Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:
Šulhan Aruh
Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.
Dio I: Orah hajim Poglavlje 4 – Jutarnje molitve Osoba treba kazivati odgovarajući blagoslov u svakoj fazi jutarnjeg ustajanja (npr. "... Koji odijevaš nage" dok se odijeva, "... Koji ispravljaš pognute" kad se ustaje iz kreveta i sl.); vidi 46,1. Danas je, međutim, uobičajeno kazati sve jutarnje blagoslove zajedno na početku jutarnje molitve (6,2; 46,2.4-8). Može ih se izgovoriti prije svitanja (osim "... Koji je dao pijevcu razum ...") i prije pranja ruku, vidi 47, 13. Svakodnevno bi čovjek trebao izgovoriti barem 100 blagoslova (46,3). Čovjek osobito treba voditi računa (47,1) da kaže blagoslov za Toru (vidi 47,5-8) prije nego li pročita, piše ili izgovori bilo što vezano uz Toru (47,2-3), ali nije potrebno kazivati ove blagoslove prije razmišljanja o Tori, donošenja halahičke odluke (47,4), ili kazivanja stihova kao dijela molitve (vidi 46,9). Blagoslove kazuju i muškarci i žene (47,14). Oni vrijede za svo izučavanje Tore do odlaska na spavanje uvečer; vidi 47,8-12. Primjereno je svakodnevno kazi-
Godina 17 7 Broj 5 Strana
vati odjeljke iz Tore o žrtvama, kao i odlomke o umivaonici, pepelu s žrtvenika, tamjanu i zlatnom žrtveniku, žrtvi Izakovoj, mani i Deset zapovijedi (1,5-9; 48,1). Odlomke o žrtvama treba govoriti samo danju (47,13). Budući da su dobro poznati, može ih se govoriti napamet, mada se odlomke iz Biblije inače smije čitati samo iz pisanog teksta (49,1). Također je uobičajeno kazivati poglavlje iz Mišne (Zevahim pogl. 5) koje se bavi žrtvama, kao i 13 pravila Rabi Jišmaela za tumačenje Tore (50,1). Odlomci iz Psalama (vidi 51,6-7.9) potom se čitaju polako (51,8), a prethodi im "Blagoslovljen da je On koji je riječju..." i nakon njih dolazi: "Neka bude slavljeno Ime Tvoje..." (51,1; 53,1-2; 54,1). U vezi odgovaranja s "Amen" na ove blagoslove vidi 51, 2-3 i 54,2; o prekidima vidi 51,4-5; 53,3; 54,3; 57,2; o tome što se čini ako čovjek zakasni vidi 52,1 i 56,1. Nakon ovog dijela službe, kaže se kadiš (55,1); o detaljima u vezi kadiša i odgovorima na njega vidi 56,1-5. Nakon kadiša kazuje se Barehu ("Blagosloven da je Vječni, blagosloveni") (57,1). Onaj koji vodi službu treba biti pravedan, učen (vidi 53,4-5), i zajednica ga mora prihvatiti (vidi 53,2122). On mora biti odrastao muškarac (vidi 53,9-10), i po mogućnosti zreo čovjek (vidi 53,6-8); ali može biti slijep (53,14). On ne bi trebao pretjerano produžavati službu (vidi 53,11); mora biti u stanju pravilno izgovarati hebrejski (53,12); mora
biti primjereno odjeven (53,13.25); i treba koristiti zajednički molitvenik (53,26). Čovjeka kojega se zamoli da vodi službu ne treba smjesta prihvatiti, osim ako to čini redovito, ili ga je zamolila neka utjecajna osoba ili se prethodnog voditelja moralo zamijeniti usred službe (53,15-17). U vezi osoba koje nisu prihvatljive da vode službu, ili za koje postoje primjedbe, vidi 53,18-21; u vezi plaća■ nja plaće onima koji vode službe vidi 53,22-24 i 585,5; u vezi razrješenja i zamjene voditelja vidi 53,25-26. Kadiš, Barehu i Keduša (vidi pogl. 7) treba kazivati stojeći (56,1) i mogu se govoriti samo u nazočnosti deset odraslih muškaraca Židova (55,1.4-5.8-10) koji svi moraju biti na jednom mjestu (vidi 55,13-20); isto vrijedi i za čitanje Tore (141,1; 143,1; vidi pogl. 10). Grešnik se može računati kao jedan od desetorice ako se ne nalazi pod zabranom (vidi 55,11-12). U vezi toga što se čini ako netko od desetorice otiđe vidi 55,23; o tome što učiniti ako ne mogu svih deset sudjelovati, vidi 55,6-7; o tome kako osigurati da desetorica budu prisutni vidi 55,21-22. Ove molitve mogu se kazivati ako ih neki od prisutnih (po mogućnosti šest ili više njih, ali ako je nužno, čak i jedan) još nisu čuli; ako je moguće, osoba koja ih još nije čula trebala bi voditi molitvu i ne bi trebala stajati na mjestu gdje je prethodni voditelj stajao ako je prva grupa još uvijek tamo (69,1). Ako su desetorica prisutna, voditelj može započeti molitvu čak i ako se očekuju da dođu i drugi (124,3). ■ Strana 7
