Divrej Tora - Roš Hašana 5784

Divrej Tora Divrej Tora

Čestitke za Roš hašanu 5784.

8

Pozdravi i čestitke mogu biti molitve. Kada nekome zaželimo nešto dobro, mi zapravo upućujemo B-gu molitvu da ga blagoslovi svime što je dobro.

Tijekom godine, dok smo zaokupljeni svojim poslovima i društvenim obavezama, postoji opasnost da počnemo na sve oko sebe gledati kao na konkurenciju i povjerujemo da zaradu ili prestiž možemo

postići dokazivanjem sebe, pa i kroz nasrtanje na druge.

U predvečerje Roš hašane, dok stojimo pred B-žjim sudom, može nam sinuti istina da nije naše dokazivanje ono što nam donosi bogatstvo ili slavu, i da će se zbiti samo ono što B-g zapovijedi. Tada se možemo prestati natjecati s drugima i odnositi se prema svojim bližnjima s više suosjećajnosti i ljubaznosti. Naši pozdravi i čestitke tada će biti iskreni i mogu doista biti molitva.

B’’H

Rabbi Abraham Twerski:

Što je Roš Hašana?

Prije Roš Hašane

Ključna komponenta pripreme za Roš Hašanu je traženje oprosta od svake osobe kojoj smo moguće učinili nešto nažao tijekom protekle godine. Godinu želimo, u najvećoj mogućoj mjeri, započeti čistog računa - i bez da itko gaji nezadovoljstvo prema nama. Isto tako i mi bismo trebali brzo oprostiti onima koji su nama učinili nepravdu.

Mnogi ljudi imaju običaj nakon podneva prije Roš Hašane otići u mikve. Mikve, koja imaju moć da očiste od određenih vrsta duhovnih nečistoća, mogu biti važan dio procesa tešuve.

Neki imaju običaj posjetiti groblje dan prije Roš Hašane i moliti se na grobovima pravednika. Naravno da se ne molimo "pravednicima", već samo B-gu koji čuje naše molitve po zasluzi pravednih.

Jutro prije Roš Hašane vršimo "hatarat nedarim" - poništavanje zavjeta. Jezikom Tore, izgovoriti nešto jednostavno poput "odbijam jesti slatkiše" zakonski se može smatrati zavjetom. Stoga, pred Roš Hašanu, poništavamo sve zavjete, bilo da smo ih dali hotimično ili ne. To se čini tako da stanemo pred trojicu odraslih muškaraca i zatražimo da budemo oslobođeni od svojih zavjeta. Cjelovit tekst možete pronaći u Siduru ili Mahzoru za Roš Hašanu.

Blagdanski obrok

Tijekom Visokih blagdana koristi se okrugla hala - koja simbolizira puninu i dovršenost. Nakon što kažemo blagoslov "Hamoci", uobičajeno je kruh umočiti u med - što simbolizira našu molitvu za slatku novu godinu.

Zatim, nakon što pojedete kruh, uzmite jabuku i umočite je u med. Učinite blagoslov nad jabukom (jer "Hamoci" ne uključuje jabuku) i pojedite komadić jabuke. Zatim recite:

"Neka bi bila volja Tvoja, o B-že, da nas obnoviš za dobru i slatku novu godinu." (OC 583)

Zašto tražimo i "dobru" i "slatku" godinu? Ne uključuje li riječ "dobro" automatski i "slatku"? Judaizam uči da je sve što se događa na dobro. Sve je to dio B-žanske volje. Čak i stvari koje u našim očima mogu izgledati "loše", zapravo su "dobre". Stoga tražimo da godina osim da bude dobra bude i "otkriveno" dobra - odnosno takva da i nama ima "sladak" okus.

Na Roš Hašanu u Blagoslovu nakon jela dodajemo odlomak "Ja'ale vejavo".

Simbolična hrana

Na Roš Hašanu jedemo hranu koja simbolizira dobre stvari kojima se nadamo u narednoj godini. Razmišljamo što te vrste hrane simboliziraju i povezujemo se s Izvorom svih dobrih stvari. Evo popisa simbolične hrane iz Talmuda, koju se obično jede na Roš Hašanu. (Hrana i njeno značenje napisani su velikim slovima.)

• Nakon što pojedete PORILUK ili KUPUS, recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o B-že, da naši neprijatelji budu ODSJEČENI."

• Nakon što pojedete CIKLU recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o B-že, da naši protivnici budu UKLO-

NJENI."

• Nakon što pojedete DATULJE, recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o B-že, da naši neprijatelji budu DOKRAJČENI."

• Nakon što pojedete BUĆU, recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o B-že, da naše izrečena presuda bude PODERANA i neka se naše zasluge PROGLASE pred Tobom."

• Nakon što pojedete ŠIPAK, recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o B-že, da se naše zasluge uvećavaju poput zrna ŠIPKA."

• Nakon što jedete od GLAVE ovce ili ribe, recite: "Neka bi bila volja Tvoja, o B-že, da budemo kao GLAVA, a ne kao rep. Molitve na Roš Hašanu

Budući da na Roš Hašanu ima toliko jedinstvenih molitava, koristimo poseban molitvenik koji se naziva "Mahzor".

U "Amida" i "Kidušu" za Roš Hašanu, izgovaramo frazu "Jom terua". Međutim, ako Roš Hašana padne na Šabat, umjesto toga kažemo "Zihron terua". (Ako je netko nehotice kazao pogrešan izraz, ne mora ponavljati molitvu.)

Molba "Avinu Malkeinu" trebala bi se reći na Roš Hašanu, osim kada se Roš Hašana i Šabat poklope, jer se na Šabat ne kazuju molbe. Ako

Rabbi Shraga Simmons:

Roš Hašana padne u petak, u Minhi se ne govori "Avinu Malkeinu".

Zastor na Aron hakodešu zamijeni se bijelim.

Tijekom Visokih praznika zastor na Aron hakodešu zamijeni se bijelim, što simbolizira da će naše "greške biti izbijeljene poput snijega".

"Amida" u Musafu sadrži tri posebna blagoslova: "Malhiot" (slavljenje B-ga Kralja), "Zihronot" (tražimo B-ga da se sjeti zasluga naših predaka) i "Šofrot" (značaj šofara).

Hazana (kantora) za Visoke praznike ne bi trebalo birati samo prema njegovom vokalnom talentu. U idealnom slučaju, on bi trebao biti stariji od 30 godina, biti bogobojazan, učen u Tori, ponizan i oženjen. Da ne bi došlo do svađe u zajednici, hazan mlađi od 30 godina koji posjeduje druge kvalifikacije, može služiti.

Budući da je upitno treba li blagoslov "Še'hehianu" izgovoriti drugog dana Roš Hašane, običaj je jesti novo voće ili odjenuti novi odjevni predmet - i reći "Še'hehianu" nad njim.

Šofar

Osnovna micva Roš Hašane je čuti šofar.

Šofar koji se koristi na Roš Hašanu trebao bi biti zakrivljeni ovnujski rog, duži od deset centimetra. Dopušteno je koristiti šofar životinje koja nije obredno zaklana.

Minimalna obaveza Tore je čuti devet trubljenja. Međutim, s obzirom da nije jasno da li bi zvuk trebao biti poput plača (ševarim), jecaja (terua) ili njihove kombinacija (ševarim-terua), mi pušemo sva tri zvuka – a prije svakog prethodi i iza njega slijedi nerazlomljeni trubni glas, tekija. Po tri od svake grupe rezultira s ukupno 30 oglašavanja trube, što uklanja svaku nedoumicu o tome je li zapovijed Tore ispunjena.

Šofar se smatra duhovnom budilicom koja nas budi iz sna.

Šofar treba puhati danju. Svatko bi trebao stajati i imati nakanu da se ispunjava njegova obveza.

Prije puhanja izgovaraju se dva blagoslova: "Da se čuje zvuk šofara" i "Še'hehianu". Jednom kad se blagoslovi kažu, nije dopušteno govoriti sve do kraja puhanja šofara.

Žena može puhati u šofar za sebe nakon što kaže blagoslov. (Kod sefarda žene ne kažu blagoslov.) Dijete koje je dovoljno staro da ga se može podučavati o micvot mora čuti šofar.

Šofar se ne puše kad Roš Hašana padne na Šabat.

Tijekom hazanovog ponavljanja "Amide" u Musafu puše se dodatnih 30 puhanja u različitim kombinacijama.

Običaj je da se na kraju službe puše 40 dodatnih zvukova, što nas dovodi do ukupno 100 oglašavanja trube.

Uobičajeno je da se posljednji trubni glas, koji se naziva "Tekia gedola", produlji.

Ostali običaji

Uobičajeno je pozdraviti druge s: "Lešana tova - ketiva vihatima tova." To znači: "Za dobru godinuNeka biste biti zapisani i zapečaćeni za dobro (u Knjigu života)."

Treba nastojati da se ne spava ili ide u besciljne šetnje na dan Roš Hašane. (Arizal dopušta da se popodne odrijema.)

Preporučljivo je izbjegavati bračne odnose, osim ako Roš Hašana padne u noći kada je supruga uronila u mikve.

Ako Bris mila padne na Roš Hašanu, trebalo bi ga izvršiti između čitanja Tore i puhanja šofara.

Tašlih

Molitva "Tašlih" izgovara se prvog

popodneva Roš Hašane, pored bazena s vodom, u kojem, po mogućnosti, ima riba. Ova molitva je simbolično uklanjanje naših pogrešaka. Svakako, mi se ne "oslobađamo svojih grijeha" istresanjem svojih džepova - židovski pristup je duboko preispitivanje samoga sebe i predanost promjeni. Zapravo, cijela ideja "Tašliha" djelomično ima za cilj sjećati se Midraša koji kaže da je Abraham, kad je išao na Akeda (vezivanje Izaka), prošao kroz vodu koja mu je sezala do vrata.

Ako Roš Hašana padne na Šabat, "Tašlih" se radi drugog dana. Ako "Tašlih" nije rečen na samu Roš Hašanu, može ga se reći bilo kada tijekom Deset dana tešuve.

Oboje, i bazen vode i riba su simbolični. U talmudskoj literaturi Tora je predstavljena kao voda. Kao što riba ne može živjeti bez vode, tako ni Židov ne može živjeti bez Tore.

Također, činjenica da se ribi nikad ne zatvaraju oči podsjeća nas da se i B-žje oči (da tako kažem) nikad ne zatvaraju; On zna za svaki naš potez.

Ovo je tekst "Tašliha":

Tko je poput Tebe, B-že, koji trpiš bezakonje i praštaš grijehe ostatka baštine svoje. On ne ostaje gnjevan dovijeka jer želi činiti dobro. On će nam ponovo iskazati milosrđe, On će odagnati bezakonja naša, te ćeš Ti sve grijehe njihove baciti u dubinu mora.

Dat ćeš istinu Jakovu, dobrotu Abrahamu kao što si se zakleo našim praocima od davnina.

Iz tjesnaca/U tjeskobi vapio sam G-spodu, usliša me u prostranosti B-g. Vječni je sa mnom, ne bojim se, što može da mi učini čovjek? Vječni mi je na pomoć, vidjet ću poništene dušmane svoje. Bolje je osloniti se na Vječnog nego uzdati se u čovjeka. Bolje je osloniti se na Vječnog, nego uzdati se u knezove.

Mnogi čitaju i psalme 33 i 130.

(nastavak s 2. stranice) Rabbi Shraga Simmons:

Što je Roš Hašana?

Rabbi Eliyahu Hoffmann:

Glas šofara koji se ne čuje

Jedna od anomalija koju su komentatori istaknuli u vezi s Roš Hašanom je da se Roš Hašana u Tori nigdje ne spominje povezano s Jom Ha-din/Danom suda; Sveto pismo govori samo o Jom Terua/ Danu puhanja šofara. Jedino kroz usmenu predaju naših učenjaka znamo da na obljetnicu Svemira njegov Stvoritelj radi inventuru i vrši izdvajanja i raspodjelu za narednu godinu. Zašto se Tora naizgled na sebi nesvojstven način trudi prikriti koncept Suda? I zašto je upravo tema šofara ta koja dobiva golemu pozornost u opisu kojim Tora opisuje taj dan, dok je, zapravo, zvuk šofara tek mali, ali vrlo važan sastavni dio opće strukture Roš Hašane?

U knjizi Nehemije (pogl. 8) nalazimo opis drevne Roš Hašane:

Tad se skupi sav narod kao jedan čovjek na trg koji je pred Vodenim vratima i zatražiše Ezru, pisara, da donese Mošeov svitak Tore, koji je Hašem bio zapovijedio Izraelu. I tako Ezra Kohen iznese Toru pred zbor ljudi... prvog dana sedmoga mjeseca. Čitao je iz nje ... od prvog svjetla do podneva, a uši svih ljudi pozorno su slušale svitak Tore. Čitali su iz svitka, iz B-žje Tore, jasno, shvaćajući koliko je mudro; oni su pomagali ljudima da razumiju što se čita. Tada su Nehemija, Ezra pisar i Leviti koji su pomagali ljudima da razumiju, rekli svem narodukoji je plakao dok je slušao riječi Tore - "Današnji dan je svet Hašemu, B-gu vašem; ne tugujte i ne plačite. Idite i jedite bogatu hranu i pijte slatka pića, i pošaljite dio onima koji se nisu pripremili - jer danas je svet dan našem B-gu. Ne budite tužnizadovoljstvo Hašema vaša je snaga!"

Kad su ljudi slušali dok im se čitala riječ Hašema, obuzeli su ih osjećaji kajanja i manjkavosti i počeli su plakati. Na prvi pogled ovo bi se činilo najprikladnijim i hvalevrijednim - nečim čemu bismo svi mogli težiti na najozbiljniji i najintrospektivniji dan. No bili su ukoreni. Umjesto toga, bilo im je rečeno da jedu raskošne obroke, jer "zadovoljstvo Hašema je njihova snaga." Preostaje nam da se zapitamo što je doista Hašemovo zadovoljstvo - iz kojega su oni trebali crpsti snagu - ako ne njihova iskrena reakcija na slušanje Tore?

Tur (Orach Chaim 581) opisuje pripremu Židova za Dan suda: Uobičajeno je da osoba koja zna da će joj se suditi, odijeva crnu odjeću, pušta bradu da neuredno raste i ne reže nokte. [Ona to čini zato jer su je shrvale brige i strahovi] jer ne zna ishod svog suđenja. Ipak [prije Roš Hašane] mi to ne činimo. Mi odijevamo bijelu odjeću, šišamo kosu i režemo nokte. Na Roš Hašanu jedemo, pijemo i sretni smo, jer znamo da će Svemogući s nama učiniti čuda ...

Zašto ne stojimo drhteći pred moćnim Jom ha-dinom, umjesto da jurimo okolo na frizuru i pripremamo raskošne obroke? Što je izvor našeg uvjerenja da ćemo zaslužiti dobru presudu - tim više što Danu suda pristupamo s prividnom nonšalantnošću?

Sveti Zohar (vidi Tikkunei Zohar 22a u vezi s Jom Kipurom) kritizira one koji vape na Dan suda moleći se za svoje potrebe. "Daj! Daj!" plaču oni, "poput psa koji moli za hranu."

Što je toliko pogrešno ako, prepoznajući ozbiljnost i važnost dana

donošenja presude, preklinjemo za svoje potrebe?

Možda ćemo moći razumjeti ispravan pristup Roš Hašani kroz usporedbu:

Veliki i moćni kralj dao je da se objavi da će određenog dana proputovati kroz jedan grad. Za vrijeme svog boravka u tom mjestu stanovnike će počastiti audijencijom tijekom koje će učiniti kraljevsko obraćanje. Potom će zaprimati molbe i prošnje svojih podanika. Oni koji su to željeli trebali su pripremiti svoje zahtjeve na najkvalitetnijem pergamentu, na kojem su trebali napisati što traže od kralja i zašto smatraju da bi velikodušni kralj trebao ispuniti njihove želje. Mogli su zatražiti najviše tri stvari.

Stanovnici grada užurbano su se pripremali za doček kralja. Naravno, bilo je i mnogo uzbuđenja zbog prilike za privatnom audijencijom i mogućnošću da im sam kralj ispuni njihove dugo sanjane snove. Kralj je stigao uz mnogo pompe i ceremonija i bio je impresioniran raskošnim pripremama koje su učinjene za njega. Nakon što je održao kraljevsko obraćanje, ispred njega se stvorio golem red. Svaka je osoba u ruci držala pažljivo ispisani pergament da ga preda kralju, s nadom da će joj se snovi ostvariti.

Kralj je doista bio velikodušan i počastio je svoje podanike udovoljavajući svim razumnim zahtjevima. Jedan po jedan ljudi su dolazili te svi odlazili iz kraljeve prisutnosti sa izrazom zadovoljstva onoga kome su se snovi ostvarili na svom licu.

Cijelo vrijeme kralj je promatrao jednu usamljenu sluškinja koja je

stajala straga u palači, skromno promatrajući zbivanja, ali nije stala u red. Čak i sada, jer je red već bio sasvim na kraju, ona još uvijek nije stala u red. Zaintrigiran, kralj ju je pozvao pred sebe.

"Reci mi", rekao je, "zašto tamo mirno stojiš, dok svi tvoji sumještani dolaze i odlaze, svaki od njih ispunjenih želja na najdarežljiviji mogući način?" Zar ne vjeruješ da mogu ispuniti tvoje želje?"

"O, ne", naglo je rekla kralju. "Jednostavno se radi o ovome - dakle –ja jednostavno nisam imala vremena pripremiti pergament sa svojim zahtjevima. Vidite, kad sam čula da će kralj doći u posjet, to me odmah zaokupiralo da se pobrinem da sve bude spremno za primanje kralja. Trebalo je sašiti draperije, istkati prostirke, očistiti podove, pomesti i uglačati… Bilo je toliko toga što je trebalo učiniti da grad bude spreman za kraljev dolazak, i ja sam bila toliko zauzeta time da jednostavno nisam stigla pripremiti svoj popis želja. Danas, dok sam stajala pred kraljem, shvatila sam da je već prekasno. Umjesto toga, odlučila sam provesti vrijeme u nazočnosti vaše visosti, dok je on darežljivo postupao sa svojim podanicima."

Kraljevo lice sada je blistalo sjajem koji je zadivio jednostavnu sluškinju. "Moja najdraža djevo", rekao je kralj, "ako postoji itko tko zaista zaslužuje da mu se ispune želje, to si sigurno ti koja si moju čast stavili ispred svega drugoga. Neću te mučiti da te zapitam, jer u tvojoj skromnosti tvoji bi zahtjevi vjerojatno bili sasvim jednostavni. Umjesto toga, dat ću ti blagoslove moje rukekraljevske ruke. Ne sumnjam da će ti udovoljiti više od tvojih najsmjelijih snova."

U tjednima i danima prije Roš Hašane, Židovi su zauzeti čišćenjem (tešuva čisti grijehe) i pripremanjem sebe za primanje Kralja nad kraljevima. Iako je naravno Hašem naš kralj čitave godine, na Roš Hašanu njegov suverenitet naglašava činjenica da on upravo na taj dan sjedi na Prijestolju i sudi svijetu. Upravo na Roš Hašanu Hašem kaže, "Zazovite preda mnom glasom šofarada pokažete da Me prihvaćate kao svog Kralja (Mišna Roš Hašana 4,5)", poput kralja koji ulazi u palaču dok se trube oglašuju.

Tora naglašava temu Roš Hašane kao dana oglašavanja šofara i umanjuje aspekt suda, kako bi nas ostavila usredotočenima. Priroda čovjeka kojem se sudi je da postaje zaokupljen sam sobom; um mu je prožet mislima o tome što može učiniti da bi sebi osigurao povoljnu presudu. Ili, ako osjeća da nema nade, pada u samosažaljenje i prestaje mu biti stalo. Bilo kako bilo, on razmišlja samo o sebi, i time propušta poantu toga dana. Naš fokus na Roš Hašanu ne bi trebao biti na tome

"što mi imamo od toga" i "kako će ovo ispasti za mene", već na prihvaćanju Hašema kao našeg kralja i da mu budemo najbolje sluge što možemo.

Zato, kada su ljudi počeli tugovati i plakati, rečeno im je da prestanu. Dobro je što ih je čitanje Tore pobudilo, ali Navi (Prorok) ih je usmjerio da to uzbuđenje uzmu i iskoriste ga za proslavu dana kada je Hašem stvorio svijet, postajući time njegov Kralj i na koji On svake godine obnavlja svoj zakup.

Čime će oni zaslužiti dobru presudu? Zašto smo toliko samouvjereni da će presuda biti povoljna ako se odjenemo u svoju najfiniju odjeću i, kao što Zohar sugerira, dan provedemo slaveći, a ne dodvoravanjem pred Hašemom da bi nam oprostio naše grijehe i ispunio naše želje? To nije zato što oholo vjerujemo da to zaslužujemo, već zbog onoga što radimo. Dok Hašem sjeda na svoje prijestolje da sudi svijetu, On nas pronalazi u sinagogama kako slušamo šofar i izgovaramo molitve čiji je fokus da prihvatimo Hašema kao svog kralja i molimo se da jednog dana i čitav svijet prepozna njegovu vlast. Previše smo "zauzeti" da bismo si uopće uzeli vremena da razmislimo gdje se mi uklapamo u tu sliku i što Hašem sprema za nas.

Kad On to vidi, Hašemovo lice zablista i nema sumnje da je sve svoje vjerne sluge upisao u Knjigu života i pravednika da bi oni uistinu mogli zaslužiti još jednu godinu zdravlja i blagostanja. I On im daje blagoslove mnogo brojnije i izdašnije nego što su ikada mogli pomisliti da zatraže.

Želim svim čitateljima Kesiva ve’hasima tova be-sifran šel cadikim

(nastavak s 4. stranice) Rabbi Eliyahu Hoffmann: Glas šofara koji se ne čuje

Rabbi Dovid Rosenfeld:

Početi iznova na Roš Hašanu

Blagdan Roš Hašane u sebi nosi jedan paradoks. S jedne strane, podučava nas se da je Roš Hašana dan suda za čovječanstvo. Pravednicima se daje još jedna godina života, zli budu uništeni, a onim prosječnima se daje da do Jom Kipura poprave svoje putove i zasluže još jednu godinu (Talmud Roš Hašana 16b).

Trebali bismo preklinjati B-ga za još jednu godinu života u nadi da možemo utjecati na poboljšanje naše presude. Sazvan je B-žji sud. Naše su knjige otvorene. Ovo nam je velika šansa da molimo za život.

Ipak, ako pogledamo liturgiju za Roš Hašanu, takvih molitava gotovo u potpunosti nedostaje. Dan provodimo proglašavajući B-ga kraljem i žudimo za danom kada će cijelo čovječanstvo to prepoznati. Koliko god ove molitve bile predivne i nadahnjujuće, čini se da su gotovo promašile poantu ovog dana. Gotovo da i ne tražimo za sebe dobru godinu! Zašto izgleda da naše molitve tako slabo odražavaju ono što se događa na Nebu?

Početi iznova

Na Roš Hašanu radimo nešto puno bitnije od tog jednostavnog preklinjanja B-ga za život. Mi iznova započinjemo svoj odnos s Njim. Odbacujemo svoju prošlost i počinjemo iznova. Ne tražimo od B-ga da nam oprosti i daruje život usprkos našoj ne baš sjajnoj prošlosti. Sve to ignoriramo i započinjemo potpuno ispočetka - na današnji dan, dan rođenja svijeta.

Kako to činimo? Tako da sebe i

svoj odnos s B-gom iznova definiramo. B-ga proglašavamo kraljem nad svemirom - kao i kraljem nad nama. Poistovjećujemo se sa svrhom svijeta - da će čitavo čovječanstvo na kraju prepoznati to i posvetiti se B-gu. Želimo biti dio te misije; želimo da B-g bude kralj.

Poistovjećivanje sa svrhom

Roš Hašana je više nego samo dan Suda. Ona je dan svođenja računa. B-g je svijet stvorio s namjerom. Svake godine na rođendan svijeta, B-g preispituje stanje svijeta kako bi utvrdio je li se približio ili se odmaknuo od te svrhe.

Svrha svijeta je da čovječanstvo prepozna B-ga i učini svijet odrazom njegove slave. B-g prosuđuje svakog od nas na Roš Hašanu ne samo na temelju naših djela, već na osnovu toga koliko smo bili dio te velike misije. Identificirajući se i

moleći za otkrivanje B-žjeg kraljevstva, mi pokazujemo da želimo biti dio svrhe svijeta. Mi ponovno pokrećemo svoj odnos s B-gom i predajemo se Njemu. Istina, možda nismo bili savršeni prošle godine, ali znamo za što se sprema svijet i želimo biti dio toga. Želimo još jednu godinu života. Želimo svijet učiniti boljim.

Šofar - unutarnji krik

Kako odbaciti prošlost i započeti iznova? Šofar nam pokazuje put. Šofar je vrlo jednostavan instrument, proizvodi samo najosnovnije tonove. Prema Talmudu, njegov grubi i isprekidani zvuk predstavlja glas plača (Roš Hašana 33b).

Plakanje dolazi iz same dubine duše čovjeka. To nije glas našeg intelekta - objašnjavanje tko smo i što želimo od B-ga ove godine. To je slom i plač - poziv B-gu iz najkraj-

nje dubine našeg srca.

Plakanje dolazi iz dubine naše duše, dijela nas koji nije okaljan našim grijesima i manama.

Plač probija kroz sve naše vanjske slojeve - intelekt, apatiju i sofisticiranost. To je poziv iz onog dijela naše duše koji je daleko ispod svega toga - iz dijela nas koji nikada nije bio okaljan našim grijesima i manama. Na taj način dolazimo u doticaj s onim što stvarno jesmo ispod svega toga. Šofar nas uči da se identificiramo s našim istinskim ja - i da odatle zavapimo B-gu. Izvana možda nismo bili savršeni. Ali duboko u sebi - na nivou naše unutarnje biti - i dalje smo isti oni B-žji sluge koji smo oduvijek i bili.

Kad šofar zaplače, mi plačemo s njime - samo kad bismo čuli njegov poziv. Posižemo za B-gom tako da posegnemo u sebe - u onaj najudaljeniji dio naše duše, koji nije okaljan prethodnim greškama. Na toj razini možemo ponovno postati jedno s B-gom. Možemo se povezati

s B-gom i sa sobom u potpunosti i bez inhibicije. Jer, ispod svega - na razini poziva šofara - još uvijek smo čisti. (Pogledajte ArtScroll Roš Hašana, str. 35-39.)

Živjeti za B-ga

No, zar svoje grijehe iz prošlosti samo pometemo pod tepih, pretvarajući se da smo čiste, neokaljane duše? Što se dogodilo s tom prtljagom koju svi mi nosimo?

Odgovor demonstrira pravu ljepotu Roš Hašane. Ne zaboravljamo. Radimo nešto mnogo dublje. Mi se podižemo iznad naše vlastite perspektive. Umjesto da se brinemo o svojoj presudi, o tome kakvu će nam godinu B-g dati, mi gledamo iza toga i razmišljamo o B-gu. Mi objavljujemo našu duboku čežnju da svijet prepozna B-ga kao kralja. Želimo da cijelo čovječanstvo prizna i posveti se B-gu.

Umjesto da brinemo o svojoj vlastitoj sudbini, mi ustajemo i izjavljujemo da jedino do čega nam je stalo jest B-g.

B-g nam danas sudi i odlučuje hoćemo li dobiti još jednu godinu života. Ali mi sve to zaboravljamo i kažemo jedno: "B-že, stalo nam je do Tvoje časti. Želimo da se Tvoje Ime proslavi među ljudima." To je istinski znak odnosa s B-gom! Ostavili smo vlastite brige po straničinjenicu da su doslovce naši vlastiti životi u pitanju na ovaj dan suda - i gledamo prema B-gu. Izjavljujemo da ono što nam je zaista važno jest On i Njegova čast, a ne naše osobne sudbine. B-g je sve što je važno. I s tako veličanstvenim pristupom mi možemo započeti naš cjelokupni odnos s B-gom iznova. Mi živimo za Njega - i B-gu ništa ne može biti dragocjenije od toga.

Svakako, ima i više od toga. Ako se doista poistovjetimo s B-žjom misijom i tako duboko želimo da se Njegovo Ime uzvisi, imamo nešto što moramo napraviti. Tijekom protekle godine napravili smo pogreške. A Jom Kipur će biti dan u kojem ćemo ih ispraviti. I našim djelima ćemo živjeti u skladu s novootkrivenom predanosti B-gu.

Na Jom Kipur ćemo preispitati svoj život i osigurati da živimo u skladu s našim uzvišenim idealima. Ali na Roš Hašanu činimo samo jedno. Zaklinjemo se na vjernost. Izjavljujemo da živimo za B-ga, da smo Njegovi. A B-g će zauzvrat rado i s ljubavlju sakupiti svoje odane sluge.

Neka bismo svi dobili godinu života, zdravlja, sreće i produktivnosti.

(nastavak s 6. stranice) Rabbi Dovid Rosenfeld:

Početi iznova na Roš Hašanu

Rabbi Eliyahu Hoffmann:

Tešuva - promjena kuta gledanja

Kad sve to, blagoslov i prokletstvo, što iznesoh preda te, dođe na tebe, i ti [konačno] uzmeš to k srcu, među svim narodima u koje te B-g razasuo, vratit ćete se

Vječnom, B-gu svome i slušat ćete Njegov glas…ti i djeca tvoja iz svega srca i iz sve duše svoje.

Vječni, B-g tvoj, vratit će te iz egzila i smilovati se nad tobom. On će te skupiti između svih naroda, među koje te razasuo…

Vječni, B-g tvoj, obrezat će srce tebi i potomcima tvojim, da ljubiš Vječnog, B-ga svojega, iz sveg srca svog i iz sve duše svoje. (Ponovljeni zakon 30,1-6)

Poznat kao parša Ha-tešuva, gornji odlomak Tore je najdetaljniji opis procesa napuštanja grijeha i pokajanja. Neki ljudi imaju običaj svakodnevno čitati ovaj odjeljak i popratiti ga posebnom molitvom da nam Hašem pomogne da postignemo razinu tešuva šleima/potpunog pokajanja.

Postavlja se pitanje: Početak odjeljka nagovještava da je tešuva postupak kojeg mi moramo poduzeti. Nakon što budemo podvrgnuti dovoljnoj kazni od strane naših grijeha, shvatit ćemo da krivica leži u ovome: "a ti ćeš se vratiti Vječnom, B-gu svome, i poslušati Njegov glas

..." No, kasnije u odjeljku, Tora govori o tome kako Vječni "obrezuje

naša srca" što podrazumijeva da zapravo nismo mi ti koji se vraćamo

Vječnom, već je On onaj koji uklanja

duhovne prepreke koje nas sprečavaju da mu se približimo. Također: Ako Vječni, recimo to tako, "obreže naša srca" – što smo to mi zapravo postigli?

Ranije u knjizi Devarim (Pnz 4,2529) Tora također opisuje proces tešuve:

Kad ... učinite zlo u očima Vječnog, B-ga vašega, i rasrdite ga. Danas postavljam Nebo i Zemlju da svjedoče protiv vas – zasigurno ćete brzo iščeznuti iz Zemlje.. ... Vječni će vas raspršiti među narode... Odatle ćete tražiti Vječnog, B-ga svojega, i naći ćete ga, ako Ga budete tražili svim srcem svojim i svom dušom svojom.

Ponovo imamo čovjeka koji je inicirao tešuvu, ali ovdje se ne spominje da je Vječni "obrezao naša srca", što možda podrazumijeva da cijeli proces ovisi o nama. Međutim, Tora opisuje kulminaciju tešuve kao "pronalaženje Vječnog". Izraz "naći" podrazumijeva nešto što je netko slučajno pronašao – tj. čovjek je na to naišao sasvim slučajno. Zar ne bi bilo prikladnije reći da će čovjek "doseći" ili "postići" određeni nivo tešuve, umjesto "naći ga"?

U oba odlomka Tora izražava kako tešuva zahtijeva traženje "svim svojim srcem i svom svojom dušom". U prvom se odlomku ta formulacija spominje dva puta, jednom kada opisuje našu tešuvu, a jednom kada opisuje stanje nakon što je Vje-

čni obrezao naša srca, "Vječni, B-g tvoj, obrezat će srce tvoje i srce djece tvoje, da ljubiš Vječnog, B-ga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom." Čini se nepotrebnim što Tora dodaje ove posljednje riječi. Vječni je savršen, i takvi su svi njegovi postupci. Ako On obreže naša srca i približi nas Sebi, očito će u tome biti neki vid savršenstva i služit ćemo Mu svim svojim srcem i dušom. Takve su riječi potrebne samo kada se opisuje što zahtijeva tešuva koju smo mi inicirali.

Ono što proizlazi iz svih ovih pitanja, kaže sveti Yismach Moshe, jest da je tešuva proces koji mi započinjemo, ali ga ne dovršavamo. Jeste li kada vidjeli snažnog muškarca kako se dugo vremena muči otvoriti poklopac čvrsto zatvorene staklenke, a onda, nakon što na kraju odustane, dođe malo dijete i s lakoćom ga otvori? "Gdje je bio problem?"

Naravno, svi znamo što se zapravo dogodilo. Svojim naporom snažni je muškarac olabavio poklopac upravo toliko – a da nije bio svjestan toga – da je bilo potrebno još sasvim malo.

Nije savršena usporedba, ali poslužit će za ilustraciju naše poante. Vječni ne očekuje od nas da ikada dosegnemo razinu tešuva šleima. On nas samo testira, uvijek iznova, da vidi koliko smo ozbiljni u tome i hoćemo li odustati kad postane teško. Nije pitanje koliko daleko možemo stići, već koliko dugo možemo ustrajati i može li naša odluka da se promijenimo čvrsto stajati čak i kad se suoči s teškim kušnjama i poteškoćama. On to ovako kaže, "[tijekom cijelog procesa tešuve] doživljavamo brojne uspone i padove. Kad Vječni osjeti da smo se dovoljno borili, On obrezuje naša srca. Tada promjena [koju je izvršila tešuva] postaje trajna.

Kada netko pokušava prestati pušiti on često prolazi kroz mnoge faze, ponekad misli kako je pobijedio svoju ovisnost, da bi odjednom ponovo počeo žudjeti za njom. U tim trenucima on se osjeća kao da su svi njegovi prethodni napori bili uzaludni, kao da ništa nije postigao, i da je njegova žudnja i želja jednako snažna. Ponekad ga ova frustracija navede da odustane.

Ali ako čvrsto ostane pri svojoj odluci i bori se protiv svoje želje iznova i iznova, iako mu se čini da nije ništa postigao, u nekom će se trenutku dogoditi nešto neobično. Proći će dan, tjedan i mjesec tijekom kojih će shvatiti da mu se nije pojavila nikakva ozbiljna žudnja. Razmišljajući unatrag, neće mu biti jasno kada se i kako se to dogodilo. Jedan tjedan stvari su bile teške kao i uvijek, a sljedećeg - gotovo je, kao da nikad nije ni počeo pušiti.

Pokušati mijenjati loše karakterne osobine vrlo je slično iskustvo. Naš se napredak ne može mjeriti čak ni sitnim koracima naprijed; više je

kao jo-jo, klackanje gore-dolje. Ponekad si zamislimo da postižemo nešto, i tada, često bez ikakvog upozorenja, vratimo se tamo odakle smo krenuli. Može nam se čak činiti da smo nazadovali. Pitamo se zašto se uopće trudimo. Blaženstvo neznanja nekako nam se čini privlačnijim od ovog emocionalnog vrtuljka koji izgleda kao da ide u krug i nigdje brzo ne stiže.

Ovakvi osjećaji često nas navedu da odustanemo od tog proces. Zaključujemo da jednostavno nismo sposobni za to. Mnogo je boli povezano s vrlo napornim trudom bez napredovanja.

No, kad bismo se samo sjetili – da je u tome naš test. Doći će vrijeme –pod uvjetom da ustrajemo – kad ćemo iznenada opaziti promjenu. Ne tek malu promjenu, već ogromnu. Sine nam da mida (osobina) koja nam je stvarala toliko problema više nije problem. Ono što se još nedavno činilo tako teškim, sada se čini beznačajnim. (To ne znači da smijemo spustiti svoj gard – ali donekle, naša borba da prevladamo naše nedostatke pretrpjela je promjenu paradigme; sada su tu druge bitke koje treba voditi.)

Prema tome, objašnjava on, postoji

koncept "vratit ćete se" – što znači boriti se za to. A kad se budete dovoljno dugo mučili i hrvali s time, tada će vam "Vječni obrezati vaša srca" i doživjet ćete promjenu kuta gledanja na stvari. To je sve pod uvjetom, kao što stih predviđa, da ste prvo učinili sve što ste mogli, "svim svojim srcem i svom svojom dušom".

Zato Tora kulminaciju tešuve naziva "otkrićem". Možda ste uložili mnogo truda u tu borbu, ali na kraju odjednom "otkrijete" da ste postali nova osoba, a da nikada niste potpuno shvatili kada i kako je došlo do te stvarne promjene.

Da je tešuva postupan, dosljedan proces, korak-po-korak (nešto poput dijete, kod koje možete vidjeti kako ti kilogrami polako nestaju), bila bi to relativno jednostavna micva. Vječni nije učinio stvari tako laganima. Umjesto toga, borimo se naslijepo. Međutim, budite uvjereni da ćemo jednog dana, bez upozorenja unaprijed, dobiti Nebesku pomoć i sav će se taj trud itekako isplatiti.

Neka bi vam bila k’siva ve hasima tova.

(nastavak s 8. stranice) Rabbi Eliyahu Hoffmann: Tešuva - promjena kuta gledanja

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Prvi dan Roš hašane

Kohen

1. alija – 4 p'sukim – 21,1 – 21,4

B-g je održao obećanje i Sara rađa Jichaka.

Levi

2. alija – 8 p'sukim – 21,5 – 12

Avrahamu je bilo 100 godina kad se rodio Jichak. Obrezuje ga s 8 dana starosti.

Šliši

3. alija – 4 p'sukim – 21,9 – 12

Jichak odrasta i Sara zamjećuje potencijalni negativni utjecaj koji bi mogao na njega imati Jišmael, pa traži od Avrahama da otjera njega i njegovu majku Hagar.

R'vi'i i Hamiši

4. i 5. alija – 9 p'sukim – 21,13 – 21

Avraham to čini tek kad mu B-g kaže da posluša Saru. Hagar i Jišmael su na rubu smrti u pustinji, ali Jišmaelove molitve su uslišane i oni su spašeni. Jedan anđeo uvjerava Hagar da će preživjeti. Hagar poslije ženi Jišmaela za ženu iz zemlje egipatske.

Kad su se Hagar i Jišmael molili

B-gu, B-g je čuo "mladićev glas"; Raši kaže kako iz toga učimo da je najsnažnija molitva u korist nekog bolesnika, upravo molitva tog bolesnika osobno.

Šiši

6. alija – 6 p'sukim – 21,22-27

Avimeleh i njegov zapovjednik

Pihol (zvan Fihol zbog pravila o dikduku) sklapaju pakt s Avrahamom. Pakt ima veze s bunarima

koje je Avraham iskopao, a sluge Avimelehove ukrale, vraćanjem tih bunara i Avimelehovim priznanjem da bunari stvarno pripadaju Avrahamu.

Švi'i

5. alija – 7 p'sukim – 21,28-34

Grad Be'er Ševa dobiva svoje ime od dvostrukog značenja 7 ovaca korištenih kao znak saveza i međusobno date zakletve.

Avraham sadi "ešel" u Be'er Ševi.

Osim što je vrst stabla, riječ ešel se smatra akronimom hebrejske riječi za hranu, piće i konačište (ili hrana spavanje i pratnja) – što ostaje simbolom gostoprimstva za sva vremena.

Drugi dan Roš hašane

Kohen, Levi, Šliši, R'vi'i

1,2,3,4. alija – 19 p'sukim – 22,1 – 19

To je dio o vezivanju Jichaka –akedat Jichak.

Iako nitko od Avrahamovih potomaka (mi, židovski narod) nikad neće biti stavljen na kušnju na tako drastičan način, mi crpimo ogro-

mnu inspiraciju iz tog dijela Tore. To je dio naše baštine i, još više, dio naše suštine. Svatko od nas doživljava različite izazove kroz život. To isto se odnosi i na nas kao narod. Neka nas uvijek vodi duboka predanost Tori i židovskim vrijednostima.

Akedat Jichak je naša osobna iskaznica. Ona definira tko smo ... čak i kada je naše vlastito ponašanje u suprotnosti sa standardima Tore. Stojimo pred B-gom na dan suda - na Roš Hašanu, i pušemo u šofar napravljen od ovnujskog roga. Tražimo od B-ga da se sjeti Akedat Jichak i smiluje se njegovoj djeci (premda ponekad ona to ne zaslužuju).

Hamiši

5. alija – 5 p'sukim – 22,20 – 24

Paraša završava spominjanjem Rivkinog rođenja što je poveznica sa sljedećom fazom razvitka judaizma.

Maftir, oba dana Roš hašane

Maftir – 6 p’sukim 29,1-6)

Roš hašana je ovdje nazvana Jom t’rua. Njezin Musaf također se već otprije ubraja u micve (Emor), no micva puhanja u šofar se ubraja ovdje. Budući da je Roš hašana također i Roš hodeš tišri, prinose se dvostruki musafim

Tora ne kaže: Puhat ćeš u šofar Ona nam kaže da trebamo imati Jom t’ru’a na prvi tišreja. O tome što to znači, Gemara nas uči koristeći g’zeira šava (paralelno izvođenje) za jovel Šofar je jedna od nekolicine micvot koje Tora zapovijeda na indirektan način.

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Akedat Jichak: Nemoralna zapovijed?

Kako da razumijemo Hašemov nalog da se žrtvuje Jichaka i Avrahamovu voljnu suglasnost?

• Kako može moralni B-g, koji kasnije u Tori osuđuje ubojstvo i izjavljuje da je žrtva djeteta gnusna, zahtijevati od Avrahama da ubije svoje dijete? Zašto se Avraham složio bez da je imalo propitivao taj nalog, kao što to činio kada mu je Hašem otkrio svoju namjeru da uništi Sodomu?

• Za raspravu: Koji je ispravan način da se postupi kada ljudske predodžbe o moralnosti, ili čak sam etički sustav Tore, dođu u sukob s B-žanskom naredbom? Da vam je Hašem rekao, danas, da žrtvujete voljenu osobu, što biste učinili?

Kritiziranje naših Avot (praotaca)

dostojne oponašanja, reinterpretirajući svaku priču koje baca sjenu na njihovu reputaciju, i kada je pošteno kritizirati njihove postupke i prepoznati da su i oni imali ljudske mane? Uzmite priču o protjerivanju Hagar i Jišmaela kao ogledni primjer da istražite to pitanje.

• Kakav bi to morao biti zločin koji bi opravdao protjerivanje vlastitog sina?

• Kako treba shvatiti Jišmaelov קעחצ" "? Je li moguće da bi pravedna Sara bila spremna otjerati Jišmaela zbog bezazlenog smijeha? S druge strane, je li moguće da bi sin kojeg je Avraham odgajao mogao počiniti zločine tako strašne da bi takva kazna bila opravdana?

U vezi molitve i kraljevstva

• Kad se molimo, koliko naših riječi treba posvetiti našim individualnim potrebama, a koliko potrebama cijelog naroda? Kakva bi trebala biti ravnoteža između slavljenja i molbe? Ovo su neka od pitanja koja postavlja Hanina molitva u Šemuel I 2. Komentatori raspravljaju je li to pjesma zahvalnosti što je dobila dijete ili molitva molbe koja je usredotočena na potrebe naroda u cjelini. Koje gledište vam se čini uvjerljivijim?

• Jedna od žarišnih točaka Roš Hašane je tema vlasti i kraljevanja Hašema, kako je izraženo u odlomku עמע ל molitve Amida. Međutim, praktično, što to znači priznati Hašema za svog kralja? Hanina molitva sugerira da to prije svega uključuje prepoznavanje da je " שׁמִא״הַבְגִמ״ַחֹ

Do koje mjere trebamo gledati na svoje pretke kao na savršene uzore ■

Usporedite Tanaim u Berešit Raba, koji brane Saru ocrtavajući jednog posebno zlog Jišmaela, s R. Avraham Sabom koji je osuđuje (unatoč tome što Hašem podržava njezinu odluku!)

" odnosno, da je sve u B-žjim rukama.

■

Tarjag - 613 zapovijedi

... to će biti dan trubljenja u trube ... (Brojevi 29,1)

■

(nastavak

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim Poglavlje 41 - Roš hašana (Nova godina)

Uobičajeno je da se nakon jutarnje službe u mjesecu elulu zatrubi u rog (ŠOFAR), a noću ustaje i govori SELIHOS tijekom (dijela) tog mjeseca; vidi 581,1. Uobičajeno je postiti u neke od ovih dana, osobito dan prije ROŠ HA-ŠANE; vidi 581,2. U rog se ne puše, a TAHANUN se ne govori na taj dan (581,3); za ostale običaje toga dana vidjeti 581,4. Osoba koja vodi SELIHOS i službe na ROŠ HA-

ŠANU i JOM KIPUR treba biti učena, pravedna i prihvatljiva za skupštinu; vidjeti 581,1.

Tijekom deset dana od ROŠ HA-

ŠANE do JOM KIPURA, završeci trećeg i jedanaestog blagoslova ŠE-

MONE ESRE mijenjaju se u "Sveti Kralj" i "Kralj Suda" (582,1-3), a odlomci o (Knjizi) Životu se dodaju u prva dva i posljednja dva blagoslova (vidi 582,5). Tijekom tog razdoblja osoba bi trebala izrecitirati brojne SELIHOS i ispovijedi; vidi 602,1

Zabrane se ne smiju nametati niti se davati zavjeti (602,1). Osoba bi trebala biti posebno oprezna u pogledu vjerskih obreda, te bi se trebala uključiti u samoispitivanje i pokajanje (603,1). Neki imaju običaj recitirati AMIDU na ROŠ HA-ŠANU i

JOM KIPUR u pognutom položaju (vidi 582,4) i da se čuje (vidi 582,9).

HALEL se ne kazuje, ali se kazuje

"Oče naš, Kralju naš", osim na šabat (584,1).

Na ROŠ HA-ŠANU je običaj pozdravljati ljude sa željom da budu upisani za dobru godinu (582,9); jesti hranu koja simbolizira slatkoću i pozitivne ideje (vidi 583,1-2); ne spavati danju (593,2); i kazati stih ... "i bacaš sve njihove grijehe u morske dubine" pored vode (583,2). O tekstu AMIDE vidi 582,6-8; o KIDUŠU vidi 600,2; o čitanju iz Tore i Proroka vidi 584,2 i 601,1; u vezi obrezivanja vidi 584,4. Jutarnja služba produžava se do podneva recitiranjem mnogih PIJUTIM; vidi 584,1. ROŠ HA-ŠANA se drži dva dana čak i u zemlji Izrael; vidi 600,1-2 i 601,2

Osoba koja puše u ŠOFAR (vidi 585,3-4; 589,1-7; 592,4) na ROŠ HAŠANU stoji na BIMI (585,1) i izgovara blagoslove "... Koji nam je naredio da čujemo zvuk ŠOFARA" i "... Koji nas je održao na životu ..." (585, 2; 600,3). Ako je moguće, ŠOFAR treba usmjeriti prema gore i puhati s desnom stranom ustiju, a svaki zvuk treba imenovati prije nego što ga se puše; vidi 585,2. Može se koristiti bilo koji šuplji rog košer životinje, osim krave, ali poželjniji je savijeni ovnujski rog (586,1). Nije određeno kako ŠOFAR zvuči (586,6), ali mora se puhati u njega ustima koja su u dodiru s njegovim užim krajem (586,12.19; 590,9). Mora se puhati s namjerom i zvuk se mora čuti izravno; vidi 587,1-3 i 589,8-9. Za ostale zahtjeve u vezi ŠOFARA vidi 586,2-

5.7-11.13-18.20-22; u vezi čišćenja vidi 586,23.

ŠOFAR se puše tijekom dana (588,1) i ne puše se na šabat (588,5). Prvi puta se puše između čitanja Tore i službe MUSAF; vidi 585,2 i 590,9. Osnovni zahtjev je ispuhati tri zavijajuća zvuka, svakom prethodi i nakon njega slijedi jednostavan ("ravni") zvuk; ali zbog toga što definicija zavijajućeg zvuka nije pouzdana, uobičajeno je puhati tri različite verzije ove sheme (vidi 585,2; 588,24; 590, 1-2). O duljinama i razmaku između zvukova vidi 590,3-6; u vezi pogrešaka u redoslijedu vidi 590,7-9

MUSAF AMIDA ne smije se reći prije završetka trećeg sata u danu; vidi 591,8. Sastoji se od devet blagoslova; u vezi njihovog teksta vidi 591,1-3.7. Tri srednja blagoslova sadrže po deset stihova u kojima se spominje (redom) B-žje Kraljevstvo, Njegovo sjećanje i ŠOFAR; vidi 591, 4-6. Kad voditelj ponovi MUSAF, puše se ŠOFAR na kraju svakog od ova tri blagoslova; vidi 592,1-2. Mora se puhati čak i ako se ne kažu blagoslovi, i obrnuto ako je moguće; vidi 593,1-2 i 595,1. Jedna osoba može kazati blagoslove ili puhati ŠOFAR za drugu; vidi 594,1. O običaju puhanja dodatnih glasova nakon MUSAFA vidi 596,1. Ne bi smjelo biti prekida između blagoslova za ŠOFAR i završetka puhanja; vidi 592,3. O postu na ROŠ HA-ŠANU vidi 597, 1-3; u vezi popodnevne službe vidi 598,1 ■

Rabbi Jack Abramowitz:

405. Glasno trubljenje!: Obaveza da se čuje šofar na Roš hašanu

s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Rabbi Eli J. Mansour:

Punjenje baterija

Nakon mjeseca tišrija, prvog mjeseca u godini, slijedi mjesec hešvan, kojeg uobičajeno nazivamo "marhešvan". Najčešće objašnjenje prefiksa "mar", što znači "gorko", je da on aludira na "običnost" ovog mjeseca. Hešvan je jedan od rijetkih mjeseci židovskog kalendara u kojem nema nikakvih blagdana ili posebnih prigoda, pa je zbog toga "gorak" ili bezukusan. Prefiks "mar" dodajemo kao opis "bezukusnosti" ovog mjeseca.

Drugi tvrde da riječ "mar" u ovom kontekstu označava kapljice vode. Na primjer, prorok Ješajahu izjavljuje da su svi narodi na zemlji u B-žjim očima poput "mar mi'dli" - "kapi u kanti" (Ješajahu 40,15). Nazivu ovog mjeseca dodajemo riječ "mar" jer nas uvodi u sezonu kiša, kada s neba počinju padati vodene kapi.

mu se pomiču". Riječ "marhešvan" bi, dakle, mogla aludirati na činjenicu da se tijekom ovog mjeseca naše "usne pomiču", gotovo automatski govoreći i pjevajući napjeve iz molitvi Visokih blagdana. Tokom elula i tišrija bezbroj puta izgovaramo molitve poput "Va'ja'abor", "Anenu", "Hašem Hu Ha'Elokim" i "Hašem Meleh". Sasvim je prirodno

Ovo je vrijeme za punjenje baterija, da bismo mogli duhovno nastaviti napredovati u nadolazećoj godini. Nadahnuće koje možemo dobiti tijekom ovih tjedana elula i blagdana u tišriju ima moć da utječe na nas i dovede do promjene koja će ostati dijelom nas tijekom cijele godine.

da naše usne nastave šaputati ove molitve u tjednima nakon Jamim nora'ima (Dana strahopoštovanja), u mjesecu marhešvanu, i zato ovaj mjesec nazivamo izrazom koji aludira na šaputanje naših usana.

Ovo pokazuje da je cilj Jamim nora'im da ostave trajan utjecaj na tjedne i mjesece koji će uslijediti.

Svaki posao ima svoju "sezonu", period intenzivnih trgovinskih aktivnosti i prodaje. Sezone su ključne za posao i često donose veći dio zarade. S obzirom na naše vjerske običaje, za nas je ovo naša "sezona". Ovo su kritični tjedni za "posao" duhovnog rasta. "Dobit", dobivena od Jamim nora'im, pružit će našem "poslu" značajan poticaj koji bi mogao potrajati čitave naredne godine. Kao što se vlasnik tvrtke trudi iskoristiti svoju "sezonu" tako da ostvari što veću zaradu, isto tako i mi moramo osigurati da ne izgubimo prilike koje pruža sezona Visokih blagdana i u potpunosti iskoristiti ovu priliku da se približimo B-gu i "napunimo naše baterije" za narednu godinu.

Postoji, međutim, još jedno moguće objašnjenje riječi "marhešvan", o kojem vrijedi razmišljati već sada, čitav mjesec dana prije početka marhešvana. U Gemari u različitim kontekstima nalazimo aramejski izraz, "merahašin sefate", što znači, "usne ■

Imati dobro srce je važno, ali to je samo jedan od organa u tijelu.

Rabbi Doniel Neustadt:

Osnovno razumijevanje tekijos

Jedna od najvažnijih micvos Roš Hašane je biblijska zapovijed da se puše u šofar. Iako je značaj ove micve detaljno izložen - Rav Sa'adiah Gaon nabraja deset različitih razloga za puhanje šofara - još uvijek mnogi nisu upoznati s osnovnim postupcima: koliko oglašavanja se oglašava, koliko dugi ili kratki zvuci moraju biti, itd. Dok tokea (onaj koji puše u šofar) i makri (onaj koji upućuje tokeu koje oglašavanje treba puhati) moraju biti temeljito upućeni u ove kompleksne zakone - budući da oni odlučuju je li određeno oglašavanje bilo nevaljano i mora li se ponoviti - još uvijek je važno da čitava zajednica ima određen stupanj poznavanja općih zakona koji uređuju ovu micvu

Osnovna micva

Biblijska zapovijed je da se na Roš

Hašanu pušu tri niza oglašavanja.

Niz oglašavanje znači da jednom terua zvuku prethodi, i poslije njega slijedi po jedno oglašavanje tekija

Tako je ukupan zbroj oglašavanja

koje je čovjek obavezan čuti na Roš Hašanu devet - šest tekija i tri zvuka terua

Zvuk tekije bio je uvijek dobro definiran i o njemu se slažu svi autoriteti – to je dugačak, ravan (bez prekida ili stanke) glas oglašavanja.

Zvuk terua, međutim, nije bio dobro shvaćen i rabini nisu bili sigurni kako bi točno trebao zvučati. Talmud opisuje tri mogućnosti:

1. Tri kratka, ravna glasa - što obično nazivamo ševarim;

2. Devet vrlo kratkih, staccato oglašavanja - što obično nazi-

vamo terua;

3. Kombinacija oba gore navedena zvuka - spoj ševarimterua

Kako bi udovoljili svim gore navedenim mišljenjima, rabini su ustanovili da se tri skupine tekijos pušu na tri različita načina, izmjenjujući terua glas u svakom nizu. Tako tri puta pušemo tekija ševarim-terua tekija (TaŠRaT); tekija ševarim tekija (TaŠaT) tri puta; i tekija terua tekija (TaRaT) tri puta. To ukupno uključuje gotovo trideset različitih oglašavanja: osamnaest tekija, tri ševarim-terua, tri ševarim i tri terua Ovo je minimalan broj oglašavanje koje svaki odrasli muškarac mora čuti na Roš Hašanu. Oni se nazivaju tekios demjušav, jer je zajednici dopušteno da sjedi dok ih se puše. U praksi je, međutim, gotovo općeprihvaćeno da se stoji tijekom ovih tekija

[Osoba koja se nalazi u teškom stanju (na primjer, pacijent u bolnici) i nije u mogućnosti čuti (ili puhati) trideset oglašavanje, trebala bi nastojati čuti (ili puhati) deset zvukova: jedan TaŠRaT, jedan TaŠaT i jedan TaRaT. Međutim, nad tim

oglašavanjima se ne kaže blagoslov]

Pored ovih biblijski zahtijevanih oglašavanja, mi ih pušemo još sedamdeset. Dodatnih trideset se pušu tijekom Musafa, po deset nakon dijelova Malhijos, Zihronos i Šofaros u Šemone Esre. Svaki odrasli muškarac je rabinski obvezan puhati ili čuti ova oglašavanja na svojim određenim mjestima tijekom službe Musaf. Oni se nazivaju tekios demeumad, budući da treba stajati dok ih se puše.

Konačno, uobičajeno je da se još četrdeset oglašavanja oglasi za ukupno stotinu zvukova. Iako se ovaj običaj temelji na nekoliko ranih izvora i gotovo je općeprihvaćen, postoje različite prakse u vezi toga kada se točno puše. Općenito, ova oglašavanja pušu se pred kraj, kao i nakon službe Musaf, i treba se suzdržati od govora sve dok svih stotinu oglašavanja ne budu oglašena. Koliko dugo treba trajati svako od oglašavanja?

Duljina tekije, prije i poslije ševarim ili terua, mora biti njamanje jednako dugačka koliko i ševarim ili terua koji je prate. Dakle, budući da je potrebno oko dvije do tri sekunde za

puhanje ševarim ili terua, tekija prije i poslije mora biti dugačka najmanje dvije do tri sekunde. Budući da je za puhanje kombiniranog zvuka ševarim-terua potrebno više vremena, tekija koja prethodi tim glasovima i koja slijedi nakon njih mora biti i duža. U većini zajednica uzima se oko četiri ili pet sekundi za svaku od ovih tekijos Makri je odgovoran da pazi na vrijeme.

[Važno je zapamtiti da se svaka tekija mora čuti u cijelosti, bez obzira koliko vremena trajala. Ako se, na primjer, tekija puše sedam sekundi, što je puno duže nego što je potrebno, zajednica mora saslušati čitavih sedam sekundi. Mora se paziti da ne počnete govoriti Jehi racon sve dok se oglašavanje ne završi.]

Terua čini najmanje devet kratkih glasova (zvučnih signala), mada ih u praksi bude mnogo više kada se puše terua. Između tih kratkih zvučnih signala ne smije se udahnuti; oni moraju ići uzastopno.

Svaki šever trebao bi trajati oko tri terua signala. Bediavad šever je važeći čak i ako traje samo dva signala, pod uvjetom da su sva tri ševarim toliko dugački. Ne smije se udahnuti između svakog ševera; mora ih se puhati uzastopno.

Ševarim-terua – kako ga se puše?

Postoje dva gledišta kako puhati kombinaciju ševarim-terua. Neka mišljenja drže da se između njih ne smije udahnuti, pa čak bediavad, jedan udah između njih čini oglašavanje ništavnim. Drugi smatraju da bi trebalo uzeti dah između ševarim i terua [pod uvjetom da udah traje manje od sekunde]. Običaj u većini

zajednica je da se radi na oba načina; tekijos prije Musafa pušu se bez daha između ševarim-terua, dok se tekijos za vrijeme i nakon Musafa pušu s pauzom za uzimanje daha između ševarim-terua

Pogreške prilikom puhanja

U osnovi postoje dvije vrste pogrešaka koje tokea može učiniti dok puše šofar. Najčešća je da tokea pokušava, ali ne uspijeva proizvesti pravi zvuk. Opće je pravilo da tokea ignorira neuspjeli pokušaj, uzme dah i pokuša ponovo.

Druga vrsta pogreške je da tokea pravilno puše oglašavanje, ali pogriješi u redoslijedu i puše pogrešno oglašavanje, npr. umjesto ševarim on pomisli da je na redu tekija, ili umjesto terua misli da je vrijeme za ševarim. U tom slučaju nije dovoljno samo zanemariti pogrešno oglašavanje; umjesto toga, tokea mora ponoviti tekiju kojom započeo ovaj niz tekijos

Kada se tekija mora ponoviti, red je da makri obavijesti zajednicu (udaranjem po bimi, itsl.), tako da se slušatelji ne bi izgubili u praćenju redoslijeda oglašavanja zvukova.

Budući da postoje različita gledišta i/ili razina strogosti koji se odnose na različite aspekte tekijas hašofara, onaj tko želi biti posebno detaljan u ovoj micvi može puhati (ili čuti) dodatna puhanja nakon što Musaf završi kako bi udovoljio svim mišljenjima. To uključuje sljedeće hidurim:

1. Postoji nekoliko načina puhanja zvuka ševarim; dok neki pušu kratka, ravna oglašavanja, drugi rade malo oscilirajuća oglašavanja (tu-u-tu).

2. Prema nekim mišljenjima, za lehathila, nijedan šever ne smije biti dulji od dva kratka signala.

3. Prema nekim mišljenjima, kada se oglašava zvuk ševarimterua, između ne smije biti nikakvog prekida (čak ni da se uzme dah); posljednji šever mora prijeći izravno u terua

4. Neki autoriteti inzistiraju na tome da zvuk bude ravan i jasan od početka do kraja, bez fluktuacije tona za čitavo vrijeme oglašavanja.

Dodatni hidurim

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Doniel Neustadt: Osnovno razumijevanje tekijos

Avos D’ Rebbi Nosson pripovjeda da je jednom veliki R. Johanan Ben Zakaj pošao iz Jerušalajima, a R. Jehošua mu se pridružio.

Dok su prolazili pored Bejs HaMikdaša koji je ležao u ruševinama, R. Jehošua je uzviknuo, "Jao nama, jer mjesto na kojem su naše averos bile opraštane leži u ruševinama."

R. Johanan mu je odgovorio, "Sine moj, nemoj biti uznemiren. Mi imamo nešto drugo, jednako djelotvorno, što će nam donijeti kapara, pomirenje. To su djela heseda i cedaka (milodar) kao što je rečeno (Hoše’a, 6, 6), 'Jer je meni milost mila, a ne žrtva.’"

Poruka koju nam iznosi ova pripovijest zapravo je vrlo duboka. R. Jehošua je govorio o ruševinama

Bejs HaMikdaša koji je bio srce i srž našeg života. On je bio makom keduša – prožet svetošću – mjesto na kojem je Šehina, B-žanska prisutnost, prebivala. Avoda koju su vršili kohanim; dnevno prinošenje korbanos koje je pružalo jedinstvenu priliku svakoj osobi; posebne službe Kohen Gadola na Jom Kipur u Kodeš Kodašim kojima je vršio pomirenje za čitav Židovski narod; svečanosti Simhas Bejs Hašoe’va; pjesme Levita; prinošenje bikurim, okupljanje na Šaloš Regalim –sve je to nestalo s uništenjem Svetog Hrama.

Bejs HaMikdaš je predstavljao ono posljednje mjesto na kojem smo mogli osjećati bliskost s Vječnim, pa ipak se veliki R. Jehošua koncentrirao na gubitak prilike za pomirenjem. Zašto?

Odgovor glasi da su duhovno nadahnuće, avoda, i mogućnost da se približimo Vječnom, koje je pružalo postojanje Bejs HaMikdaša bile prednosti koje smo uživali. Aspekt kapara, uza sve to uključuje pitanje života i smrti. R. Jehošua bio je zabrinut u vezi obaveze za pomirenjem koju svaki pojedinac u Klal Jisroelu ima. Pasuk nam kaže (Koheles 7,20), "pa ipak nema čovjeka na zemlji tako pravedna, koji bi činio samo dobro i nikad ne bi sagriješio." Bez obzira na to, mi shvaćamo da nam je u ovom trenutku potrebno oproštenje za prijestupe koje smo počinili tijekom godine.

U selihos mi tražimo od Vječnog: "Sjeti se danas zbog nas Saveza Trinaest [značajki]," što nas podsjeća da će nas taj priziv osposobiti da sa suđenja izađemo kao dobitnici.

I doista, Talmud (Roš Hašana 17b), kaže da je Vječni rekao Mošeu Rabenu: Kadgod Klal Jisroel sagriješi, nek' izvrše ovu službu predamnom i Ja ću im dati oproštenje. Talmud

navodi pasuk u Šemos (34,6), "I prođe Vječni pred Mošeom Rabenu i proglasi [Trinaest značajki]", a R. Johanan je rekao da kada one ne bi bile zapisane u samom tekstu ne bi nam bilo moguće izjaviti ovako nešto. To nas uči da se Vječni ogrnuo svojim plaštom poput hazana i pokazao Mošeu redoslijed molitava.

Sefer Me’ein HaMoed spominje da smo u prošlosti molili s Trinaest značajki, a ipak nam godina nije bila ispunjena radošću. Zašto? On razjašnjava da postoji tajni, magični ključ koji olakšava izlijevanje Trinaest značajki, a što se najbolje može ilustrirati na ovaj način.

Neka je siromašna udovica imala jednog jedinog sina kojeg je vrlo voljela. Njih su dvoje živjeli u takvoj bijedi da je dječak već u ranoj mladosti počeo svakodnevno na ulicama tražiti posao. Kada ne bi uspio, prosio bi kako bi mogao donijeti nešto hrane na stol. Bojao se jedino toga da se ne razboli. Tada ne bi mogao zaraditi ništa novaca, niti bi imao novca da ode kod liječnika.

Rabbi Dovid Goldwasser:

Jednog hladnog kišnog dana, kada nije mogao pronaći nikakav posao, počeo je kucati na vrata tražeći milostinju. Pokucao je na vrata imućnog, no škrtog, čovjeka koji mu je zlovoljno rekao: "Mlad čovjek poput tebe bi trebao raditi, a ne skupljati milostinju."

Dječak je ponizno odvratio: "Tražio sam posao ali me nitko nije htio zaposliti."

Bogataš se htio zabaviti pa mu je rekao: "U redu, ja ću te zaposliti. Ako budeš čitave noći stajao do grla u vodi uz obalu rijeke, dat ću ti deset zlatnika."

Mladić je pristao i vratio se kući da kaže svojoj majci za dogovor koji je sklopio. Žena se razumljivo zabrinula za zdravlje svoga sina. Vani je bilo vrlo hladno i dječak se mogao teško razboljeti. Bilo kako bilo, sin ju je uvjerio da njihovo preživljavanje ovisi o tom novcu.

Majka se preko volje složila s time i otpratila ga do obale rijeke. Dok se on pripremao da uđe u vodu, žena je sakupila nešto granja da zapali vatru, koju je doduše ubrzo ugasio snažan vjetar. Škrtac se isto spustio do rijeke, umotan u težak topli kaput, kako bi se uvjerio da se dječak

drži njihovog dogovora.

Ujutro, nakon što je čitave noći stajao u mrzloj rijeci, mladić je izašao iz vode, obukao svoj kaput i pokucao na vrata doma onog bogatog čovjeka.

"Što želiš u ovako rano jutro?" zarežao je bogataš.

"Došao sam po svojih deset zlatnika," rekao je mladić.

Škrtac mu je bahato odvratio: "Ništa nećeš dobiti. Nisi se držao dogovora. Tvoja majka je zapalila vatru da te grije. To baš nije bilo pametno!"

Užasnut, mladić je smjesta otrčao seoskom sucu i ispričao svoju nesretnu priču. Sudac je pozvao bogataša koji je samouvjereno odgovorio na poziv, smatrajući da ima valjan razlog kojeg se neće moći pobiti.

Nakon što je saslušao obje strane, sudac je naložio svom poslužitelju da donese vode za kavu. "Uzet ćemo pauzu da zakuhamo vodu i popijemo kavu, i onda ću iznijeti svoju presudu," objavio je sudac. Poslužitelj je, kako i treba, stavio lonac s vodom pored vatre.

Petnaest minuta kasnije voda još nije bila zakuhala. Nestrpljiv, bo-

gataš je počeo grditi čovjeka: "Ova se voda nikada neće zagrijati. Ako želiš da voda zakipi moraš je staviti nad vatru, a ne pored nje."

"Tako je to?" rekao je sudac. "A ti misliš da je slabašna vatrica na pijesku zagrijala čovjeka koji je stajao do grla uronjen u ledenoj vodi čitave noći?"

"Ne samo da presuđujem da ćeš mu dati deset zlatnika koje si mu obećao, već udvostručujem tu svotu zbog muke kojoj si ga izložio," napomenuo je sudac.

Trinaest značajki zrake su svjetla i topline, ali njihova moć djeluje samo na onu osobu koja ih prihvaća. Nakon što je Židovski narod sagriješio sa Zlatnim teletom, činilo se da je sve izgubljeno. No Vječni je ipak obećao Klal Jisroelu da će "vršenje službe Trinaest značajki," ne samo njihovo izgovaranje, uvijek uroditi blagoslovom i izbavljenjem. To je definirano u Talmudu (Šabos 133b): "Budite poput Njega: Kao što je On milostiv i milosrdan, tako budite i vi milostivi i milosrdni," ili (Šabos 151b), "Onome koji je milosrdan prema drugima, Nebesa iskazuju milosrđe."

Naši učenjaci pišu da obično nije dopušteno na jom tov iznositi molbe Vječnom, čime bi se onemogućila molitva Trinaest značajki. Objašnjava se, međutim, da mi ne tražimo Vječnog izravno za oproštenje, već zapravo izražavamo svoje shvaćanje da čovjek i pokajanje može postići ugledajući se u puteve Vječnog.

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Tajni ključ

Berel Wein:

Pouke Roš hašane

Pred nama je 5784. godina. Kao i kod svake Nove godine, svakog novog početka, svakog novorođenog djeteta i pokrenutog projekta mi u nju polažemo velike nade i očekivanja. Nadamo se i molimo se za novu godinu spokojstva i mira, uspjeha i zdravlja, i našeg emocionalnog i duhovnog rasta. Većina od nas već je i prije gajila mnoge takve nade i, istini za volju, nisu baš sve nove godine ispunile naša očekivanja i naše nade.

No, to nas ne smije spriječiti da se nadamo kako će ova nova godina ispuniti ta naša velika očekivanja. Jedna od tajnih prednosti naše proslave dolaska nove godine na Roš hašanu je poklon koji dobivamo: okrećemo novu stranicu u svojoj knjizi života. Dočekujući novu godinu izjavljujemo: "Neka kraju dođu nesreće prošle godine, i sada nek' započnu blagoslovi nove godine."

Sposobnost da se prebrodi prijašnje nevolje i neuspjehe, i krene dalje u životu jedan je od bitnih sastojaka Židovskog života, života koji je usmjeren ka svetosti i vječnosti. Kralj Salomon nas uči u Izrekama: "Pravedan čovjek može pasti sedam puta, ali on ustaje!" I pravedni i manje pravedni padaju. To je stanje u ko-

jem se ljudi nalaze - krhko, nedosljedno i nesavršeno.

Međutim, pravedna se osoba uvijek podiže i kreće s novim početkom. On ili ona odbija potonuti u potištenost stanja u kojem se našao/la, dok oni koji nisu pravedni na kraju više ne pokušavajte sami sebe podići iz vlastite jame očaja i grijeha. Ova snažna poruka definicije pravednosti, i njene različitosti od zla, jedna je od glavnih pouka Roš hašane i dolaska nove godine.

Druga važna pouka koju nas uči početak nove godine je vrednovanje samog vremena. Dolazak nove godine dramatično usmjerava naše umove na razmišljanje kako vrijeme brzo prolazi. Pa kao da je bilo jučer kada je došla nova 5783. godina! Gdje li su nestali njeni dani i kako je tako brzo prošla?

Naš učitelj Moše u svojoj je molitvi, kao što je zabilježeno u Psalmima, skrušeno prokomentirao da i sam život brzo proleti. I uistinu je tako. Vrijeme je nezamjenjiv element ljudskog postojanja. Ono ima jedinstvenu i samo sebi svojstvenu vrijednost. Vrijeme je najmoćniji alat dostupan ljudima za postizanje ciljeva i samoostvarenje. Ono je isuviše dragocjeno da bi ga se namjer-

no potratilo.

Nije na nama da riješimo sve probleme, sredimo sve situacije, ispunimo sve uzvišene ciljeve za svog života. Nemamo na raspolaganju dovoljno godina da sve to ostvarimo. Ipak rabini su nas podučili da nas to ne oslobađa naših obaveza da to nastojimo učiniti. Shvaćajući ograničenja koje nam vrijeme nameće, te koristeći se vremenom koje smo dobili za vlastiti duhovni i emocionalni napredak, za izgradnju života i društva u skladu s Torom, te za pomaganje, podršku i osnaživanje naših bližnjih Židova, mi svijetom širimo poruke koje donosi dolazak nove godine. Nova godina je pravovremeni podsjetnik na vrijednosti samog vremena.

Dolazak nove godine također nas uči i kako je sve u životu neizvjesno. Naš je suvremeni svijet proizveo široko polje stručnjaka za svaki vid postojanja na ovoj planeti. Ipak, bez obzira na to koliko nam se činilo da znamo i koliko nam jasnu budućnost zacrtali naši stručnjaci, mi stalno bivamo zavedeni događajima koji ne samo da su nepredvidivi već su u mnogo slučajeva i nezamislivi.

Uvijek bivamo primorani da pokleknemo zbog svog oholog sve-

Rabbi

znanja i poniženi onime još nepoznatim i nepredviđenim. Nova nas godina tjera da se bavimo svojim dušama i našim Stvoriteljem. Ona priznaje, da se tako izrazim, sveprisutnu B-žju ruku koja upravlja našim osobnim i javnim životom. I opet, ona ukazuje na jednu te istu pojavu naše nemoći, a također i naše odgovornosti. Bez B-ga čovječanstvo je osuđeno na prazninu i ništavilo. No, bez ljudskih nastojanja i ostvarenja, B-žje će djelo stvaranja ostati kao mrtvorođeno dijete, prazno i pusto.

Nova Godina naglašava ovo B-žansko partnerstvo između Stvoritelja i Njegovih stvorenja, između onog što je sveto i vječno, i onog što je nužno svjetovno i obično. Dok otpočinje nova godina mi, da tako kažem, predajemo svoj godišnji izvještaj o ovom partnerstvu svom vječnom partneru. Neka nova godina bude godina blagoslova za sav Izrael, pojedinačno i kolektivno.

Naučiti kako gubiti

Nedavno sam pročitao članak u kojem se našao intervju s poznatim i nadarenim igračem američkog bejzbola. Većina sportaša kada ih pitaju ili intervjuiraju za medije gotovo poput robota odgovara klišejima i lijepim frazama, koje apsolutno ništa ne znače. Ovog su sportaša u intervjuu upitali koju je značajnu dobrobit stekao svojom karijerom u bejzbolu. Umjesto uobičajenog odgovora o timskoj suradnji, postavljanju ciljeva, fer natjecanju i drugim takvim plemenitim idejama, ovaj je sportaš odgovorio da je, nakon 15 godina profesionalne bejzbolske karijere, najveća lekcija koju je naučio bila kako gubiti.

Većina ljudi očekuje da postoji neka čarobna formula koja će ih naučiti kako da pobjeđuju. Međutim, u životu, kao i u bejzbolu, zapravo se

uči o tome kako gubiti tako da čovjek na kraju, u ukupnoj perspektivi igre života, može pobijediti. Od naše najranije dobi mi uistinu treniramo kako gubiti. Bez obzira koliko dijete bilo razmaženo, ono će se svejedno suočiti s brojnim situacijama gubitka i uskraćivanja, kod kuće, u školi i na igri.

U mojim djetinjim danima, sjećam se da je najveća uvreda koju se moglo dobiti od djece iz razreda ili suigrača bila da ne znaš gubiti. Nekako, duboko u nama postoji svijest, pa čak i želja da se gubi plemenito i pošteno. Zapravo, čitava ljudska psihologija objavljivanja onoga što se smatra moralnom pobjedom temelji se na ideji da je mnogo puta izgubiti važnije i vrednije od pobjede.

U dugoj povijesti, židovski narod svakako bi se prije mogao ubrojati u gubitnike, nego u pobjednike. Nijedan narod nije imao tako tešku i bolnu povijest kao Židovi. Većinu svoje povijesti proveo je prognan iz svoje domovine i raspršen diljem svijeta. Progon i diskriminacija, siromaštvo i stalna nesigurnost bili su sudbina koju su Židovi prihvatili. Ipak, židovski narod je ostao neobjašnjivo optimističan u vezi svoje konačne budućnosti i ostao najutje-

cajniji u pitanjima i evoluciji civilizacije. Iako nismo pobijedili u materijalnom i teritorijalnom smislu, mi smo se smatrali pobjednicima na području duha i ljudskog napretka.

Igrači bejzbola u 65 do 75 posto slučajeva nemaju uspjeha. Ipak, njihov uspjeh je kada iz tog iskustva nauče zašto nisu uspjeli i što mogu učiniti kako bi pokušali ispraviti taj neuspjeh koji igru čini tako fascinantnom i dramatičnom.

Izraelski proroci uvijek naglašavaju propuste židovskog naroda i upozoravaju ih da preispitaju te neuspjehe i uče iz njih. Ako ćemo se baviti jedino svojim pobjedama i trijumfima to će nas dovest samo do toga da postanemo arogantni, oholi i na kraju do najvećih razočaranja i obmana. Kroz riječi proroka Izraela nalazimo detalje naših nedostataka i naših promašenih napora, tako da te pogreške ne ponavljamo u budućnosti.

Jedna od velikih pouka u gubljenju je sposobnost da uvidimo i prihvatimo činjenicu da smo izgubili. Na taj način, mi krećemo dalje i pravimo potrebne prilagodbe kako ne bismo postali serijski gubitnici.

Gmar hatima tova

(nastavak s 18. stranice) Rabbi Berel Wein: Pouke Roš hašane

Rabbi Lord Jonathan Sacks zt”l:

Zašto biti Židov?

Posljednjih dana svoga života Mojsije obnavlja savez između B-ga i Izraela. Čitava knjiga Devarim prikaz je saveza – kako je došlo do njega, njegovih uvjeta i okolnosti, zašto je on u srži identiteta Izraela kao am kadoša, svetog naroda, i tako dalje. Sada nastupa trenutak samog obnavljanja, neka vrsta nacionalnog referenduma.

Mojsije, međutim, pazi da ne ograniči svoje riječi na one koji su stvarno prisutni. Pred smrt, on želi osigurati da niti jedno buduće pokoljenje ne može reći: "Mojsije je učino ovaj zavjet s našim precima, ali ne i sa nama. Mi nismo dali svoj pristanak. Nas zavjet ne obavezuje." Da bi to spriječio on izgovara slijedeće riječi: I ne sklapam danas ovaj savez i ovu zakletvu samo s vama nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred VJEČNIM, B-gom našim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama. (Pnz. 29,13-14)

Kao što ističu komentatori, izraz "svaki koji danas nije ovdje" ne može se odnositi na Izraelce koji su živjeli u to doba, pa se zadesilo da su bili negdje drugdje. Na njih se to ne može odnositi jer je tamo bio okupljen čitav narod. On jedino može označavati "naraštaje koji još nisu rođeni." Savez obavezuje sve Židove od toga dana do danas. Kao što Talmud kaže: mi smo svi mušba ve-omed me-har Si-nai, unaprijed zaprisegnuti od Sinaja (Joma 73b, Nedarim 8a). Pristajući da budu B-žji narod, podvrgnuti B-žjim zakonima, naši su preci obavezali i nas.

Evo jedne od najosnovnijih činjenica u vezi judaizma. Izuzev onih koji su se preobratili na judaizam, mi ne izabiremo da budemo Židovi. Mi se rađamo kao Židovi. Postajemo punoljetni, odgovorni prema zakonima i odgovorni za svoje postupke, u dobi od dvanaest godina za

djevojčice i trinaest godina za dječake. No mi smo dio saveza od rođenja. Bat ili bar micva nisu "krizma." Oni ne uključuju nikakvo svojevoljno prihvaćanje Židovskog identiteta. Taj se izbor dogodio prije više od tri tisuće godina, kada je Mojsije rekao "I ne sklapam danas ovaj savez i ovu zakletvu samo s vama nego i sa… svakim koji danas nije ovdje s nama," što znači sa svim budućim generacijama, uključujući nas.

Ali kako to može biti? Nesumnjivo je temeljni princip judaizma da nema obaveze bez pristanka. Kako možemo biti obvezni prema nekom sporazumu u kojem nismo imali udjela? Kako možemo biti podvrgnuti savezu na temelju odluke donesene davno ranije od naših davnih predaka?

I učenjaci su, na kraju krajeva, postavili isto pitanje u vezi generacije iz pustinje u dane Mojsija, koji su doista bili tamo i dali svoj pristanak. Talmud nam je natuknuo da oni nisu u potpunosti imali slobodu reći Ne. "Sveti, da je blagosloven, držao je goru nad njima poput bureta i rekao: Ako kažete Da, sve će biti u redu, no ako kažete Ne, ovo će postati vaše groblje" (Šabat 88b). Na ovo je, R. Aha bar Jaakov rekao: "Ovo čini temeljni prigovor legitimnosti saveza." Talmud odvraća da mada sporazum nije bio u potpunosti slobodan u to doba, Židovi su svojevoljno potvrdili svoj identitet u dane Ahašvera, kao što donosi Knjiga o Esteri.

Ovo nije mjesto da raspravljamo o tom odlomku, no osnovna poanta je jasna. Učenjaci su čvrsto vjerovali da sporazum mora biti svojevoljan da bi bio obavezujući. Pa ipak, mi nismo dali pristanak da budemo Židovi. Mi smo, većina od nas, rođeni kao Židovi. Mi nismo bili tamo u dane Mojsija kada je sporazum

sklopljen. Mi tada još nismo postojali. Kako nas onda može taj savez obvezivati?

To nije nevažno pitanje. To je pitanje ka kojem su usmjerena sva ostala pitanja. Kako se može Židovski identitet prenijeti s roditelja na dijete? Da je Židovski identitet bio samo rasno ili etničko pitanje, mogli bismo to razumjeti. Od svojih roditelja nasljeđujemo mnogo toga –najočiglednije svoje gene. Ali biti Židov nije genetska okolnost, to je niz vjerskih obaveza. Postoji halahičko načelo: zakhin le-adam šelo befanav: "Možete dodijeliti dobrobit drugome i bez njegovog znanja ili pristanka." I mada je biti Židov bez ikakve sumnje povlastica, ono je u neku ruku i obaveza, ograničavanje našeg raspona legitimnih odluka. Da nismo bili Židovi, mogli smo raditi na šabat, jesti nekošer hranu, i tako dalje. Vi možete dodijeliti prednost, ali ne i obavezu, nekome bez njegovog pristanka.

Ukratko, ovo je pitanje nad pitanjima Židovskog identiteta. Kako možemo imati obavezu prema Židovskom zakonu, bez donošenja vlastite odluke, samo time što su se naši preci obavezali u naše ime?

U mojoj knjizi "Radical Then, Radical Now" (Radikalno nekada, radikalno i sada, u Americi objavljenoj pod naslovom "A Letter in the Scroll" – Slovo u svitku) istaknuo sam koliko je fascinantno istraživati kada i gdje je to pitanje bilo postavljano. Usprkos činjenice da o njemu sve ovisi, ono nije bilo često postavljano. Židovi uglavnom nisu postavljali to pitanje. Zašto biti Židov? Razlog je bio očit. Moji roditelji su Židovi. Moji djedovi i bake bili su Židovi. Stoga sam i ja Židov. Identitet je nešto što većina ljudi u većini razdoblja uzima zdravo za gotovo.

No, međutim, ono se postavljalo tijekom babilonskog izgnanstva. Prorok Ezekiel Kaže: "ono što vam je na umu nikada se neće dogoditi – pomisao: ‘Hajde da budemo poput drugih naroda, poput plemena svijeta, i klanjamo se drvu i kamenu.’" (Ez. 20,32) Ovo je prvi nagovještaj da se Židovi aktivno nastoje odreći svog identiteta.

To se ponovo dogodilo u rabinsko doba. Poznato nam je da su u drugom stoljeću prije naše ere postojali Židovi koji su bili helenizirani, koji su htjeli biti Grci, a ne Židovi. Bilo je i drugih koji su za rimske vladavine težili da postanu Rimljani. Neki su se čak podvrgnuli operaciji poznatoj kao epispazam kako bi poništili učinke obrezivanja (na hebrejskom je to poznato kao mešukhim) da bi tako prikrili činjenicu da su Židovi.

Treći se puta to dogodilo u Španjolskoj u petnaestom stoljeću. Tu nalazimo dva biblijska komentatora, R. Isaac Arama i R. Isaac Abarbanela, kako postavljaju upravo ono pitanje koje smo i mi postavili, kako zavjet može danas obvezivati Židove. Razlog zbog kojega su ga oni postavili, a raniji komentatori nisu, bio je to što je u njihovo vrijeme –između 1391. i 1492. – postojao ogroman pritisak na španjolske Židove da pređu na kršćanstvo, te je gotovo trećina njih to bila i učinila (na hebrejskom ih se naziva anusim, na španjolski conversos, te pogrdno marranos, "svinja"). Pitanje "Zašto ostati Židovom?" bilo je zbiljsko.

Odgovori su bili različiti u različita vremena. Ezekielov odgovor bio je netaktičan: "Tako Ja živ bio, objavljuje Vječni B-g, doista ću moćnom šakom i rukom ispruženom, i gnjevom izlivenim Ja biti kralj nad vama." Drugim riječima, Židovi mogu pokušati izbjeći svoju sudbinu, no neće uspjeti. Čak i protiv vlastite volje znat će se za njih da su Židovi. Tragično je što se to upravo dogodilo za vrijeme dviju

velikih asimilacija, u Španjolskoj u petnaestom stoljeću, te Europi tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljeća. U oba ova slučaja rasni antisemitizam se odupro tome, te su Židovi i nadalje bili progonjeni.

Naši su učenjaci na mističan način dali odgovor na ovo pitanje. Rekli su da su čak i duše Židova nerođenih u to vrijeme bile prisutne na Sinaju i potvrdile zavjet (Izlazak Raba 28,6). Drugim riječima, svaki Židov/ka dao je svoj pristanak u dane Mošea, čak i ako tada još nije bio rođen. Demistificirajući ovo, možda su učenjaci mislili da u samom središtu svog srca čak i najasimiliraniji Židov zna da je on ili ona još uvijek Židov. Izgleda da je to bio slučaj s ličnostima poput Heinricha Heinea i Benjamina Disraelija, koji su živjeli kao kršćani ali su često pisali i razmišljali kao Židovi.

Španjolski komentatori iz petnaestog stoljeća smatrali su ovaj odgovor problematičnim. Kao što je Arama rekao, mi smo, svaki od nas, i tijelo i duša. Kako je onda opravdano reći da su naše duše bile prisutne na Sinaju? Kako duša može obvezati tijelo? Naravno, duša pristaje na savez. Duhovno, biti Židov je privilegija, a privilegiju možete nekome dodijeliti i bez njegovog pristanka. No što se tijela tiče, zavjet je opterećenje. On uključuje sve vrste ograničenja tjelesnih užitaka. Stoga, ako su duše budućih generacija bile prisutne no ne i njihova tijela, to ne bi predstavljalo pristanak.

Radikalno nekada, radikalno i sada je moj odgovor na to pitanje. No možda postoji i jednostavniji odgovor. Mi nismo slobodnom voljom dali svoj pristanak za svaku obavezu koju imamo. Postoje obveze koje nastaju rođenjem. Klasični primjer je prijestolonasljednik. Biti nasljednikom prijestolja podrazumijeva niz dužnosti i život kojim se služi drugima. Moguće je zanemariti te dužnosti. U krajnjem slučaju moguće je čak i da kralj abdicira. No nitko ne izabire da bude kraljevske krvi. To je sudbina, udes, do kojeg dolazi rođenjem.

Narod za kojega je sam B-g rekao: "Dijete moje, moj prvenac, Izrael" (Izl 4,22) zna da je član kraljevske obitelji. To može biti privilegija. To može biti teret. To može biti oboje. Čudnovata je zabluda u poslijeprosvjetiteljsko doba pomišljati da su jedine značajne stvari u vezi nas one koje sami izabiremo. Jer istina je da neke od najvažnijih činjenica o nama samima mi nismo odabrali. Nismo odabrali da budemo rođeni. Nismo odabrali svoje roditelje. Nismo odabrali vrijeme i mjesto svog rođenja. Pa ipak svaka od tih stvari ima utjecaj na to tko smo i što smo pozvani učiniti.

Mi smo dio priče koja je započela davno prije nego li smo rođeni, i nastavit će se još dugo nakon nas, te pitanje za sve nas glasi: hoćemo li nastaviti priču? Nade stotine generacija naših predaka počivaju na našoj spremnosti da to učinimo. Duboko u našoj kolektivnoj svijesti i dalje odjekuju Mošeove riječi: "I ne sklapam danas ovaj savez i ovu zakletvu samo s vama nego i sa… svakim koji danas nije ovdje s nama." Mi smo dio te priče. Mi je možemo živjeti. Mi je se možemo odreći. No to je odluka koju ne možemo izbjeći i koja sa sobom nosi nesagledive posljedice. Budućnost saveza počiva na nama.

(nastavak s 20. stranice) Rabbi Lord Jonathan Sacks zt”l: Zašto biti Židov?

Rav Kook:

Tešuva na Roš Hašanu

Glavna tema mjeseca elula i razdoblja Visokih blagdana je tešuva pokajanje i povratak B-gu. No ako pregledamo molitve za Roš Hašanu, u njima nema spomena o grijehu ili pokajanju. Ne izgovaramo niti jednu molitvu ispovijedanja grijeha, niti dajemo kakva obećanja da ćemo se popraviti. Umjesto toga, molitve za Roš Hašanu bave se potpuno drugačijom temom: čitav svijet prihvaća B-žji suverenitet. Kako se ta težnja uklapa u općenitu temu ovog razdoblja tešuve?

Iz mojih tjesnaca

Prije puhanja u šofar na Roš Hašanu, mi molimo slijedeće retke iz Psalama:

"Iz tjesnaca svojih zazvao sam B-ga. On mi odgovori, i postavi me u široko prostranstvo." (Psalmi 118,5)

nama samima, koji nas guše. No, uz B-žju pomoć mi možemo pobjeći u "široka prostranstva." Osjećaj da smo zatočeni se ublažava i naš se emocionalni stres smanjuje.

Ovo širenje od uskog do prostranog također je i dobar fizički opis glavnog predmeta micve za Roš Hašanu šofara, koji se malo pomalo širi od uskog usnika do širokog otvora.

Od pojedinca do Zajednice

Rav Kook, međutim, nije objašnjavao to širenje od uzanog do širokog u psihološkom smislu. Umjesto toga, on je to uspoređivao s kontrastom između prat i klal, pojedinca i kolektiva. Postoje uski, osobni problemi pojedinca. A postoje i šire, opće brige zajednice i naroda.

stojbinu, obnavlja svoj jezik, kulturu i vjerovanje. A čitav svijet ide naprijed kada uči prepoznati B-žju moralnu vladavinu i Njegov suverenitet.

Tešuva se odvija na mnogo razina. Svi mi nastojimo ispraviti svoje vlastite mane i propuste. Nacija također vrši tešuvu kada se vraća na svoju po-

Redak počinje s uzanim tjesnacima, a završava širokim prostranstvima. Što su ti tjesnaci? To su naši uznemireni osjećaji neuspjeha i razočaranja u ■

Šofar, svojim oblikom koji se postupno širi, metafora je ovih sve širih krugova pokajanja i duhovnog napretka. No, redoslijed je od velikog značaja. Naša pojedinačna tešuva mora se dogoditi prije univerzalne tešuve klala Tijekom mjeseca elula, zaokupljeni smo ispravljanjem svojih osobnih mana i pogrešaka. No na Roš Hašanu naš se vidokrug širi. Mi čeznemo za tešuvom Židovskog naroda i konačnim popravljanjem čitavog svemira. Mi težimo "da usavršimo svijet pod vladavinom Svemogućeg, kada će cijelo čovječanstvo zazvati Tvoje Ime" (iz molitve Alejnu u Musafu na Roš Hašanu). Od uzanih tjesnaca osobnih ograničenja, mi malo po malo dolazimo do širokih prostranstava univerzalnog savršenstva.

stranica 22 DivrejTora

Rastimo svakoga dana

Dani i godine

"Strah B-žji produžava dane, dok su godine zlih prekratke." (Izreke 10,27)

Tema moje knjige "Living Each Day" naglašava važnost življenja dan po dan.

Rabbi Samson Raphael Hirsch ovako komentira gore navedeni redak: "B-gobojazan čovjek živi na razini dana, dok osoba koja ne drži zakon živi na razini godine; pa ipak,

niti godine nisu dovoljne da joj donesu ispunjenje njezinih planova. Trud b-gobojaznog čovjeka, njegovo vjerno poštivanje b-žanskih zapovijedi, može se uspješno ostvariti svakog pojedinog dana. Svaki dan kojeg je proživio vjerno poštujući Toru, za njega je dobitak. Kada je to ostvario, on to može upisati u kalendar svog života on nije živio uzalud. On broji dane, a ne godine."

"Međutim, osoba koja ne drži do zakona, nalazi vrijednost svog života samo stjecanjem izvana. Takve

dobiti svoju punu vrijednost stječu izložene zrakama svjetovnog sunca, i potrebne su godine da bi se razvile. Dani, stoga, nemaju važnosti za osobu koja ne drži do zakona; ona broji samo godine. Ali niti godine nisu dovoljne da joj donesu ostvarenje njenih bujajućih osobnih težnji."

Otpočnimo živjeti novu godinu svakoga dana vjernim poštivanjem b-žanske volje.

Neka vas B-g blagoslovi zdravljem, napretkom i istinski sretnom novom godinom.

Je li svemir živ? Mudraci drže da on pulsira duhovnom energijom. Taj "puls" je ritam B-žanske životne sile koja neprekidno nanovo stvara sve postojeće. Mudraci o tome govore kao o protoku energije koja potječe od B-ga koji je beskrajem udaljen od tog istog svemira. Duhovna energija napaja životom sve što se u njemu nalazi – galaksije, solarni sistem, naš planet Zemlju, svaku životinju ili pticu, svaki list i svako sićušno zrnce pijeska – sve ih održava na životu.

Ovo hasidsko učenje pomaže nam da shvatimo koncept Roš hašane, Nove godine. Životna sila nije stalno i nepromjenjivo strujanje; ona je pulsiranje. Tako na Roš hašanu, godišnjicu Stvaranja, od B-ga prema svijetu dolazi do novog prodora životne sile. Mudraci nam kazuju da svake nove godine to dolazi s više razine svetosti od prethodnog. U okvirima duhovnosti to znači da je svaka godina istinski "nova". Nove su mogućnosti, nova neistražena sredstva.

Koja je uloga Židova u tom procesu?

Židovsko učenje nam kaže da je svrha postojanja

duhovne prirode: stvoriti u ovom našem svijetu B-gu prebivalište. To znači: učiniti da svaki detalj života bude izraz i odraz B-žje svetosti. Na židovskom narodu je odgovornost da pokuša to ostvariti. Učenja Tore uputstvo su Židovima, a naposljetku i čitavom čovječanstvu, kako živjeti, a da to življenje bude izraz dobrote i svetosti.

Roš hašana je doba kad se svaki Židov prisjeća tog zadatka. Okrećemo se B-gu s dubokim osjećajima u sebi i iznova mu se obvezujemo. Mi ćemo biti njegov narod, a On će biti naš B-g. U novom svijetu Nove godine, nastojat ćemo izvršiti naš sveti zadatak. Istodobno tražimo od B-ga da nam dâ sve što nam treba kako bismo to izvršili u veselju i sreći.

Neka strujanje novog života ove Roš hašane donese mir, med i mlijeko, zdravlje i napredak čitavom židovskom narodu u Izraelu i diljem svijeta. I neka blagostanje židovskog naroda donese mir i veselje čitavom čovječanstvu, čime će se ispuniti posljednji cilj Stvaranja.

Prevela Dolores Bettini

Dr. Tali Loewenthal:

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Rabbi Yaakov Menken:

Budite nova osoba

Jom HaDin, Dan Suda, brzo se približava. To je velik i strašan dan. I iskreno, pisati o tome je teška i strašna odgovornost. Kako pisati, nadahnjivati, podizati, o onome što je istovremeno veličanstveno i zastrašujuće - pogotovo kad sam i ja jedva spreman?

Dakle, tražio sam što reći. I tada mi je rabin Label Lam poslao vlastiti Dvar Torah koji je pripremio za cirkularno slanje DvarTore, i podsjetio me na sljedeće:

"Na Roš Hašanu, Glavu godine, u liturgiji se uopće ne spominju prijestupi iz prošlosti. Niti se od nas ne traži da donesmo odluke za budućnost. Naši učenjaci kažu nam da se u trenutku kada se oglasi šofar, vrši velika smotra vojske i nutrina srca je otvorena za pregled."

Na neki način ovaj mi je odlomak bio zraka pojašnjenja. Možda sam shvatio da ono što mi trebamo učiniti - ono što ja trebam učiniti - na kraju krajeva i nije tako teško.

Teško je "učiniti tešuvu", vratiti se B-gu i napustiti prekršaje, posebno nakon što su nam postali navikom. Morate raditi na tome da se svaka promjena na bolje ne preokrene natrag, kako biste osigurali da se stari obrasci ne vrate. To je zastrašujuće! Kako mogu obećati B-gu, kako mogu obećati i sam sebi, da su ti dani prošli?

To nije Avoda, služba, posao, za Roš Hašanu.

Na Roš Hašanu u Tori čitamo da je B-g dao Sari sina Jichaka. Kad je Sara vidjela Jišmaela, Avrahamova i

Hagarinog sina kako se "igra" s njim, rekla je Avrahamu da mora otjerati Jišmaela iz njihove kuće. B-g je rekao Avrahamu da mora poslušati Saru - i Hagar i Jišmael su bili odstranjeni.

Kakve su to bile igre koje je Jišmael "igrao?" Prema Midrašu, počinio je teške grijehe idolopoklonstva, preljuba i ubojstva. Drugo objašnjenje je da se pretvarao da se igra s Jichakom, ali ga je namjeravao probosti strijelama kako bi bio jedini Avrahamov sin.

Ipak, kada su Hagar i Jišmael otišli u pustinju i ostali bez vode, Hagar je napustila svoje dijete da ga ne bi gledala kako umire – on se pokajao. Požalio je zbog onoga što je učinio.

I anđeo B-žji došao je k Hagar i rekao: "Ne boj se, jer je B-g čuo djetetov glas, kakav je sada."

kvog kakav je sada i spasit će mu život.

Imat ćemo puno posla. Morat ćemo se pobrinuti da se naše samopoboljšanje ne pretvori u tip "novogodišnjih odluka" poput onih u šali sekularne zajednice da se prekinu već 2. siječnja.

Ali to danas nije naš posao. Naš je posao jednostavno osigurati da kad dođe naš red, kada nas B-g pogleda na Dan suda, da ono što vidi bude netko tko je predan da čini ispravne stvari.

Ne znam kako ću to učiniti Ne znam kako ću uspjeti "novoga mene" pretvoriti u trajnu promjenu. Ali danas se neću brinuti zbog toga. Danas ću jednostavno biti ta nova osoba.

Je li to zastrašujuće? Naravno. Ali također je i izuzetno uzbudljivo.

Neka bismo svi odmah bili upi

Pokaži prstom na sebe. Na što si pokazao? Jesi li ti određeni dio tijela? Tko si ti? Ovo je jedno od najjednostavnijih, ali najsofisticiranijih pitanja koje si čovjek može postaviti, a Nova je godina sjajno vrijeme za početak.

Središnja zapovijed Roš Hašane i biblijski naziv – םוֹמ ד ָעהתּ je bit koja predstavlja dan oglašavanja terua (Bamidbar 29,1; Vajikra 23,24). U definiranju pojma terua, koji proizlazi iz šofara, Talmud (Roš Hašana 33b) ga prevodi kao jevava, jecanje ili uzdisanje. Ovo je izvedeno iz priče u Šoftim (5,28), u kojoj je poganski vojskovođa po imenu Sisera krenuo u rat s Izraelcima te bio poražen i ubijen. Siserina majka je gledala kroz prozor, čekajući sinovljev povratak, i plakala (vatejabev). Tosafot (Roš Hašana 33b) citira običaj da se na Roš Hašana oglasi ukupno 100 puhanja u šofar koji se podudaraju sa 100 krikova koje je ona ispustila dok je uzaludno čekala svog sina.

Razlog zbog kojeg je ona jecala čini se očitim – zamislite da čekate voljenu osobu i ne znate hoće li se ikada vratiti. Sjećam se kad nas je moj brat nazvao iz vojske da nam

javi kako će nekoliko dana biti bez telefona. Sjećam se kada sam tražio izgubljeno dijete iz naše zajednice zajedno s tisućama drugih. Užasan je to osjećaj.

U nemogućnosti učiniti bilo što po pitanju povratka svog sina, Siserina je majka ispusti grleni krik jer je to bilo sve što je mogla učiniti. To je onaj slomljeni zvuk šofara, molba iz očaja koja seže da se probije u nebo tražeći pozitivan ishod.

Možda u ovoj priči postoji još nešto što zadire u samu srž onoga što šofar predstavlja. Nikada nam nije rečeno ime Siserine majke. Nikada nam nije rečeno što je radila ili kakva je osoba bila. Umjesto toga, ona se spominje samo po asocijaciji, što možda sugerira da ona nema istinski neovisan identitet izuzev njezine povezanosti sa sinom. Stoga, kada izgubi sina, ona gubi jedini osjećaj identiteta koji je ikada poznavala i plače od bola.

Ona metaforički gleda kroz prozor i ne vidi svog sina s druge strane. Ona vidi proziran odraz sebe. Ja kojeg nije u potpunosti prepoznavala izvan konteksta svog sina. Kad bismo pokušali dotaknuti svoj odraz u vodi, on bi se izgubio, i ako bi-

smo posegnuli za odrazom u prozoru, on uvijek ostaje nedostižan. Odraz je jednostavno prazna, nematerijalna slika. Ovo simbolizira percepciju Siserine majke o sebi bez njenog sina. Nju je uvijek definirao netko drugi i pomisao da će to izgubiti bila je zastrašujuća.

Većinu ljudi definira nešto drugo umjesto njihove suštine. Netko tko je uspješan u sportu, glazbi ili umjetnosti može biti definiran tim talentom umjesto da to bude samo jedan izraz onoga što on jest. Kad to izgubi, često dolazi do egzistencijalne krize – tko sam ja sada? Sjećam se bliskog prijatelja koji je bio fantastičan nogometaš prije nego što je ozlijedio nogu i više nije mogao igrati. Suočio se s velikim pitanjem – što sad? Netko drugi čiji se identitet temelji na drugoj osobi suočava se s istim pitanjem kada se ta veza prekine.

Mi se često klasificiramo prema poslu ili tituli ili vezi s rođakom. Međutim, ako je naš unutarnji identitet izgrađen na nečem vanjskom, na nas duboko utječe kad se to vanjsko promijeni. Ovo jedinstveno razdoblje političke neizvjesnosti, Covida-19 i drugih globalnih nestabilnosti natjeralo je mnoge da preispitaju osnovne pretpostavke, što će nedvojbeno iznuditi drugačiju Roš Hašanu.

Vapaj šofara, poput onog Siserine majke, poziva nas da se zapitamo tko mi zapravo jesmo – što nas čini takvima kakvi jesmo i kako ćemo se u Novoj godini usredotočiti na ono što pridonosi osobi kakvi doista želimo biti. Više od trenutnog odraza koji je Siserina majka vidjela, izgradimo identitet koji je opipljiv, sadržajan i goleme vrijednosti. Tako možemo cijeniti tko smo i znati tko želimo postati.

Šana tova

Rabbi Benji Levy: Tko sam

Naučite voljeti sebe

Jedna od prepreka na putu prema duhovnosti je nevoljkost mnogih ljudi da svjesno razmišljaju o sebi. Razlog za to postao mi je jasan kada sam otišao u lječilište da bih izliječio svoju kroničnu bol u donjem dijelu leđa.

Prvog dana u toplicama smjestili su me u hidromasažnu kadu u maloj kabini. Bilo je to čisto blaženstvo. Vladao je mir i nije bilo ničega što bi taj mir narušilo. Nakon otprilike pet ili šest vrlo ugodnih minuta, izašao sam iz hidromasažne kade, govoreći bolničaru koliko je ovo bilo opuštajuće. Na moje zaprepaštenje, rekao je: "Još ne možete izaći, gospodine. Tretman zahtijeva da u kadi ostanete 25 minuta."

Vratio sam se u kadu, ali ne i u doživljaj ugode. Svaka minuta trajala je bolnu vječnost i nakon pet minuta više nisam mogao izdržati. Prilikom mog drugog izlaska, bolničar me obavijestio da ako ne obavim potrebnih 25 minuta tretmana, ne mogu nastaviti sa sljedećom fazom tretmana.

Kasnije sam razmišljao o tome što mi je bilo neugodno u tome. Bio sam siguran da je moja neugoda bila posljedica neprekidnog pritiska moje prakse: puna čekaonica hitne ambulante, prijem slučajeva 24 sata dnevno, psihijatrijska bolnica za akutna stanja s 300 kreveta za koju sam bio odgovoran. Sada sam bio privremeno oslobođen ovih silnih pritisaka, no više od pet minuta mira izgledalo mi je nepodnošljivo. Zašto?

sa sobom, prisiljeni na izravan kontakt s vlastitom osobnošću i manama karaktera koje nas muče. I tu leži poteškoća.

Bio sam potpuno sam, u apsolutnom jedinstvu sa samim sobom. Kad netko ostane sam u sobi s nekim tko mu se ne sviđa, to može biti vrlo neugodan doživljaj i čovjek jedva čeka da pobjegne od tamo. Što mi se na meni samom nije sviđalo? Zašto nisam mogao podnijeti biti u prisutnosti sa samim sobom?

Pretpostavljao sam da mora da imam neke karakterne osobine kojih bih se najradije odrekao, ali čije postojanje mogu ignorirati sve dok me ometaju razne vanjske preokupacije i podražaji. Kako sam ustrajao u svojoj introspekciji, otkrio sam da sam ljubomorna osoba, koja često nastoji impresionirati ljude. Imao sam iskušenja i porive za koje sam mislio da bi trebali biti strani istinski moralnoj osobi. Zaključio sam da bi me ljudi vjerojatno odbacili kada bi ikada otkrili kakve emocije postoje ispod ove fasade koju pokazujem svijetu. I kako bih uopće mogao zaslužiti blagoslove od B-ga ako sam uistinu nedostojna osoba?

nju dane upravo zato što u osnovi mi imamo životinjsko tijelo, podložno svim instinktima i nagonima životinjskog svijeta. Mi se razlikujemo po tome što možemo postati gospodari nad tim pobudama. Drugim riječima, otkriće životinjskih osobina u meni nije bilo razlog da sebe smatram "lošom" osobom.

Malo istraživanja s mojim pacijentima potvrdilo je moju hipotezu: mnogi ljudi doista nisu u stanju podnositi sami sebe jer gaje osjećaje negativnosti u vezi samih sebe. Njihova nelagoda sa samim sobom može biti toliko velika da koriste razne taktike, neke od njih su prilično drastične, kako bi pobjegli ili zanijekali svoj identitet onakvim kakvim ga doživljavaju.

Ovi ljudi su zapravo fini, kompetentni i simpatični ljudi. Problem je u tome što umjesto da sebe vide onakvima kakvi uistinu jesu, oni na neki način razvijaju iskrivljenu sliku o sebi i upravo ta iskrivljena slika –za koju oni pretpostavljaju da je stvarna slika o njima – postaje im nepodnošljiva.

Vješti smo u skretanju pažnje, u zabavi na ovaj ili onaj način, ali mnogi od nas ne mogu se istinski opustiti. Zabavljamo se čitanjem, gledanjem televizije, čavrljanjem s nekim, slušanjem glazbe itd. Ali biti zabavljen znači biti preusmjeren. Usmjeravanjem pozornosti na te aktivnosti odvraćamo pažnju od svega, pa tako i od sebe. Kad se otklone sve digresije, ostajemo sami ■

Tijekom ovog prilično depresivnog tijeka preispitivanja samog sebe, naišao sam na odlomak u Talmudu koji mi je omogućio da dobijem drugačiju perspektivu. Talmud objašnjava (Šabat 89a) da su nam razne biblijske zapovijedi o ponaša-

Duhovnost se odnosi na ono što je jedinstveno u ljudima i na to kako oni svladavaju svoje životinjske instinkte. To traži valjanu i točnu svijest o sebi koja može biti iskrivljena negativnim zabludama o sebi. Da bi duhovnost mogla prožeti čovjeka, njegovi aspekti ljudskosti moraju se promatrati realno i poštivati.

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Biseri hasidske mudrosti

novi

Jednoga dana dođe neki čovjek rebu Menahemu Mendelu iz Kocka i zamoli ga za savjet: "Rebe, prije nekoliko dana mi se u snu pojavio moj pokojni otac i rekao mi da ja uskoro trebam postati rebe."

Rebe ga mirno saluša i ne odgovori ništa. Čovjek je neko vrijeme čekao, pa se zahvali i izađe. Prošlo je nekoliko dana i čovjek se opet vrati po savjet: "Rebe, isti se san ponovio tri dana za redom, pa sam pomislio da trebam ozbiljnije shvatiti očev savjet."

Rebe je strpljivo sačekao da čovjek završi, a onda, ne mogavši se više suzdržati, prasne u smijeh. Čovjek nije očekivao takvu reakciju, pa ga upita: "Zaista ne mogu razumijeti što je toliko smiješno u mojim snovima?"

Rebe mu sada objasni: "Da se tvoj otac pojavio u snovima tri stotine ljudi i rekao im istu stvar, ja bih tvoje riječi shvatio jako ozbiljno. Ali da ti sam sanjaš kako trebaš postati rebe, ne shvaćam niti najmanje ozbiljno."

amislite da ste čitav život proživjeli u tamnom tunelu. Živjeli su tako i vaši roditelji, bake i djedovi, kao i njihovi roditelji, prije njih. Navikli ste na tamu i razvili potrebne vještine za opstanak. Živite takvim životom, ponekad posrćući u mraku, zatim pronalazeći nekako svoj put. U potpunosti ste se pomirili s činjenicom da je život takav i da će takav ostati u budućnosti. Međutim, vi ste čuli, ili ste čitali u nekim starim knjigama da su u neka davna vremena vaši preci živjeli na potpuno drugačijim, dobro osvijetljenim mjestima. Čuli ste da uistinu negdje na kraju tog tunela postoji svjetlo i da ne morate proživjeti čitav svoj život u tami. I pored svega toga, vi ste nekako skeptični – na koncu, ta je tama jedini život koji poznajete. Nakon što su tolike generacije proživjele u tom tunelu, možete li vjerovati nekoj staroj priči o mogućem životu izvan tunela? Pored toga, vi ste naučili kako živjeti u tami, kako se osjećati ugodno u mraku, pa zašto bi se onda izlagali riziku promjene?

Pa ipak, nešto u vama upozorava vas kako tama i nije najbolja za život. Bez obzira koliko da ste se navikli, još uvijek osjećate neki nemir i nesigurnost. Shvaćate da, premda tama može biti dio života, ona nije sam život.

I dok posrćući tražimo svoj put kroz život, svi se mi pitamo hoćemo li ikada pronaći istinsku sreću. Hoćemo li ikada u sebi pronaći mir i živjeti život ispunjen smislom, ili smo osuđeni na život ispunjen strahom i zbunjenošću? Hoće li uistinu ispravnost i dobrota prevagnuti? U suprotnom, kako ćemo sebi i svojoj djeci opravdati potrebu da se držimo moralnih i etičkih principa? Naposljetku, premda ljudska priroda žudi za višim smislom, čemu sav trud oko čestitog života, ako on ne donosi željene rezultate?

Odgovor na sva ta pitanja možemo pronaći u jednoj riječi: otkupljenje. Otkupljenje je svjetlo na kraju tunela. To znači da nam B-g kazuje kako će razlog zbog kojega je stvorio svemir biti ostvaren – da će dobro prevladati i da naši životi mogu biti ispunjeni smislom. Otkupljenje je sastavni dio B-žjeg plana, te sastavni dio ljudskog života. Naši bi životi, u nedostatku otkupljenja, uistinu bili besmisleni – beskrajna tama tunela, uz minimalnu svjesnost o alternativnom postojanju i bez nade da ikada budemo obasjani svjetlom.

~ R. Menachem Mendel Schneerson

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Ozer Bergman:

Ponosan na to što sam Židov

Na pragu smo Roš hašane, dana suda na kojem nas se pažljivo preispituje, procjenjuje, i zatim upisuje za dobru godinu (nadajmo se), i sve to u manje vremena nego što je trebalo da pročitate ovu rečenicu.

Roš hašana traje dva dana ne zato što B-gu treba toliko vremena da odgonetne što da učini za vas ili zato što je toliko vremena potrebno nekim ljudima da dovrše iznošenje svoje liste želja i molbi. Ona traje toliko dugo da vam dade vremena da dobro razmislite: Što trebam promijeniti i kako ću to učiniti? Mnogi ljudi misle da u vrijeme Roš hašane postoji korelacija između toga koliko su bili dobri (ili obećali da će biti dobri) i s koliko će ih dobara B-g obasuti.

Ovdje se ne radi o tome. Blagostanje se često dodjeljuju zlikovcima, ali se uskraćuje cadikim. Kada bi posljedice ponašanja čovjeka bile očite, ne bi bilo slobodne volje i Stvaranje ne bi poslužilo svojoj svrsi. Ali, skrećem s teme.

Svi mi moramo poboljšati svoje ponašanje, govor i stavove. Trebali bismo produbiti našu vjeru i povjerenje u B-ga, našu vjeru u sve što je kadoš (sveto) i druge naše religijske osjećaje. Ali to su umnogome samo simptomi. Da bismo ostvarili dugotrajnu tešuvu (povratak B-gu), moramo dokučiti što nedostaje u temelju

stvari.

U nekom povijesnom trenutku, B-g je predvidio da će biti neizmjerno ponosan na Židovski narod. Predvidio je da će biti neizmjerno ponosan na svakog pojedinog Židova, uključujući vas, dragi Židovski čitatelji. On je također predvidio da će biti neizmjerno ponosan na svaki vaš djelić, svakog dana. Sav taj predviđeni B-žji ponos na Židove temelj je Stvaranja. Temelj, korijen, problema je da je B-g to naslutio, ali mi nismo!

Kad napravimo inventuru svog života, vidimo što treba ispraviti: pričanje u šulu, konzumiranje hrane koja nije košer, traćenje vremena, plaćanje kamata na kredit, nepoštivanje svojih roditelja i još mnogo toga drugoga. Stoga pokušavamo pronaći strategije da svoja usta držimo zatvorenima, da budemo manje rastreseni i više učinkoviti, itd. Međutim, korijen našeg neuspjeha u pogledu Židov-

stva je to što nismo svjesni da se B-g toliko jako želi ponositi nama koje je stvorio na svijetu - i nastavlja nas stvarati!

Naša svjesnost o tome raste kada postavljamo pitanja poput: "Da li svađa s mojim bračnim partnerom ili susjedima potiče da B-g bude ponosan na mene?" "Je li moja nemarnost u držanju šabata i proučavanju Tore ponos koji je predvidio?" Razmišljanje o tome da li vaše ponašanje ili stav čine B-ga ponosnim na vas ili ne, samo po sebi čini B-ga ponosnim!

Ali to nije sve. Budući da je B-g ponosan na Židovski narod, danas postoji Sjeverna Amerika, Južna Amerika i Azija, galaksije i sve što se u njima nalazi, sve postoji.

Zbog B-žjeg ponosa na ponašanje nekog Židova danas postoji djelić današnjice.

Zahvaljujući B-žjem ponosu na drugog Židova, blagi povjetarac će pu-

hnuti negdje u Zemlji Izrael. Jeste li to shvatili?

Zbog B-žjeg ponosa na vas danas, sada postoji neki aspekt stvaranja. A zbog ponosa sutra neki će aspekti postojati sutra.

Evo još dobrih vijesti. Budući da djelić stvaranja postoji zahvaljujući Židovskom ponosu koji vi ostvarujete, B-g "ostvaruje" vas. Budući da On želi biti ponosan, On vas želi blagosloviti zdravljem i blagostanjem danas, sutra i tijekom cijele godine. Zato ispravite temelj, korijen i izazovite ponos, tada će vaši zahtjevi biti opravdaniji.

Reb Noson budi kod nas svijest o jednom temeljnom pitanju. Sav B-žji latentni ponos na nas Židove, kao nacije i kao pojedinaca, ovisi o šalomu (miru). Šalom započinje s cedakom (dobrotvornim davanjem), što uključuje davanje milostinje, posuđivanje novca bez kamata, vršenje usluga drugima, pošteno, časno i pristojno poslovanje, te spremnost na odricanje od naplate nečijeg duga da bi se očuvao mir.

Tikatevu v'teihatemu altera haim tovim u'l'šalom b'sifran šel cadikim!

Neka bi vi i vaši dragi bili odmah upisani i zapečaćeni za dobar život i mir u Knjigu Cadikim!

Prevela Tamar Buchwald

Zašto ne odete u prijevremenu mirovinu i upotrijebite svoje

vrijeme za nešto što ima više smisla?

Jednom prilikom sam razgovarao s jednim vrlo uspješnim poslovnim čovjekom. Rekao sam mu da kada bi rasprodao svoju imovinu čak i u upola njene stvarne vrijednosti, mogao bi dobiti gotovo milijardu funti, te bi uz 0.5% kamate, mogao garantirano zarađivati 4-5 milijuna funti godišnje. Ja ne bih mogao potrošiti taj novac u godinu dana čak i kad bih se potrudio. Pa zašto on onda ostaje u biznisu?!

Znao sam odgovor prije nego li mi ga je rekao, ali toliko mi je neprijatan da sam morao pitati, čisto za slučaj da nisam bio u pravu. Razmislite na trenutak, što biste vi rekli kako je glasio odgovor?

Odgovor je bio, sasvim jednostavno, da kada bi prodao svoj biznis, ne bi se imao čime baviti.

Sada razmislite o tome na trenutak. Ne bi se imao čime baviti………

Ustaje rano ujutro, odlazi u ured, koristi svoj um, svoju energiju, svoju strastvenost, svoj trud, svoje vrijeme, svoje mogućnosti za što? Da može zaraditi novac? On već

ima novaca. Da bi bio uspješan? On već jest uspješan. Ne. On čini sve to jer inače ne bi imao ništa za raditi.

Kakva je to vrsta života?

ove prostrane planete?

Nema li predivnih ideja kojima treba podučiti djecu, unuke, bilo koga tko hoće saslušati? Zar ne postoji oko nas čitavo čo-

golfa (ili bridža onda kada više niste u stanju udariti lopticu)?

Roš hašana je prema Židovskom kalendaru, Dan Suda. Više nego li je to vrijeme da nam B-g sudi, to je vrijeme da prosudimo sami sebe. Što želimo od naredne godine? Svakako da možemo više od toga da živimo da bismo radili kao ‘uspješni’ ljudi. Naravno da u svijetu kakav je naš ima toliko mnogo toga što možemo učiniti a da ima smisla. Pa zašto onda trošiti toliko svog vremena na ono što nema smisla?

Da li je naš svijet doista toliko lišen smisla?

Zar nema gladi i bolesti protiv kojih se treba boriti u Africi, prašuma za spasiti u Južnoj Americi i siromašnih ljudi kojima treba pomoći širom svijeta? Zar nema ogromnih zaliha mudrosti koje treba objelodaniti i istražiti? Nema li ljepote koju treba doživjeti u svatkom kutku

vječanstvo pojedinaca koje treba voljeti i cijeniti –da ne govorimo o onima koji su nam najbliži i najdraži?

Zar za njega stvarno nema ničega čime bi se mogao baviti? Da li uistinu živimo u tako ispraznom svijetu da je jedini način na koji možemo provesti svoje vrijeme zarađivanje novca ili igranje

Predlažem vam da za ovu Roš hašanu odlučite da u nadolazećoj godini provedete više vremena s obitelji, više vremena u davanju drugima, više vremena u stjecanju mudrosti, više vremena na duhovne težnje. To su stvari koje su važne u životu. Nemojte ih potisnuti u stranu kako biste radili stvari koje, ako ćemo biti okrutno iskreni, samo popunjavaju prazninu između rođenja i smrti.

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Neka bi vam židovska Nova godina donijela mnogo radosnih događaja na koje ćete moći prigovarati Godina

Rabbi Yissocher Frand:

Jedinstvenost presude na Roš Hašanu

Druga mišna u traktatu Roš Hašana

uči: "Na Roš Hašanu svi koji su došli na svijet prolaze pred Njim (da prime presudu) kao bnei maron" (kada se prebrajaju ovce). Međutim, Gemara tamo navodi mišljenje "Čovjeku se sudi svakodnevno" [Roš Hašana 16a]. Na prvi pogled, ova su dva mišljenja u suprotnosti. Očito, suđenje se događa ili jednom godišnje ili na dnevnoj bazi. Čini se da se ova dva mišljenja međusobno isključuju.

Rav Eizele Charif pokušava pomiriti ove tvrdnje uvođenjem koncepta da u stvarnosti postoje dvije vrste suđenja. Na početku godine čovjeku je određeno da ima stanovite mogućnosti, određeni status, i određene fizičke i materijalne karakteristike. Status quo za narednu godinu se određuje na Roš Hašanu. Međutim, ova "osnovna odrednica" može se mijenjati – na bolje ili na gore –ovisno o postupcima date osobe tije-

kom godine.

Međutim, kada mi pristupamo novogodišnjem sudu, ne postoji status quo. Mi ne dolazimo Svemogućem uz pretpostavku zasnovanu na vjerojatnosti onog što je bilo (hazaka d'm'ikara). Mi ne ulazimo na Suđenje na Roš Hašanu s mišlju "do sada sam bio živ, pa ću ostati na životu i slijedeće godine; bio sam zdrav i imućan do sada, pa će se sve tako nastaviti unedogled tijekom naredne godine". Ovo nije ispravan stav na Roš Hašanu.

Tijekom godine, ono što nam je dodijeljeno i naš budžet već su određeni. U budžet nam je dodijeljena određena suma novca, i zdravlja, i uspjeha u našim poslovnim aktivnostima i mi nastavljamo trošiti od tog određenog budžeta, iako se taj budžet može povećati ili smanjiti u sklopu parametara "Čovjeku se sudi svakodnevno". Međutim, kada do-

đe suđenje za novu godinu na Roš Hašanu, nema ničega što je unaprijed zadato.

Rav Pam jednom je rekao komentar na Molitve pokajnice koje govorimo u Selihos prije i tijekom Jomim noraim (Strašnih dana): "Kao siromasi i prosjaci mi dolazimo pred Tebe, kucajući na Tvoja vrata." Ovo se može jednostavno rastumačiti da smo mi siromasi jer nemamo dovoljno dobrih djela u našu korist. Međutim, Rav Pam kaže da se ovo treba tumačiti doslovno – kada se pojavimo pred Svemogućim na Roš Hašanu mi smo bez novčića. Što to znači da smo bez novčića? Ja imam novaca na banci, imam dionice, imam kuću i imam ostalu imovinu! Što to znači, "Ja sam siromah"?

Rav Pam objašnjava da to znači da ništa nije unaprijed predodređeno. Mi počinjemo iznova. Nema nikakvih "hazaka". "Do sada ste bili zdravi, no danas se donosi nova presuda u vezi toga što će se događati danas i u narednoj godini." "Do sada ste bili uspješni. Danas se izriče nova Presuda."

Razlog zbog kojeg mi ne drhtimo pred Jom HaDin je to što nam je vrlo teško uistinu povjerovati u tu ideju. Ako netko ima 50 godina, on zaključuje da je već prolazio kroz sve to i stvari su uvijek ostajale relativno stabilne. On pretpostavlja: "Vidi, upravo sam bio na liječničkom pregledu i doktor mi je rekao da sam sasvim dobro." "Svojim poslom

s 30. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Jedinstvenost presude na Roš Hašana

ili profesijom se bavim već 30 godina; neku godinu mi ide malo bolje, a neku malo slabije, no uvijek sam imao stalan prihod. Kako to misliš da možda neću imati parnasa slijedeće godine?" Skloni smo pretpostaviti da na Dan Suda dolazimo sa čvrstim status quo u našu korist. To nije točno. Vrlo nam je teško usvojiti ovaj koncept no status quo nije zagarantiran.

Ako razmišljamo o stvarima koje smo vidjeli i čuli tijekom protekle godine, postat će nam apsolutno jasno kako se život u trenutku može promijeniti. Ljudi bivaju odneseni prirodnim nepogodama, kada ih iznenada napusti sreća, neočekivanim dijagnozama, i nepredvidivim političkim promjenama. Te iznenadne promjene vlastitog zdravlja ili sreće

Rabbi Yissocher Frand:

Pripovijest o Hani sadrži pouku toliko vitalnu i vezanu uz glavnu poruku Roš hašane, da ne samo da je čitamo u Haftari na prvi dan Roš hašane, već je i cijela molitva Musaf oformljena oko devet spominjanja B-žjeg imena u Haninoj molitvi. Što je toliko važno u tom događaju da glavnu molitvu Roš hašane zasnivamo na Haninoj molitvi?

Analiziramo li Haninu molitvu otkrit ćemo da ona naglašava da je sreća u životu promjenjiva. Hana nam kaže: "...dok neplodna rađa sed-

ili statusa najšokantnije su stvari koje se mogu nekome dogoditi. Jučer je sve bilo predivno. Preko noći stvari se mogu toliko promijeniti da osoba više nije u stanju funkcionirati. No, takve se stvari uistinu događaju. To je Dan Suda na Roš Hašanu. Ne može se pretpostaviti status quo. Ne možemo se uljuljkati u lažni osjećaj sigurnosti da pošto smo bili zdravi, dovoljno imućni i mudri do sada, da će se vjerojatno sve tako i nastaviti.

Na Roš Hašana otpadaju sve oklade. Poput siromaha, bez novčića, mi kucamo na Tvoja vrata. To je zbilja. Zbog toga je Din na Roš Hašana toliko strašan i jeziv.

moro djece, ona s mnogo djece ostaje bez njih (2,5)".

Ona govori o sebi, kako je nekada bila neplodna, a druga je žena njenog muža, Pnina, imala mnogo djece. Ali Hana sada ima sedmoro djece, i svaki puta kada bi joj se rodilo dijete, Pnina bi izgubila jedno.

B-g čini neke ljude siromašnima, a druge bogatima. On ponižava uznosite i ponizne uzvisuje. Sreća se stalno mijenja.

Hana nas upozorava i kaže (2,3): "Al Tarbu t'dabru gevoha gevoha..." [[Vi koji ste moćni – ne govorite bahato] "...Kešes Giborim hatim, v'nihsalim ozru hajil" [jer možete pasti a nemoćni će biti opasani snagom] (2,4)".

Ovo je Hanina poruka Židovskom narodu na Roš hašanu: Život je toliko nestalan. Blaga su toliko krhka. Roš hašana je nevjerojatno zastrašujuć dan!

(nastavak

Roš hašana prema tradiciji

Roš hašana se slavi prva dva dana hebrejskog mjeseca tišreja (Vage), i prema hebrejskom kalendaru ona označava početak godine. Roš hašana i dani koji slijede sve do Jom kipura okončavaju period koji započinje početkom mjeseca elula (Djevice), u kojem ljudi prolaze kroz samopreispitivanje i traže oprost za svoja djela počinjena tijekom prethodne godine. Prema Židovskoj tradiciji, na ovaj dan Stvoritelj sudi svim ljudima za sva njihova djela i odlučuje o svemu što će im se dogoditi u narednih godinu dana, i zbog toga je dobio ime: "Dan suda".

Roš hašana se spominje u Bibliji u Levitskom zakoniku 23,23-25:

"I reče Vječni Mojsiju: "Govori djeci Izraelovoj i reci im:' Sedmoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, neka vam bude sveti odmor, spomen proglašen glasom trube, sveti saziv. Nećete raditi nikakvog težačkog posla; a prinijet ćeš žrtvu paljenicu Vječnome."

Mudraci, blagoslovljena bila uspomena na njih, na izraz "Teru'a spomena" gledali su kao na naredbu da se puše u šofar (rog ovna) da bi se probudilo i osvijestilo ljude da naprave pokajanje. Odavde je Roš hašana dobila svoje drugo ime"Dan Teru'e (puhanja u šofar)".

Običaj je u večeri Roš hašane imati obrok i jesti hranu koja je simbolična za narednu godinu i želje koje su vezane uz nju, te izražene u posebnim blagoslovima koje koristimo da blagoslovimo tu hranu. Na primjer, običaj je da se jede glava ribe ili janjeta (te se blagoslovi da budemo glava, a ne rep), jabuka s medom (te se blagoslovi da nam godina bude dobra i slatka), šipak (te se blagoslovi da naših zasluga bude obilje poput broja sjemenki nara), cikla (te se blagoslovi da nestane na-

ših neprijatelja) i tako dalje.

Roš hašana prema kabali

Hebrejski kalendar je duhovni kalendar koji se temelji na mudrosti Biblije. Drevni mudraci koji su dovršili kalendar bili su slavni kabalisti prema kojima svaki praznik predstavlja vrata u vremenu koja nam omogućuju ulazak u višu dimenziju, i iz kojih možemo crpsti blagostanje i blagoslove, te poboljšati našu stvarnost.

Roš hašana se također naziva i "Danom suda", stoga je važno razumjeti unutarnje značenje tog pojma. "Sud" ili "presuda" znači zaustavljanje ili

beski sud, već svemir funkcionira po principu uzroka i posljedice. To znači: pozitivno djelovanje će stvoriti pozitivne posljedice i obratno. Prema tome ljudi imaju moć da unište ili da izgrade, da privuku svjetlo i blagostanje u svoj život ili da ostanu u mraku.

Na početku nove godine svaka osoba od izvora stvaranja dobiva beskrajno blagostanje i obilje za narednu godinu. Nagovještaj toga možemo pronaći u riječi "Berešit" (U početku ... Postanak 1,1) prvoj riječi u Knjizi Postanka, koja se sastoji od istih slova kao riječi "prvi dan tišreja" (alef betišrej - hebrejski datum Roš hašane). Zohar objašnjava da se na ovaj dan svijet vraća u prvobitno stanje u kakvom je bio na dan stvaranja. To je radi toga da bi nam se dala prilika da sebe obnovimo i osvježimo. To je na neki način slično prirodnom cikličkom obnavljanju i promjenama godišnjih doba.

zadršku, no to se može razumjeti u oba smjera. On može biti blokiranje i prekidanje, na primjer, negativni anđeli koje smo stvorili svojim postupcima, riječima i mislima, postali su naši tužioci na Roš hašanu i tijekom cijele godine, te sprečavaju da dobro ispuni naše živote. Ili on može biti pozitivan sud, na primjer: kada dolazimo do razine duhovne svijesti, što znači da smo naučili odgoditi, zaustaviti, blokirati i poništiti negativne osjećaje, sebičnost i nedostatak osjetljivosti u sebi, te da smo ih pretvorili u pozitivnu energiju. Bez sile donošenja presude nećemo biti u stanju napredovati i poboljšavati se.

Prema mudrosti kabale, Stvoritelj je beskonačan i jedino što On želi je dobrobit za njegova živa bića. Budućnost svih ljudi ne određuje ne-

Da bismo mogli izvući svo blagostanje za narednu godinu i dovesti svjetlo u naše živote, mi trebamo napraviti neki prostor za to i ukloniti tamu iznutra. Ova tama se naziva Satanom. Prema kabali, svaka osoba nosi mnoštvo "negativnih anđela" koje je stvorila negativnim djelima i mislima. Ti anđeli koje smo sami stvorili su Satan (satan je hebrejska, biblijska, riječ koja znači "onaj koji smeta"), koji sprečava i zadržava blagostanje da ne uđe u naše živote. Budući da smo ga mi sami stvorili, samo mi imamo mogućnost da ga poništimo i odstranimo. Pripreme za Roš hašanu, molitve za taj blagdan i puhanje u šofar imaju svrhu da uklone Satana iz naših života.

Pripreme za Roš hašanu

Tešuva - značenje tog pojma je vraćanje natrag, što znači vratiti se sebi. Duša čovjeka je iskra Stvoritelja;

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

stoga je ona u svojoj suštini dobra. Zato, jedino što mi moramo učiniti je da se vratimo svom "stvarnom ja" koje je u nama. To će Svjetlosti Stvoritelja omogućiti da nas ispuni svim svojim sjajem tijekom dana Roš hašane. Drugo objašnjenje prema kabali je da naše negativne misli i postupci u našim životima stvaraju loše anđele, anđele tame. Tešuva je meditativna tehnika vraćanja u vremenu (šiva) do onih neugodnih trenutaka u kojima su stvoreni ti anđeli, ponovnog puštanja našeg filma i korištenjem mentalnog postupka "izrezivanja" i "zamjene" mračnih trenutaka s onim svijetlima. Čišćenjem duše i mijenjanjem naše naravi i temperamenta mi uklanjamo te mračne anđele iz našeg života oduzimajući im moć kojom smo ih nahranili u trenutku njihova nastanka. Ovaj proces nas osposobljava da dođemo do točke ispravljanja naše duše i dovedemo je do potpunosti (tikuna).

Oprost (seliha) - hebrejska slova sameh, lamed, het imaju numeričku vrijednost 98, koja ima vrijednost kao i riječi Ca (čist, pročišćen). Stoga nam opraštanje omogućuje da čistimo i pročistimo dušu, i da se oslobodimo iz okova mržnje i ljubomore.

Blagdanski rituali (micvot - alati)

Molitva - Riječi molitvi za blagdan napisali su kabalisti davnih naraštaja. Ove drevne molitve imaju moć da našu svijest uzdignu u više sfere gdje se možemo povezati sa silama koje će nam pomoći da poboljšamo, čistimo i pročistimo našu sudbinu od sveg zla.

Šofar - U Zoharu, Levitski zakonik, redak 67, zapisano je da je Stvoritelj rekao Izraelcima da se ne boje jer On stoji na ulazu ... i traži ih da mu daju snagu, a čime? Šofarom.

Šofar je instrument napravljen od Jichakovog ovna. Na dan Roš haša-

ne Jichaka je njegov otac stavio na žrtvenik. Jichaka, za kojega se smatra da je božanska kola Sefire Gevura (lijeva kolona, želja za primanjem i presudom), vezao je Abraham, kola Sefire Heseda - bezuvjetne ljubavi i davanja. Vezivanje Jichaka simbolizira osobu koja uzima sudbinu u svoje ruke, žrtvuje svoju presudu i veže ju koristeći ljubav i dijeljenje, postupak koji omogućuje otvaranje života blagostanju, blaženstvu i sreći. Puhanje šofara ima moć, kada znamo prave meditacije, vezivanja presude i uklanjanja iste od nas. Naravno, postoji potreba za povezivanjem tešuve i oprosta uz čin puhanja šofara, kao nužan uvjet za uspjeh.

O molitvi i puhanju u šofar u Zoharu je zapisano:

Sjedili su rabin Elazar i rabin Aba. Rabin Elazar je rekao, ja sam vidio da je moj otac, na dan Roš hašane (hebrejske Nove godine) i na Jom kipur, odbijao slušati molitvu čovjeka, osim ako s njim prethodno nije proveo tri dana da ga očisti. Kao što je rabin Šimon znao reći, molitvom čovjeka kojeg sam očistio, svijet je okajan. Još je stroži bio kod puhanja u šofar, jer on nije prihvaćao puhanje u šofar čovjeka koji nije znao puhati u skladu s meditacijom o tajnom značenju puhanja. (Zohar, Vajikra, stih 302).

Poništenje zavjeta

Obred se obično radi zadnjeg dana u godini prije početka praznika. Prema kabali, obećanja, zavjeti koje je čovjek dao a nije ih ispunio mogu zapriječiti njegov duhovni rast i blokirati povezivanje njegove duše sa svjetlom Stvoritelja. Ovaj obred bi nas trebao osloboditi tih spona. Obred se odvija u prisutnosti trojice muškaraca, koji služe kao sud, a tekst se čita pred njima najavljujući poništenje zavjeta.

Posebna jela za praznik

Na Roš hašanu postoje običaji da se jede određena hrana ili jela u dvije noći blagdana, na početku prazničkog obroka. Ova se hrana naziva "znakovima", a tu su i posebni blagoslovi prije svake od njih, da bismo zaželjeli sebi dobru godinu.

Tašlih

Običaj je u popodnevnim satima prvog dana praznika otići na rijeku, na obalu mora ili bilo koje drugo mjesto na kojem ima vode i kazati molitvu "Tašlih". Prema kabali svrha je ovog običaja da se izbace negativne sile koje smo nakupili.

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak sa 32. strane) Rabbi Shaul Youdkevitch: Roš hašana

Seder Roš Hašane: Simbolička hrana i novogodišnje želje

Večernji obrok za Roš Hašanu može uključivati i drevni običaj da se jede simbolička hrana, jedan miniSeder, ako želite. Obitelji će kušati (ili barem to imati kao želju za Novu godinu) raznoliku hranu čiji nas naziv, oblik ili boje podsjećaju na naše najveće želje za Novu godinu.

Taj je običaj vezan za početak godine – doba u kojem se nada miješa sa zabrinutošću. Veliki blagdaniDani strahopočitanja (Jamim noraim) - dani su presude - "Tko će živjeti a tko umrijeti? Tko će se obogatiti a tko će pasti u siromaštvo Ali oni su također i dobri dani (Jontef - Jom tov) za raskošnu proslavu za stolom, kad kupujemo novu odjeću za cijelu obitelj da je nose na Roš Hašanu.

Od vremena Talmuda hrana na blagdanskom stolu se transformirala u neformalne simbole naših novogodišnjih želja. Najpoznatije su jabuke umočene u med, koje simboliziraju slatku godinu. Ipak, čak nam i najobičnije povrće, sezonsko voće i razne namirnice daju priliku

da odagnamo svoje strahove i izrazimo naše najdublje nade, kao i priliku da se poigramo riječima u vezi njihovih imena na bilo kojem lokalnom jeziku.

U med se obično umače hala - koja je obično okruglog oblika poput uspinjućeg kružnog stubišta (da se prisjetimo kako se ljudi penju ili spuštaju po ljestvama B-gom određene sudbine). Okrugli kruh također predstavlja i kruženje vremena.

Postoje i drugi blagdanski motivi, kao što je okruživanje hale vijencem od cvijeća ili drugim dekoracijama da bi se podsjetili krunidbe B-žanskog Kralja na Roš Hašanu. Nakon izricanja blagoslova nad kruhom, hamoci, svi zažele jedan drugom: Neka bi bila B-žja volja da se za nas obnovi dobra i slatka godina.

Umakanje kruha prilikom svakog objeda često se nastavlja od Roš Hašane sve do kraja Sukota. Židovske žene iz Poljske i južne Rusije običavaju postavljati med u četiri ugla kuće za sreću. (Danas bi slatkiši mo-

gli poslužiti u tu svrhu).

Neke obitelji kupuju posebno voće ili povrće, upravo ono kojem je sada sezona, ono koje se nije jelo najmanje godinu dana, i blagoslove ga druge noći Roš Hašane. Ovaj običaj također može biti vezan za Seder Roš Hašane, no on ima značaj i za židovski zakon. Jer nije jasno na temelju čega mi kažemo Šehehijanublagoslov koji je rezerviran za novu hranu ili predmet ili početak novog blagdana - baš na drugu noć Roš Hašane. Dodavanjem novog voća, svatko ima nepobitan razlog za kazivanje Šehehijanu baš na drugu noć.

Seder za Roš Hašanu pronalazi svoje najraniji pisani izvor u osebujnom meniju čije simboličko značenje nije otkriveno:

Za dobro znamenje na Roš Hašanu svatko bi trebao uvesti naviku da jede tikve [kao npr. bundeve], grahorice [kao što su npr. mahune], špinat i datulje." (Talmud TB Keritot 6a)

Noam Zion:

Tamar

Taback: Roš hašana - 16 uputa

Tijekom elula i Dana Visokih blagdana, dobivamo dar tešuve, povratka – nama samima, našim voljenima i B-gu. U židovskom kalendaru nema povoljnijeg vremena od ovog sada da bismo popeglali neizbježne nabore u našim srcima i popravili ono rasporeno u našim dušama što nam otima mogućnost da izrazimo svoju prirodnu duhovnu ljepotu.

Sljedećih 16 uputa su učinkovit način da se otisnete u proces povratka svojoj najdubljoj biti i svom najvećem potencijalu.

Pronađite mirno vrijeme i mjesto, uzmite bilježnicu i olovku, možda stavite neku laganu glazbu i počnite pisati u svoj dnevnik svoje odgovore na ove upute. U prvih osam pitanja susrest ćete sa svojim istinskim ja, iz neposredne blizine i osobno. Pristupit ćete najdubljim snovima i željama za sebe u idućoj godini i pronalaženju jedinstvene ljepote vaše duše.

Nakon što ste se dotakli svoju suštine, bit ćete u stanju ispitati koja to područja prekrivaju ovo autentično ja i više znanje. Samospoznaja je moć.

Neka biste bili blagosloveni B-žanskom pomoći u vašoj potrazi za dubljom vezom i istinski dobrom i slatkom novom godinom.

Povezivanje sa svojim istinskim ja

1. Navedite neke od vaših najvećih darova i resursa koje vam je Vječni dao.

2. Što najviše želite za narednu godinu?

3. Za što ste zahvalni u svom životu upravo sada/ prošle godine?

4. Navedite neke od značajnih prekretnica, događaja, otkrića, postignuća itd. iz protekle godine. (godine koju razmatrate)

5. Kada ste se, sve u svemu, osjećali najviše živima?

6. Navedite neke od najvećih problema koje ste imali prošle godine. (Kada ste se osjećali najviše otuđenima od svog istinskog ja?)

7. U kojim ste područjima najviše sazreli?

8. Navedite neke od vaših najvećih spoznaja koje sada imate, a koje u toj mjeri niste imali prošle godine?

Kako to provesti?

1. Navedite neka od glavnih područja vaših prioriteta koja traže da im posvetite pažnju.

2. Kako biste mogli bolje iskoristili svoje B-gom dane darove da donesete veće svjetlo svijetu?

3. Koja vas ponašanja sprečavaju da budete najbolje ja koje možete? Što možete učiniti kako biste smanjili i uklonili ta ponašanja?

4. Kada bi postojala jedna osobina koju biste željeli promijeniti kako biste bili uravnoteženija osoba, koja bi to osobina bila? Možete li smisliti način da sebe dovedete do bolje ravnoteže u ovom području?

5. Koje su to misli koje vam se stalno vraćaju, zbog kojih se osjećate ustrašeno, tjeskobno, usamljeno, depresivno ili samotno? Koje bi više duhovno produktivne misli bilo dobro imati u tim trenucima?

6. Navedite jedno područje u vašem odnosu s B-gom u kojem biste se željeli poboljšati. Koji je praktičan korak kojim možete raditi na tome?

7. Navedite jedno područje u vašim međuljudskim odnosima koje biste željeli poboljšati. Kako možete primijeniti tu promjenu kroz jednu sitnicu koju možete dosljedno raditi?

8. Navedite jedno područje u vašem odnosu sa samim sobom koje biste željeli poboljšati. Kako možete početi raditi na tome?

Torah Tidbits:

Što nije i što jest Tašlih

Tašlih NIJE čarobni, neki hokuspokus način da se oslobodite grijeha. To jednostavno, ne ide tako jednostavno. Potrebno je učiniti iskrenu tešuvu, moliti se Vječnom, kazati Vidui, a ako ima grijeha u međuljudskim odnosima (što je neizbježno), čovjek mora udobrovoljiti one koje je povrijedio i primiti njihovo oproštenje da bi njegova t'šuva uspjela. Ne može čovjek jednostavno otići na obalu, kazati par p'sukim, baciti nekoliko mrvica u vodu i otići čiste savjesti - bez teškog, stvarnog pokajanja. U stvari, u različitim periodima povijesti i na raznim mjestima na svijetu bilo je rabanim koji su u svojim zajednicama zabranili tašlih kako se ljudi ne bi opustili u odnosu na glavne izazove Jamim nora'im - t'šuve, molitve i cedaka.

Postoje i oni koje uopće nisu spominjali običaj tašliha u svojim spisima, s obzirom da se ne pojavljuje u Talmudu ili drugim ranijim izvorima. Na primjer, običaj Gaona iz Vilne bio je da ne radi tašlih. Ipak, tašlih je široko rasprostranjen minhag (običaj, op.pr.) u većini židovskih zajednica diljem svijeta.

Ako netko nije mogao kazati tašlih na Roš Hašana, može ga reći tijekom Aseret j'mei tešuva, ili čak nakon njih, sve do Hošana Raba.

Vodeći odlomak u tašlihu daje nam podrijetlo njegovog imena i vjerojatno izvorno porijeklo samog običaja. Drugi pasuk (Mihej 7,19) govori o B-gu, koji u Svojoj milosti, "baca naše grijehe u dubine mora". Ovo je cilj naše tešuve - da se tako iskreno pokajamo, da će B-g potpuno izbrisati naše grijehe.

Kraljevi Izraelovi bili su pomazivani na obali rijeke. Voda je simbol

života, Tore i kontinuiteta. Na Roš Hašanu, kada slavimo krunidbu Kralja nad kraljevima, odlazimo do rijeke (ili neke druge vodene površine) kao podsjetnik na ovu glavnu temu dana.

Midraš nam govori da je Satan dobio B-žje dopuštenje da pokuša odvratiti Avrahama Avinu da ne ode na Har HaMorija s Jichakom. On je Avrahamu na put postavio rijeku, ali Avraham je bio toliko odlučan da izvrši B-žju zapovijed, da je zakoračio ravno u vodu. Ništa ga nije moglo zaustaviti. Rijeka je postala simbolom posvećenosti B-gu. Na Roš Hašanu, godišnjicu Akede (vezivanja Jichaka, op.pr.), odlazimo na obalu rijeke i "podsjećamo" B-ga (nazovimo to tako), i sebe same, na posvećenost našeg praoca Avrahama, te da se tom visokom razinom predanosti ponovno opredijelimo za Toru i micvot

Postoji kabalistička analogija između glavnih p'sukima tašliha i Trinaest božanskih atributa. Ova ideja dodaje značaju kazivanju tašliha,

zbog moći pozivanja Jud-Gimel Midot. Oni su neophodni za Slihot i tšuvu i vezani su za biblijske događaje u razdoblju elula, Roš Hašane i Jom Kipura.

Tekst za tašlih razlikuje se od mahzora do mahzora. Primjereno je dopuniti redovne tekstove tašliha svojim vlastitim molitvama. Na Roš Hašanu, kada značajnu količinu vremena provodimo u šulu u molitvi, ne kažemo "što je dovoljno, dovoljno je". Nakon svečanog ručka odlazimo svojim domovima da molimo između molitava. Ali ne idemo u Beit Kneset. Umjesto toga, odlazimo do vodenih površina, u prirodu (na godišnjicu njezina stvaranja), gdje se B-žja Prisutnost također treba snažno osjetiti, i uživamo u Njegovu veličanstvu, i ponovno se zavjetujemo da ćemo Mu služiti.

Mudro se koristite tašlihom Učinite ga smislenim dijelom vaše Roš Hašane, i neka neke od ovdje predstavljenih ideja obogate to iskustvo. U nekim je zajednicama tašlih veliki društveni događaj. Iako

(nastavak s 36. stranice) Torah Tidbits:

on sam po sebi nije loša stvar, ljudi moraju "biti na najvišoj razini ponašanja za Roš Hašana", da tako kažemo.

Jedna verzija tekstova za tašlih:

• Mihej 7, 18-20;

• Psalam 118, 5-9,

• Psalam, 33;

• Izaija 11,9;

• Psalam 24;

• dio iz Musafa za Šaloš regalim: Kralju milosrdni, smiluj nam se...;

• Izaija, 54,17;

• Izaija 11,9;

• Psalam 130;

• Psalam 121;

• Psalam 119,99 (ovaj stih se ponavlja 7 puta);

Što nije i što jest Tašlih

Mali Židovski kalendar - tišri-rujan/listopad 2023.

PASCALE PEREZ-RUBIN, PASCALINA KUHINJA

Hala za Roš Hašanu

Jerusalem Post

Hala nikada nije samo još jedna vrsta kruha - ona je kategorija za sebe. .

Za mene Šabat ne može biti savršen ako ne pripremim domaću halu. Hala je za mene poput kraljice koja se izdiže iznad sve ostale divne hrane za šabat i blagdane. Smještena je na sredini stola, položena na srebrni pladanj ili posebnu dasku za rezanje, i čeka da u njoj uživaju svi prisutni. Hala može biti velika i prozračna, sa zlatno-smeđim humcima prekrivenim sjemenkama sezama. Hala nikada nije samo još jedna vrsta kruha - ona je kategorija za sebe.

Hala se ručno plete i oblikuje, pa svaka ispada drugačija. Ponekad im je tekstura drugačija, okus poboljšan, a oblik potpuno izmijenjen. Svatko tko peče halu ima drugačiji stil i talent. Nekada su samo religiozne obitelji pravile domaću halu, ali to više nije slučaj. U današnje vrijeme poznato je da mnogi ljudi koji se kod kuće ne drže strogih pravila šabata svakog petka pripremaju vrlo ukusne hale.

Neke su hale napravljene od velikog broja traka, i postoji mnogo tehnika, tajni i detaljnih uputa koje možete naučiti gledajući YouTube video zapise i čitajući blogove.

Sada kada su Roš Hašana i drugi blagdani u tišreju pred vratima, pomislila sam da bi ovo bio savršen trenutak da vas upoznam sa Sarit Novik, autoricom bloga "Miss Petel". Nedavno sam joj se pridružila u njenom domu u Tel Avivu, gdje je iz svog hladnjaka uzela tri različite vrste tijesta koje je pripremila dan ranije. Opširno smo razgovarale o kvascu, tehnikama i posebnim okusima dok smo mijesile i vagale tijesto, razvlačile ga valjkom, plele trake i premazivale ih jajem te posipavale sezamom po vrhu.

Ispostavilo se da Sarit već 20 godina radi kao softverski inžinjer, a posljednjih 10 godina razmišlja o tome da se okuša u nečem drugom, možda povezanom s kuhanjem i pečenjem.

Njena ljubav prema kuhanju započela je nakon što se udala za svog supruga Nira. Kad im se rodio prvi sin, Sarit je krenula u kreativni svijet i počela plesti igračke, pregače i mobitele. Kad je njezin sin navršio godinu dana, odlučila je za tu priliku pripremiti posebnu tortu. To je bio trenutak kada se službeno zaljubila u kuhinju, točnije, rad sa svojim mi-

kserom, pečenjem poslastica i čitanjem blogova o pečenju.

Kad joj se rodila kćer, odlučila je stvoriti vlastiti blog i stranicu na Instagramu. Estetika i stajling bili su joj izuzetno važni pa je počela fotografirati svoje kreacije.

Kao autodidakt doživjela je brojne uspone i padove, uključujući nekoliko kolosalnih neuspjeha, sve dok nije stigla do savršene verzije koju je smatrala vrijednom da je fotografira u svom domu.

Prije tri godine Sarit je dala otkaz na ugodnom hi-tech poslu kako bi se mogla potpuno usredotočiti na svoj blog Miss Petel.

"Od tog dana svako se jutro budim s uzbuđenjem što ću se baviti svim tim zabavnim bojama i mješavinama ukusa koje stvaram s maslacem, vrhnjem i brašnom. Moj mikser radi cijeli dan i svi se moji susjedi smatraju blagoslovenima što su postali moji degustatori. Nikada, u čitavom svom životu, nisam bila ovako sretna ."

Osim svog bloga, Sarit nudi i radionice fotografiranja s pametnim telefonima koje održava sa svojim kolegom i nadarenim fotografom Danom Levom.

Ispod ćete pronaći Saritin omiljeni recept za blagdanske hale baš na vrijeme za Roš Hašanu.

Šana tova!

Napomena: Recepti zahtijevaju mjerenje sastojaka u gramima, pa je najbolje koristiti vagu za hranu.

ROŠ HAŠANA HALA

Za 2 srednje hale ili puno malih.

½ kg brašna, prosijanog

1 žlica suhog kvasca

4 žlice meda

¼ šalice ulja

1 žlica soli

240 g (1 šalica) vode

Prijedlog za posluživanje:

Dodajte nekoliko jabuka (prema broju hala)

Za posipanje odozgo:

½ šalice bademovih listića

¼ šalice kristala šećera (koji se neće rastopiti za vrijeme pečenja)

med za podlijevanje

Punjenje od jabuka: 20 g margarina

5 jabuka, oguljenih, uklonjene jezgre i narezanih na kocke

1 žličica kukuruznog brašna

50 g listića badema

1 žličica ekstrakta vanilije ili sjemenke iz 1 mahune vanilije

¼ šalice šećera

Za odozgo:

Tanko narezani komadići jabuke, premazani limunovim sokom

¼ šalice sjemenki sezama

Premaz:

1 ili 2 žumanjka, razrijeđena s malo vode

Brašno i kvasac dodajte u posudu električnog miksera s nastavkom za tijesto i miješajte. Dodajte med, ulje, sol i vodu. Miješajte na srednjoj brzini 10 minuta dok se dobro ne izmiješa. Tijesto treba biti mekano i pomalo ljepljivo. Po potrebi možete dodati malo vode ili brašna. Pokrijte posudu i pustite da odstoji dok tijesto ne udvostruči volumen.

Pojedinačne hale: Odvojite tijesto na onoliko komada koliko želite. Svaki komad razvaljajte u tri trake, a zatim ih ispletite u halu. Rasporedite hale na tepsiju i u sredinu tepsije stavite malu jabuku, a hale okolo nje. Premažite razrijeđenim žumanjkom i pustite da se diže 15 minuta. Dodajte listiće badema i kristale šećera. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 170°C 30 minuta dok ne postanu zlatno smeđe. Neposredno prije posluživanja prelijte ih medom.

Hala savijače: Dodajte sve sastojke za punjenje u tavu i kuhaj-

te 15 minuta dok komadići jabuke ne omekšaju. Razvaljajte tijesto u debeli sloj. U sredinu tijesta dodajte red nadjeva i zarolajte. Zatim, smotajte u dugačku savijaču. Dodajte kriške jabuka u nabore između slojeva savijače. Premažite žumanjkom i pustite da se diže 15 minuta. Pospite sjemenkama sezama i pecite 30 minuta u pećnici koju ste prethodno zagrijali na 170°C dok ne postanu zlatno smeđe.

Razina težine: srednje teška. Vrijeme: 2,5 sata.

Status: parve

PEREC HALA

Za 4 hale

500 g bijelog brašna, prosijanog

5 g suhog kvasca

20 g šećera

1 jaje

1 žlica meda

60 g omekšanog maslaca

10 g soli

¾ šalice (200 ml) mlijeka, sobne temperature

Premaz:

1 žumanjak pomiješan sa 1 žlicom mlijeka

Za odozgo:

¼ šalice sjemenki sezama

Dodajte brašno i kvasac u posudu električnog miksera s nastavkom za tijesto. Dodajte šećer i promiješajte. Zatim dodajte jaje, med, maslac i mlijeko i miješajte na srednjoj brzini 10 minuta. Ako je tijesto previše ljepljivo, dodajte još malo brašna. Ako je presuho, dodajte još malo mlijeka. Pokrijte i pustite da tijesto naraste dok ne udvostruči volumen.

Tijesto razdvojite na četiri dijela. Zatim razdijelite svaki dio na tri duge trake i upletite ih. Uzmite krajeve svake hale i razvaljajte je u dugačku traku, a zatim je uvijte s krajem druge hale, tako da sve četiri zajedno čine oblik pereca (pogledajte sliku). Stavite halu na tepsiju i premažite jajem. Pustite ih da se dižu još 15 minuta, a zatim pecite 25-30 minuta u pećnici koja je prethodno zagrijana na 170°C dok ne postanu zlatno smeđe.

Razina težine: srednja.

Vrijeme: 2 sata.

Status: mliječno.

Na engleski prevela Hannah Hochner

Page Strana3838

Divrej Tora

Godina 16 Broj