IBS-M) u kojem se proljev i zatvor izmjenjuju. Nakon nužde bolovi se mogu smanjiti ili prestati. Moguće su promjene u učestalosti i osjećaju hitnosti pražnjenja crijeva, kao i osjećaj nepotpunog pražnjenja. Ostali simptomi uključuju umor, mučninu, vjetrove, glavobolju, bolove u leđima,
78
DOKTOR U KUĆI LISTOPAD 2021.
POMOĆ KOD SINDROMA IRITABILNOG CRIJEVA Kod ovog neugodnog stanja stručnjaci kao moguću pomoć priznaju samo dva tipa prehrane: bezglutensku i onu s niskim udjelom FODMAP-a. Olakšanje mogu pružiti biljke poput paprene metvice i aloje vere, a dobrodošle su i različite tehnike opuštanja. Piše TAMARA FRANJIĆ, foto iSTOCK i SHUTTERSTOCK smetnje mokrenja. Primijetite li krv u stolici ili neobjašnjivo gubite težinu, odmah se javite liječniku. Nema testa za dokazivanje sindroma iritabilnog crijeva, dijagnoza se postavlja prema simptomima ako traju najmanje šest mjeseci. Ne postoje dva ista slučaja Pomoć različitih tipova prehrane kod ovog sindroma slabo je potkrijepljena dokazima, no zna se da su specifična hrana i prehrambene navike usko povezani s pojavom njegovih simptoma. Prema udruženju American College of Gastroenterology (ACG), od svih analiziranih tipova prehrane samo dva mogu biti značajno učinkovita u liječenju simptoma sindroma iritabilnog crijeva: bezglutenska prehrana i dijeta
CRIJEVA BI SE TREBALA REDOVITO STEZATI KAKO BI POJEDENO GURALA CIJELOM SVOJOM DUŽINOM, NO KOD OVOG STANJA TE KONTRAKCIJE SU ABNORMALNE I NEUGODNE
s niskim udjelom FODMAP-a (lowFODMAP diet). Kod potonje eliminira se iz prehrane hrana koja sadrži spojeve poznate kao FODMAP (fermentirajuće oligosaharide, disaharide, monosaharide i poliole) koji se loše apsorbiraju u crijevima. U smjernicama za 2021. godinu ACG navodi kako je "osjetljivost na gluten jedna od najčešće prijavljenih reakcija na hranu kod pacijenata sa sindromom iritabilnog crijeva". Također preporučuju ograničeno iskušavanje prehrane niskog FODMAPa za ublažavanje simptoma. Malo je dokaza da će takva prehrana biti korisna svim oboljelima ili da će djelovati na temeljne uzroke bolesti koji izazivaju poremećaje pokretljivosti crijeva, preosjetljivost i bolove te bakterijsko prerastanje tankog crijeva (engl. SIBO - small intestine bacterial overgrowth), odnosno naseljavanje bakterija na sluznici tankog crijeva. Najčešće je potreban individualni pristup kako bi se stvorio učinkovit i provediv plan prehrane, najbolje pod nadzorom gastroenterologa. To može uključivati eliminacijsku dijetu u kojoj se mogući okidači tegoba isključuju iz prehrane te potom postupno opet uvode kako bi se vidjelo uzrokuju li simpto-
