>>>putopis
Sirija - Jordan
Prvi put... Ispred hrama u Petri (slikala ministrica osobno)
Motori i tvrđava u Palmiri u pozadini
Ponosnim vlasnikom svog prvog motora postao sam 22. travnja 2009. (Skuter koji sam prije imao ne mogu baš računati pod motor.) Honda Hornet 600, 2008. godište. Tog dana odmah se javio neki čudan osjećaj, teško ga je opisati, ali svi koji imaju motore znaju ga. Vrlo često ga opisuju kao svrbež i povezuju s pozadinom (iliti - svrbi te dupe za putom). A kamo otići? Ni pet, ni šest, već 4.400 km daleko do Petre (grada, ne neke manekenke) u Jordanu. Možda malo dalek put za nekog tko do sada nije imao motor i nikada nije bio na putovanju motorom duljem od 100 km. Zato sam i otišao na svoje prvo uspješno putovanje do Pule. Kad sam nju osvojio, znao sam da mogu i do Sirije i Jordana! Tekst i foto: Ivan Severinac, Željko Borković
J
edna napomena samome sebi za ubuduće: počni se spremati barem 24 sata prije polaska! Ja sam počeo spremati stvari navečer, dan prije polaska, što nikako nije bilo dobro. No, nisam ni stigao prije. Bilo je važnijih stvari koje je prije toga trebalo obaviti. Na primjer - kupiti kofere u koje ću staviti sve stvari, a uz to i kupovanje stvari koje ću staviti u te kofere. Uglavnom, sve ono što motoristi skupe malo po malo tijekom vremena ja sam morao prikupiti - kupiti u 3 tjedna. Uspio sam se nekako spremiti, nakon nekoliko prepakiravanja kofera. Super je osjećaj kad sve skoro posložiš i onda si počneš vrtjeti putovanje po glavi. Pa
shvatiš da će ti svaki dan biti potrebno nešto što si stavio na samo dno kofera, a sve ovo što si stavio na vrh kofera ti ustvari ne treba tako često ili uopće. E, to je trenutak kad sve iz kofera istreseš na pod i počneš slagati smisleno. No, dobro. I to je trebalo proći.
Zagreb - Beograd - Čačak
Datum polaska 14.05. Jutro. Motor natrpan u garaži. Posljednji pozdravi. Skoro krećem... ali kaciga mi je ostala u stanu. Mislim da bi mi ona stvarno trebala. Početnička pogreška, kaj sad? Nakon odgode od 5 minuta ipak krećem. Mjesto sastanka prema stručnoj navigaciji: prva benzinska nakon skretanja za Ivanju Reku. Dolazi suputnik, Željko „Hal“
Ispred Sirijske ambasade u Budimpešti, išli po vize 110
MOTO PULS
Benzinska INA, mjesto susreta i početak puta br. 111/9./2010.
Borković. Dobro. Znači da sam stao na pravoj benzinskoj. Vrijeme odlično, lagano oblačno. Taman za putovanje. Slikamo, snimamo i krećemo na put. Nema puno razmišljanja, pratiš samo autocestu. Granica. Ovo mi je prvi put da motorom prelazim granicu. A kad malo razmislim, ovo je sad već najdalje što sam se motorom vozio u komadu, a tek smo došli do prve granice. Pita milicajac na granici - a de ćete vi? Odgovaramo - Sirija, Jordan. Pa vi niste normalni! Ali išli su i vaši tamo, neki čak do Japana! Ma ni mi nismo normalni, 'ajde vozi. Pratimo dalje znakove za Beograd i zatim za Čačak. Putem ljudi trube, pozdravljaju, ispituju i svi se primaju za glavu kad čuju kamo idemo. Nisam još naviknut na takvo pozdravljanje i
ispitivanje. Ali veli Željko da je to normalno, da tako pozdravljaju motoriste. Lijepo. Prije Čačka uviđam prvu manu (od dvije) svog motora: premali vizir. Svaka peta muha mi se zalijepila na vizir na kacigi i u tom trenutku se više nije vidjelo kroz njega. A ako se nije zalijepila za vizir, onda je završila na jakni. S druge strane, Željkova kaciga je kao da ju je sad novu otpakirao. A takva mu je i jakna. U Čačku su nas smjestili, nahranili, napojili i nasmijali. Još jednom hvala i toplo se preporučamo za drugi put. A bit će! Teško je odoljeti domaćem kajmaku i Jelen pivu. Danas smo prošli nešto više od 500 km. Dosta. Prvih 200 km sam prošao bez problema. Narednih 200 km je već bilo malo naporno, ali zadnjih
Kod prijatelja Petra u Čaćku
