TEHNIKA y SEAMLESS MJENJAČ
Bestrzajni mjenjač Jedna od najstrože čuvanih tajni MotoGP motocikala je tzv. „seamless“ mjenjač. Čudotvorna ideja je potekla iz Formule 1, kao skupocjena zamjena za mjenjač s dvije spojke, koji je pravilima zabranjen
Uključena je 1. brzina i sva snaga se prenosi preko plave uključne čeljusti. Crvena čeljust je rasterećena, ali je u toj poziciji zato da ne dođe do „praznog hoda“ kod eventualnog otpuštanja poluge gasa. Zupčanik 2. brzine se slobodno vrti.
PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ
oslovni prijevod bio bi bešavni mjenjač, no s obzirom na manifestaciju njegova rada „seamless“ je točnije opisati kao bestrzajni mjenjač. Dakle, „seamless“ mjenjač omogućuje trenutno mijenjanje stupnjeva prijenosa bez praktično ikakvog zastajkivanja i praznog hoda. Preduvjet zato je da, samo na trenutak, istovremeno budu uključena dva stupnja prijenoNegdje iza ovoga se od znatiželjnih očiju skriva „seamless“ mjenjač, koji po svakom MotoGP motociklu košta možda i kakvih pola milijuna eura
82 y MOTO PULS ožujak/travanj 2015.
sa, pri čemu, dakako, treba izbjeći da se sve zaglavi, što nije nimalo lako kad se ne smije koristiti sustav s dvije spojke. O bestrzajnom mjenjaču se priča još od sredine prošlog desetljeća, kada je postao uobičajena stvar u Formuli 1, gdje svaka tisućinka izgubljena za mijenjanje stupnjeva prijenosa predstavlja dvostruki gubitak. Naime, zbog specifične aerodinamike podređene „downforceu“, F1 bolid pruža veliki zračni
otpor pa tako svaki prekid ubrzanja dovodi do naglog i trenutnog usporavanja, usporedivog s onim da na vrhunskom sportskom automobilu luđački nagazite papuču kočnice. A budući zračni otpor raste s kvadratom brzine, taj je problem posebno izražen kod ubacivanja u one najviše stupnjeve prijenosa. Kod MotoGP motocikla su te prednosti nešto drugačije, a možda i sveobuhvatnije. Za početak, iako već i korištenje „quickshiftera“ omogućuje vrlo brzo mijenjanje stupnjeva prijenosa, bez otpuštanja ručice gasa, tu ipak dolazi do prekidanja paljenja, a gubitak vremena predstavlja i to što između uključivanja jedne i isključivanja druge brzine mjenjač nakratko prolazi i kroz prazan hod, odnosno neutral. Kod korištenja bestrzajnog mjenjača je neutral izbačen iz igre, pa je već time značajno skraćeno vrijeme prebacivanja. Prema nekim izvorima, mijenjanje stupnjeva prijenosa kod Honde traje samo 4 tisućinke, što na razini kruga donosi uštede od dvije do tri desetinke, a na razini utrke velikih 5 sekundi. No, kad se zbroje sve ostale prednosti, razlika je mnogo veća. Naime, „seamless“ promjena
I dalje je uključena 1. brzina, ali crvena čeljust je spremna za uključivanje 2. brzine. Budući je crvena čeljust rasterećena, vozač gotovo da ne osjeća otpor pri pomicanju poluge mjenjača.
Kratki trenutak u kojem su uključena oba stupnja prijenosa. Međutim, čim se uključi crvena čeljust na zupčanik 2. brzine vratilo mjenjača se počinje brže vrtjeti čime se automatski rasterećuje plava čeljust i tako isključuje 1. brzina.
Uključena je 2. brzina, a plava čeljust je pomaknuta u poziciju u kojoj služi kao „osigurač“ u slučaju otpuštanja gasa. Princip rada je isti i za prebacivanje ostalih stupnjeva prijenosa, no stvari su bitno složenije (a možda i sasvim drugačije) na MotoGP motociklu, nego na ovom teorijskom modelu „seamless“ mjenjača tvrtke Zeroshift.
