SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36
DOLINSKO NARODNO BLAGO
KULTURNI ŽIVOT GLAZBA U DOLINI
Dolinu i njezine Dolince je održala pjesma i tambura. U najtežim životnim trenucima Dolinci su utjehu tražili u pjesmi, u svom bećarcu. Slijedila se i njegovala tradicija dolinskih predaka u folkloru, igri, svirci, izvornoj pjesmi. I ne samo Doline već i šire Bosanske i Slavonske Posavine. Gotovo svako selo i svaki šor imao je svoje tamburaško društvo a njihovi susreti o Božiću i Uskrsu pored crkve postali su tradicionalni. Tada su nazočni osluškivali koje tamburaško društvo bolje svira i oni su ostajali kod njega. Hvatalo se u kolo i plesalo koliko je tko htio i mogao i to je bila najbolja nagrada nekom od tih tamburaških društava. Mnogi su jedva čekali kada će se ponovo sastati opet kod crkve. U Dolini se najčešće sviralo “kod Klena” a u Novom Selu kod križa. Na temelju stogodišnje tradicije, mladi entuzijasti dolinskih sela naposljetku su osnovali Kulturno-umjetničko društvo i dali mu ime “Ivan Goran Kovačić”. Koje li simbolike; pjesnika Gorana su zaklali četnici a pola stoljeća poslije to isto čine dolinskim goranovcima! Osim tamburice u Dolini su u uporabi bile i usna harmonika (cicuge) i diple a poslije i harmonika.
NARODNA NOŠNJA Dolinski kraj prostire se na desnoj obali rijeke Save, desetak kilometara nizvodno od Bosanske Gradiške. Narodna nošnja toga kraja pripada grupi narodnih nošnji panonskog tipa. Nabrana je, duga i široka baš kao i podne175
